Prije pet godina Balkan je obišla vijest o Nikoli Boriću, vrhunskom sportisti i treneru nekoliko atletskih reprezentacija svijeta koji je izgradio multimilionsku imperiju, a onda je sa 39. godina odlučio da sav svoj luksuz podijeli prijateljima, i da ode u prirodu daleko od ljudi.
Nikola se tada nastanio u Parku prirode Papuk u Hrvatskoj a cio region pratio je njegovu priču.
– Diplomirani kineziolog koji je osam godina bio reprezentativac Hrvatske u triatlonu, a nakon toga kao trener obišao dijelove zemlje o kojima mnogi samo sanjaju, udobnost hotela sa sedam zvjezdica zamijenio je životom u divljinu u kući od zemlje i slame koju je sam napravio. U početku kupao se u kadi na otvorenom, spavao je četiri sata dnevno, a jeo svega jednom nedjeljno i bio je srećan.
Početkom ove godine Nikola i njegova devojka ostali su bez krova nad glavom – kuća im je izgorela. Nikolu to nije pokolebalo da nastavi putem svog sna.
“Izgorjela kuća sa svim najdražim stvarima iz prošlosti dala mi je neviđeni mir i otpuštanje i zadnjih vezanosti za materijalno, a sve ostale nebuloze koja se događaju samo su podsjetnik da koliko god se trudili i smatrali da možemo planirati te da imamo slobodnu volju, ona je iluzorna i ne postoji te da moramo biti zahvalni na svemu što nas dočeka jer tek tada dolazi mir iznutra i prihvaćanje svega što nas okružuje. 2020. dala mi je potpunu hrabrost i samouvjerenost da gdje god da bio i što god da mi se desi da ću se snaći.
Hvala Bogu na proteklim mjesecima u ovoj godini” napisao je tada između ostalog Nikola na Fejsbuku.
Četrdesetčetvorogodišnji Nikola krenuo je ispočetka. Danas ima sopstveno malo preduzeće. Ekološki uzgaja i proizvodi voće, povrće, meso, med. Sprema i prodaje i zimnicu, čajeve i orašaste i šumske plodove, odakle ih dostavljaju širom Hrvatske.
Skroman život na selu ne iziskuje više od sat vremena posla svakog dana !
Kad podvučemo crtu, zbrojimo i oduzmemo sve, ljudski život od rođenja do smrti sastoji se od prekomjernog rada da bi se zadovoljile osnovne potrebe za krovom nad glavom, hranom i vodom te reprodukcijom. Velika većina ljudi za tim trčanjem i jurenjem novca da bi zadovoljila ove tri potrebe, a nerijetko i pohlepu, na polovici svog života završe bolesni od stresa, s kreditnom omčom nad glavom i cijelo vrijeme u strepnji i iščekivanju boljih vremena jer nisu vlasnici ničega
