Milica Milša: Biološki roditelji ne znače ništa ako nisu pravi

Milica Milša: Biološki roditelji ne znače ništa ako nisu pravi

Glumica Milica Milša je devedesetih bila simbol ljepote, igrala je zavodnice, a muškarci su se okretali za njom. Gluma je oduvijek bila njen izbor i ljubav, a sreća i velika radost sin Antonije Isaković kojeg je rodila na četvrtoj godini studija. Bila mu je majka i otac do trenutka kada je srela životnog saputnika, dramaturga Žarka Jokanovića. Tada počinje njen život. Ponovo se rodila. Sada njih dvoje žive i funkcionišu kao jedno, pa ih često možete vidjeti na ulici ili na događajima kako se drži za ruke i s istim se žarom u očima gledaju kao i u momentu kada su se sreli prvi put.

– Priznajem da sam sve zaboravila. Da li je to zato što smo ove godine proslavili 20 godina braka i naše ljubavi, pa sve ostalo nekako izblijedi. Naravno, Žarko je oduvijek bio broj jedan, zato što je pravi.

Žarko vas je prihvatio kao ženu koja ima dijete. Davao vam podršku kada ste možda zbog mnogih okolnosti patili?

– Nikada nisam patila. Nisam prošla nikada kroz loš period. To je bila moja odluka. Možda je trebalo nekada i da patim. Nisam imala patnje za muškarcima, a možda je trebalo da ih bude.

Nikada niste pričali o prvom partneru s kojim imate sina. Uspješno ste taj period držali skriven od očiju javnosti?

– Mislim da je tako i najbolje. Nema šta tu da se priča, vjerujte mi.

Kako se sjećate tog perioda?

– Kada sam rodila dijete, meni je ono bilo bitno. Svakoj majci je dijete najbitnije, pa tek onda nešto drugo. Tako da je meni Antonije bio najvažniji. Tako je i dan-danas. A, zaista smatram da su roditelji oni koji dijete odgajaju, podižu, vaspitavaju, vole, tu su za njega… To mislim i za majke i za očeve. Biološki roditelji, što se mene tiče, ne znače ništa ako nisu pravi.

Žarko je prihvatio vašeg sina?

– Zato su Žarko i Antonije pravi otac i sin, bolji od mnogih koji su biološki roditelji. Biologija za biologiju, ljubav za ljubav.

Uvijek se ljudi preispituju da li su napravili pravi korak u životu. Kakav je slučaj kod vas?

– Sve je okej šta vama odgovara. Ako činite nekom dobro, onda je sve okej. Svako treba da radi onako kako misli da treba. Nema pravila, nema šablona. 

Vaš sin je dobio drugog oca?

– Dobio je pravog oca.

Da li je Antonije poželio da upozna biološkog oca?

– O tome zaista ne pričamo. To je toliko nebitno. Antonije je čovjek koji ima 27 godina, sada će da magistrira, i ima jednog jedinog oca, pravog, a to je Žarko Jokanović. I tu nema dalje. Svako ima jednog oca, a njegov je Žarko.

U domaćim serijama ste igrali zavodnice. Da li ste se tako osjećali?

– Ne. Nikada se nisam osjećala tako, niti to smatrala da jesam. Ja sam jedna obična, normalna žena, uvijek bila i ostala. Ne volim da budem zavodnica. Nikada nikog nisam zavodila. Mene su zavodili. Mene je moj muž zaveo. Okrenuo me skroz i hvala mu na tome što me je osvojio, jer je najbolji na svijetu. Mogla sam ga propustiti. Da sam ja nekog zavodila, ko zna kako bi to bilo. 

Ipak u serijama „Srećni ljudi” i „Porodično blago” igrali ste zavodnice. Sada ponovo glumite u seriji Siniše Pavića. Kakva je to uloga?

– Bili smo mladi, radili i bilo nam je lijepo. Kada imate dobar scenario koji pišu Siniša i Ljiljana Pavić, kada imate divne ljude koji sve to realizuju i uz to dobijete predivne uloge, onda je sve lako i sa osmjehom. Imala sam dvadesetak godina kada sam prvi put sarađivala sa svima njima. Evo i sada radimo u seriji „Junaci našeg doba”. Samo što u toj seriji nisam nimalo glamurozna i uživam u tome. Igram jednu vrlo siromašnu ženu kojoj su čak i struju isključili. Neću biti u glamuru, što se veoma radujem.

(blic)

Slični članci

Ostavi komentar