Naučnici na univerzitetu Stenford otkrili su novu podvrstu depresije koja bi mogla biti prisutna kod preko 25 odsto pacijenata s kliničkom depresijom.
Kako donosi Science Alert, ono što ovu vrstu depresije čini jedinstvenom je činjenica da je karakterišu kognitivni poremećaji, odnosno problemi u koncentraciji, pamćenju i samokontroli. Isto tako, ove simptome često ne ublažavaju antidepresivi kao što je to slučaj kod klasične depresije.
Novootkrivenu vrstu depresije naučnici su nazvali kognitivnom podvrstom.
U kliničkom testiranju učestvovalo je više od 700 odraslih, a istraživači su otkrili da 27 odsto oboljelih od kliničke depresije pokazuje mnogo lošije rezultate kada je riječ o obavljanju kognitivnih zadataka. Oboljeli su takođe lošije reagovali na klasične terapije ljekovima.
Autori studije tvrde da rezultati ukazuju na to kako preko 5,7 miliona pacijenata trenutno pati od upravo ove vrste depresije.
“Ova studija veoma je važna jer psihijatri sada imaju nove alate koji im mogu pomoći u određivanju terapije kod ljudi s depresijom”, kaže dr Lora Hak, jedna od glavnih autora spomenute studije.
Kako objašnjava, većinom se dosad radilo o opservacijama i prijavljivanju sopstvenih iskustava, dok je skeniranje mozga, nešto čime su se koristili pri ovoj studiji, tokom obavljanja kognitivnih zadataka novi alat koji već sada pokazuje odlične rezultate.
Rođeni Pljevljak Ernest Duraković za svojih 26 godina je obišao pola svijeta, stekao brojna poznanstva i izgradio zavidnu karijeru, ali ne u fudbalu, kako je od malena priželjkivao, već u svijetu modelinga. Kada je iz Pljevalja otišao u Sarajevo, napustio fudbal i odlučio da promijeni poziv, nije ni sanjao da će mu se otvoriti vrata modnog svijeta. Prihvatio je izazov i vrlo brzo napredovao kao model, vrlo brzo osvajajući svjetske modne piste i radeći rame uz rame sa najboljima. “Posvećen sam svojim interesima. Uvijek se trudim da postignem svoje ciljeve i da budem najbolji u onome što radim. Vjerujem u kontinuirani rast i razvoj, kako na ličnom, tako i na profesionalnom planu”, kazao nam je Ernest prilikom upoznavanja, a do kraja razgovora smo se uvjerili da je zaista riješen da ostvari sve dječačke snove.
Od malena ste se bavili sportom i igrali fudbal, o čemu sanja mladić iz malog mjesta kada svakodnevno odlazi na treninge? – Još od malih nogu središnji dio mog života bio je fudbal. Svaki dan sam sa nestrpljenjem išao na treninge, sanjajući o uspješnoj karijeri. Kroz fudbal sam stekao mnoge vrijedne lekcije, naučio me timskom radu, disciplini, upornosti i upravljanju pritiskom. Svaki trening i svaka utakmica je prilika da se razvijete kao igrač i kao osoba. I dalje nosim sjećanja na dane provedene kroz mlađe selekcije Mornara i oblačenje dresa lokalnog pljevaljskog kluba Rudara. Krug se zatvorio u gradu mog rođenja, u klubu kojeg smo porodično svi voljeli. Prilika za modeling se neočekivano pojavila, odlučio sam je prihvatiti i otvoriti se novim izazovima. Ipak, kao što život često ima drugačije planove za nas, moj put je krenuo u drugom smjeru. Fudbal je uvijek bio strast, ali sada sam otvoren za nove mogućnosti. Bilo je trenutaka kada me pojedini treneri nisu pravedno tretirali, situacija u kojima su neki favorizirani igrači dobijali više prilika ili poseban tretman, dok su ostali, uključujući mene, bili zanemareni. To je neizbježno uticalo na moral i motivaciju mnogih mladih igrača, uključujući i mene. Dopustio sam da me obeshrabre takvi propusti. Iz ove perspektive gledano shvatio sam da je takav životni izazov samo jedan od mnogih s kojima se susrećemo u životu. Nikada ne znate gdje vas život može odvesti i koje nove strasti možete otkriti. Nepravda ne bi trebala definisati naš put ili ograničavati naše snove.
