Vedrana Rudan: “Djeci nakon smrti treba ostaviti samo dugove i pogrebne troškove”

Književnica Vedrana Rudan često komentariše aktuelna dešavanja, a svojim izjavama često privlači veliku pažnju.

Vedrana Rudan je sada u svojoj novoj kolumni govorila o djeci i nesvakidašnjim stavom izazvala brojne reakcije, a prenosimo je u cjelosti.

“Moj poljski prevodilac Gregor ispričao mi je fenomenalnu anegdotu. On i žena iznenada su dobili dvije karte za pozorišnu predstavu koju su svakako željeli vidjeti. Imali su malog sina, njihova teta čuvarica je srećom bila kod kuće. Zatražili su od nje da uskoči.

Rekla im je da može ali da neće jer pohađa kurs. “Kurs, kakav kurs?”, pitao je Gregor. Poljska je u to vrijeme ušla u Evropu. Kurs organizuje jedna evropska organizacija, svi koji ga polazimo moramo naučiti kako reći NE. Mogu čuvati malenoga ali neću.” Gregor je bio u šoku, nisu otišli u pozorište. Ja sam tada prvi put skontala da je najveći izazov svakome od nas kako u životu bez oklijevanja reći NE. Od moga razgovora s Gregorom prošlo je dvadesetak godina.

Doduše, nije lako otvoreno govoriti o izgubljenim bitkama. Kad smo već kod NE tu je riječ najteže izgovoriti u pravcu mesa našeg mesa. S jedne strane smo mi, umorni od života, neki od nas na odlasku, s druge strane su vampiri u punoj snazi. Mi njih volimo, ili mislimo da ih volimo ili smo povjerovali onima koji su nam rekli da je jedina neraskidiva veza ona između naših krvopija i nas.

A oni… Prijatelj je svoju kuću poklonio ćerki, bila je trudna, muž student, ona studentkinja u trideset i drugoj, ako ti neće pomoći otac, ko će? Djevojka se udala i uselila, moj prijatelj je uselio u podstanarski stan od trideset kvadrata, starcu u pedeset i devetoj malo treba, bivša žena živi u drugoj državi.

Prijatelj je srećan čovjek. Smije čuvati unuku, smije je voditi u vrtić, smije je voditi iz vrtića, smije s njom u svojoj garsonijeri provoditi svaki vikend jer njegova djeca, sad već na pragu četrdesete, studiraju”, povremeno čak i nešto rade. Kad prijatelj plati najam, režije i pasju hranu za svoju Lulu malo mu ostane za preživljavanje. To skriva od djece” tako da od svoje devedesetogodišnje majke posuđuje lovu da bi mogao hraniti unuku. Doduše, Lole će se morati odreći jer se stanari bune. Lola laje”, zidovi su tanki, prijatelj traži dobre ruke u koje će uvaliti svoju ljubimicu, nikako da ih nađe.

Svi njegovi vršnjaci koji imaju unučad traže dobre ruke za svoje ljubimce jer ne možeš hraniti i njih i unučad.

Prijateljica, zajedno smo išle u osmogodišnju školu, na pragu je sedamdeset i pete. Radi u Italiji. “Srećom, rekla mi je juče, zdravlje me služi, čuvam onog starca već dvadeset godina, ako umre djeca će mi crknuti od gladi.” Njena djeca su na pragu pedesete ali život je težak, život je skup, djeca djece traže svoje. Zato su nonu nagovorili da svoj stan iznajmi. Kad od Italijana dobije slobodan vikend spava na kauču kod djece u dnevnom boravku. Znam da im smetam ali mi to nikad nisu rekli.”

Komšinica je već tri nedjelje u domu. Dom je smrdljiva rupa, uski hodnici zakrčeni su kolicima u kojima sjedi usrana starčad koja pojma nema gdje je. Šezdesetosmogodišnja komšinica u punoj snazi spava u sobi s nepokretnom ženom koja urla čitavu noć. Svoju je kuću dala sinu, jadno pedesetogodišnje dijete ne može sa troje djece biti podstanar.

Srećom, dogovorila se s vlasnikom doma pa svakog dana autobusom ide u grad i čisti stanove da bi mogla plaćati dom. Važno mi je da su oni na sigurnom i da ih niko ne može izbaciti iz kuće.”

