Nina Petković jedno je od omiljenih pjevačica sa ovoh prostora. Tražena je i van naših granica, s obzirom na to da je publika u Srbiji zavoljela kroz “Operaciju Trijumf”, a u Hrvatskoj zahvaljujući albumu “Koraci” koji je izdala za Coratiu Records. S njom smo pričali o poslovnim poduhvatima, ali se i dotakli privatnih stvari.
Kakva vam je bila 2024. godina i šta očekujete od 2025?
-Bila je uzbudljiva. Dosta sam radila- imala nastupa, ali i snimala pjesme koje ću obajviti tokom ove godine. Dosta sam vremena provodila u studiju želeći da publici predstavim nove stvari i nadam se da će im se dopasti.
Jedna ste od rijetkih domaćih pjevačica koja se možete pohvaliti raznikolikim repertoarom na nastupima. Da li je to recept za to što ste dosta angažovani?
-Trudim se da osluškujem publiku, a da opet ne pobjegnem od sebe. Kako imam klupske svirke, tako imam i privatne nastupe- rođendane, svadbe, korporacijske zabave. Budu različiti repertoari, a publika odlično reaguje. Neko više na strane pjesme, neko na evegrin numere, neko na pop stvari, dok ima i onih koji vole komercijalnije pjesme. Ono što mi je najbitnije da vidim da uživaju, da se vesele i da se osjeti ta pozitivna energija. Da odu zadovoljni, a to je i negdje naša misija. Da ljude činimo srećnim. Muzika spaja ljude. Ona je most.
Da li je isplativo baviti se muzikom kod nas?
-Ima dosta ulaganja. Posebno jer vi ne nastupate sami. S vama na nastupu bude jedna ili dva člana benda, nekada više, da ne pričam o snimanju spotova itd. ali nikada nijesam voljela da se žalim. Muziku živim, to je moj život, uživam u poslu i tu energiju prenosim kroz pjesmu na ljude. Ako sam kroz pjesmu dotakla nečije srce, povjerovao mi, moja misija je ispunjena.
Muzici prilazite sveobuhvatno. Da li smatrate da samo takvo polazište i pristup može rezultirati kvlitetom i uspjehom?
– Nikada nisam htjela da snimim pjesmu koju nisam osjećala. Nikada nisam željela da se povijem muzičkim trendovima da bih bila popularna. Kvalitet kad-tad otvara vrata i nalazi put do publike.
Da li bi mogli da snimite folk pjesmu, trep, nove moderne žanrove?
-Kao što rekoh nikada se nisam po svaku cijenu prilagođavala. Poštujem sve moje kolege. Svako je odabrao svoj pravac i keči put do uspjeha. Neko ide težim putem, neko lakšim, ali to je život.
Šta vas čini srećnom?
-Zadovoljni ljudi oko mene. Zdravlje. Muzika. More. Dosta me stvari činin srećnom. Ja sam generalno osoba kojoj sitnice uljepšavaju život.
A šta vas rastuži?
-Uh dosta toga. Kada vidim da je neko bolestan, da pati… Siromaštvo…
Da li mislite da au vaši sugrađani ponosni na vas?
– Vjerujem da jesu. To su mnogo puta dokazali. Tivat je moj grad i možda će zvučati subjektivno, ali za mene najljepši. Možemo se pohvaliti da se lijepo izgradio, da se godinama unazad vodi računa o bogatom kulturno-umjetničkom i zabavnom programu. Često dobijam pohvale na račun pjevanja, kažu mi da sam opuštena i da sam ona njihova Nina koja se godinama ne mijenja. Kud’ ćete ljepšeg komplementa od onog kada vas smatraju svojim.
Kakvi su ostali gradovi?
-Ja se svuda osjećam kao kod kuće. Svaki grad ima nešto svoje- ljepotu, čar, mentalitet… Od Podgorice, Kotora, Budve, Novog pa gore do Nikšića, Kolašina, Bijelog Polja, Pljevalja. Tokom ovih 20 godina karijere pjevala sam po cijeloj Crnoj Gori iuvijek sam bila lijepo dočekana.
R.N. foto: Stefan Jovanović
