Snežana Burzan: Porodica i uspjesi na poslu me čine srećnom

Magistar medija i odnosa sa javnošću Snežana Burzan već nekoliko godina uspješno vodi Kulturno Informativni Centar “Budo Tomović”, koji čini -srce kulture glavnog grada. To što joj radni dan u KIC-u traje bezmalo 24. sata, ženu čiji se žarm i čudesna energija osjete već pri prvom susretu sa njom, ne zabrinjava. Osijehom se brani od umora, a ima i svoj tajni recept kojim se oporavlja od nezaobilaznog stresa. Srećnom je čini porodica i uspjesi na poslu. Kaže da joj je  žao što do sada nije postala mama.

 

23468586_10214396369040468_1043068943_o

Koliko je kultura danas u CG prisutna i loliko ljudi posjećuju kulturna zbivanja?

Brojne institucije kulture kako sa državnog tako i sa gradskog nivoa, neke  sa većim a neke sa manjim budžetskim sredstvima, sa više ili manje entuzijazma, trude se da građanima Crne Gore ponude, posljednjih godina, sve raznovrsnije umjetničke sadržaje. Čini se da nikad nijesmo imali više festivala, manifestacija, projekata, svirki, performansa, izložbi, tribina, a često se u Podgorici dešava da istog dana imamo i po nekoliko izvrsnih programa. To me kao kulturnu poslenicu  posebno raduje. Najbolji primjer je upravo KIC „Budo Tomović“. Ako uzmemo u obzir da smo za tri godine, od 2015. do danas, organizovali više od 800 programa (koncerta, filmova, predstava, književnih večeri, izložbi) koje je odgledalo oko 125 hiljada posjetilaca, onda je odgovor na vaše pitanje da su ljudi svih generacija, itekako zainteresovani za kulturu i da zbilja posjećuju kulturna dešavanja.

Budžeti gradskih institucija kulture trebalo da budu veći, I trebalo bi da institucije imaju još snažniju podršku gradskih uprava, ali i resornog ministarstva, kao i sponzora, donatora i međunarodnih institucija, kako bi plasirali još kvalitetnije i raznovrsnije  programe građanima.

16832197_1835072913185494_6151993711725936523_n

Da li kao nacija više volimo zabavna dešavanja od kulturnih, i kako ljude vratiti da ponovo zavole knjige, da obilaze večeri ,poezije, koncerte klasične muzike itd?

Kao što rekoh KIC nema takvih problema. Ipak, Crnogorci su kroz dugu istoriju uvijek bili prepoznati, osim kao ratnička i slobodarska, i kao izuzeno talentovana umjetnička nacija, sa jakim art genom. Na ovako teritorijalno malom prostoru rođeni su ili stvarali velikani poput štampara Makarija koji je na poziv Crnojevića štampao najstariju knjigu naše nacije ali i Južnih Slovena „Oktoih prvoglasnik“ 1493. godine, veličanstvenog Svetog Petra Cetinjskog, mudrog Njegoša, istaknutih – Marka Miljanova, Stefana Mitrova Ljubiše,  Mihaila Lalića, Rista Ratkovića, Huseina Bašića, Radovana Zogovića svjetski prepoznatih – Lubarde, Voje Staniće, Dade Đurića, Bora Tamindžića, Kane Radević, Veljka Mandića, Slobodana Aligrudića, i stotine drugih. Kultura je uvijek bila značajna u životu građana Crne Gore. I bivša velika država, podsjetiću, gradila je centre za kulturu u svakom gradu i gradiću.

I ako su manje ili više u 21. vijeku sveukupne socio – ekonomske i društvene  okolnosti ’’gurnule’’ kulturu i umjetnost u drugi plan, pa se čini da su ljudi skloniji da se opuste uz neke lakše i pitkije zabavne sadržaje, smatram da su porodica, škola, mediji, uz institucije kulture i umjetnosti, prave adrese koje moraju još više doprinositi  i usmjeravati djecu i mlade, ali i starije, ka pravim umjetničkim vrijednostima „štiteći ih“ tako od šunda, kiča i laganih zabavnih sadržaja.