Juče je kod mene bio unuk Krešo. Otvorio je frižider: “Nona, nema kole, ti znaš da ja pijem samo kolu!” Ko te je*e”, rekla sam ispunjena nježnošću i ljubavlju. Nona”, sjeo je na kauč i digao noge na fotelju, vi imate i kuću i vrt i mačke, a mi živimo u onoj rupi, vas ste dvoje, a nas ima…” Reci tati da se goni u ku*ac!”

Davno sam napisala da djeci nakon smrti treba ostaviti dugove i pogrebne troškove. Niko me ne sluša. Ni ja samu sebe nisam slušala. U posljednje vrijeme gledam oko sebe i polako, nikad nije kasno, učim, učim, učim…”.

pročitaj više

Vedrana Rudan: “Ne možeš slikat gu**cu i klepetati o majčinstvu”

Vedrana Rudan kaže da joj moderno majčinstvo ide na živce, a evo i zbog čega.

Vedrana o svom životu, majčinstvu, djeci i unucima uvijek govori realno i do koske ogoljeno, što joj daje pravo da priča i o tome kako vidi današnje majke:

“Meni to moderno majčinstvo toliko ide na živce. Taj feminizam koji nije uopšte feminizam. To je nekakva poza kojekavih influenserki koje misle da je trendi boriti se za ženska prava a pritom pokazati i gole noge. Ja to osuđujem. Osuđujem i mlade majke koje svoju djecu doživljavaju kao projekat ili kao izvor bogaćenja.

Te majke, nemajke toliko uništavaju privatnost svoje djece da bi sebe istakle, ali ja znam iz iskustva da je majčinstvo krvavi posao i da ti ne možeš okolo da se slikaš gole gu*ice i klepetat o majčinstvu i biti istovremeno i majka. To jedno drugo isključuje.

Dakle, ti možeš govoriti o majčinstvu da bi prodala neka kolica ili dudu, ali sigurno dvije, tri žene koje nemaju nikakva ljudska prava brinu o tom tvom nesrećnom djetetu.

To je jedno licemjerje. Žene su postale nekakve hodajuće reklame, naduvane i izobličene lutke i sve ono protiv čega sam se ja borila. Ali mislim da se tu više ništa ne može popraviti. Žene su prestale da budu osobe, a postale su igračke u rukama kapitala i muškarca”.

pročitaj više

Vedrana Rudan: “Kroz sudske odluke, kroz moć, nad Severinom su se iživljavali hrvatski mužjaci”

Pjevačica Severina Vučković juče je posjetila Opštinski sudu u Zagrebu, gdje je počeo proces koji se vodi protiv nje, a prije dvije godine o njenom slučaju javno je govorila i hrvatska spisateljica Vedrana Rudan.

Naime, davne 2021. Vedrana je u jednoj emisiji na srpskoj televiziji pričala o pjevačici, što je šokiralo mnoge, pa čak i Seve koja je video njenog gostovanja objavila na Instagramu.

“Severina je najmoćnija žena u istoriji Hrvatske. Govorim o Hrvatskoj, zemlji koja postoji od 1991. Ona je definitivno najmoćnija. Ona se pokazuje, ona se prikazuje. Ona je ona. Ona je Severina, nema prezime, samo Severina! Ona je idealna meta za državu. Treba silovati Severinu”, započela je Vedrana žestoko, i ostavila voditeljku u šoku.

“I onda šalješ poruku svim ostalim ženama, koje ne mogu dostići taj nivo. E, ako država Hrvatska, a to sam već rekla u Srbiji, siluje Severinu, a silovala ju je, kroz sudove, kroz sudske odluke, kroz moć, na njoj su se iživljavali hrvatski mužjaci”, nastavila je i dodala:

“Ja uopšte ne zamjeram njenom bivšem partneru, on ima pravo da se bori, jer znamo kakvi su mužjaci. Ali, država Hrvatska je nama ženama, koje nismo Severina poslala poruku – budete li se bunile, budete li tražile pravdu, budete li mislile da ćete se izboriti bilo za šta, proći ćete kao Severina”.