Kada se javila ljubav prema borilačkim sportovima? – Volim takmičenja te sam nakon fudbala ostao aktivan u svijetu fitnesa. Međutim, to nije bilo ono što u meni proizvodi neku vrstu adrenalina i tražio sam nešto što će u meni probuditi osjećaj koji sam imao baveći se fudbalom. Borilačke sportove sam takođe pratio od malih nogu, prije svega boks, MMA i džiu-džicu. Već dvije godine sam posvećen tome, ali ne takmičarski, već iz hobija. Možda djeluje paradoksalno, ali modeli i borci imaju jednu zajedničku osobinu, izdržljivost, dok kao model morate da izdržite nošenje neudobne odjeće tokom revije, kao borac morate da izdržite udarce koji bi vas oborili s nogu. Odlazak u Sarajevo pokazao se kao prekretnica u Vašem životu. Kako danas gledate na taj period i da li biste ponovo donijeli iste odluke? – Odlazak u Sarajevo donio je brojne pozitivne promjene. To je bio bitan iskorak u mom životu gdje sam izašao iz svoje zone komfora. Tu su počela neka nova iskustva, nova prijateljstva i životne lekcije. Ta nova perspektiva je otvorila vrata za lični i profesionalni razvoj koja me je inspirisala da idem naprijed, tako da bih sve opet ponovio.
Dok ste radili u Sarajevu, skautirao Vas je jedan modni agent. O čemu ste tada razmišljali i je li bila laka odluka? – Boravak u Sarajevu proveo sam radeći kao menadžer u jednom lokalnom restoranu. Ta nova perspektiva mi je omogućila da širim svoje znanje i mrežu kontakata. Skautirao me je sasvim slučajno modni agent. I nakon toga je uslijedio zajednički dogovor za saradnju, nakon čega sam odlučio da se upustim u novi izazov.
Prvo putovanje bilo je u Istanbul. Kakav je bio angažaman u pitanju, sjećate li se osjećaja tokom prvog posla? – Dolazak u taj pulsirajući grad bio je za mene kao otvaranje vrata ka svijetu mogućnosti. Nakon nekoliko nedjelja upoznavanja sa gradom i umrežavanja sa modnom zajednicom, došao je trenutak prvog poslovnog angažmana. Bilo je potrebno vrijeme za adaptaciju u novoj karijeri, koja je bila pomalo drugačija u odnosu na poslove koje sam prethodno radio. Imao sam priliku da radim sa brojnim talentovanim dizajnerima i fotografima, i to je bio moj prvi korak u modnoj industriji.
Prvo putovanje bilo je u Istanbul. Kakav je bio angažaman u pitanju, sjećate li se osjećaja tokom prvog posla? – Dolazak u taj pulsirajući grad bio je za mene kao otvaranje vrata ka svijetu mogućnosti. Nakon nekoliko nedjelja upoznavanja sa gradom i umrežavanja sa modnom zajednicom, došao je trenutak prvog poslovnog angažmana. Bilo je potrebno vrijeme za adaptaciju u novoj karijeri, koja je bila pomalo drugačija u odnosu na poslove koje sam prethodno radio. Imao sam priliku da radim sa brojnim talentovanim dizajnerima i fotografima, i to je bio moj prvi korak u modnoj industriji.
Nakon toga je vjerovatno sve bilo lakše, uslijedili su brojni angažmani. Šta je najvažnije u poslu modela? – Nakon prvog posla stekao sam neku dozu samopouzdanja, što mi je znatno pomoglo u nastavku bavljenja ovim poslom. Izgled je od suštinske važnosti u poslu modela, takođe redovno vježbanje i briga o tijelu pomažu modelima da održe željenu formu i energiju potrebnu za dug radni dan. Potrebni su i profesionalnost, i kontinuirano usavršavanje, to su ključne stvari za uspješnu karijeru u ovom poslu. Kako je moja karijera u modnoj industriji napredovala, putovanja su postala sastavni dio mog profesionalnog života i omogućila mi da steknem neprocjenjivo iskustvo radeći sa različitim dizajnerima i timovima širom svijeta, te doprinijela širenju mog profesionalnog kruga, upoznavanju ljudi iz različitih sektora industrije. Ova povezanost mi je otvorila vrata ka novim mogućnostima i saradnjama, što je dalje podstaklo moj rast i napredak u karijeri.
Gdje ste se najbolje osjećali, a gdje najbolje provodili? – Imao sam priliku putovati na nekoliko uzbudljivih destinacija koje su pružile različite doživljaje i iskustva. Od divljih planinskih vrhova i plaža sa spektakularnim zalascima sunca u Južnoj Africi do istorijskih lokaliteta u Egiptu, kosmopolitskih gradova u Centralnoj Evropi do očaravajućih grčkih ostrva. Svako mjesto je bilo jedinstveno na svoj način. Različite perspektive obogatile su mi život i otvorile oči za raznolikost svijeta u kojem živimo, pružila mi neprocjenjive uspomene i sjećanja koje će ostati sa mnom zauvijek.
