Iskrena ispovijest mame: Volim svoju djecu, ali mrzim roditeljstvo

Iskrena ispovijest mame: Volim svoju djecu, ali mrzim roditeljstvo

O teškoćama kroz koje prolazi svakodnevno, a koje većina roditelja krije, iskreno govori Liz Krejger, mama dvoje djece.

“Prvi put kada sam to izgovorila naglas, bila sam sama u kupatilu.

Bilo je veče, pravo vještičje vrijeme, i ništa u vezi sa mojim mališanima od osam i četiri godine nije išlo kako treba. Ipak, to je bilo mnogo više od teške noći. Bio je vrlo neprijatno shvatiti koliko je sličnih noći bilo, i koliko će ih tek biti. Sve više i više. U ovom trenutku čiste iskrenosti, napokon sam priznala gutajući suze: “Mrzim ovo.”

Drugi put, razgovarala sam sa majkom nakon što sam djecu odvela u školu, kukala o nekoj teškoj fazi kroz koju je jedno od djece prolazilo u tom trenutku. Iako nismo pretjerano bliske, u tom trenutku sam osjetila tu rodbinsku povezanost. “Nekada stvarno ne volim roditeljstvo”, priznala sam. “Volim svoju djecu. Ali roditeljstvo… većinu stvari koje ono uključuje… mislim da to nikako ne volim.”

Tokom posljednjih nekoliko godina, u razgovoru sa drugim mamama dok smo djecu dovodile i odvodile u školu, u fejsbuk grupama i forumima, istina sa kojom se mnogi roditelji bore u pokušajima da to zavole, napokon je isplivala na površinu.

Bila je tu jedna tridesetogodišnja žena koja mi je na zabavi prije nekoliko godina priznala (uz pomoć koje čaše vina) da nekada misli da bi bila bolja kao kul tetka svojoj djeci nego što je roditelj, iako ih, naravno obožava iz dubine duše. “Moja je krivica, ne njihova”, rekla je. “Oni su samo normalna djeca, ali nekada razmišljam o tome kakav bi život bio bez njih.”

Kada sam pomenula da sam pisala na ovu temu nekim ljudima (ljudi nije ovo plan ili intervju), dobila sam nekoliko podignutih obrva. Možda su neki reagovali na mogući mračan naslov, iako bih mogla da se raspravljam o tome da su i sami nesigurni i da skrivaju slična osjećanja. Drugi su me prosto pitali: “Zar se svi ne osjećaju tako s vremena na vrijeme?”

Definitivno se desio uspon ka žanru “iskrena mama” – što se često preklapa sa onim izbacivanjem svega iz sebe pod dejstvom vina, blagonaklono zanemarujući taj “loša mama” fazon, uz mnogo sarkastičnih komentara na tviteru, i onih koji su ismijavali te teške, mučne i manje lijepe djelove roditeljstva. Ali bilo je to i dobronamjerno na neki način, barem za sve nas koji se raspadamo, koji smo ljuti, zabarikadirani u kupatilu i kukamo jer ne možemo izgurati sve ove dane, nedjelje, mjesece pred nama.

“Istina je, roditeljstvo je većinom teško i nezahvalno”, dodala je Kesi Frenklin, mama dvoje djece iz predgrađa, koja radi od kuće puno radno vrijeme. “Ta stalna, konstantna monotonija svega toga ima velikog uticaja na mene: pakovanje užine, raspakivanje torbe, pranje posuda, pregledanje domaćeg. Jednostavno ne volim te stvari.”

Iako postoji sve više ljudi koji se na društvenim mrežama zgražavaju na roditeljstvo (uz ogroman broj psovki), ipak je većina postova na fejsbuku i dalje puna slika i riječi koje nas podsjećaju da prigrlimo svaki momenat sa djecom. “Ljudi definitivno ne govore dovoljno o tome”, rekla je Frenklin.

“Mislim, na fejsbuku, sve je to slatko, savršeni momenti i mame koje pričaju i plaču jer ostavljaju djecu u vrtiću. Ja? Ja uzvikujem – amin! Netrpeljivost prema roditeljstvu svakako ne traje sve vrijeme, ali rastrojstvo je definitivno česta pojava. Kada su nam djeca slatka, fina i pažljiva, to je zaista nagrada, rekla je jedna mama advokat, koja i sama govori kako iskreno ne voli to “putovanje” toliko, ali po njenim riječima “to je ipak 70 posto vremena”.

Matematika radi slično i kod još jedne mame, Ane Harling, koja je izjavila: “Stalno je promjenljivo, ipak, povrh svega, 70 posto ne volim roditeljstvo. To nema nikakve veze sa mojom djecom i time koliko ih volim. U suštini, držim se one poruke – volim svoju djecu, naročito kada nisam sa njima.”

