Umjetnik iz Podgorice, Vladan Bošković, još jednom je pokazao da mašta granice ne poznaje. Pored slikanja, vajanja, izradi maski za bioskop ovaj mladić je, vjerovali ili ne, svoju momačku sobu pretvorio u improvizovani tv studio. Vječiti dječak u duši, kroz ideju ART TV-a koju je podržalo i Ministarstvo kulture, još jednom se približio našim najmlađim sugrađanima tako što kroz desetominutne video snimke drži njihovu pažnju, budi kreativnost i motiviše ih na stvaranje i drugačiji vid zabave. O projektu Art TV Vladan premijerno govori za naš portal.
“Tokom karantina imao sam zadatak da pripazim najmlađe članove porodice. Međutim, nakon par sati razgovora, skapirao sam da je stvar postala ozbiljna, te da ih neću tako lako umiriti. Odlučio sam da im zaokupiram pažnju pravljenjem raznih stvari od materijala koji imam u kući (salvete, rolne toalet papira, slamčice). To je bio sjajan recept za njihovu koncentraciju i zanimanje. Ubrzo nakon toga, na Fejsbukovoj početnoj strani se našao video snimak sjajne ‘Zanimaonice’, koju je realizovala divna Danijela Knežević za sajt Roditelji.me. Momentalno sam joj predložio da snimam par videa te tako pomognem roditeljima da se zanimaju sa djecom tokom karantina. Nakon uspješne saradnje sa Roditelji.me, prijavio sam se na konkurs Ministarstva kulture, sa sličnom idejom koju su podržali i odvojili sredstva za njenu realizaciju”, počinje Vladan priču za FOS.
Tako nastaje Art TV – ideja prožeta beskrajnom maštom i usmjerena isključivo na zabavu i razvoj kreativnosti kod najmlađih. Kroz desetominutne video snimke koje objavljuje na You Tube kanalu Vladan najmlađe vodi u svijet mašte budeći im kreativnost. Inspiraciju za ovaj koncept pronašao je, kaže, u italijanskim dječijim emisijama emitovanim tokom devedesetih godina koje su umnogome uticale da se i sam okrene umjetnosti.
“Razočaran nekreativnošću dječijih emisija, tj. generalno programa, koji uče dječake da budu agresivni borci- ratnici, a djevojčice da budu lijepe i to je to, odlučio sam se da pokušam da im prenesem ljepše djetinstvo, koje smo mi djeca devedesetih imali, makar što se tiče TV programa i zanimanja”, iskren je naš sagovornik.
Foto: Aleksandar Jakšić
Zato je odlučio da prvo snimi deset epizoda a potom je taj broj povećao na 16, ali s dobrim razlogom jer bi posljednja bila emitovana pred novogodišnje praznike a tek tada inspiracije za video materijale falilo ne bi jer bi najmlađi učili da dekorišu jelku, kuću, kamin…
A da za dobru ideju prepreka nema pokazuje i to da je ovaj, zauvijek dječak u duši, u svojoj sobi napravio improvizovani studio. Prvo što će vam pažnju privući jeste sto u obliku slikarske palete. No to i ne čudi s obzirom na primarno zanimanje ovog talentovanog mladića.
“Jako sam zahvalan Ministarstvu kulture za dopsinos jer još kao dječak želio sam da posjedujem sto u obliku palete, koji baš i nije česta pojava u salonima namještaja. Srećom, naišao sam na talentovanog i strpljivog čovjeka Dejana Perovića koji se bavi stolarskim radovima, a koji mi je izašao u susret pa je po mojoj želji rekonstruisao cijelu sobu i prilagodio je potrebama snimanja”, priča naš sagovornik i dodaje:
“Ja sam bio zadužen da realizujem murale, tj. na jednom zidu je oslikana polica sa akrilnim bojama, dok na drugom zidu oslikavam Diznijeve motive, jer po najavi bi trebalo da imam neke Disney goste (smijeh). Iako je prostor prilagođen snimanju, tu su konstantni problemi – ugao, svjetlost, montiranje video sadržaja, tekst koji osmišljavam kao i tema za svaku emisiju. Nekad se iznerviram ako mi nešto ne ispadne kako sam očekivao ali gledam da nervozu prekrijem osmijehom, jer djeca najbolje vide emociju, pa bila ona i preko ekrana. Koliko god program izgledao naivan i zabavan, jako je teško sve sam snimiti, osmisliti i montirati. Pritom, imam kratki dijalog pa pokušavam da ne pogriješim padež, dikciju, tonalitet itd…”
Foto: Privatna arhiva
Ne krije da rad sa djecom zahtijeva posvećenost i strpljenje. Najmlađe je najteže animirati no to našem sagovorniku nije problem s obzirom na brojno radno iskustvo koje ima iza sebe.
“Tokom studenskih dana, bio sam prinuđen da dajem časove crtanja i slikanja djeci i odraslima. Tad, željan šetnje i slobode, mislio sam da je to neka kazna. Međutim, iz ovog ugla posmatranja skapirao sam da je to bila sjajna životna lekcija te da sam svojim ranim radnim navikama doprinio i naučio da radim i sa djecom i sa odraslima. Pored toga Cineplexx, s kojim sarađujem više od pet godina u svojim prostorijama ima rođendaonicu, u kojoj nerijetko držim časove tokom ‘porodičnog dana’, gdje bude i više od 50 mališana… Tako da na moju veliku sreću, znam kako da im održim pažnju”, navodi Vladan za FOS.
