Pandemija koronavirusa srušila je mnoge izgrađene životne i umjetničke mostove do temelja, ali iako se dobro potrudila da raskine snažnu vezu između Boža Vreća i Podgorice – neće joj to poći za rukom.
Svega četiri dana nakon što su se u prodaji našle ulaznice za koncerte neprevaziđenog interpretatora sevdaha 3. i 4. marta u njegovom Kulturno-informativnom centru “Budo Tomović”, domaćini su se oglasili kratko i jasno – rasprodato.
Očekivan epilog, imajući u vidu da ga Podgorica nije vidjela skoro tri godine, učinio je da se umjetnik ko zna koji put raduje dolasku u Crnu Goru kao malo dijete, a u susret duplom užitku za CdM konstatuje da9 će to biti mnogo više od koncerta.
“Spoznao sam kroz ovih 10 minulih godina moje karijere da ljudi uvijek traže iskrenost, ljubav, magiju i najdublje emocije. Nekako sam posve siguran da sva četiri elementa koja traže istinski i pronalaze na mojim koncertima, jer je to više od koncerata po svakom parametru. Uvijek je vrlo dirljivo, energično, katarzično i inspirativno za sve one kojima to treba i koji svim čulima osjećaju. Moja muzika mjenja ljude u bolje, odlučnije i srećnije. I na neki način liječi im dušu”, zapaža Vrećo.
U svemu tome, kako primjećuje miljenik Podgorice, blagodat od Boga pretoči se kroz svaki njegov stih i pokret, osmijeh i suzu.
“Istina je to o ljubavi ili ljubav o istini. Veoma se radujem dolasku, već mi srce ubrzano kuca samo kad pomislim na svu tu euforiju i povike – Božo, mi te volimo”, uzbuđen je umjetnik.
Uzdasi srca
Posebna veza između Podgorice i Boža nije tajna, ali je nije lako ni opisati. Interesovanja ima uvijek i svuda, ali ono u Podgorici prevazilazi okvire koncerta. Ljudi u Vreću traže i iskru katarze, rušenje zidova, saučesnika na putu ka potpunoj ogoljenosti duše, rame za plakanje. Sve to dobiće i ovog puta.
“Potpuno predano, poput tajne koju svakom od njih došapnem, daću im dušu na dlanu. Predivno je izaći na scenu na kojoj poput zrikavaca u ljetnjem smiraju dana čujete kako srca moje publike ritmično kucaju, pjesma se preliva i čuju se uzdasi. Zahvalan sam veoma na takvoj vjernosti i predanosti emociji koju im ispjevavam i na svaki mogući način je činim ličnom i njihovom sudbinskom. To je savršena sinergija u kojoj ljubav pronalazi odgovore na svako pitanje koje sebi možemo postaviti, a ja imam samo jedno za sve njih. Da li vole najjače što mogu? Jer, to je svrha nas samih. Ljubavlju odgovoriti na sve i lijepo i ružno oko nas”, Vrećov je savjet.
Umjetnik podsjeća da uvijek istraži nešto nesvakidašnje u kompozicijama i epskim tekstovima, pa onda tu dramatiku donese na sebi svojstven način kao ponovno rađanje pjesme na koju smo potpuno zaboravili ili je naprosto čekala svoj trenutak i tračak sjaja. Zadržaće to i na narednom albumu.
“Trenutno radim na sedmom albumu u Beogradu i atmosfera je nesvakidašnja, epopejska, vanvremenska. To je sevdah ispjevan i zapisan mojom rukom na jedan vrlo spiritualan način, onako kako je sevdah kao stanje na svom prapočetku i bio. To je povratak i njemu kao esenciji duše i meni kao sudioniku i onom koji nosi taj dar da zapiše i otpjeva nešto tako duboko, sakralno i tragično. Avangardni karasevdah u modernom ruhu, kroz koji teku vjekovi i epohe, preslikavaju se pređašnji životi i sudbine, i mene i svih koji to slušaju srcem, a ne ušima”, objašnjava Vrećo ko to sve čini njegovu ciljnu publiku.