I ona je izjavila kako joj najteže pada ponavljanje istih stvari, to najviše ubija sreću. “Roditeljstvo je čudan spoj očekivanog i neočekivanog, a to me zaista izluđuje. Totalno ide protiv pravila svih odnosa u tvom životu. Nekada mogu reći djetetu da ide u krevet, u uobičajeno vrijeme, i istog trena će me poslušati. Sljedeće noći bih uradila identičnu stvar, u isto vrijeme, i za uzvrat dobijam pravu eksploziju.”Zašto baš sad i zašto je važnije nego ikad?

Ništa ovo ne iznenađuje, prema riječima Alison Šafer, porodičnog konsultanta. U suštini, ono što može biti iza ovakvog osjećanja je “simptom koji proizilazi iz modernog roditeljstva u zapadnom svijetu, gdje uprkos tome što je zaposleno više žena nego ikad, vrijeme pokazuje da većinu vremena žena provede radeći kućne poslove i brinući oko djece, i to se samo povećava.”

Ipak, više je od toga, povrh svega, žene uvijek treba da balansiraju sa brigom o djeci, jer je vrijeme mnogo drugačije nego ranije. Od aktivnosti, preko domaćih zadataka i obaveza, naši roditelji nisu bili ni izbliza uključeni u sve to, za nas su radili mnogo manje nego mi za svoju djecu.

“Kao roditelji, zahtijevamo mnogo više sami od sebe”, rekla je. “Nekad tokom vremena, mi smo pretvorili roditeljstvo u posao.”

Pa uz sve to, cjelokupna sportska industrija za mlade ne bi bila to što jeste da roditelji ne ulaze tako rano u cijelu priču. Više nego ikad trčimo okolo sa svim tim aktivnostima tokom sedmice. Danas djeca imaju u prosjeku tri do pet aktivnosti sedmično, a kada smo mi odrastali, svodilo se na jednu jedinu aktivnost. Kao roditelji, smatramo da su sve te aktivnosti ključne za razvoj djeteta, i onda upadamo u ogromnu količinu stresa zbog istraživanja, rasporeda, i svega uključenog.

Takođe, tu je i odlaganje roditeljstva. I sama sam prvo dijete rodila sa 34 godine. Ovo može voditi ka povećanom osjećaju gubitka autonomije. Majke mogu imati vrlo interesantno edukacijsko, poslovno, turističko iskustvo koje žele da redukuju, kako bi ostavile prostora za odgajanje svoje djece. Naravno, mnogi ističu i to da mlade majke prečesto izlaze i imaju druge društvene aktivnosti, te nisu dovoljno spremne za majčinsku ulogu. Postoji jedna brutalna činjenica o djeci: nalaze se na uticaju fantazije o porodici i realnosti, gdje naš stari način života može biti potpuno van domašaja. Osjetimo se kao da moramo da napravimo izbor između dugotrajne satisfakcije i trenutne sreće – raditi u danu stvari koje ne volimo da bismo na kraju stvorili srećnu porodicu. Bez obzira na moja jaka osjećanja o roditeljstvu, i dalje mislim da sam jako srećna, iako je to više neka “retrospektivna” sreća, a ne ona uz koju zaista uživam u životu iz sata u sat.

Što se mene tiče, kada je roditeljstvo u pitanju, najvažnije mi je ono vrijeme kada smo zajedno, veza koju stvaram sa svojim ćerkama. Loša sam u pravljenju obroka, ali sam spremna da sa njima razgovaram satima, da ih učim nekim stvarima, pričam o knjigama i dajem im do znanja da sam, bez obzira na sve, uvijek tu za njih. Dok neki mogu satima da se raspravljaju o tome kako je spremanje obroka dio savršene veze, za mene je to samo posao.

Za sam kraj, ni društvo nam ne daje nikakve zasluge za to što smo roditelji. Broj roditelja koji rade od kuće raste, što daje određenu fleksibilnost u radu, ali često preraste u pokušaj roditelja da rade dvije stvari u isto vrijeme, te pod pritiskom puknu.

Nakon razgovora sa mnogim majkama i ekspertima u oblasti roditeljstva, shvatila sam da dvije suprotne ideje mogu koegzistirati u isto vrijeme – možeš voljeti svoju djecu najviše na svijetu, dok u isto vrijeme mrziš sve te svakodnevne obaveze koje majčinstvo donosi. Iako sam se užasno nervirala praveći doručak i mrzjela sve obaveze u podne, dan ipak nije uništen i vratiću se u ravnotežu. Bili su to preteški momenti, ali su prošli. Šira slika je mnogo važnija, i zaista je savršena.”

(yumama)

Slični članci

Ostavi komentar