– U našoj kući uvijek se dobro kuvalo i spremalo, domaća jela na kašiku sa mesom i obavezno zimnica sa sve salatama, sokovima i pekmezima. Voljela sam da jedem sve i mislim da sam zbog toga zdrava. Ne pamtim kada sam imala temperaturu. Obožavala sam da pomažem mami i baki u kuhinji i s vremenom sam naučila sve sama da pravim. U srednjoj školi očarao me je Džejmi Oliver. Zaljubila sam se u njega. Kada mi je mama za jednu novu godinu dala novac da kupim sebi nešto lijepo, ja sam izabrala njegovu knjigu i kasetu. Pratim kanal 24Kitchen, mogla bih da ga gledam cio dan. Posljednjih godina najviše mi se dopada stil kuvanja Lorejn Paskal. Tako je kulturna i fina. Kreativna je i kod nje sve može. Jednom sam prokomentarisala nešto što je postavila na svoj instagram stori i odgovorila mi je. Poslije smo još nekoliko puta razmijenile prepisku.
Iako je odrasla na tradicionalnoj srpskoj kuhinji, svoj jelovnik je obogatila jelima karakterističnim za druge meridijane i paralele.
– Prije desetak godina počela sam da se zanimam za hrono ishranu i otkrivam nove recepte sa sastojcima koji nisu svojstveni našem podneblju. Zavoljela sam tako crne hljebove sa sejmenkama, integralni pirinač, kinou, čija sjemenke, alge, kus kus. Počela sam da jedem ribu i plodove mora umjesto mesa. Dosta sam i putovala i upoznala se sa drugim gastronomskim tradicijama. Naročito mi se dopala libanska kuhinja, prije svega humus i falafel. Tokom boravka u Meksiku, gdje mi je lokalna hrana bila malo teška, probala sam mnogo argentinskih specijaliteta. Svideli su mi se jer su mahom bazirani na krompiru, koji obožavam, i kvalitetnom mesu.
– Pratim svoj organizam i dobro se osjećam. Već duže vrijeme imam istu idealnu kilažu i čini mi se da je moje tijelo fleksibilnije nego u dvadesetim, što pripisujem raznolikoj ishrani i redovnim vježbama koje jačaju unutrašnje mišiće. Neke predstave zahtevaju od mene ples i akrobacije, pogotove one namijenjene najmlađima, i ja sve to radim bez problema. Izbacila sam iz jelovnika industrijske suve začine, majonez, pavlaku, margarin i jogurt. Poslije podne i uveče ne konzumiram mliječne proizvode, za razliku od jutra kad volim da uzmem kisjelo mlijeko u koje dodam bananu, nar, algu spirulinu, konopljin protein, mleveni lan, čija semenke i pahuljice od heljde. Kada mi se doručkuju jaja sa kobasicama, ja to sebi napravim.
Njene lazanje postale su urbani mit. O njima mnogi pričaju, a oni koji su ih probali tvrde da boljih nema.
– Moje lazanje su bogate i vjerovatno je to tajna njihovog raskošnog ukusa. Koristim kore od spanaća, stavim nekoliko vrsta sira, dosta pelata, mesa i sušenog paradajza. Po njima sam poznata kada je o kuvanju riječ, mada ih rijetko jedem. Pola grada je dolazilo kod mene na te lazanje. Uopšte, volim da je jelo bogato i da ga ima u velikoj količini. Držim se one da ako je sve pojedeno, neko je ostao gladan. Kod mene mora da pretekne. Hranu služim po principu švedskog stola. Ne volim ni da meni neko sipa, već da sama biram šta ću i koliko da uzmem i kako ću to da posložim na svoj tanjir. Tu slobodu ostavljam i drugima.
Tokom boravka u Kanadi očarao ju je tamošnji roštilj, koji se služi uz sirovo povrće sa umacima.
– Gostovali smo u Torontu sa predstavom “Moja ti” Ateljea 212. Sa našim domaćinima otišli smo u čuveni restoran Hemingvej da probamo roštilj, rebarca i krilca, uz koje kao prilog ide pomfrit ili presno povrće sa umakom po izboru. Veoma mi se dopalo da svjež krastavac, šargerpu i brokoli umačem u odličan srednje ljuti barbikju sos i tako ih grickam. Krilca i rebarca su takođe bila fantastična. Tamo uz roštilj svi piju pivo, ali meni je uz njega dobro išao i džin tonik. U Torontu sam prvi put jela i picu sa ananasom, mada mi to nije bila namjera. Poručila sam neku misleći od ananasa da je sir. Moram priznati da nije bila loša, premda nisam ljubitelj tog voća.
Za razliku od čorbi i potaža za koje je raspoložena uvijek, izbjegava slatkiše.
– Nemam potrebu za tortama i kolačima, jedino što uvijek mogu da jedem jeste pita s višnjama ili jabukama. Generalno volim pite, posebno one sa prazilukom i sirom, ali i sa zeljem, kao i burek. Kada sam na nekom slavlju i dođe vrijeme za desert, ja tražim da mi opet donesu čorbu. Njih obožavam, kao i potaže. Povrće mi je redovno na meniju, kuvano, dinstano, grilovano, svježe, svejedno. Naša domaća kuhinja i dalje mi je najdraža, naročito čorbasta jela poput pasulja, zatim sarma, kupus i kormpir na sve načine. Na tome sam odrasla. Nikada ništa nisam odbijala, pa ni škembiće ni pohovani mozak. Bilo je to devedesetih kada nisu ni bile u ponudi mnoge namirnice koje danas imamo ili za njih nije bilo novca.
(glorija)
