Od prve revije upriličene 2003. godine u Podgorici, Marina Banović je u kontinuitetu i s uspjehom prisutna na modnoj sceni Crne Gore, a ostvarila je i zapažene internacionalne nastupe. Neki od najznačajnijih modnih događaja na kojima je predstavila svoj rad su AltaRoma Altamoda, Internacionalne smotre mode Kotor, Zagreb Fashion Week, Solun Fashion Week, Miami Fashion Week… Pored dizajnerskog, ponosna je i na svoj višegodišnji pedagoški rad, a odnedavno je autorka i voditeljka emisije Modahoda. Novom kolekcijom rađenom za OI u Tokiju zatvorila je Mercedes-Benz & Master Fashion Week Montenegro u Podgorici, što je nastavak njene dugogodišnje saradnje sa Olimpijskim komitetom Crne Gore. Nije bilo jednostavno odgovoriti izazovu i ukombinavati sport i modu, ali, sudeći po reakcijama, Marina je u tome uspjela.
“Ovo je moja ljubav i profesija, tako da ništa nije bilo teško. Na Nedjelji mode smo Crnogorski olimpijski komitet, kompanija Sport Vision i ja predstavili opremu, prateće detalje i svečanu uniformu za otvaranje OI Tokio 2020. Montenegro Fashion Week je zatvoren ovom revijom, što dovoljno govori o značaju samog projekta. Meni su ovo četvrte OI i normalno je da uz čast ide i ogromna odgovornost. Očekuje se od mene da svaki put budem bolja, oči javnosti su uprte u sve što se tiče naše reprezentacije, tako i na samu uniformu i otvaranje. Poziv sam dočekala spremna i srećna. Čast je biti dio tima onih koji rade na pripremi i organizaciji naše reprezentacije.”
Biti u timu najboljih i sarađivati sa najboljima govori i o Vašem pristupu svih ovih godina. Gradili ste svoj put nenametljivo, niste se osvrtali na kritike, išli naprijed. Ima li nešto što biste sada promijenili i uradili drugačije?
– Ne bih mijenjala ništa, kako na profesionalnom tako ni na privatnom planu. Sva iskustva su dolazila sa razlogom. Da učim, radim na sebi, da rastem…
Vaša radionica se godinama mijenjala i proširivala, a uvijek je tu bila prisutna i Vaša majka. Koliko ste spremni za timski rad, čemu dajete prioritet i na čemu temeljite svoj profesionalizam?
– Proizvodnja u modnom dizajnu je neodrživa ako nije dobro organizovan timski rad. Imala sam sreću da je moj prvi saradnik moja majka te sam godinama mogla ležernije da pristupam obavezama. Prvenstveno mislim na organizaciju radnog vremena. Znala sam da imam na koga da se oslonim. Danas sam profesionalno zrelija i sve je drugačije. S obzirom na to da radim kao profesor u srednjoj školi, kao autor emisije Modahoda na A1 TV i vodim svoj atelje i proizvodnju, danas moje vrijeme ne trpi ni najmanju neorganizaciju. Sve je dobro isplanirano i onda nijedan segment mog života ne trpi. A na poslu prioritet dajem i cijenim vrijedne i odgovorne saradnike.
Da li ste takvi i u pedagoškom radu, šta kao predavač smatrate krucijalnim savjetom u ovoj profesiji?
– U školi je drugačije, akcenat je na predavačkom i stručnom radu, ali mojoj djeci u školi prvo želim da pristupim sa pedagoškog aspekta. Vaspitanje igra ključnu ulogu. Morate ih slušati, analizirati, posvetiti im se ponaosob, pa tek onda podučavati i ispitivati. Takvim pristupom zaslužujete njihovo povjerenje, spremni su da usvajaju znanja jer vam vjeruju. Kao savjet uvijek je dobro naglasiti da osluškuju sebe, svoje želje, ideje i da budu temeljni i vrijedni u svom radu.
Kako se u sve to uklopio i televizijski posao, šta planirate da prezentujete gledaocima u emisiji Modahoda?
– Emisija je nastala na nagovor moje prijateljice, a danas i urednice Ivone Blagojević. Ovo je televizijski format u kome se priča o modi, šeta kroz istoriju mode, ali ima i edukativnog sadržaja iz krojačke radionice. Gledajte Modahoda.
Pored svih tih profesija, majka ste dvoje djece, kako ih usmjeravate u ovom po mnogo čemu izazovnom vremenu?
