Lena Kovačević: Djecu učim da budu otvoreni i da kažu šta osjećaju

Lena Kovačević nedavno je objavila pjesmu i spot “Hir”. Na pitanje da li je po prirodi hirovita osoba, pjevačica odgovara:

Ne bih rekla da nisam hirovita, naprotiv, to je mislim pomalo i u prirodi muzičara, taj nekakav “nerv”.

U srećnom ste braku već duži niz godina. No, ne možemo a da ne primijetimo da važite za jednu od najljepših dama sa domaće javne scene. Ali isto tako ako analiziramo stihove nove pjesme u njoj kažete: ” Da li sam ti lutka koju ljubiš, pa zaboraviš?” Da li vam se ova situacija dešavala pre upoznavanja supruga?

Muziku sam pisala ja ali tekst je pisao Vladimir Danilović moj dugogodišnji producent i tekstopisac koji je pisao i tekstove za “Dubine”, “Požuri”, “Samo da mi je”… njegove tekstove toliko lako pjevam i zavolim i razumujem da i situacije kroz koje nisam možda lično prolazila, a kroz neke i jesam, zaista postaju moje. Sve pjssme i sve tekstove koje danas pjevam zaista su postale dio mog života, ne može drugačije.

U spotu smo imali priliku da vas vidimo u jednom trenutku poprilično iznerviranu. Kada vam se dese takve situacije u privatnom životu kako reagujete?
Lijepo vaspitanje ne znači da čovjek nije hirovit, nestrpljiv… Ponekad je baš takav…

Rekli ste jednom da se sa stilom rađate. Ali vjerovatno se on godinama nadograđuje. Šta za vas stil predstavlja?
U ovom poslu je velika prednost što ste okruženi ljudima koji mahom imaju stila više nego vi i od njih se učite, vidite sta radi a šta ne. Ima osoba koje stil i estetiku nose u sebi i sve čega se taknu pretvaraju u Lijepo, od takvih sam mnogo naučila i uvijek me inspiriśu…

Da li ste osoba koja javno pokazuje kada pati ili znate da odbolujute u svoja četiri zida?

foto: Irina Duolevskya

Sa prijateljima i porodicom itekako pričam o svemu, i djecu učim da budu otvoreni i da kaž šta osjećaju, da razumiju svoja osjećanja… Uvijek sam se trudila da kad uđem u prostoriju unesem pozitivnu energiju, to se čita nekada kao da ste neka mirna i savršeno iskontrolisana osoba a zapravo samo mislim da je svakome dovoljan sopstveni problem, ljudima oko sebe volim da unesem svijetlo u život koliko god mogu i to mi pomaže da i sama pronađem svijetlo u sopstvenim iskušenjima.

Kada izuzmemo muzičke uspjehe, na šta ste najviše ponosni u životu?
Zahvalna sam Bogu na suprugu i djeci, na porodici i prijateljima, ja sam zaista voljena i umijem mnogo i strastveno da volim, to je za mene suština života, svi ostali uspesi ostaju kao neke zanimljive crtice ali ljubav, nikada ne prestaje.

Uspjeli ste kao malo ko iz svoje oblasti da budete prepoznatljivi i da poberete uspjehe, a da iza sebe nemate skandale. Da li je teže krčiti put u džez muzici i da li ste nekada pomišljali da se malo “iskomercijalizujete”?

Opsjednuta sam muzikom, ne sobom toliko, sve te propratne stvari su mi nekako sekundarne, imam svoju neku malu misiju kao i svako od nas i idem za njom, da može bolje, sigurno da može, da može više, može, i to je taj problem ljudskog života – nema savrsenstva, ali za mene je fora goreti u onome sto radimo, od istine, ljubavi, emocije…takve vibracije, a ostalo, neka odobri Nebo…. 

(blic)

Related posts

Ostavi komentar