Kada je prije nekoliko godina ušao u svijet fotografije mislio je da će to biti samo hobi. Međutim, kako je vrijeme odmicalo, Stefan je fotografijom mnogima uljepšao trenutke i sjećanja kojima se rado vraćaju. Mnoge njegove fotografije krasile su časopise, društvene mreže, ali i portale kako u Crnoj Gori tako i u regionu. Ispred njegovog fotoobjektiva stale su mnoge ličnosti iz svijeta šou biznisa, ali i oni koji se ne bave javnim poslom želeći da imaju profesionalne fotografije.
Odakle interesovanje za fotografiju?
-Ljubav prema fotografiji rodila se prije nekoliko godina kada sam uzeo od kuma koji se bavi fotografijom aparat da mu pomognem. Tada sam shvatio da mi se to mnogo dopada i da će mi to biti hobi. No, kako sam želio da se usavršavam počeo sam sve više i više radim, učio online- kurseve, išao na seminare i savladao sam brzo tehiku fotografisanja. Sada već poslije pet godina, mogu da kažem da mi ovo više nije hobi, već i profesija u kojoj uživam.
Šta ti je najiteresatnije da fotografišiš?
-Kako sam i sam otac najljepše mi je kada fotografišem djecu, ali i portrete, prirodu… Sve zavisi od trenutka. Ništa mi nije nepoznanica i uživam kada mogu nekome svojom fotografijom da dodatno uljepšam trenutak. Rođendani i veće manifestacije su ipak najzahtjevnije jer treba koordinirati sa većim brojem djece/osoba, ali meni predstavlja to zadovoljstvo, jer kada vidim njihov iskren osmijeh i zadovoljna lica znam da sam uspio.
Šta je zahtjevnije fotorafisati prirode ili portrete?
-Portrete s obzirom na to, da morate da putem fotografije prenesete i dušu te osobe. Njihova osjećanja u tom trenutku: sreću, zadovoljstvo, nekada i tugu… Prirodu ne možete da mijenjate. Ona je takva kakva jeste.
Biraš pažljivo gdje fotografišeš modele?
-Da. Veoma je važno gdje fotografišete jer od prostora isto dosta utiče. Svjesni smo da što ljepši, živopisniji prostor i fotografija će biti ljepša. Osim što „koristim“ ljepote Crne Gore, veliku sreću imam što supruga i imamo firmu koja se bavi dekoracijom „Kreiraj sam“, a ja štampariju „Correl print“, pa mogu da izradim pozadine koje su mi je odgvoarajuća za fotografisanje.
Fotografisao si i poznate ličnosti kako domaće tako i regionalne. Kakava je saradnja bila sa njima?
-Imao sam priliku da sarađujem sa mnogim imenima. Eto izdvojiću neke od njih, iz Crne Gore Ninu Petković čiji sam editorijal fotografija radio za crnogorsko izdanje „Gracije“, ali i Anu Kokić za časopise i portale iz Srbije, koncert folk zvijezde Cece Ražnatović itd. Kada radite sa profesionalcima onda ništa ne pada teško. Bilo je zadovoljstvo raditi, jer su oni godinama ispred fotoaparata, pa to ide brzo i lako bez poteškoća.
Koliko obrađuješ fotografije?
-Trudim se da ne obrađujem previše, jer samim tim kvarimo nečiji indetitet. Kolor korekcije su uvijek prisutne, a fotošop izbjegavam. Rijetki su momenti, sem kada klijent zahtijeva, ali to radim na prirodan način.
Da li ima konkurencije među fotografima u Crnoj Gori?
-Za sve nas ima mjesta. Svi se mi razlikujemo načinom rada, pa svako ima svoje klijente. Na svu sreću mogu se pohvaliti da sam imao na stotine i stotine zadovoljnih klijenata, što dovoljno govore njihove instagram stranice gdje su objavljivali fotografije. Ja sam se „kasnije“ sjetio da počnem sa objavljivanjem fotografija na Insagramu, pa posljednjih dvije godine intezivnije se time bavim, kako bi prezentovao moj rad.
R.N.
