Dirljivo obraćanje Dajane Golubović Pejović povodom tragedije koja je zadesila našu državu: “Tugujem za Cetinjem”

Lijepa voditeljka RTCG Dajana Golubović Pejović povodim tragedije na Cetinju gdje je Aco Martinović ubio 12 sugrađana, ranio četvoro, ona ss oglasila dirljivim pismom.

Pismo sa Fejsbuka prenosimo u cjelosti.

Spisku stanovnika jednog malog grada danas fali mnogo ljudi. U dnevnicima više nema imena makanja koje su tek započele svoje školsko nadmetanje: Marko, Mašan, Jovan i Vukan, samo su druga imena naše sopstvene djece. One koju smo brže-bolje (koliko god da smo udaljeni od Cetinja), zvali da uðu u kuću nakon vijesti o strašnoj tragediji.
Sve nam je strašno na nekoliko dana. Onda to “strašnovilo” zamijeni nužnost guranja kolica svakodnevice, trka za elementarnim životnim uslovima, povremene radosti koje učine da svaka tuga postane koliko-toliko podnošljiva.

TUGUJEM ZA CETINJEM.
Onim koje čuvam u koferu prepunom starih slika, sa kojih mi “mašu” žene sa šeširima, “kuckaju” kaldrmisane ulice prepune veselog naroda, “galame” okupljeni ispod lipe u nekom očiglednom humorističkom nadgornjavanju. Tugujem za ordenjem i zasluženim priznanjima koje Cetinje nikada dobilo nije. Niti će.

TUGUJEM ZA SVIMA NAMA.
Laži, malverzacije, opskurne pojave iz svih sfera javnog djelovanja oduvijek su tako lako minimizirale dobru namjeru, besprekoran ugled, ljudskost i vrijednost svake vrste. Dabome – uz naše odobrenje. Glas nam je sve tiši, medijski prostor sve otrovniji, a galimatijas na društvenim mrežama koji brižljivo njeguju kako “otkriveni”, tako i “sakriveni”, slika je unutrašnjosti naših začešljanih glava, urednih dvorišta, pospremljenih kuća. Ostajemo bez to malo dostojanstva koje smo njegovali i tiskali með’ ime i prezime. Onog dostojanstva koje čovjeka tako lako umori, savijajući mu konstantno i glavu i kičmu, brkajući misli. Ali, šta bi od nas ostalo da i ono ispari?
TUGUJEM jer nam niko neće ponuditi pomoć, a još više jer mislimo da nam pomoć ne treba.
ŽALIM što nas nijedna prošlost ničemu naučila nije i što će nam i ova kultura zaborava biti jača od kulture sjećanja.

Dragi prijatelji, mislimo na sebe i ljude oko sebe. Odavno nema nikog ko TAMO NEÐE misli na NAS.
❤️‍🩹🇲🇪

Related posts

Ostavi komentar