Mnogi bi u današnjem nevremenu promašenih vrijednosti i nebrige za nečije stradanje uzeli mobilni telefon i snimali kako neko gubi svoj život.
On je svoj život rizikovao da bi spasio tuđi.
Iz hladne Morače spasio je staricu nakon što je nesrećna žena zagazila u rijeku sa namjerom da sebi oduzme život.
On je Alen Emšija iz Plava, momak hrabrog i velikog srca, uzor.
Teško je danas biti čovjek. A on je svoju čovječnost tako poklonio svima, kao lekciju, kao nadu da čovječanstvo nije poraženo u vremenu materijalnog i bezdušnog.
Njegova baba se udavila u rijeci, bespomoćna.
Ta činjenica mu je dala snagu da on jednu staricu spasi sigurne smrti.
Nije se, kaže Alen nijedne sekunde dvoumio da uskoči u hladnu Moraču. Apeluje na sve da povedu računa o ljudima oko sebe i pomognu im koliko mogu.
Alen je za CdM ispričao kako se sve dogodilo.
“U trenutku kada se dogodio ovaj događaj, ja sam se vraćao iz centra grada prema mostu Milenijum. Dok sam šetao ugledao sam dva uniformisana lica (policajca i policajku) kako trče prema obali rijeke Morače. Pomislio sam nešto se dešava, sigurno jure da uhapse nekoga pa hajde da vidim o čemu se radi. Krenuo sam za njima. Stigli smo do mosta gdje sam ugledao kako je jedna žena upala u rijeku”, priča on.
Spustili su se, kaže, prema obali koliko su bliže mogli. Međutim, tu se nalazila neka litica koju nijesu mogli da savladaju a koja je bila visine oko 5-6 metara. Policajci su otrčali okolo prema drugoj obali.
“Ja sam ugledao jedno stablo koje se spušta do obale i u trenutku odlučio da probam da se preko njega spustim do obale i pomognem ženi koja se davi. Uhvatio sam se za njega i spustio se. Odmah sam skinuo odjecu i uskočio u vodu kako bih što prije uhvatio ženu da je voda ne ponese. Nijesam osjećao hladnoću vode jer je adrenalin bio veliki, to sam tek osjetio kasnije kad sam vidio da je žena na sigurnom. Uspio sam da dođem do starije žene i da je izvučem na obalu. Bila je živa”, nastavlja Alen.
Priča da je dok je izvlačio iz vode vidio da su i policajci došli do obale. Nakon toga oni su zvali hitnu i odradili ostalo.
“Razmišljao sam da odem i da pustim da rade svoj dio posla ali me zadržala samo pomisao da je moja baba pogunula tako što se utopila u rijeci a nikog nije bilo da joj pomogne. Nakon što sam se uvjerio da je ova žena u redu bilo mi je lakše i mogu reći da mi je savjest čista jer da joj nijesam pomogao proganjalo bi me to cijelog života. Pošto sam često plivao u hladnoj vodi u Plavskom jezeru, trenutna situacija i hladnoća vode mi nije u početku pravila problem ali hladan vjetar jeste. Ipak, sve je na kraju odlično prošlo i dobro se završilo što je i najvažnije”, priča Alen.
Nije slutio Alen da će ovaj događaj da privuče ovoliku pažnju javnosti ali apeluje na ljude da malo povedu računa o ljudima oko sebe i da pokušaju da im pomognu u nevolji koliko mogu.
“Moja porodica i ja smo imali nekoliko nesrećnih okolnosti od kojih je jedna bila da nam je u požaru izgorela kuća ali uz pomoć naših Plavljana i Gusinjana i ostalih ljudi dobre volje napravili smo novu u kojoj sada živimo. Trenutno živim kod sestre u Podgorici, koja je podstanar. Nadam se da nikad u životu neću doći u sličnu ili daleko bilo istu ovakvu situaciju”, ispričao je Alen u razgovoru za CdM.