KIC je u tom smislu prepoznat po programima koji afirmišu kroz klasičnu i zabavnu, pop, džez muziku, poeziju i modernu književnost, organizuje umjetničke izložbe, pozorišne predstave, alternativne umjetničke izraze, ali KIC čuva I tradiciju organizujući večeri folklora, humora. Sa druge strane neafirmisani umjetnici više od 50 godina upravo u KIC-u imaju priliku da predstave svoj talenat i vještine i da im naša scena bude odskočna daska u daljoj karijeri.

16427470_1804828672876585_8890299853845532569_n

Kako volite da provodite slobodno vrijeme?

Svaki slobodan trenutak koristim da ’’napunim baterije’’ i da se oslobodim negativne energije. Najljepše mi je u društvu porodice, sestara, roditelja,  a obožavam da se družim sa sestrićima Novakom i Dinom, kumićima Lukom, Miom, Anjom, Dunjom, Bodinom, sa prijateljima na kafi ili sladoledu. Čitanje dobre knjige, gledanje filmova ili predstava sve to pokušavam da uklopim u slobodno vrijeme kojeg nema puno. Priznajem da obožavam da pišem i fotografišem, ali zasad nemam vremena da se tome posvetim koliko bih željela.

 

Koliko dnevno imate stresa i kako ga se oslobađate?

Kao direktorici Kulturno – informativnog centra ‘’Budo Tomović’’ radni dan mi, bez pretjerivanja, traje 24 sata. Kako sam i radoholičarka i perfekcionista,  zbog svakodnevno žurbanog tempa kao i brojnih planiranih ali i nepredviđenih situacija, stres je nešto sa čim se svakodnevno borim! Kako? Koristim rijetke slobodne trenutke za relaksaciju. Putovanja me najviše opuštaju, i za mene je svaka nova destinacija najkorisnija antistres terapija. Nekada sam mnogo češće išla sa mojim klubom Montenegro Phototreking na planinarenja širom Crne Gore, a i sada kad god mogu idem sa njima u prirodu, jer me boravak na svježem vazduhu potpuno oporavi i pripremi za novu radnu nedjelju. Dodaću da skoro čitav svoj život muziku, uz ostalo, doživljavam i kao najbolji lijek za stres, pa sam i sada aktivna u KIC POP HORU.

10394138_982339218458872_5796707877461959659_n

Šta vas čini srećnom i zadovoljnom ženom?

Sa ličnog aspekta, srećnom me čini moja porodica, naše dobro zdravlje i napredak, izvanredni rezultati i uspjesi u profesionalnim oblastima kojima se svi mi bavimo. Zadovoljna sam i ispunjena jer sam dugi niz godina održala prijateljstva koja su prava i iskrena, što je u današnje vrijeme prava rijetkost.

Iz profesionalnog ugla, ponosna sam što sam u svim javnim profesijama kojima sam se bavila predhodnih 23 godine, ostavila upečatljiv trag i „otvorena vrata“, a srećna sam što sam požrtvovanim radom, sa KIC-timom,  uspjela da ovoj instituciji vratim i mjesto i značaj koje je nekada imala u Titogradu, jer je danas KIC prepoznat kao  “srce kulture Podgorice”, a i šire,  i najposjećenije je mjesto u Glavnom gradu.

 

Kada pogledate unazad da li postoji nešto što sebi ne možete da oprostite i kažete mogla sam to da uradim drugačije, bolje?

Svako od nas žali zbog  nekog postupka ili životne odluke. Ipak, sa 20 godina ne razmišljate isto kao sa 40,  i drugačije pristupate životu. Imam širinu praštanja i sebi i drugima. Možda mi je ipak žao što već do sada nijesam rodila dijete…

Tekst: R. Novaković, foto: Privatna arhiva, Facebook

Slični članci

Ostavi komentar