Pjevačica je odmah podijelila Vedranino gostovanje na Instagramu uz riječi:

“Ne znam čime sam zaslužila njenu ljubav i zaštitu koju mi uvijek pruža. Ne znamo se, ali se volimo. Oduvijek sam je voljela, jer joj niko nije mogao parirati u razgovoru. Ona ih sve preparira. Duhovito… da boli. Boli njena sloboda. Vedrane razvedre dan. I ganuta sam i smijem se. Samo moja majka bi bila “gora” od nje. Majku držim ‘na lancu’ već devet godina. Umjesto moje majke, naših majki, govori Vedrana. Stvarno volim što sam voljena od Vedrane”.

pročitaj više

ŠOKANTNE IZJAVE Vedrane Rudan: Djeca su za svaku ženu jezivo mučenje s povremenim, minijaturnim trenucima “sreće”

Vedrana Rudan oglasila se na svojoj zvaničnoj stranici na internetu, na kojoj inače objavljuje tekstove, povodom nedavnih gostovanja u Srbiji, a naročito onog u emisiji voditeljke Marije Kilibarde.

Podsjetimo, Rudan je gostovala kako bi promovisala svoju knjigu “Doživotna robija”, a u jednom trenutku je pitala voditeljku, između ostalog, šta će joj dijete u 42. godini, te naglasila da “od 25. godine do danas nije nišla pastuva da je oplodi”.

Isječak iz emisije preplavio je društvene mreže, a mnogi su uputili oštre kritike na račun Rudan i njenih komentara. S druge strane, Rudan tvrdi da su svi njeni nastupi odjeknuli jer su, kako je napisala, tabloidi i portali ludi za vađenjem rečenica iz konteksta i bombastičnim naslovima.

Između ostalog, Rudan je opisala detalje susreta sa Marijom.

“Kada sam našminkana ušla u studio, prema meni je krenula žena visoka dva metra, malo sam i rekla. Prelijepa. Raširila je ruke, učinilo mi se da ću nestati u zagrljaju vjetrenjače. Uz širok osmijeh mi je priznala, a priznale su i sve ostale ‘voditeljke’ kod kojih sam bila, knjigu nije pročitala, ali neke rečenice, ipak, jeste. Posebno joj je bila zanimljiva priča o ženama koje često turaju prst ‘tamo’ ne bi li na vrhu prsta vidjele krv. Razigrana Kilibarda na svom prstu očekuje suprotno, ona želi ‘dete’. U razgovoru uživo sam joj rekla ono što možete vidjeti na mnogim srpskim portalima, čak i nekim hrvatskim. Izvinjavam joj se zbog ružnih riječi, ona zna da je nisam namjeravala uvrijediti, bila sam izvan sebe jer je doživljavam kao kćerku koja želi skočiti s visoke litice u kipuću vodu. Ako skoči i preživi, doživotno će i neuspješno liječiti rane”, napisala je Rudan.

Dodaje da su se Marija i ona zabavljale, a potom se osvrnula na “vrisak tijela”.

“Žena poštuje moje ‘krivo’ mišljenje. Nemam ja s njom problema, ali imam s modernim trendom koji je zastrašujući. Sve većem broju žena u četrdesetoj ‘tijelo vrišti’. Tijelo hoće dijete. Zašto žene u četrdesetoj plus misle da vrisak tijela može pobijediti fiziologiju? Ljudsko tijelo nije se mnogo promijenilo u nekoliko stotina hiljada godina. Ona koja rodi u četrdesetoj svog će prvoškolca sačekivati pred školom na pragu pedesete. Dijete će biti na startu života, ona na početku gubitka snage, ma koliko nam teretane slale drugačiju poruku. Ljudsko tijelo ima svoj ritam starenja i tu ubacivanje hormona samo čini ogromnu štetu”, smatra Rudan.

Prvorotkinji u četrdesetoj u čitavoj će priči najmanje pomagati partner, napisala je Vedrana. Djeca su za svaku ženu jezivo mučenje s povremenim, minijaturnim trenucima “sreće”, ističe Rudan.

