Roditelji, ne strahujte od loših ocjena, strahujte da djetetu ne ogadite školu i učenje uopšte.

Poznati ruski psiholog Mihail Labkovski koji je završio psihologiju u Moskvi, doktorirao u Jerusalimu savjetuje roditelje kako da se ponašaju prema djeci. On kaže: Prečesto se zbog brige oko ocjena porodice bukvalno raspadaju, kvare se odnosi, roditelji i djeca se međusobno udaljuju, ponekad zauvijek. Psiha tinejdžera je ionako osjetljiva, a mjeseci priprema po raznim institutima i matematičkim društvima cijeloj porodici ostaju u lošem sjećanju: svi pate od nervoze i depresije, što provocira histeriju, bolest…

Kako izbjeći sav taj košmar ili makar umanjiti posljedice?

Smatram da se treba usredsrediti na ljubav i neprolazne vrijednosti. Sjetite se da će se za ne tako dugo vrijeme ocjene i ispiti nestati iz sećanja, i jedino će biti važno jeste li ili niste sačuvali bliskost, povjerenje, razumijevanje, iskren odnos sa svojim djetetom…

child-drawing-with-crayons-with-her-mom-at-home_1301-6422

Jer može se dobiti petica, a izgubiti kćerka. Položiti svi napredni tečajevi, upisati se na prestižni fakultet, ali nepovratno izgubiti međusobna punoća odnosa.

 

Šta nikako nemojte raditi?

 

1.Ne treba učiti sa djecom! Ne treba im spremati školsku torbu! Ne treba ni zapitkivati „kako je u školi?”. Tako narušavate odnos i krajni rezultat je uvijek negativan. Nije valjda da nemate o čemu drugome da razgovarate s djetetom?

 

  1. Dijete mora da ima svoje slobodno vrijeme kada NIŠTA ne radi: od dva do četiri sata dnevno. Preambiciozni, tzv. brižni roditelji djecu prezatrpavaju: te jezici, te umjetničke sekcije, te prestižni sportovi… Od toga se ponajviše dobija nervoza i sve što uz to ide.

 

  1. U odnosu sa školom i pedagozima, trebalo bi da u pravom smislu budete na strani svog djeteta. Čuvajte djecu. Ne strahujte od loših ocjena. Strahujte da djetetu ne ogadite školu i učenje uopšte.

 

  1. Teško je reći ko trpi jači psihološki pritisak – odlikaš ili jediničar. Odlikaši koji mukotrpno redaju petice nisu bezbrižna djeca i nedostaje im samopoštovanja.

 

  1. Ako vaše dijete nije u stanju da uči samo – za to sigurno postoji neki razlog. Lijenost nema veze s tim. Kategorija lijenosti u psihologiji ne postoji. Lijenost se razmatra kao odsustvo motivacije i volje.

 

Umjesto da iz večeri u veče sjedite sa djetetom nad udžbenicima – bolje bi bilo da pokušate odrediti i zatim RJEŠAVATI pravi problem.

 

6.Ima roditelja koji žele da VASPITAJU odgovornu, samostalnu, uspješnu djecu. A ima i roditelja čiji je cilj – totalna kontrola nad djetetom, a u kakvu će osobu to dijete porasti to nije važno – najvažnije je da mu stave ularić i ne popuštaju.

(radiosarajevo.ba)

Slični članci

Ostavi komentar