– Majka je najodgovornija profesija, i čini vam se da uvijek možete i trebate još bolje. Djecu usmjeravam da budu odgovorni, marljivi… Da budu svoji. Između njih je velika razlika u godinama, to je u mom slučaju bilo dobro jer sam imala prostora da im se posvetim ponaosob. Jana je završila drugi razred osnovne škole, a Nikola završava studije režije. Raduje me kad provode vrijeme zajedno, jer je to ono najbitnije. Porodični odnosi, bliskost i usmjerenost jednih na druge određuju mnogo toga u životu.
Koliko Jana liči na Vas, koje Vaše osobine prepoznajete kod nje?
– Jana više liči na tatu, a ono što je baš “moje” je njena kreativnost. Lijepo crta, ima osjećaj za kolorit, zanimljive forme. Prije dvije godine je radila i zanimljive crteže djevojčica koje namiguju, pa smo ih štampali na majicama. To je linija majica Namiguša. Voli da provodi vrijeme sa mnom u ateljeu. A Nikola je već zreo, formiran čovjek. Vrijedan je i precizan u onome što radi, tako da ne znam na koga liči. Počeću ja na njega da ličim (smijeh).
Šta su Vam godine i iskustvo donijeli, do koje spoznaje Vas doveli?
– Život je znao da me demantuje više puta, te sam naučila da sve ono i lijepo i ružno što je donosio ustvari su bile škole, lekcije koje sam morala da prođem i iz njih naučim nešto. Zato, danas bar tako izgleda, djelujem spremna da se nosim sa raznim situacijama, da ih dočekam, doživim i iskanališem… Jer život nije lakši kako prolazi, nego smo mi spremniji da se nosimo sa njim.
Na kojim svojim slabostima biste voljeli da poradite kako biste ih promijenili?
– Odreći se svojih slabosti i mijenjati ih može značiti i da niste hrabri da prihvatite sebe u cjelosti i kakvi jeste. Hrabrost je suštinski sagledati i prihvatiti sebe. Naravno, i slabosti treba kategorizovati, ne pričamo o porocima. Moje slabosti su što sam bezrezervno vjerovala očevima svoje djece, između ostalog. Vjerovala sam, bez obzira na prethodno stečena iskustva. Uvijek iznova podložna. Ostala sam hrabra da prihvatim sebe baš ovakvu. A, kad su poroci u pitanju, voljela bih da ne koristim cigarete.
Vaš privatni život izaziva pažnju. Na koji način ste se nosili sa razočarenjima i porazima?
– Kad ste javna ličnost morate prihvatiti da eksponiranost vrlo često može donijeti i probleme. Izloženi ste komentarisanju, a onda i hiperbolisanim definisanjima situacija. Treba se izboriti sa tim. Mnoge situacije i odnosi koji su donijeli probleme u moj život su upravo isprovocirani mojim imenom i mojom eksponiranošću. Da nisam bila ovo što jesam, mnogi bi prošli pored moje porodice nečujno, ali pošto je drugačije nisu bili “nečujni već bučni”. Mi smo odgovorni i krivi ako imamo loša djela, jer dozvolimo takvima da ruše ono što je trebalo sebično da čuvamo – porodicu. Porazi i problemi su me podizali još jače.
Imate li mnogo prijatelja ili samo rijetki imaju mogućnost da Vas dobro poznaju?
– Imam prijatelje, i mislim da se dobro znamo. Bitno je da se volimo i poštujemo upravo jer smo spoznali jedni drugima i mane i vrline. Nesebično se trudimo da smo jedni drugima tu kad zatreba. Mi smo porodica koju nam nijesu rodili roditelji, sami smo je stvorili.
Kako ste uspjeli da sačuvate mladolikost duha i izgleda?
– Mladost duha se čuva upravo druženjem sa dragim ljudima. To je neprocjenjivo značajna energija koju jedni drugima darujemo. Čuva se i radom u profesiji koju volite, jer i tako obnavljate dobru energiju. A fizički izgled, sem genetike, danas možete obezbijediti i kozmetičko-medicinskim podrškama. Pristalica sam svega što je u kontrolisanim dozama. Za sada mi nije potrebno, imam 46 godina i smatram da je rano za tako nešto. Ali, da treba, sigurno bih potražila i taj vid podrške u estetske svrhe. Apelujem da se svi trudimo da što više vremena provodimo u prirodi, da se bavimo fizičkim aktivnostima i živimo zdravo koliko je to moguće. Ključ je u balansu.
Da li uživate u ljetu i kako ste planirali da provedete odmor?
– U ljetu sam tek počela da uživam. Prvi dio ljeta je bio radni. Ljeti volim večernje šetnje. Volim ljeta u Crnoj Gori, ali ovog ću šetati i afričkim plažama.