Sin Živka Nikolića dirljivom porukom se prisjetio oca, a povodom njegovog rođendana otvara muzej

Sin Živka Nikolića dirljivom porukom se prisjetio oca, a povodom njegovog rođendana otvara muzej

Sin legendarnog crnogorskog reditelja Živka nikoloća, Petar Nikolić, koji je naslijedio oca kada je profesija u pitanju, otvorenim pismom na Fejsbuku se osvrnuo na mnoga pitanja.

-Rijedak je odnos prema filmu kakav je imao Živko Nikolić. Za njega je film bio više od umjetnosti, život, zanos, san. Posvijećen i prosvijećen filmom, Živko je hodio kroz život, tumačio ga i očitavao. Imao je kameru u oku. Dekodirao ljudsku prirodu. Bioskopska dvorana je za njega bilo sveto mjesto, hram, a bioskopska tama osobita radost. Filmska projekcija – prava svetkovina i tu je uspjevao da spakuje svu ljepotu svoga duha, uma, osjećajnog i intelektualnog života. Još je Dušan Makavejev za njega govorio da je jedini on Bogom dani reditelj, a da svi oni drugi samo uče i pokušavaju to biti. Genije – jednostavno. Ni Ingmar Bergman nije ostao ravnodušan pred Živkom. Na švedskoj televiziji je čitavu jednu emisiju posvetio tumačenju filma Jovana Lukina, ocijenivši da je taj film, uz Drajerovu Jovanku Orleanku, primjerak najljepšeg filmskog portreta žene ikada snimljen u istoriji filma. Živka više nema. Ostali su maestralni i nadvremeni filmovi- napisao je Petar Nikolić, a inda nastavio:

-Živko je rođen 20. novembra u selu Ozrinići pokraj Nikšića, 1941. u okupiranoj i porobljenoj kraljevini Jugoslaviji. Danas ga se sjećam i svega onoga divnog, božanskog i ljudskog što je nosio u sebi. Mnogo toga njegovog i danas osjećam i prepoznajem kako titra i igra negdje duboko u meni. Dijalog sa Živkom se nastavlja i neumitno traje. Još uvijek su mu svježi, živi filmovi. Gledam ih po ko zna koji put. U svome domu u Hercegovačkoj ulici u Zemunu (ćošak sa Krajiškom) napravio sam bioskop. Svoj mali, lični, intimni i privatni. Po cijeli dan vrtim filmove. Tu ljubav prema velikom platnu i pokretnim slikama mi je otac usadio još davno, miris bioskopa pamtim od malena. Ako je za Živka film bio religija, onda sam sagradio crkvu, odnosno kapelu. Zapravo jedan kutak sam uredio, posvetio. Stvorio utočište i pribježište za sve izbjeglice iz reale. Za ljude koji čuvaju malo plamenog duha u sebi. 20. Novembra 2019. Živko bi napunio 78 godina. Neka mu je srećan rođendan. Najviše što se može, to je pred očima na taj dan izvrtjeti njegove filmove. Napravio sam maratonski izbor: od 20 časova – projekcija dokumentarnog filma o Živku Nikoliću „Biljeg Živka Nikolića“, a zatim „Beštije“, „Jovana Lukina“, „Čudo neviđeno“ i „U ime naroda“. Dovoljno filmova da se preturi cijela jedna noć. Tu ću noć provjesti sa svojim ocem. Doživljaj treba podijeliti. Ne pozivam publiku. Ona je njegove filmove gledala nebrojeno puta. Zovem hodočasnike željne pustolovine i duhovnih otkrića. Zovem prijatelje i dobronamjernike, FILMSKE SLADOKUSCE, poštovaoce i zaljubljenike u film i sedmu umjetnost. Čuvam i branim tradiciju renesansne humanosti. Na sve dodajem malo tajne i mistike. Nemam druge. Satjeran sam u tjesnac. Život me je na svoj prozaičan način, bez imalo ukusa, otmjenosti i stila, do sada prevario i nasamario nebrojeno puta. Tu sam sličan ocu. Djelimo srodna ŽIVOTNA iskustva.

Petar se nadovezao na to da mnogo sličnosgi ima sa pokojnim ocem.

-I ja sam, kao i on odavno, pošao usamljeničkom stazom nadahnutog stvaralaštva. I gle, uspio sam, pronašao ta čarobna, drvena vratanca koja vode u drugi svijet. Most kojim se bježi na onu stranu, ljepšu, nježniju, rafiniraniju, suptilniju. Stvorio sam mjesto na koje, kako sam Živko pjesnički veli „prolaznost ne zalazi prokleta“. To je moje čarobno i magično mjesto, filmski kutak ukrašen kolažima i galerijom slika, jezgro moga poetskog i muzičkog stvaralaštva, to je Mini Kino Klub ili NIKER HOUSE MUSEUM. 20. Novembra u 20 časova otvoriće se za probranu javnost ovaj mali, privatni muzej i ujedno odati se pošta našem predivnom i nikada prežaljenom reditelju i roditelju. Spremljena je čak i sveća rođenDANSKA. Neka gori dok ne izgori. Života nam je uvijek tako malo. Živio Živko! Živio film! Živjela umjetnost i živio NIKER HOUSE MUSEUM – mjesto skriveno da bi bilo otkriveno- zaključio je Nikolić.

R.N.

Slični članci

Ostavi komentar