Ovo zanimalje je najtražnije u Crnoj Gori

Već dugo najtraženije zanimanje u Crnoj Gori je biti političar. Tačan datum kada je počela pomama za ovim zanimanjem  nije poznat, ali se zna da je interesovanje iz godine u godinu sve veće. Ko jednom postane političar teško dobrovoljno napušta to zanimalje.

Pitati zašto zvuči naivno.

U zemlji koja se bori sa siromaštvom i gdje većina ljudi ustaje rano ujutru i radi osam sati pa i više za niske plate političari imaju drugačije i uslove i radno vrijeme i primanja.

Sve zavisi od funkcije koja se obavlja. Što je funkcija veća više putuju, uglavnom avionom, do iznemoglosti se rukuju, razgovaraju, mijenjaju hotelske sobe, zemlje, klimu – sve to na račun države. Postoji li bolji način da se vidi svijet nego kroz političke naočare? To nije lako ali je zabavno.

Koliko im je tek zabavno smišljati šta će reći na koferencijama za novinare!

Laiku se čini da je lakše onima koji nisu u vrhu vlasti, ali to je varka. Jeste da oni ne putuju toliko i da mogu zakazati sastanke na prelijepim terasama uz obalu ali, i njima su pune ruke posla: prijem raznih delegacija, rad u odborima…

I jedni i drugi na skupštinska zasijedanja dolaze hodajući po crvenom tepihu. Poput zvijezda na nekom festivalu

 A, sama skupštinska zasijedanja su daleko najtežio dio njihovog posla. Za njih treba imati fizičku i ,posebno, mentalnu kondiciju. To je šprilika da narod vidi žar sa kojom govore, srčanost kojom brane svoje političke stavove.

Bitne stvari građani u Crnoj Gori ne znaju. Šta je za njih bitno koliko će ih Vlada zadužiti i po kojim uslovima, ili kad će početi da se ostvaruje sve ono što je obećano u predizbornoj kampanji? Oni su subjekat dok traje kampanja.

U zemlji koja je poslije 30 godina promijenila vlast kriminal i dalje cvjeta. Nova vlast nije mnogu uradila na tom polju. Javna uprava koja je i do sada bila preglomazna za tako malu državu kao što je Crna Gora i dalje raste i troši milione evra. Nastavila se i praksa partijskog zapošljavanja. Znanje je i dalje zapostavljeno.

Plate političara u zemlji siromaštva su četri, pet puta veće nego što su prosječne plate u Baru ili Kolašinu, a rad Upravnim odborima raznih ustavnova se političarima dodatno plaća što uvećava njihova primanja.

Biti političar znači i biti zložen pogledima javnosti.

 I političari i političarke u Crnoj Gori to imaju na umu. I mora se priznati da lijepo izgledaju, bez obzira na godine. Prosto je ljepota kad ih vidimo onako skockane od glave do pete, svježe a rade bez prestanka. Ponekad se čini kao da ne staraju, a staraju naravno.

Političari i političarke imaju puno povoljnosti. Oni su klasa kaju ne dotiče inflacija, siromaštvo, borba da se skrpi kraj sa krajem njima je nepoznata. Oni na posao ne dolaze svojim kolima, javnim prevozom, pješke ili sl.,ne moraju da traže parkin prostor, ne plaćaju ga, nemaju problema sa paukom… Oni na posao dolaze preskupim državnim kolima. Ko plaća benzin? Kakvo je to glupo pitanje. Zahvalan narod, naravno.  Ko je još vidio ministra da u Crnoj Gori u 21‚vijeku na posao dolazi biciklom, pješke ili gradskim prevozom?  Zamislite kakav bi to šok bio za građane da u autobusu vide ministra!

 Šta nas briga što tamo neki ministri u nekim EU zemljama na posao dolaze metroom i jedu sendviče dok čekaju javni prevoz do kuće? Istina, oni žive u milionskim gradovima i imaju metroe. Mi nemamo ni jedno ni drugo, a nismo ni u EU!

Biti političar u Crnoj Gori je poput kombinacije rada u kreativnoj industriji, turizmu i VIP klubu. Ako se odlučite za ovu karijeru, a ne uspijete iz prvog  puta zauzeti neku važnu državnu funkciju pokušajte naći zaposlenje„pri vladi“. I taj posao, itekako ima svojih čari.

MN

Related posts

Ostavi komentar