Dragana Tripković: egzotiku prihvatam u svakom obliku

Novinarka, književnica , diplomirani dramaturg, obožava putovanja i Crnu Goru … Dragana Tripkovi je prije svega zaljubljena u dobre riječi. Iako se posljednjih godina ne bavi novinarstvom nada se da će se stavri u ovoj profesiji promijeniti na bolje.

gaga 3

Dugo godina ste se bavili novinarstvom. Da li vam i u kojim sitacijama ta profesija nedostaje?
Sa novinarstvom uvijek mislim da sam na pauzi. To je profesija koju mnogo volim i koja mi je pričinjavala zadovoljstvo. Ovome vremenu fali dostojanstvenih profesija, a novinarstvo je upravo pogođeno deficitom etike. Nadam se da će biti bolje. Uvijek se nadam naivnim stvarima. Ipak, ponekad napišem neki tekst ili uradim intervju kad mi se ukaže prilika I, ako je sagovornik dobar. Sviđa mi se radio novinarstvo. Čini mi se da je radio izvještavanje još uvijek zadržalo izvjesnu plemenitost u primjeni. Osim toga, na radiju se dogodila prva revolucija u načinu medijskog plasiranja informacija, kada je Orson Vels zapalio svijet radio dramom “Rat svjetova”. Možda se ponovo nešto tako revolucionarno desi u novinarstvu ili u umjetnosti, nakon skoro 80  godina ničega.

Završili ste FDU smjer dramturgija. Ako se ne varam bili ste prva generacija. Koliko ovaj smjer danas omogućava mladima u CG da se isključivo bave tim poslom?
Ovaj smjer nije nešto što možemo nazvati perspektivnom profesijom u Crnoj Gori. Potrebno je mnogo ljubavi i entuzijazma da biste se bavili dramaturgijom. Nakon 10 godina od otvaranja katedre za dramaturgiju, nijesmo još uvijek prepoznali potencijal ove profesije. Sporadični slučajevi ne govore mnogo jer toliko kadrova morate negdje smjestiti, negdje uposliti, dati im neko tržište. Ne možete se isključivo baviti poslom dramaturga jer se kao dramaturg morate baviti baš svim i svačim. Odnosno, poslovima kojima bi se bavio bilo koji umjetnik danas na svijetu. Kao dramaturg morate znati mnogo i biti spremni na razne izazove, morate znati analizirati vrijeme, društvene i umjetničke prilike, znati kad da se povučete, a kada da nastupite. Dramaturg mora procijeniti kad ima što reći svijetu i kad je svijet spreman da sluša.

Nedostaju nam pozorišta i nedostaju nam ona pozorišta koja smo zatvorili, izbojkotovali i zabranili pristup.

Godinama pišete poeziju. Međutim,priznaćete da je u CG manje ženskih nego muških pisaca. Šta mislite, zašto je manje ženskih pisaca?

Nije manje ženskih pjesnikinja i spisateljica, samo književnost, a posebno poezija trenutno ne pripadaju prostoru galame. Recimo, u nedavno objavljenoj antologiji „Pjesnikinje Crne Gore 1970 – 2015“, Jovanka Vukanović je sabrala poeziju preko 20 crnogorskih pjesnikinja. U jednoj antologiji najznačajnijih crnogoriskih pjesnika, koja je objavljena prije svega 3-4 godine, priređivač nije mogao u XX vijeku da nađe ni jednu jedinu crnogorsku pjesnikinju. Tako da je pitanje žena i muškaraca koji pišu u Crnoj Gori dosta kompleksnije od same podjele. Poezija je promijenila svoj oblik i značaj pojavom blogova i portala. To, što smo mi ovdje zarobljeni u naše male, nekritičke i samozadovoljne pozicije, ne znači da se u aktuelnoj književnosti ne dešava ozbiljna poezija i ozbiljna umjetnost. Ova naša je još uvijek dio kafanskih anegdota, fejsbuk doskočica, impotentnih stavova bez prave svrhe i potrebe.  Poenta je da nije malo žena koje pišu, već da je malo dobre književnosti.

Član ste Savjeta RTCG. Kako procjenujete današnju medijsaku sliku, barem kada je riječ o kulturno obrazovnom i dječjem  programu?

Pokušavam da djelujem u pravcu poboljšanja statusa radnika u kuluturi, pa samim tim i novinara koji se bave kulturom. Kultura uvijek prva pati kad dođe do nekih kriznih stanja, pa se desi da kulturno-umjetnički program bude žrtva politike vrlo često i vrlo lako. Ljudi koji se bave kulturom nijesu nikakve propagandne zvijeri niti spin doktori, tako da dođete često do ponižavajuće pozicije da morate da objašnjavate nešto što ste mislili da se podrazumijeva. Između ostalog, to je da ma čime se bavili i ma kakvi vaši politički stavovi bili,  svi vas prepoznaju po vašoj kulturi i obrazovanju, odnosno imidžu koji ste stvorili preko tog  prostora. Pogotovo ako govorimo o Javnom servisu koji je obavezan da radi na promociji kulture, obrazovanja i nauke.

gaga 2

 

Često imate priliku da putujete. S kojom ste zemljom fascinirani i gdje bi mogli da živite?

Dugo sam tražila zemlju u kojoj bih mogla da živim, ali sam shvatila da tražim zemlju u kojoj bih mogla da živim kao u Crnoj Gori. Sad znam da bih mogla da putujem baš svuda i na kolko hoćete, ali samo mogu da živim u Crnoj Gori. Mislim da ne postoji idealno uređena zemlja, ali recimo da su tome uvijek bile blizu SAD i Njemačka. Što se tiče hedonizma, vjerovatno nas sve opčinjavaju Italija, Francuska i Španija. Ako hoćete malo dalje, opet ćete na ovaj ili onaj način dobiti iste ove zemlje. Nijesam bila u Indiji i Kini još uvijek, ali želim. Egzotiku prihvatam u svakom obliku, tako da sam uvijek iznova fascinirana Crnom Gorom.

Imate li stahova? Čega se plašite?
Imam mnoge strahove.

Šta vam uvijek izmami osmijeh?

Pas i glupost.

Na koji dio života ste ponosni?

Na ovaj sad.

Tekst: R. Novaković, foto: Privatna arhiva

Slični članci

Ostavi komentar