“To znamo sve mi koje ih imamo, ma koliko lagale o tome. Koji jezivi zajeb. Želiš djecu, jer o njima ništa ne znaš, kada saznaš – već si na lomači koja se ne gasi decenijama. Marija Kilibarda me nakon emisije veselo otpratila do taksija. U emisiji sam joj rekla da imam mačku Pepicu koju volim, zato mi je rekla: ‘Pozdravite Pipicu’. U mom kraju ‘pipica’ ima sasvim drugo značenje, ipak, nisam pitala Mariju misli li na moju ‘pipicu’ ili Pepinu ‘pipicu’. Pozdravila sam Pepicu. Moje ‘pipice’ sjetim se samo na ginekološkom stolu”, zaključila je Rudan.

pročitaj više

Vedrana Rudan: Posvetiš život djetetu, a ono tebi kaže: “Ne miješaj se u moj život”

Vedrana Rudan otvoreno pokrenula temu nezahvalnosti djece i odnosa prema roditeljima.

“Ja sam mislila da se to samo meni dešava. Imam dijete. Dijete ima dijete. Muž i ja bismo nekad htjeli pokraj sebe imati dijete svoga djeteta. Ne pod svaku cijenu jer se dijete moga djeteta koje više nije malo dijete ponaša kao dijete. Vi koji nemate dijete ni od djeteta dijete ne znate o čemu govorim.

Pa ću vam objasniti iako vas ova tema ne zanima. Blago vama. Mi, muž i ja, zato jer smo stari, ne razumijemo generaciju moga djeteta. Ta generacija svojim roditeljima iz dana u dan ponavlja samo jednu rečenicu, ne miješajte se u naše živote, ponekad još osobnije NE MIJEŠAJ SE U MOJ ŽIVOT!

Što to znači, pitala sam. Odgovor je vrlo jednostavan. Moje dijete i partner moga djeteta i njihovo zajedničko dijete imaju pravo na neuznemiravanje u nedoba, ni jedno doba nije pravo doba za nazivanje, pravo da od tebe traže usluge širokoga spektra u svako doba.

Nakon što si im okom četrdeset godina dao dušu i tijelo, da si “uvijek mislila na sebe i da si sebi uvijek bila i prva i zadnja”. Kad to čuješ od svoga djeteta od tebe se očekuje da ćutiš, da se smiješiš, ne zlobno. Ne miješaj se u moj život! Najzad sam shvatila što to znači i koga ja u životu imam.

Nemam dijete, imam partnera. On se na mene ne dere, on od mene ne traži da mu se ne miješam u život, on ne podivlja kad ga nazovem, on mi nikad u slušalicu ne zareži, u gužvi sam, imaš minut da mi kažeš što te muči. A mene baš ništa nije mučilo. Samo sam htjela čuti glas svog djeteta.

Djeteta koga sam nekad jako voljela i koga iz dana u dan volim sve manje. Ne osjećam se krivom zbog toga i ne, neće mi moje dijete nabijati osjećaj krivice za sve svoje promašaje. E pa, ne trebaš mi, pelene još ne nosim, trebao mi je tvoj glas, tvoj osmijeh, trebalo mi je tvoje dijete.

Dijete koje neće japankama gađati ekran televizora, koje neće doručkovati u podne, koje neće pljuvati ručak i gledati crtaće tako da se ori čitava kuća. Ne, ne osjećam se krivom što mi sve manje treba i moje dijete i dijete moga djeteta. Ima života i bez djece i bez unuka. Ima ga!

I treba uživati u njemu. Što fali pogledu na bugenviliju, šetnji uz more sa muškarcem svog života, grickanju girica u konobi na rivi, čitanju knjiga, grljenju muževljeva vrata? Što nedostaje životu bez djeteta i djeteta tvoga djeteta? O, kako mogu uživati bez dernjave, vječne analize mojih grešaka koje činim od stoljeća sedmog, govorenja kako “mi” ne razumijemo “njih” jer smo “mi” živjeli u sistemu u kome “nas” nije ubijalo radom.

“Mi” smo radili od sedam do tri i onda bili beskrajno slobodni i bez stresa. Ha, ha. Neki od nas, ne mali broj, smo i u onom sistemu radili dva posla da bismo mogli vraćati kredite, neki od nas i danas rade od sedam ujutro do devet uveče svaki dan u nedjelji iako je nekima od nas šezdeset i neka za vratom. Ne miješaj se u moj život!

