Spikerka RTCG Ljiljana Blagojević, poslije 45 godina rada, odlazi u zasluženu penziju.
Ljiljna je istakla gosrujući na RTCG da dok je čovjek mlad ne razmišlja o tome.
-A kada dođe taj momenta, a počnete da razmišljate kao ja prije nekoliko mjeseci, onda to dođe veoma brzo. Kada sve sagledam došlo je brzo iako imam 45 i po godina radnog staža. Sada punim 67 godina života i potpuno je prirodan slijed da se ide u penziju. Uostalom, treba mladi da rade.
Da li ostaje negdje žal?
– Ne znam št ada kažem. Uradila sam dosta toga. Sve što sam znala, mogla, htjela što se tiče televizije i radija ja sam radila. Tako da su mi sve stvari oko toga posla poznate. Mogu da kažem da je ipak dosta.
Kako je sve krenulo?
– Odmah nakon srednje škole upisala sam fakultet, a do 92. upisala sam njih tri. Međutim, pozvali su me iz radija Goražde, koja je bila regionalna radio stanica. Rekli su da imam lijep glas, da lijepo izgledam. I eto tako je sve počelo. To je kao neki virus. Kad sa tim krenete, to vas prosto privuče. Sa 18 sam počela, ide tako život, malo u Radiju Goražde, malo u RTV Sarajevo, gdje sam provela najbolje godine rada i života. Zato što se tu radilo sa puno strogoće. jednostavno postojala e pravila koje smo se predžavali. Tu nije mogao svako da radi. Radio TV Sarajevo i RTC, bila je indifikacija glasa spikera. Svi su imali slične glasove, a onda slijedi rad sa lektorom.Veliki rad. Velika škola kako za spikere, tako i novinarska je rad na radiju. Radio je najbolji mediji gdje se učio posao.
Radili ste mnoge formate.
Šta vam je najdraže?
– Dnevnik je nekako najupečatljiviji dio mog posla jer vas je najviše ljudi gledalo i upoznalo. Svoj posao sam radila na najbolji mogući način. Bilo je lijepih iskustava kada su festivali u pitanju, posebno Pjesma Mediterana, Sunčane skale. Osim toga bilo je lijepo raditi autroske emisije poput “Petkom u 22” na tadašnjem Trećem kanalu. Bila sam domaćin ličnostima iz svijeta kulture, sporta…Ali najdraže od svega što mogu sada da kažem su sihronizacije. To je jako težak posao.
M.N.
