Vaspitanje djece: Kakvi roditelji takva djeca

Što je vrednija stvar ili neki cilj u životu više se za njega moramo pomučiti. Roditeljstvo je najveća privilegija koju osoba može da ima, pa shodno logici stvari i najteža. Vaspitanje djeteta je jedna od najvažnijih stvari, ali svi griješimo i roditelji naravno. Važno je da kao roditelj budete svjesni kada pravite grešku jer važem djetetu ste vi uzor.

 

Evo kad ne dajemo djeci dobar primjer ponašanja

Kad vičemo

Umorni ste i neispavani a djeca trče po kući, viču i svađaju se. Želite da ih zagralite  i pitate ih šta nije u redu i šta žele. Ipak, sve što uspijevate je da nervozno vičete ‘Smirite se!’.

Vikanje na djecu neće pomoći ni vama ni djeci. Vas će vjerovatno gristi savjest kasnije, a djeca će naučiti da komuniciraju prateći vaš šablon i postati prave galamdžije. Prvo provjerite da li su djeca gladna, da li im se spava, da li ih treba presvući ili ih možda nešto boli. Ukoliko nije ništa od toga onda im je vjerovatno samo dosadno.

 

Govorimo ružne riječi

Obećali ste sebi da nećete psovati pred djecom. Ipak, izmakne vam se psovka, a vaša dječica sve to brižljivo ponavljaju sa zadivljujućom preciznošću. Ne znaju tečno da izgovore svoje ime, ali nekim čudom psovke uvijek umiju precizno da ponove.

 

Bacanje smeća gdje stignete

Dok vas niko ne gleda bacite na ulicu papirić, žvaku, opušak od cigarete, jer u blizini nema korpe za otpatke, a vi ne želite da punite svoje džepove ili torbu smećem.

Ipak ne budite sigurni da u jednom trenutku djeca neće vidjeti da to radite, i ponavljaće za vama isto.

 

Ne koristite magične riječi

Kad uradite nešto pogrešno ne kažete izvini. Samo izdajete naredbe ‘Daj mi ono!’, ‘Uradi ovo!’ pri tom zaboravite da kažete riječ molim. Poslije se štrecnete od nelagodnosti kad vam ono odgovori istim tonom ili pocrvenite kada to uradi nekom drugom.

Još jedna stvar koju često radimo djeci je da ih prekidamo usred rečenice. Činjenica je da su stvari o kojima djeca žele da nam pričaju veoma važne u njihovom svijetu i da ih povređujemo (iako nam to nije namera) kada ne saslušamo šta nam žele reći šaljući im poruku da nam njihovo mišljenje nije dovoljno važno da bi ga čuli, što se negativno odražava na dječje samopouzdanje.

Kad smo za stolom

Zajednički obrok je prilika da roditelji posvete pažnju djeci, a i pokazatelj poštovanja zato je važno da televizor bude iskuljučen. Zamislite da ste na ručku sa poslovnim partnerom i većinu vremena provedete pogleda uperenog u televizor. Prikačio bi vam epitet da ste nepristojni i uvrijedio bi se.

Stil. kurir

Slični članci

Ostavi komentar