Treba to poštovati i očekivati da se tvoje dijete ne miješa u tvoj život. Nikad pa ni tad. A kad dođe vrijeme za ulazak u pelene, govorim o sebi, osigurala sam deset hiljada švajcarskih franaka kojima ću platiti eutanaziju u Švajcarskoj. Sve je bolje nego u smrtnom času iznad sebe vidjeti lice bića koje ne želi da mu se miješaš u život”.

pročitaj više

Pravo u metu! Vedrana Rudan oštro o žalopojkama Zagreba za Furlanovom: “Preko mrtve Mire do mira u duši”

Hrvatska književnica Vedrana Rudan se u svom novom tekstu osvrnula na smrt velike glumice Mire Furlan, ali i na žalopojke u hrvatskim medijima, istih medija koji su je devedesetih najurili iz Zagreba.

Tekst Vedrane Rudan prenosimo u cjelosti:

“Umrla je Mira Furlan. Teško da je neko mogao pomisliti da će toliko lijepih riječi biti ispisano u spomen na „jednu od najvećih jugoslovenskih glumica“. Nisam poznavala Miru Furlan što nikako ne znači da se ne mogu opušteno pridružiti hordi ožalošćenih koji su joj ovih dana preko portala pisali srcedrapateljna pisma, izvinjavali joj se iako bi uvijek naglasili da oni nisu bili „krivi“, ali, eto…Ko je kriv što je Mira Furlan morala pobjeći devedeset i prve? Kakvo glupo pitanje. Kriva je „devedeset i prva“. Danas se sve toliko promijenilo, na bolje, naravno, zato su se pokojnici, preko delegata, izvinili i „Zagreb“ i „Hrvatska“. Žena koja je „one devedeset i prve“ jedva sačuvala živu glavu, ovih dana „odozgo“ može uživati u svijećama, lampionima, crvenim karanfilima i drugim maštovitim znakovima „hrvatskoga“ očaja koji srca naša zbog „velikog gubitka“ lomi.

Išlo se tako daleko da je objavljeno i pismo fine mrtve Mire. Napisala ga je Zagrebu „one devedeset i prve“. Njen rodni grad tada je Miru držao „kurvom“, „srpskom kurvom“ i izdajicom roda hrvatskoga kome i krov nad glavom treba ukrasti. Danas isti Zagreb, da, isti Zagreb, grca u suzama jer misli da se prljavom vodom može oprati prljava savjest. Preko mrtve Mire do mira u duši. Bilo bi odvratno da nije, ah, tako hrvatski gnusno.

Reći ćete da sam i ja u toj ekipi. Jesam i nisam. Za mene je Mira fina, mrtva djevojka kojoj bi se možda gadili svi oni koji kukaju nad greškama koje su počinili, ali, kako bi rekao fini, mrtvi dečko Borislav Pekić, „takvo je vrijeme bilo“. Pa, kad je vrijeme bilo „takvo“, ni danas nije drugačije, bilo bi bolje da su je ostavili na miru. U pravu ste. Ko sam ja da bilo kome sudim? Zašto je ja ne ostavim na miru?

Ovaj tekst pišem jer mi je na pamet pala genijalna ideja. „One devedeset i prve“ nije se sralo samo po Miri, bilo je još finih, živih djevojaka kojima su „Zagreb“ i „Hrvatska“ jebali i mater i oca. Meni na pamet pada jedna jer nju najviše volim. Slavenka Drakulić, slavna “vještica iz Rija”. Žena je najveća hrvatska živa književnica, prevedena je na sto jezika, nedavno joj je u Americi izdata ko zna koja po redu knjiga. Gdje je to objavljeno? Nigdje.

Žena je u godinama, mojim godinama, danas jesi, sjutra nisi, kako bi bilo krasno i prekrasno, dirljivo i čitano i klikano da se objavi kroz šta je ona prošla. Da saznamo što su „oni“ radili toj finoj, živoj ženi. Pa da se onda krenu izvinjavati i znani i neznani, cvijeće slati i političari i udruženja pisaca i ministarka kulture i „običan puk“. Mali ljudi u velikim vremenima postanu veliki. Veliki pljuvači, veliki bacači plamena, velike, velike, anonimne svinje uvijek spremne kolektivno, opako roktati. I, kako vidimo, kolektivno, tužno plakati.

