Od kako je sa desetak godina počela da se pojavljuje u epizodnim ulogama na
domaćem filmu, Milica Milša je svakoj svojoj ulozi dala notu prefinjenosti i elegancije. Stalna je članica Beogradskog narodnog pozorišta, dobitnica velikog broja glumačkih priznanja, a publika je najviše voli kao Adu Kanački.
“I ja volim Adu Kanački, prija mi i raduje me što je i drugi vole. Ada je svakako jedna od mojih omiljenih uloga. Vjerovatno mi je promijenila život, radila sam i po 15 sati dnevno skoro dvije godine, studio je postao moja prva kuća, a moja prava kuća je postala moja druga kuća u kojoj samo prenoćim. Ali, beskrajno volim i Adu i našu seriju Igra sudbine i preponosna sam na sve nas šta smo sve postigli ovom serijom, i prezahvalna publici koja nas toliko voli i podržava jer sve što radimo radimo upravo za njih, za publiku. Biti najgledaniji od svih sadržaja na svim televizijama, svih 309 epizoda je apsolutni podvig. Prije naše serije rekord je držala jedna epizoda Sulejmana Veličanstvenog, koja je dosegla šer 42, a nama je to prosječan šer, a dosegli smo do šera 46. Zahvalni i srećni smo beskrajno zbog toga”, rekla nam je Milica na početku razgovora.
Ada se nikada ne predaje, a upravo zbog toga je narod toliko voli i identifikuje se s njom. Koliko ima Vaših osobina i da li ste neku njenu prisvojili?
– Ada je žena borac, odani prijatelj, brižna majka, pravična i poštena. Svako bi volio Adu za prijatelja. Sa mnogim Adinim stavovima se slažem, ali ja ipak nisam Ada, baš kao što nisam ni jedan lik koji sam tumačila. Ada je jaka žena, ona je lider, a ja to nisam, ali Adina rečenica da za dvije stvari ujeda kao ris, za porodicu i pravdu, opisuje i mene privatno.
Scenario za Igru sudbine piše Vaš suprug, Žarko Jokanović. Koliko rad na istom projektu ostavlja mogućnosti za sugestije i ispravke?
– Žarko i ja se ne miješamo jedno drugom u posao, nikad i nismo pa ni sad se to ne dešava. Ništa mu nisam sugerisala, a ni on meni. Adu je on napisao, a ja sam samo ispratila njegov rukopis i Adu pretvorila u živu osobu, sa papira prenijela na ekran. Jedina moja privilegija je ta da mogu prva da pročitam scenario.
Jeste li očekivali ovakav uspjeh serije?
– Očekivala sam uspjeh, čim sam pročitala prve epizode bilo mi je jasno da je scenario odličan i samo je trebalo sve napisano ispoštovati i ne pokvariti. Hvala Bogu, nismo pokvarili.
Šta je bilo najzanimljivije tokom snimanja, što možete da podijelite sa našim čitaocima?
– Meni je najdraže što smo mi bili i ostali jedna složna ekipa koja funkcioniše poput porodice, to je nešto što ostaje za sva vremena.
Koliko možete da nam otkrijete o tome šta da očekujemo od Ade i od serije?
– Šta da očekujete od serije i da li je Ada preživjela, pa moraćete da sačekate septembar. Mogu vam samo reći, pošto sam pročitala nove epizode, da vas očekuje još uzbudljivija i nepredvidljivija sezona, nevjerovatni obrti, novi likovi, ne možete ni da zamislite kakve je sve zavrzlame smislio Žarko. Ja nisam disala dok sam čitala. Šok smo obećali za kraj prve sezone i obećanje smo ispunili, a u drugoj sezoni vas čeka još mnogo isto tako velikih šokova. Uzbudljivo da samog kraja!
U svim serijama, od Srećnih ljudi i Boljeg života do Igre sudbine, ostavili ste značajan trag i stekli popularnost u regionu. Možete li reći da su Vam serije omiljene ili više volite rad na filmu, u pozorištu? Čime se vodite kada birate neku ulogu?
– Kao i svaki glumac, volim sve glumačke zadatke, na filmu, u pozorištu, serijama i teško mi je da se odlučim šta mi je najomiljenije od svega toga. Mada, priznajem, posljednjih godina uživam u snimanju serija. Uvijek kad biram neku ulogu, kad odlučujem da li da prihvatim bilo seriju, film ili pozorišnu predstavu, postavljam sebi jedno pitanje – Da li ja na snimanje/probu idem sa osmijehom ili ne. Ako je odgovor da idem sa osmijehom, odmah prihvatam ulogu.
Čime mjerite uspjeh?
– Uspjeh mjerim osmijehom, samo je sreća uspjeh. Samo je srećan čovjek uspješan čovjek.
Bilo bi nepravedno da ne pomenemo da je manekenstvo bilo značajan dio Vaše mladosti. Kako pamtite taj životni period?
– Manekenstvo je bilo lijep period mog mladog života, sva ta snimanja, spotovi, naslovne strane, modne revije i, naravno, druženja su mi ostali u divnom sjećanju. Prijatelji koje sam tada stekla i dalje su moji dragi prijatelji sa kojima se i dan-danas družim. A to je najveće bogatstvo. Naravno, ponosna sam i na moje manekenske nagrade, posebno na dvije Venere koje sam dobila kao najbolji maneken Jugoslavije, dvije godine zaredom, do raspada naše bivše domovine. Zaista uživala i nikad nisam zažalila što sam se bavila manekenstvom, to su bile moje najljepše provedene godine. Bezbrižne, vesele, a radne i vrijedne.
Generalno, koliko Vam je ljepota donijela u životu?
– Ljepota mi je samo odmagala. Kad sam ja bila mlada ljepota se kod nas nije cijenila, to vam je bila mana. Mislim da je sada bolja situacija. Bar se nadam da je tako.
Šta ste sebi, pored zdravlja, poželjeli za rođendan?
– Za moj rođendan smo bili u Fruškim termama sa dijelom ekipe iz serije Igra sudbine, oni su me i više nego iznenadili sa tortom, cvijećem i pjesmom napisanom samo za mene. Toliko sam bila ganuta da sam i plakala i grlila ih i ljubila. Ne znam ni šta sam poželjela, zdravlje sigurno i da svi budemo srećni i da se družimo i smijemo zajedno.
Žarko i Vi ste uvijek usklađeni i nasmijani, moežete li nam reći recept kako prevazilazite “žute minute”?
– Recept za sreću ne postoji, jer sreća je za svakog nešto drugo. Moj recept za sreću je Žarko. Prija nam da vrijeme provodimo zajedno, žute minute farbamo u ružičasto.
Očekuje li Vas radno ljeto?
– Trenutno snimam drugu sezonu serije Siniše Pavića Junaci našeg doba, očekuje me i rad na novoj seriji, a nadam se i skorom početku snimanja filma mog prijatelja, Draška Đurovića.
Hoćete li imati vremena za odmor, dolazite li u Crnu Goru?
– Pravi odmor ću imati vjerovatno tek u oktobru, nadam se dolasku u Crnu Goru, u Budvu, gdje imamo puno prijatelja i rodbine. Crna Gora je prelijepa, sve lokacije su mi omiljene, uvijek se radujem dolasku u Crnu Goru bilo privatno, bilo poslovno.
