Glumac, multimedijalna ličnost Slavko Kalezić svojim nesvakidašnjim talentom, upornošću ali prije svega strašću sa kojim radi svoj posao, prošlu godinu završio je sa vrijednim priznanjem. A o nagradi ali i mnogim drugim stvarima evo šta nam je u razgovoru za naš portal otkrio glumac koji je uvijek jasno iznosio svoje stavove.
Dobitnik ste godišnje nagrade Crnogorskog narodnog pozorišta za izuzetan umjetnički rezultat u 2021. godini. Koliko vam to laska i da li su Vam nagrade vjetar u leđa?
Izuzetno sam polaskan i osjećam neopisivu sreću što sam, nakon višegodišnjeg časnog rada u mojoj matičnoj kući, nagrađen ovakvim priznanjem. Punog srca i duše nosim ovu divnu nagradu. Nagrade jesu vjetar u leđa i obavezuju na to da se mora ići dalje jače nego ikad.
Koliko je Crnogorsko narodno pozorište napredovalo od kada je na čelu istog Marko Baćović i da li ste zadovoljni kako se kreće njegova zamisao pozorišta?
Napredak je, i te kako, vidljiv. Marko je, prije svega, glumac. On zna suštinske potrebe jednog pozorišta. On zna šta je pozorišna etika. Uzemljen čovjek. Veoma prijatan i raspoložen za svaki vid razgovora. Stalo mu je da se dešava pozorište; da se događa pozorišni čin. Sve što je rekao na prvom sastanku sa glumačkim ansamblom, to sprovodi u djelo. Poslije jednog perioda koji je vodio u konstantan mrak, Marko je donio svjetlost u naše pozorište. Radimo i stvaramo. Igramo. Uprkos svemu.
Da li smatrate da glumci u Crnoj Gori zaostaju kada je pozorište i kinematografija u pitanju za regionom?
Ne bih rekao da zaostajemo. U Crnoj Gori talenta i elana ne fali. Rekao bih da smo siromašniji kada je produkcija u pitanju. Zaostajemo kada je finansijska podrška u pitanju. Svjedok sam da mnoge moje kolege, kako znaju i umiju, realizuju svoje projekte. Ovim “znaju i umiju” želim reći “daju sve svoje iskonsko kako bi umjetnički produkt realizovali”.
Da li biste voljeli da zaigrate u nekoj regionalnoj seriji, odnosno da imate glavnu ulogu i koja bi to serija bila?
Ne bih se bunio, naravno. Uslov bi bio da je uloga smislena i da ima poentu. Da ima jak motiv. Da je inspirativna; da mi pruža razbuktavanje mašte.
Uvijek ste glasno i jasno iznosili stav. Da li ste nekada pomislili da je bolje bilo zaćutati?
Kako godine idu sve sam ponosniji na sebe jer živim svoju istinu i moj glas se čuje. Ne ćutim kada su nepravda, laž, neznanje i licemjerstvo u pitanju. Umjetnost, između ostalog, treba da bude put istinskih životnih vrijednosti. Put pravde i istine.
Multimedijalna ste ličnost. Da li mislite da ste zbog toga trn u oku mnogim vašim kolegama?
Foto: Duško Miljanić
Jesam. Naravno. Ali to je njihov problem. Ne moj. Veliki sam radnik. Mnogi od tih, kojima sam trn u oku, ni za tri života neće postići ono što je Slavko tokom prethodnih petnaest godina. Bolje bi im bilo da uče i potrude se da urade nešto. Da ostave neki trag. Umjesto što palacaju poganim jezicima.
Uvijek kažete da vam je najvažniji oslonac porodica. Da li ste ponekada pomislili da ste ih iznjevjerili? Da li preispitujete odluke?
Nikad nisam pomislio da sam iznevjerio svoju porodicu. Nikad. Meni je moja porodica oslonac a ja sam svojoj porodici ponos i dodatna snaga. Prije svega mislim na majku. Mi smo univerzalna životna energija. Pratimo jedno drugo i bodrimo se.
Šta je sreća za vas i da li kažete za sebe da ste srećančovjek?
Sreća je zdravlje. Sreća je da volim i da sam voljen. Sreća je svaki dan koji iskoristim i obogatim se za još jednu životnu lekciju. Sreća je da mi je porodica na okupu. Sreća je da radim ono što volim onoliko koliko volim sebe. Sreća je da imam prijatelje s kojima mogu i pogledom da razgovaram. Sreća je da me sreća prati. A i ja nju.
Šta hejterima poručujete i da li ste nekada pretrpjeli buling/internet nasilje o kojima se u posljednje vrijeme sve češće govori?
Ako neko može govoriti o hejterima onda mogu ja, ako mislimo na komentare koji se mogu pročitati na društvenim mrežama ili portalima. Međutim, mene to nikada nije doticalo. Negativni tj. maliciozni komentari su mi bili motiv da se, uvijek, izdignem i pronađem neku novu snagu u sebi. U neposrednoj komunikaciji s ljudima nikada nisam doživio hejt. Naprotiv. Veliko poštovanje i komplimente za svoj rad. Oni koji se kriju iza tastatura su mali ljudi, bijedne duše, koji nisu pronašli sebe i okrivljuju druge za svoje lično nezadovoljstvo. Smatram da se o internet nasilju treba govoriti i da treba uvesti ozbiljnu cenzuru kako bi se, prije svega, zaštitio tinejdžerski svijet koji je najranjiviji.
Koju su vam planovi za skoriju budućnost?
Mnogo projekata. Inspirativne umjetnosti. Beskraj radosti. Ljubavi, ljubavi, ljubavi… Ljubav će, ipak, spasiti svijet. Duboko vjerujem u to.
Tekst: Rajka Novaković
