Mijenjajmo dijabetes: Dva točka za plavi krug u nedjelju na Trgu nezavisnosti u Podgorici

U organizaciji Saveza dijabetičkih društava Crne Gore, uz podršku Kliničkog centra Crne Gore, Udruženja Biciklo. me i Bicikliničkog pokreta, NVO Plavi krug će Svjetski dan posvećen borbi protiv dijabetesa obilježiti manifestacijom “Dva točka za plavi krug“ koja će se održati na centralnom gradskom Trgu nezavisnosti, u nedjelju, 13.novembra sa početkom u 11 časova.

“Na tom mjestu će biti postavljen štand na kome će našim sugrađanima medicinske sestre KCCG provjeravati nivo šećera u krvi, volonteri će djeliti edukativni materijal i promotivne majice, a ljekari davati savjete i preporuke vezane za dijabetes”, navode iz ove NVO.

Simbolično u 5 min do 12 časova, dakle 11.55 ćasova će krenuti promotivna vožnja biciklima rutom koja će biti obezbjeđivana od strane policije. U vožnji će učestvovati aktivisti, pacijenti, ljekari, medicinski tehničari, zainteresovani građani.

“Pozovite svoje prijatelje, kolege, djecu, članove porodica, komšije da nam se pridruže. Vožnja će se završiti nakon približno 30 min na istom mjestu, dakle napravićemo krug koji predstavlja simbol borbe protiv djabetesa, čime bi manifestacija bila završena. Pridružite nam se. Upozorimo na činjenicu da je dijabetes sve prisutniji i kao tiha pošast ugrožava sve nas. Podržimo naše pacijente, vodimo računa o zdravlju svih nas, promovišimo zdrave stilove života. Dva točka za plavi krug!!! Mijenjajmo dijabetes”, navodi se u saopštenju.

pročitaj više

Otrovni efekti roditeljskog “sram te bilo”

Posramljivanje je jedan od najstarijih alata kojim se roditelji koriste kad žele da disciplinuju svoju djecu.

“Sram te bilo, opet si se upiškio u gaće!”, “Pi, kako te nije sramota, vidiš kako tvoj drugar taj-i-taj sluša mamu, a ti ništa ne slušaš!”, “Kako te nije sramota, vidiš da seka uopšte nema pelenu, a ti si veći i još nosiš pelenu!”.

Još ako je pred drugim ljudima, pa to je onda “pun pogodak”!

Naravno, ovi roditelji misle da će ovakvim načinom komunikacije natjerati dijete da, zbog stida koji osjeća, više ne radi takve stvari. Da će ga tako naučiti šta je sramota, pa da to više ne radi. I možda i hoće. Ali, nije valjda to jedini cilj? Kad osjećaju da roditelji nisu zadovoljni njihovim ponašanjem, djeca se trude da to promijene, ali ako kao metod koristite posramljivanje, to će ostaviti mnoge druge, loše posledice po dijete. Taj osjećaj manje vrijednosti u odnosu na drugara može se trajno usaditi, pa će dijete uvijek imati osjećaj da je onaj neko drugi bolji, pametniji, ljepši od njega.

Razvoj slike o sebi

Slika koju imamo o sebi – o svojim sposobnostima, prirodi, kvalitetima i ponašanju formira se u našim najranijim danima, na osnovu onoga što o sebi čujemo od naših najbližih – roditelja, baba, djeda, vaspitača. Pa zato, ako stalno dobijamo informaciju da smo nevaljali, bezobrazni, smotani, da se ponašamo kao bebe, to je upravo ono što ćemo misliti o sebi. Ali, to NIJE motiv da se popravimo i budemo bolji. Baš naprotiv, djeca se ponašaju na bazi slike koju su stvorili o sebi. Dijete koje vjeruje da je loše, ispoljiće baš takvo ponašanje, provocirajući roditelja da mu opet kaže da je loše. Začarani krug.

