Umjetnica sa velikim U. Promišlja, stvara, bavi se aktuelnim temama i na suptilan način kroz muziku govori o vremenu u kojem živimo. Hrabra, pametna, svoja i unikatna, ostavlja trag u muzičkom svijetu, a njene boje poput sunčeve svjetlosti obasjavaju umjetnost koja se budi. Konstraktu i “Zemlju gruva” će naša publika imati prilike da sluša 11.aprila u KIC- u “Budo Tomović”.
Objavili ste četiri singla pod nazivom „Skup slova“ gdje se bavite odnosom čovjeka i tehnologije, međuljudski odnosi i lične borbe. Koliko ste svog iskustva unijeli u cijeli projekat i koje ste to lične borbe vi vodili?
– U “Skupu slova” se bavim odnosom čovjeka i vještačke inteligencije, i nekim mogućnostima koje vještačka inteligencija potencijalno nosi. Ne mogu da kažem da su u pitanju lične borbe, već samo promišljanja na tu temu. Vještačka inteligencija je već sada agent koji radi za nas, u koga sve više imamo povjerenja. Vještačka inteigencija i sve ono što bi ona sa sobom mogla da donese jeste važna tema za čitavo čovječanstvo. Sa svakim velikim tehnološkim skokom čovjek se pitao šta ga dalje čeka i kako će ta budućnost izgledati, pa evo i sada. Mene tu interesuje na koji način će to uticati na intimnost, na odnos prema smrti…
Da li danas uopšte jedni druge iz srca pitamo kako si? Da li smo se otuđili?
– Otuđenje je logična posljedica okolnosti u kojima živimo. Komunikacija se najčešće odvija posredno, preko ekrana, pa možeš da furneš ili da se foliraš. Suživot sa ljudima zahtjeva dosta prilagođavanja, kompromisa, tolernacije, pa i neprijatnosti. A prethodno smo postavili zadatak da se treba osloboditi svakog tereta i neprijatnosti. Kad pitaš nekoga “Kako si” to bi značilo da moraš i da ga saslušaš. I tu sad već postaje napeto. Lakše je biti na mreži.
„Čovjek više nije što je bio, ni vječnost nije više što je bila, sine
moj“, glasi stih vaše pjesme. Šta nas je promijenilo? Da li su društvene mreže uticale da nam je lakše da se što kažu mladi tipkamo, nego sjednemo i pričamo i riješimo problemom?
– To se nadovezuje na prethodni odgovor – u stvarnom životu stvari teku malo sporije, a komunikacija u “analognom” svijetu podrazumijeva i napor da nekog čuješ, da razumiješ, da
odgovoriš tu i tada, itd. Što se konkretnih stohova tiče, o “proširenoj vječnosti”, tu se više osvrćem na mogućnost da
jednog dana u potpunosti možemo da prepišemo sva svoja iskustva i sjećanja na vještačku inteligenciju, cjelokupni identitet, pa da tako i postanemo na neki način besmrtni, čime će i sam pojam “vječnosti” morati da bude redefinisan.
Svako vrijeme nosi izazove. No, kada uporedite vaše djetinjstvo i djetinjstvo vaše djece šta vam je zaključak?
– Nemam još zaključak, proces je i dalje u toku (hah). Svakako mi je žao što nemaju iskustvo “sporog” svijeta , iskustvo dosade u onom smislu kako smo se mi dosađivali i na taj način dolazili
do terena gdje možemo da promišljamo i da budemo nekako u boljem kontaktu sa sobom. Mnogo je svega, mnogo informacija, djeca se tu bolje snalaze nego mi, ali ipak su prenadraženi i nemaju odmora od komunikacije. Nema te divne “dosade”. Takođe, čini mi se i da je radoznalost u krizi, upravo zbog prezasićenosti informacijama. Pa takođe i strpljenje i
posvećenost su sve ređi. Spisak se širi.
FOTO: Dr Formalyst
Na vrlo suptilan način bavite se društvenim temama. Reklo bi se da vam je u današnje vrijeme lako da napišete pjesmu, da imate materijala?
– Što bi se reklo “ima posla, ko hoće da radi”. Šalim se, ali sviket jeste dinamičan, ima zaista jako puno tema u polju, imamo dostupne informacije, pa možeš da biraš.
Da li „zahvaljujući“ vještačkoj inteligenciji dolazimo do toga da će pojedine profesije izumrijete. Da li je muzika na „klimavim nogama“?
– Ne doživljavam da je na klimavim nogama, ali svakako ćemo kao muzičari biti primorani da redefinišemo i način rada i smisao, i ulogu. Nije to loše, da se čovjek malo preispita. Za sada je vještačka inteligencija alat koji se jako brzo razvija i pomaže u kreiranju pjesama i u produkciji.
USPOSTAVLJAMO VEZU SA PUBLIKOM
Kada ste osjetili da imate dobru i povratnu reakciju publike na
„terenu“. Da li osjećate socijalnu odgovornost?
– Ako me pitate za koncerte, u suštini uvijek uspijemo da uspostavimo vezu sa publikom. Daleko je lakše na samostalnim koncertima gdje dođu ljudi koji su zaista zainteresovani za vaš rad.
Imaćete koncert i kod nas. Šta publiku može da očekuje?
-Preferiram da se ne očekuje ništa. Pa onda bolje vidimo šta se dešava.
Tekst: R.Novaković
Naslovna fotorgrafija: Ana Milentijević
pročitaj više
