Gordana Sarić: svijet satkan od ljubavi i ljepote

Profesorica francuskog jezika, mađarica po ocu sa titulom grofice, pjesnikinja, prozni pisac, žena koja je do sada za svoj književni rad dobila mnogobrojna priznanja, organizatorka kulturnih dešavanja, putnik u potrazi za svim što je lijepo… sve to je Gordana Sarić. Ali i više od toga. Ona je žena koja oko sebe širi nježnost i ljubav, i u čijoj kući svakoga dana čuju riječi volim te.

FB_IMG_15127274319593342

 

Kojih slika se sjećate iz djetinjstva?

Sjećam se da sam se oduvijek bavila kulturom. I prije polaska u školu a i tokom školovanja priređivala sam za komšiluk priredbe u dvorištu naše kuće. U školi sam bila član dramske, literarne, horske i recitatorske sekcije i svirala klavir. U prvi razred sama sam se upisala. Moja najbolja drugarica Dunja, je sa njenim tatom došla da se upiše u školu pa sam im se i ja pridružila.

Za vrijeme studija u Sarajevu bila sam član Akademskog pozorišta “Slobodan Princip Seljo”, a na Radio Sarajevu sam nastupala  u omladinskim emisijama.Sjećam se da sam se oduvijek divila ljepoti moje mame i bilo mi je žao što na nju ne ličim.Imala sam očuha vrlo časnog i poštenog čovjeka koji me je dobro pazio, ali je bio vrlo strog. Ni na matursku zabavu me nije pustio, a da ne govorim o maturskom putovanju. Možda zato sada uvijek negdje putujem.

Po ocu ste Mađarica, grofica po tituli, a rođeni ste u Konjicu Kako ste došli u Hercegovinu?

Ponosna sam na moju porodicu sa tatine strane od kojih imam samo slike.Nikada ih nisam vidjela.Rođena sam pred kraj rata kada njih više nije bilo. Na tatu Vilima mnogo ličim i često mu gledam slike kao i slike djeda Huga koji je bio doktor veterine i bake Ilone prave dame kakva je bila i moja mama. Tata, vojno lice, svirao je violinu i često išao u Beč u operu, a prekrasno je pisao. Od njega sam naslijedila talenat za pisanje, od  mame za lijepe stvari. Ona je bila modni majstor,takvu školu je završila i mi smo u kući uvijek o modi pričali .Toga se ja i danas pridržavam jer su mi moda i elegancija opsesija.Valjda zbog porodičnih gena,volim sve blistavo, prefinjeno i otmeno. Pošto od rodbine imam samo sa mamine strane moju dragu sestru Dijanu,akademskog slikara koja godinama živi u Londonu i čija je kćerka Jelena modni agent u prestižnoj svjetskoj Agenciji za muške modele “Selekt”,oduvijek sam se osjećala usamljeno. Zato uvijek širim ruke prema svim dobrim ljudima i osmijehom ljubav im iskazujem.

Posjećujete li Mađarsku?

U Madjarsku idem turistički i uvijek zaplačem kada čujem njihove pjesme.Puna sam ljubavi i energije, razigrana,otvorena,nasmijana,srdačna i u tome se razlikujem od drugih sa ovih prostora.

Svoju ljubav prema pisanoj riječi iskazali ste rano. Sjećate li se prve pjesme koju ste napisali i koliko ste tada imali godina?

Ne sjećam se prve pjesme ali imam svesku iz drugog gimnazije gdje su mi prve pjesme, od kojih sam neke ubacila u moju novu knjigu.

Kako ste upoznali svog supruga?

Moga Moma,doktora internistu i kardiologa,vanvremenog i fenomenalnog čovjeka,moju ljubav bezvremenu, kome sam čitav život pjesme posvećivala i koga ću vječno poštovati i voljeti, upoznala sam kao brucoš u studentskom domu u Sarajevu. Tu je počela naša ljubav, i skoro 50 godina smo živjeli u anđeoskoj slozi i sa rukom u ruci.Uvijek smo negdje hodali, putovali, zabavljali se i divnim životom živjeli.Imali smo svoj svijet ljepote i ljubavi,dobročinstva i humanosti. Neprestano me je podržavao u mom radu,svuda me pratio, a ja sam mu javno odavala priznanja i o njemu govorila kao što govorim i sada.

FB_IMG_15126611082424560

Šta biste savjetovali mladim ljudima kako da održe skladnu vezu?

Mladim savjetujem da je u braku najvažnije uzajamno poštovanje, sloboda, kompromis, razumijevanje i obostrano ispunjavanje želja. A iznad svega,brižnost i pažnja.Vjerujte, ja sam mom Momu noge prala jer sam željela,ruke mu ljubila,a on je meni i naslućenu želju žurio da ispuni.

Koliko je bilo teško poslije smrti vašeg supruga nastaviti dalje?

Poezija me je spasila.Čitavu knjigu sam mu posvetila. Svu ljubav pjesmom iskazala, i poslije tri godine i dalje to činim jer on nije nigdje otišao, samo se iz prostora oka u grudi čežnjive preselio.Na groblje ne idem jer ne priznajem da je tamo. On je u našem domu,duša mu je tu, gleda me sa slika, pijem kafu iz šoljice sa njegovim likom.

Zahvaljujući Fejsbuku imam brojne prijatelje i pjesnike širom regiona i nastupam kao gost u brojnim Klubovima poezije.Čast mi je što me svim srcem prihvataju. Posebno mi je drag Poetski klub “Skadarlijska Boemija” na čelu sa izuzetnom damom Katarinom Branković Gajić,sjajnom književnicom i pjesnikinjom,vrsnom organizatorkom redovnih poetskih druženja u Skadarliji, pa književni Klub “Stenka” na čelu sa vlasnicom Radinkom Stojković i predsjednikom sjajnim pjesnikom Majom Danilović, ni poetski Klub “Poeta”.

Dobitnica ste brojnih književnih nagrada možete li izdvojiti neku koja vam posebno znači?

Posebno mi je drago veliko priznanje moga grada “Nagrada oslobođenja Nikšića 18 septembar” za izvanredne rezultate iz oblasti kulture, a ne manje su mi drage nagrada Književnog kluba”Vladimir Mijušković”,nagrada za najbolju knjigu dječije poezije, prva nagrada Udruženih izdavača Srbije za njegovanje klasike u poeziji, prva nagrada na konkursu za ljubavnu pjesmu “Žubori sa Moravice” iz Donjeg Milanovca…Ima ih puno i srećna sam zbog toga.  Ponosna sam što sam dobila prvu nagradu Udruženja “ZID” kao volonter godine u Podgorici koju mi je uručio predsjednik Skupštine Crne Gore.

Šta je za vas sreća?

Za mene je sreća zdravlje, porodica puna ljubavi,srećan brak i uspjeh u poslu koji se obavlja.Bog mi je dao da sve to imam.Uspjela sam da mojoj porodici udahnem ljubav,da bar deset puta dnevno čujem “volim te Gogo”,da ja njima uzvratim te riječi i nadahnem ih za neko dobro djelo.Srećna sam da mi se uzvraća  ljubav koju drugim upućujem, da me pozivaju na nastupe i što neprestano pišem, pa ne znam ni gdje živim ni šta se oko mene dešava.Imam svoj svijet prijatelja,ljepote,kulture i umjetnosti i to me čini beskrajno srećnom.

MN, foto: Privatna Arhiva

Slični članci

Ostavi komentar