Bauk ili iluzija: Logoped o dječijim strahovima i kako da ih prevaziđete

Bauk ili iluzija: Logoped o dječijim strahovima i kako da ih prevaziđete

Logoped dr Nataša D. Čabarkapa objasnila je kako da pomognete djetetu da prevaziđe strahove od zubara, ljekara, čudovišta, buke. Da li smo od straha napravili bauk ili strašno čudovište ili samo iluziju neproživljenih životnih situacija?

Svako od nas je imao neki strah dok je bio mali. Neki su dolazili iz strepnje od nepoznatog, glasnog ili od priča kojima su nas naši stariji zastrašivali kada smo bili nevaljali. Emocije su tu, uvijek!

Pomozimo djetetu da ih prepozna, imenuje, razlikuje. Upoznavanjem emocija, lijepih, prijatnih i onih manje prijatnih, kao i razgovori o svim emocijama pomažu djetetu da bolje razumije sebe i svijet oko sebe, uči da se izrazi, da pomogne sebi kada ga osećanja ‘preplave’. Prepoznavanje i imenovanje osjećanja je osnova mentalne higijene.

Nerijetko se iza ‘Muka mi je’ ili ‘Boli me stomak’ krije neka neprijatna emocija koju dijete ne umije da verbalizuje. To se dešava i nama odraslima.

Strah je urođena emocija, nešto sa čime se svako od nas rađa, a tokom života učimo da pozitivne i negativne emocije kontrolišemo i savladamo. Za zdraviji i ispunjeniji život važno je da prepoznajemo sebe i druge, prihvatamo svoja i tuđa osjećanja, pomažemo sebi i drugima u osjećajnoj sferi.

Jedan od načina da sa djetetom vježbamo prepoznavanje i razlikovanje osjećanja, kao i da razvijamo strategije za nošenje sa neprijatnim emocijama, jeste da kroz vizuelni prikaz situacija u kojima su djeca, tumačimo tu situaciju, zaključujemo iz nje i smišljamo načine djelovanja.

U logopedskom centru multidisciplinarnim pristupom u saradnji sa logopedom i psihologom to radimo kroz zajednički opis slike i postavljanje pitanja koja su u vezi sa tim. Psiholog radi na oživljavanju socioemocionalnog doživljaja priče i situacije koju smo dali, dok logoped radi na govorno jezičkom izražavanju i verbalizaciji emocija u kojoj se dijete našlo, sa kojom se bori i koju treba da prevaziđe.

Pa tako možemo da pitamo: Kako se ovaj bata osjeća? Zašto se uplašio? Šta misliš, šta može da uradi da bi mu bilo lakše? Kada si se ti tako osjećao? Šta si radio? Da li se plašiš još nečega?

I naravno, navođenjem svojih primjera i strategija pomažemo djetetu da pronađe svoje. Za to možete koristiti primjere crteža koje smo mi izabrali, ali i knjige koje već čitate svom djetetu. Vidjećete, to može biti novi način čitanja knjiga. Za obradu situacije iz djetetovog života koje ja bila izazovna, takođe možete napraviti crtež te konkretne situacije, pa zajedno sa djetetom na ovaj način proći kroz situaciju i bolje je razumjeti.

Savjet logopeda dr Nataše D. Čabarkape: Ne stvarajte svom djetetu vještački strah, na primjer strah od zubara, od logopeda, mraka, jakog zvuka, čudovišta, buke. Prilagodite svoju životnu situaciju i trenutak sa svojim djetetom koji ga je uplašio na pravi način, tako što ćete ga upoznati sa situacijom sa kojom će se susresti. Na primher, ukoliko dijete treba da ide kod zubara, ljekara, logopeda, objasnite mu šta će ga dočekati i šta će mu se desiti kada uđe da popravlja zube, da dobije vakcinu, pregleda grlo, dođe na logopedsku procjenu.

(yumama)

Slični članci

Ostavi komentar