Priznaje da realizacija projekta nije nimalo laka jer ono što je nekome posao i svakodnevica njemu je jedno sasvim novo iskustvo koje je, pored umjetnosti, zahtijevalo i usvajanje brojnih drugih vještina.
“Da sam znao da je ovako teško nikad se ne bih upustio u ovo. Za desetak minuta video sadržaja potrebno je snimati par sati ili u mom slučaju par dana. Kako bih imao bolje rezultate, snimao sam tokom dnevne svjetlosti te sam za potrebe jedne emisije snimao par dana, ali ako uz sve to dodamo laspuse i ponavljanje rečenice ‘Ćao drugari, ja sam Vladan, a vi gledate Art-tv’ uzastopno 30-40 puta, ukapirate da su novinari i spikeri divni ljudi vrijedni svakog divljenja i pažnje”, kroz smijeh nam o svojim izazovima priča naš sagovornik.
Pored kvalitetne zabave, primarni cilj Art TV-a podržanog kroz projekat “Živimo kulturu” jeste i edukacija najmlađih.
“Pedagoški pristup je jako bitan, pored sadržaja koji je nažalost djeci dostupan (agresivni filmovi, serije, nemoralni rijaliti program, era nekulturnih Youtube zvijezda i razni gejmeri, tiktokeri koji nikako ne šalju nikakvu pozitivnu poruku). Jako je bitno da sam pristup emisije bude nenametljiv, te da ih spontano naučim da oslobode svoju kreativnost i svoje ideje. Blagosloven sam majkom, koja je sve moje ideje podržavala pa mi je od malih nogu dozvoljavala da crtam i šaram kućne zidove, što svakako ne očekujem od djece koja će gledati video sadržaj”, kaže Vladan.
A da je prostor u kojem živi a sada i realizuje ovu kreativnu priču pravo dječije carstvo, dokazuje i njegova račenica da “u državi nema kuće u kojoj ima ovoliko rekvizita i igračaka koje bi djecu fascinirale”.
“S obzirom da imam mlađu sestru koja je jedinica u užoj porodici, tokom odrastanja je imala maksimalnu pažnju svih nas. Jedine stvari koje bi je obradovale su bile Barbike i slane masline. Stvari su se ‘pogoršale’ kad je porodica iz svih krajeva svijeta podržala njen hobi i donosila joj Barbike, kojih sad ima oko 2.000. Ukoliko dodamo sve rekvizite, mačeve, štitove, krune, krila, rogove i kostime koje imam iz saradnje sa Cineplexxom, skapirali bi da je naš stan dječije carstvo, a tek sad sa svim ovim muralima…”, priča nam Vladan kroz smijeh.
Pandemija virusa korona poremetila je sve planove a umjetnici su se takođe našli u nezavidnoj situaciji. No, pored toga, više je razloga zbog kojih ovaj vid pomoći MInistarstva kulture naš sagovornik i te kako cijeni.
“Već sam vam pomenuo da sam tokom studija krenuo da radim tj. da doprinosim domaćinstvu. Nažalost, studiranje i putovanje na Cetinje punih osam godina (srednja likovna škola a zatim i akademija) nije palo lako ni fizički a ni finansijski, te se svaki cent mukotrpno zarađivao i cijenio. Možda je to baš razlog zbog čega ekstremno cijenim sufinansiranje Ministava jer nikad nisam bio u prilici da dobijem novčanu pomoć ni od koga. Zahvalan sam Bogu i svim asistentima, profesorima, mentorima na svakoj kritici i radu na mom talentu. Da se svaki trud i rad isplate, danas o tome govori činjenica da sam tokom pandemije odradio nekoliko portreta, među kojima je i portret naše proslavljene rukometašice Majde Mehmedović. Potom mural od čak devet metara u koktel baru Libre u Njegoševoj ulici. Uporedo s tim sam radio dječju sobu prekrasnim curicama, dok sam na početku same pandemije odradio murale u centru ‘Ton ton’ u kojem se održavaju muzičke radionice ‘Bim Bam’, kao i u porodičnom intergativnnom centru… Sad kad napravim retrospektivu, ukapiram da sam krvavi radnik (smijeh).”
Pored Art TV kojem je izuzetno posvećen u ovom period raduje se i novim poslovnim poduhvatima koji ga čekaju a naročito bioskopu, koji je nedavno opet otvoren, i u kojem se spremaju nove premijere za koje Vladan kostime uveliko sprema.
“Ne mogu da vam opišem koliko sam srećan zbog ponovnog otvaranja Cineplexxa, kao i činjenice da se karte moraju unaprijed rezervisati, te da je broj mjesta ograničen jer onda znate da su u sali pravi ljubitelji filma. Prije same pandemije krenuo sam u realzaciju kostima ‘Wonder Women 2’ koji je nažalost pomjeren za 25. decembar, a koji je znatno komplikovaniji nego kostim koji sam radio za prvi dio filma. S obzirom da je saradnja sa Cineplexxom konstantna pet godina, za premijeru ovoga filma imam neke ideje kao što su sajle, plesači i ‘’leteća’’ čudesna žena, te se najsikrenije nadam da će pr služba na čelu sa Oliverom Bracanov imati razumijevanja i resursa za zahtjevnog umjetnika”, zaključuje Vladan za kraj razgovora.