Put istine
Na jednoj od ranijih konferencija za medije u Podgorici naročito je upečatljivo bilo Božovo svjedočenje o odabiru haljina i štikala, koje se nakon toliko priprema ponekad i za svega nekoliko minuta polome/pocijepaju kad ga energija na koncertu ponese.
Kao da se Vrećo na sceni uz pomoć magičnih kostima pretvara u one filmske junake koji zaborave sve oko sebe i prepuste se letu.
“Podsjetili ste me na pređašnji koncert u Beču, u Akzent teatru, gdje scena ima nekoliko velikih proreza na bini u koje možete upasti štiklom i zna da bude vrlo opasno. No, svakako, prepustim se toj mantri pokreta i vrtloga. Zna da bude šaljivo posebno, jer oko mene je snop kabala, stalaka i instrumenata. Ponekad u prvim redovima strahuju da ću preletjeti preko scene i poletjeti ka njima, ali to samo podiže adrenalin i čini nezaboravnim sav taj performans moje zaljubljenosti u sve što vidim, osjetim, čujem i prepoznam ispred sebe. Sva ta lica su moje naličje i u svakom od njih vidim iskonsku ljubav”, tvrdi umjetnik.
Božove numere, mada i cjelokupan sevdah kojim odiše, mnogima su zaliječile rane i tokom ove pandemije, ponudile nadu u neko bolje sjutra ili možda pomogle da bolje razumiju sadašnjost. A kako to Božo Vrećo vida svoje rane?
“Pišući svaki stih pripovjedam o sebi kroz vjekove. Sav taj patos koji prenosim u rime je intiman i mogu se s njim poistovjetiti. Svaki koncert je i moje hrabrenje i snaga, svaki aplauz dokaz da nikada ne treba gubiti vjeru u sebe i univerzum koji vrlo jasno i fokusirano radi za nas, na tome da nas usreći i donese utjehu, nadu i samospoznaju vrijednosti oslobođenu ega. Duša ne poznaje rane, jer je božanski dar i kao takva sama sebe regeneriše. U njoj su sačuvani svi naši nemiri, uzdasi, strepnje, suze, radosti, iskušenja, ljubavi i razočarenja. To je dnevnik koji cijeli život ispisujemo, a ja ga povremeno za sve vas otvorim na koncertima i ponešto vam ispjevam od svega zapisanog unutra. To je magični trenutak o tome koliko smo ljubav i koliko tek možemo biti”, otkriva Vrećo.
Bez neprijatelja
Često smo danas ratrzani između onoga što jesmo i onoga što bismo voljeli da budemo, ponekad i zbog onoga što drugi žele da prepoznaju u nama. Vrećo je sebe krojio po mjeri koju je poželio. Nikada nije krio da mu je to donijelo mnogo bola i suza, često je išao sam protiv mnogih koji nisu razumjeli riječi iz njegovog dnevnika, pomenutu štiklu ili haljinu.
Karijera koju je izgradio i publika na koju se uvijek može osloniti donose mu istinsku satisfakciju, pa tako spokojno i mirno može zaključiti da je na pravom putu.
“Spoznaja sebe i svoje istine je ono kako nas zapravo Bog cijeli život i podstiče da sebe što bolje prigrlimo i prihvatimo. To je naša misija, samospoznaja i dobrota koju isijavamo kroz sve što radimo. Iz dobrote ljubav, iz ljubavi umjetnost stvaranja i življenja. Nema dileme da sam svoj put pronašao i da tim putem istine koračam”, podvlači Vrećo.
A koraci, kako bi rekao Bajaga, k’o laki oblaci. I tek će ih biti.
“Svaki korak je snažniji i sigurniji i lakši, jer nemam rivale i nemam neprijatelje. Sve ljude volim i svima darujem najvrednije od sebe. Kada dosegnete taj stadijum da u svima vidite samo dobro, onda ste spoznali vašu misiju na zemlji. Tako stvaram i tako i živim. To više ni ne pjevaju moje glasnice i moje usne, to moja duša pjeva, zato i jeste sve tako kako jeste. Muzika od Boga”, zaključuje Vrećo.
pročitaj više