Jednostavno rješenje

Roditelji imaju naviku da posmatraju ponašanje, a ne samo dijete i da, samim tim, tretiraju ponašanje umjesto ljudskog bića koje stoji iza tog ponašanja. To je tanak led – kad tretiramo ponašanje, zaboravljajući da je iza njega dijete, sa svojim emocijama i razmišljanjem, lako ćemo posegnuti za metodom posramljivanja. S druge strane, kad se potrudimo da tretiramo osobu koja stoji iza određenog ponašanja, lakše ćemo se fokusirati, disciplinovati dijete bez posramljivanja. Ovo je svakako zdraviji pristup, ali zahtijeva više truda i razmišljanja.

Posramljivanje je linija manjeg otpora – trenutno daje rezultat, a ostavlja posljedice koje se ne mogu odmah sagledati, navodeći time roditelje da pomisle da su postigli nešto dobro.

Posljedice posramljivanja djeteta

Posramljivanje ne umanjuje određenu vrstu ponašanja; ono samo umanjuje samopouzdanje. Ovo će možda uticati i na ponašanje, ali koja je cijena toga? Mnoga istraživanja posramljivanje kod djece povezuju s njihovom željom da povrijede druge.

Djeca kojoj roditelji često govore da su nevaljala vjerovatno će biti agresivna i češće će ispoljavati autodestruktivno ponašanje. Posramljivanje ih tjera da se povlače u sebe, a duboko ukorijenjen osjećaj stida prekriće maskom superiornosti, agresivnošću, a u nekim slučajevima opsesivnim perfekcionizmom.

A umjesto posramljivanja…

Kao što vi ne želite da budete postiđeni kad nešto pogriješite, ne želi ni vaše dijete. Postoji mnogo načina da dijete nečemu naučite bez napada na njegovu ličnost i ponižavanja.

Disciplina kroz igru. Tokom igre, djeca su naročito otvorena za učenje novih stvari. Tada su najviše koncentrisani i njihovi mozgovi najspremniji za nove informacije. Uključite se u igru i iskoristite se ovom prilikom da im ukažete na neka pravila lijepog ponašanja.

Ukažite djetetu na posljedice njegovog ponašanja lijepim objašnjenjem, ne posramljivanjem. Dozvolite ponekad da dijete osjeti prirodne posljedice svog ponašanja, u situacijama kad one nisu jake. Iskoristite zatim situaciju da pomognete djetetu da to popravi, bez grdnje i postiđivanja, kako bi iz svoje greške samo naučilo. Ali nikako uz vaš negativan stav, već uz vašu pomoć.

Dijete ne uči kad je posramljeno. Zato iskoristite situaciju kad je smireno i srećno da biste mu ukazali na greške i pomogli da ih ispravi. Ne fokusirajte se na ono što je loše ponašanje, već na to da pomognete djetetu da shvati kako da ga popravi.

Zamislite, recimo, da ste otputovali u stranu zemlju da radite i učenje jezika vam teško ide. Kolege na poslu vam se konstantno smiju, grde vas i postiđuju jer ne možete nikako da naučite. Potpuno je isto kada vi to radite svom djetetu jer, recimo, nikako da nauči da piški u nošu.

Kao ni odrasli, ni djeca ne žele da neko ide za njima i postiđuje ih zbog njihovih postupaka. Djeci je potreban roditelj koji će ih disciplinovati i naučiti, a ne postidjeti zbog nečega što ne zna ili ne razumije.

(direktno)

pročitaj više

Ivana Mrvaljević je pozirala pored spomenika princeze Ksenije Petrović i svi kažu prelijepa si

Crnogorska glumica Ivana Mrvaljević pozirala je pored spomenika princeze Ksenije Petrović na Cetinju, a svi su primijetili elegantno izdanje naše umjetnice.

Sa osmijehom u komepletu koji prati tijelo, ali i bijela košulja koja je upotpunila stajling, Ivana je dokazala da je dama prefinjenog stila.

Svi su prokomenatarisali da Ivana izgleda prelijepo, a da je širok osmijeh njen najbolji aksesoar.

Princeza Ksenija je jedna od ličnosti crnogorske istorije prema kojoj – Cetinje posebno – izražava iskreno poštovanje i dirljivi sentiment i čiji patriotizam i odanost domovini zaslužuju poštovanje generacija, poručio je gradonačelnik Cetinja Nikola Đurašković na svečanosti povodom otkrivanja spomenika princezi Kseniji.

