Drugarice sa klase, koleginice i prijateljice. Dubravka Drakić i Ivana Mrvaljević od 1994. godine kada su upisale FDU bile su nerazdvojne. A onda ih je sudbina razdvojila prije godinu dana, kada nas je Ivana Mrvaljević prerano napustila.
“Godina prođe, Ive moja. Nedostaješ…svakog dana. Da se javiš, pošaljes sliku ili snimak Ide, da zajedno probamo ili igramo, da pijemo kafu, da se smijemo glasno i zvonko, da maštamo…Nedostaješ da zagrliš, utješiš, savjetuješ, zasmiješ, razumiješ, istrpiš kad treba. Nedostaješ svima…mnogo. Tako to ide sa preranim odlascima. Vječno nedostajanje i nezaborav, neprebol i žal za još jednim trenutkom bliskosti. Prisutnosti…glasa…oka…srca. Ive, vilo cetinjska”, napisala je emotivno Dubravka Drakić na Fejsbuku.
Ivana je preminula u 47.godini života.
Mrvaljević, koju pamtimo kao jednu od najznačajnijih crnogorskih glumica svih vremena, rođena je 1976. godine na Cetinju.
U rodnom gradu se školovala, da bi 1999. diplomirala glumu na Fakultetu dramskih umjetnosti u klasi Bora Stjepanovića. Sedam godina (1999-2006) bila je stalni član ansambla Gradskog pozorišta u Podgorici, a 2001. osniva NVO „Teatar mladih“ na Cetinju.
Osim glumom bavila se i produkcijom. Bila je izvršni direktor u producentskoj kući “MM Production” iz Budve, gdje je producirala TV seriju “To toplo ljeto” i TV film “Pare ili život”.
Od 2007. do 2008. godine, bila je umjetnički direktor Kraljevskog pozorišta „Zetski dom“ na Cetinju, gdje je oformila Akademsku scenu ART. Od 2007. godine član je Upravnog odbora Udruženja filmskih stvaralaca Crne Gore.
U Italiji, Torinu završila je Master za kinematografsku i televizijsku produkciju i cross medijalne komunikacije.
Januara 2012. godine na Cetinju je osnovala produkcijsku kuću “Andromeda pictures”.
Mlada crnogorska dizajnerka Ivana Murišić već godinama osvaja domaće tržište svojim jedinstvenjm, kreativnim i zanimljivim modelima.
Crnogorska publika je imala priliku da vaše kreacije vidi na nedavno završenom MFW. Svaka vaša kolekcija je donekle namijenjena damama koje vole da eksperimentišu sa modom, odvažnim i hrabrim, a ujedno slobodnim kao što su ptice. Koliko je teško uvijek biti drugačija?
Biti drugačiji znači biti svoj. Pratiti svoju intuiciju i svoju strast, kroz modni izražaj. Publici može i ne mora da se svidi vaš stil, ali ono što je neminovno poštovaće vas jer ste dosledni sebi. Ako uz sve to date maksimum u radu, rezultati uvijek moraju biti pozitivni. Kada na bilo koji način koketirate sa publikom, sa željom da im se dopadnete, ta namjera osjeti se i kroz modele koji nisu kompletni. Što na kraju i nije poželjni rezultat.
Crna Gora je godinama bila u zaplećku kada je moda u pitanju. Onda su počeli da se afirmišu modna imena. Koliko sada ima prostora za sve koji se bave modom?
-Svaka država ima neiscrpan prostor za mnoge profesije a za umjetnost i modu najviše. Moda je dinamična oblast, neiscrpna sa idejama, i u toj profesiji uvijek imate potrebu za dodatni rad i dodatna ulaganja. Konkretno u Crnoj Gori, modna scena je na početku stvaranja. Pojedinačno i zajedno, možemo ići mnogo dalje, i razvijati modnu industriju i proizvodnju. Razvijati obrazovanje, kroz fakultete i zanatske vještine krojenja i šivenja. Gledajući kroz tu prizmu, ima dovoljno prostora za sve, čak je i poželjno da nas ima više.
Čiji rad od domaćih kolega posebno cijenite i zašto?
-Cijenim sve svoje kolege jer znam koliki je trud i rad potreban da bi se bavili modom, i održavali svoj biznis. Možda mi je rad nekih od njih bliži od onih drugih, ali to opet ne znači da je moje mišljenje o njihovom radu, relevantno i objektivno. Ovom prilikom bih istakla Mirjanu Šarac i Martu Miljanić kao dvije dizajnerke čiji rad cijenim i pratim.
Čime se rukovodite kada stvarate kolekciju. Zaradom, umjetnošću ili pokušavate to da spojite?
-Kada stvaram kolekciju uvijek se baziram na stvaralaštvo i ideju. Nikada mi zarada nije ni u kom asprektu bitna. Ukoliko bih počela da razmišljam o tome, sigurna sam da ne bih mogla kolekciju izvesti do kraja. Ukusi su različiti, i teško je udovoljiti većini. A da bi napravili proizvod koji bi svi željeli da imaju, i za koji bi većina izdvojila novac, onda taj proizvod mora imati epitet “komercijalnog “. Komercijalno i inovativno nikada ne idu jedno sa drugim, iz toga razloga zarada dođe samo kao poželjna situacija ali ne i prioritetna.
Da li od mode danas u Crnoj Gori može lijepo da se živi?
-Od mode može lijepo da se živi ukoliko ste dizajner koji pored kvaliteta ima i biznis crtu, koja će mu pomoći u organizaciji troškova i realizaciji modela. Morate biti dobar preduzetnik. A sama riječ preduzetnik govori da morate imati crtu “ osobe koja preduzima akciju”. Što znači ne odustati ni kada se dese padovi, ni kada vam nedostaje inspiracije i ideja. Uvijek morate dati sve od sebe, i biti u koraku sa cijelim svijetom. Sa tim paralelno mora doći uspijeh kao i mogućnost da se od toga “ može živjeti”.
Da li ste pokušavali i da li vidite sebe van granica Crne Gore?
-Ja sam dugo živjela u Beogradu, gdje sam završila fakultet nakon čega sam otvorila svoj atelje. U regionu sam se takođe predstavljala više puta. Imam kontakta sa modnom scenom i van Crne Gore, ali na tome se mora raditi još mnogo više. Naredni period planiram da se posvetim tome, i nadam se pozitivnim rezultatima.
Koga od poznatih ličnosti biste voljeli da vidite u vašim kreacijama i zašto?
-Uvijek kada čujem to pitanje pomislim na Josipu Lisac. I sada ću je pomenuti, sve dok mi se ostvari ta želja. A sigurna sam da hoće.
