Marinko Pavićević: Baviti se sobom nije ni malo lako, ali vas taj trud vodi ka spoznaji samoga sebe

Marinko Pavićević: Baviti se sobom nije ni malo lako, ali vas taj trud vodi ka spoznaji samoga sebe

Crnogorski kantautor Marinko Pavićević je nedavno u Nikšiću imao jubilej, 40 godina od prvog solističkog koncerta. Pored muzike piše pjesme i aforizme a njegova zemlja kako je on zove “moja majka Crna Gora” je utkana u sav njegov umjetnički opus.


Nedavno ste imali jubilej 40 godina od prvog solističkog koncerta. Da li smatrate da je Vaše stvaralaštvo sa ove vremenske distance imalo dug i težak razvojni put?
-Da,veoma dug i težak razvojni put. A evo i zašto. Svako istinsko bavljenje umjetnošću iziskuje potpuno predavanje i traženje sopstvenog puta koji mora biti prokrčen mimo kliširanih staza. Čovjek mora da prepozna sebe i da samim rodjenjem dobijene kodove dešifruje i materijalizujeu obliku pjesme, muzike i slike. Tada put kroz umjetnost oslobađa čovjeka svake vrste samoljublja. Nažalost, mnogi umjetnost doživljavaju kao poligon za rekreaciju i materijalnu dobit. Ja još uvijek krčim sopstveni put i tragam za suštinom umjetnosti. Četiri godine od mog prvog solističkog koncerta potvrđuju da sam svih proteklih godina tragao za umjetnošću u sebi i tvrdim da sam stvorio i ugradio u umjetnost jedan kamenčić u mozaiku iste.


Pored toga što je kantautor, Marinko je objavio sedam knjiga poezije i piše aforizme. Koliko je to zahtjevan angažman. Da li umjetnička svestranost utiče da teško uskladite privatne i poslovne obaveze?
-Riječ kao osnova komunikacije sa samim sobom me navela da u svom pjesničkom opusu zabilježim slike sopstvenog života. Kada je čovjek potpuno predan traganju za tom jednom pjesmom, usklađivanje privatnih i poslovnih obaveza je jednostavno. Baviti se sobom nije ni malo lako, ali vas taj trud vodi ka spoznaji samoga sebe, što i jeste jedina obaveza čovjeka rođenog na ovoj planeti.

Svoju pjesmu “Korota i suša” doživljava himnom koja je krunisala njegov pjesničko-muzički prostor i njegovu majku Crnu Goru. Ljubav prema svojoj zemlji je nesebično opjevao u svojim pjesmama. Na pitanje da li vjeruje da pored toga što se umjetnička duša rađq je neophodna ljubav kao inspiracija i pokretač za kvalitetno stvaralaštvo?

-Sigurno je da se ne rađamo slučajno i da svaka individua rođena na ovoj planeti mimo roditeljske ljubavi je proizvod i visokoorganizovane kosmičke svijesti kako ja nazivam Tvorca, je potvrda da je ljubav sve. Kad spoznate sebe, a to je mnogo teško, i kada razvijete duhovnost, fada je smisao radjanja opravdan.

Pošto se bavite različitim muzičkim žanrovim šansone, pop rok, instrumentalna muzika. Koji muzički žanr je najsrodniji Vašem senzibilitetu?
-Šansona je meni nekako najbliža, jer se u njoj sjedinjuju pjesničke i muzičke emocije zasnovane na istinitosti. Muzika i pjesma moraju biti oslobođene svakog materijalnog poriva i tada one ostaju trajan dokumenat poklonjen vremenu i prostoru.

N.Vuksanović

Slični članci

Ostavi komentar