M.N.

pročitaj više

Zorana Pavić: Bolest mi je donijela finasijske probleme

Za pjevačicu Zoranu Pavić 2009. godina je bila veoma teška. O tome nikada nije željela mnogo da govori, ali je u emisiji “Na terapiji sa Slavicom Đukić Dejanović” ogolila dušu i otkrila koliko joj je sve teško palo.

Zorana je otkrila kroz šta je sve prošla u životu ali i koliko su joj prijatelji značili.

“Znate kako, ja sam gospodu toliko zahvalna na prijateljima zato što, ako mi je možda i uskratio neke stvari, nazovimo to stvarima, vjerovatno sa određenim razlogom, ali kada su prijatelji u pitanju, to je jedno bogatstvo. Toliko divnih ljudi imam u svom životu da sam ponosna i zahvalna Bogu”, istakla je pjevačica Zorana Pavić i objasnila kroz kakav je period te 2009. godine prošla.

“To je bio jedan period koji se zvao “kako se kalio čelik”. Dešavalo se da 20 dana ne izađem iz kuće ili stavim periku i idem na neku terapiju i slično. U društvu volim da budem, kako bih vam rekla, da ne mračim, nazovimo to onako žargonski i da budem radost ljudima koje volim, da li je to porodica da li su to prijatelji, saradnici. Naravno, tu su i konstruktivni razgovori sa prijateljima koji su najintimniji i najbliži duši, ali generalno ako su druženja ne bih da mračim i to ja vidim sama sa sobom kako ću i šta ću. Imam čak i kritiku na sopstveni račun u posljednje vrijeme da mi je malo možda dotrajala baterija da se češće iznerviram nego što bih inače, tako da moram te baterije nekada malo i da promijenim da bih funkcionisala, ali ne volim da budem nervozna i to neko svoje nezadovoljstvo, gledam da rješavam sama sa sobom ili sa najbližim bićima, da ne ugrožavam nikoga. Ispadam kao neki umprofor i mir u svijetu, ali mislim da je sebično ako neko svojim lošim raspoloženjem utiče na raspoloženje drugih. Taj period… trudim se da ga zaboravim, ima ona pjesma, “pamtim samo lijepe stvari”, mislim da je Gabi Novak, a ovo, trudim se da proživljavam, a vi ćete kao profesionalac, znam da ćete se složiti sa mnom, jedan moj prijatelj je rekao, sve što nam se dešava brusi nas. Sve nevolje doživljavam kao neka iskušenja, neke lekcije, streseš prašinu i ideš dalje…”, ispričala je Zorana.

Zorana ranije nije željela da priča o problemu koji je imala…

“Ne mislim da je sramota biti bolestan nego nisam od tih koji bi to dijelili javno. Neko će reći šalješ podršku, kakvu podršku kad tebi mnogo nije dobro. Tad čovjek želi da bude sam sa sobom, da ga niko ne vidi, da je negdje šćućuren. Nemam ništa protiv onih koji to dijele sa javnošću, to je svačije pravo, ali to nije moj izbor”, ispričala je Zorana i dodala:

“Meni je ta moja bolest, koja je iza mene, Bogu hvala, donijela i mnoge finansijske nepogode. Zato sam otišla i u jedan rijaliti. Nije mi to baš bila želja i nisam sebe vidjela tamo, ali sam mislila ako je to rješenje, čestito ću da se ponašam, kako znam ponašaću se, kao što je i bilo. Nisam riješila taj problem, otišla sam tamo, i mirna mi savjest. Prosto nisam sjedjela skrštenih ruku, ali mi je mnogo finansijskih problema donijelo jedno breme sa kojim se moram priznati i dan danas nosim. To je jedna stijena koju nosim. To što sam ja vedrog duha i što sam, kažu ličnost i to što umijem da nosim i što sam u šinama što mi je najvažnije da ostanem u šinama da bih se i sa tim izborila, to je već sada druga stvar, ali to breme još uvijek postoji, nažalost”.

pročitaj više