Branka Veselinović: Dobrotu treba nesebično dijeliti

.

Legendarna glumica Branka Veselinović 16.ovog mjeseca proslavila je 101. rođendan. Ipak, kaže da o godinama ne razmišlja.

– Pišem, dišem, slikam, radim i ne mislim da mi je kucnuo čas odlaska. Stalno imam kontakte s ljudima i neka posla. Mnogo je ljudi po domovima, nevidećih, ili onih koji su čitavog života u kolicima. Obilazim ih i dan-danas, ljudima treba svakodnevno obogatiti život.

– Trudim da godine ne osjećam. Gimnastika je obavezna svakog dana, mora da se odradi i u ležećem i u stajaćem položaju. Gledam televiziju, volim da čujem lijepe stvari, slušam muziku. Dobro vidim i čujem, a ne stidim se da se pojavljujem na javnim mjestima. Često s prijateljicama idem u pozorište i ne jednom mi se desilo da mi pred zgradom teatra priđe žena, ljubazno se pozdravi i kaže: “Gospođo, što vi ličite na pokojnu Branku Veselinović.” Kad kažem da sam ja ta Branka, izvinjavaju mi se ispričala je ranije u intervjuu za Gloriju.

Umjetnica koja je izmamila osmijehe mnogih ljudi kaže da dobrotu treba nesebično dijeliti.

–Ja sam svoju naslijedila od porodice, prije svega od roditelja. Majka je bila učiteljica, a otac bibliotekar u Matici srpskoj i prevodilac. Oboje su pjevali u crkvenom horu, a imali su i svoj porodični, u kome smo bili i mi djeca. Imala sam četiri sestre i dva brata. Odrasla sam u vjeri, ljubavi, pažnji i toplini i s vremenom sam naučila kako to da podijelim s drugima, jer se život sastoji od dubokih istina, radosti i tuge. Želela sam da i u živote najmlađih, kao i najstarijih, unesem malo radosti, da ih razveselim i nasmijem. Nikakav rad u pozorištu nije toliko strašan u odnosu na onaj u hiljadama bolnica koje sam obišla, ne samo kod nas nego i u inostranstvu, u Nemačkoj, Češkoj, Francuskoj, Australiji, Meksiku, gdje sam, na primjer, otišla na mjesec dana, a ostala tri. Morala sam, bilo je mnogo unesrećenih kojima su bili potrebni uteha i zaborav.

Izvor: Gloria

Slični članci

Ostavi komentar