Bilo bi super, baš super, da se „Zagreb“ i „Hrvatska“ jave Slavenki. Fina, živa žena mogla bi čitati krasna izvinjenja „nevinih“ ljudi. Šta će ti cvijeće i svijeće kad si zvijezda nebeska?

Eto vam ideje, profesionalni narikači. Jebeš izvinjenja finoj, mrtvoj Miri i svim finim budućim mrtvim „vješticama“ u kojima je Hrvatska ubila boga i iščupala im dušu. U Hrvatskoj je samo mrtva žena, dobra žena.

Ma, daj, Slavenka, ja se samo zajebavam. Znam da tebi nije ni do izvinjenja ni do cvijeća.

Živjela ti meni!”.

pročitaj više

Vedrana Rudan: Jesmo li totalne ludače, mi žene? Zašto mislite da ste privlačne samo kad ste mršave

Vedrana Rudan je žestoko i bez dlake na jeziku osudila moderne žene koje žele biti premršave.

“Jedna od najboljih hrvatskih voditeljki već mjesecima ne silazi sa naslovnica ženskih časopisa jer je najzad postala ”normalna”. Presrećno izjavljuje kako nakon ko zna koliko godina može na sebe navući suknjicu koju je nosila u osmogodišnjoj školi. Žena u četrdeset i drugoj čuva suknjicu koju je nosila u osmogodišnjoj školi?

Još je bizarnije što je sletjela na sve naslovnice tek kad je postala kostur. Zašto visokoobrazovana, pametna, lijepa žena sebe svodi na vješalicu za dizajnerske haljine koje su kreirali pederi opsjednuti guzičicama dječačića u četvrtom osnovne? Moderne žene svih godina nasjedaju manipulaciji plastičnih hirurga i zagovaratelja Dachau-looka.

Privlačne smo samo kad možemo zaklepetati kostima? Severina na svojim štapićima više ne liči na sebe. Anđelina Džoli ima četrdesetak kilograma, u čizmama, Kejt Midlton ima nešto sitno više od četrdeset na visinu od metar i sedamdeset i pet. Koliko ženu kad navrši tridesetu može podmladiti anoreksija? Nimalo.

Voditeljka samo fotošopirana može izgledati kao djevojčica iz osmogodišnje škole. Koji život? Dođeš uveče doma, otvoriš frižider, izvučeš iz njega list salate, ubaciš ga u usta, zaliješ čašom vode i tako… Do kraja života. Jesmo li totalne ludače, mi žene?

Definitivno. I dok naša voditeljka u gledanoj TV emisiji zbog koje je od sebe učinila to što je učinila leluja na tankim nogama, struk joj kao u ose, pokraj nje voditelj. Zadrigli muškarac u odijelu, sako mu puca, gledaoci samo čekaju kad će sa trbuha nekome iz publike lansirati dugme u oko.

Nimalo ga ne brine što liči na kasicu prasicu. Zna da su muškarci neodoljivi u svakom obliku. Nakon emisije, raskopčan, odlazi doma, tamo gurne glavu u frižider i krene ga čistiti od kulena, sira, piva i kolača. Nikad taj nije od mame tražio da mu iz njegovog ormara izvuče gaće iz šestog razreda.

Nikad taj neće dati intervju kako je ovih dana uskočio u gaće iz sedmog razreda. Da tako nešto kaže odmah bi ga odvezli u ludnicu. On nije lutak, on je osoba. Ne sviđa mi se samouvjereni debeljko zato jer je inkarnacija svih muškaraca kojima se, s pravom, živo jebe kako izgledaju. Život je samo jedan.

Oni svoje trbušine ponosno nose, na svakom koraku dižu potkošulje i češkaju burad kad ih svrbi. A mi… Pumpamo sise, brišemo bore, skidamo kilograme, vraćamo se u mladost u koju se niko ne može vratiti. Prežalosna sam zbog one ženske. Nadam se da će ovih dana ipak napuniti frižider.

Ako joj zbog toga prigovore neka punih usta promrmlja da je svoga tijela gospodar. Ma, biću iskrena. Zašto me ta priča toliko pogodila? Ovih dana uporno pokušavam na sebe navući svoju trudničku haljinu iz sadamdeset i pete. Ne ide pa ne ide. A vidi nju. Za koji će dan na ekranu skakutati u pelenama”.

(pult24.info)

pročitaj više