Kasno progovaranje i pričanje na izmišljenom jeziku: Kako pomoći djetetu da razvije govor

Kasno progovaranje i pričanje na izmišljenom jeziku: Kako pomoći djetetu da razvije govor

Sve veći broj logopeda ističe kako su im ordinacije pune trogodišnjaka, pa čak i starije djece, koji još nisu progovorili. Osim što nisu progovorili imaju i generalno slabe vještine i verbalne i neverbalne komunikacije pa kada nešto žele samo upiru prstom i ispuštaju određene zvuke.

Takođe, stručnjaci za razvoj govora kod djece kažu i da veliki broj mališana i kada progovori – služi se izmišljenim, samo njima razumljivim jezikom, a logopedi za tu pojavu najviše krive roditelje koji slabo komuniciraju sa djecom. U nedostatku vremena svoje prisustvo kompenzuju novim tehnologijama koje sve češće djeci služe kao igračke.

Djeca sa Interneta, iz igrica i crtanih filmova usvajaju obrazce komunikacije koji nisu primenjivi u realnom svijetu, a sve to rezultira punim logopedskim ordinacijama sa djecom koja nisu morala tu da budu.

Do treće godine, dijete može na osnovu slike da prepozna za šta se predmet koristi, na primjer “Pokaži mi nešto što se jede” ili “Pokaži mi nešto što oblačiš”. Može da odredi svoj pol, pokazuje prstima koliko ima godina, broji do tri, ume da kaže čemu služi neki predmet (olovka, auto), i može da nauči kraću recitaciju, kaže logoped Nikoleta Stevović.

Do treće godine dijete bi trebalo da ima fond od 200 i više riječi.

Dijete uzrasta do pet godina pravilno koristi sve elemente govora, prepričava priče koje je čulo, broji u nizu do deset i više, shvata sličnosti i razlike (po čemu su slične krava i ovca), zna koliko nogu ima pas, i koja životinja daje mijleko.

Do polaska u školu, dete već ima bogat rječnik, razumije i koristi riječi apstraktnog značenja, rezonuje, donosi zaključke. Spontano ulazi u razgovor, i u njemu učestvuje. Zna kojim slovom počinje neka riječ (oko, uvo, nos), pravilno drži olovku, i opredeljeno je kojom rukom piše, kaže Nikoleta Stevović.

Komunikacija i interakcija sa djecom važnija je nego što mislite. Igra je dečija komunikacija i nešto u čemu su najbolji. Dok se igraju djeca su srećna i ne osjećaju pritisak, opterećenje i otpor koji nastane čim se spomene riječ “učenje”.

Čitanje knjiga, pjevanje, igranje ili jednostavan razgovor sa mališanima ne samo što će izgraditi njihov rječnik, nego će ih naučiti i da slušaju i da razumiju.

Evo nekoliko predloga koji će vam pomoći da poboljšate komunikacijske vještine djeteta:

– Razgovarajte sa svojim mališanim o tome šta je on ili ona uradio tokom dana ili o planovima za sjutra.

“Mislim da će sutra padati kiša/sijati sunce. Šta bismo mogli da radimo?” Ili pred spavanje pričajte mališanu kako ste proveli dan ili izvucite iz dnevnih dešavanja neku poučnu priču. Vaše dete je možda neće razumeti istog trenutka, ali će usvojiti model razgovora, a kada dođe za to trenutak – shvatiće i poentu

– Igrajte igre koje podstiču maštu.

Imaginacija je važan dio u izgradnji ličnosti jer podstiče kreativno razmišljanje, zato slobodno izmišljajte nevjerovatne priče, glumite nestvarne likove i “smiještajte” dijete u zamišljene predjele.

– Čitajte omiljene knjige iznova i iznova.

Tokom čitanja ohrabrite svoje dete da se pridruži, da nastavlja rječenice (tačno ili netačno). Pretvarajte se da čitate pogrešno, neka vas dete ispravlja. Dopustite djetetu da ono vama ispriča priču.

Kad bi bio šta bi bio…

Ovo je jedna od igara asocijacija a bazira se na zamišljanju “šta bi neka osoba bila kada bi bila” životinja, godišnje doba, boja, cvijet… Najpre izaberite jednu osobu koju svi učesnici igre poznaju. Na primer, “Kada bi tvoj tata bio neka boja, šta misliš, koja bi boja on bio?”

Pored uobičajenih, standardnih pojmova kao što su: biljka, životinja… možete obogatiti detetovo poimanje sveta time što ćete uvesti i neke nove pojmove. Na primjer: Kada bi tata bio voće, junak iz stripa, igračka, mašina…

Mlađem djetetu pomozite nuđenjem gotovih odgovora, na primjer: „Kada bi tata bio kuća, kakva bi kuća bio? Možda iglo, soliter, koliba…?” Na ovaj način podstičete maštu  i formirate asocijativno viđenje okruženja. Ista igra ali obrnut redosled podrazumijeva da jedan učesnik igre zamisli određenu osobu a da ostali igrači na osnovu svojih “Šta bi bio kad bi bio” pitanja, i vaših asocijativnih odgovora pokušavaju da otkriju koju osobu ste zamislili.

Kaladont

Prvi učesnik igre kaže jednu riječ (bilo koju, bez obzira da li je imenica, lično ime, predikat, glagol…) a sljedeći igrač kaže treba da kaže svoju reč koja mora da počinje na posljednja dva slova prethodne riječi. Na primjer, neko kaže: “lampa”, sledeći igrač treba da svoju riječ počnu sa “pa” pa kaže, na primjer, “paket”, sledeći mora da počne reč sa “ET” (na primer “etiketa”) itd.

Prednost ove igre je usvajanje velikog broja reči, upoznavanje sa novim pojmovima, proširivanje rječnika. Pobednik igre je onaj ko kaže riječ koju je nemoguće nastaviti, na primer: “kaladont”, “argument”…

Zamisli nešto

Jedan od igrača treba da zamisli neki objekat po dogovoru (životinju, biljku, predmet…)  a ostali igrači da kroz postavljanje pitanje otkriju koji je to objekat. Na pitanja se odgovara samo sa DA ili NE, a čim jedan učesnik na svoje pitanje dobije odgovor NE sljedeći učesnik postavlja svoje pitanje.

Na ovaj način dijete predškolskog uzrasta vježba svoju koncentraciju (jer mora da ostane fokusirano i upamti i šta pitaju drugi učesnici igre i da slaže sve dobijene odgovore u cjelinu kako bi što pre došlo do rješenja). Istovremeno, vježba se u postavljanju pitanja na koja se može odgovoriti samo sa DA ili NE.

Na slovo na slovo

Smisao igre je da se na određeno slovo koje je nasumično izabrano, nabroji što više pojmova koji počinju tim slovom (životinje biljke, gradovi….) Pobjednik igre je onaj ko smisli najviše pojmova koji počinju određenim slovom.

(Yumama) foto: jutjub

Slični članci

Ostavi komentar