Psiholog objašnjava kako očevi utiču na izbor partnera svojih ćerki

Odnos oca i ćerke je jedinstven. Dobra ili loša – veza je uvijek tu. Ono što privlači pažnju psihologa je kako očevi, bili više ili manje prisutni, utiču na svoje ćerke. Tim pitanjem se pozabavila i psiholog Linda Nilsen, autorka knjige “Between Fathers and Daughters: Enriching and Rebuilding Your Adult Relationship”.

Ona je pokušala pokazati da roditelji utiču na odluke svojih ćerki i po pitanju karijere, ali i ličnog ukusa i akademskog uspjeha. Takođe, posebno naglašava da prisutnost ili odsutnost oca može uticati na izbore koje će žena donositi u budućnosti u svojim ljubavnim vezama.

“Otac koji je prisutan i nježan podstiče ćerku da traži vjernog i pouzdanog partnera. Jedna od najčešćih osobina kod žena nježnih roditelja je odlučnost pri donošenju odluka. A s tim dolazi i samopouzdanje. Nema straha od izražavanja mišljenja ili odbijanja loših kandidata”, kaže ona, prenosi Index.hr.

Prema njenim navodima, ćerke koje osjećaju ljubav svojih očeva traže stabilne veze koje nadahnjuje mir.

“Očinska blizina može nesvjesno pomoći adolescentima da manje griješe pri odabiru partnera. Takve djevojke su obično samopouzdanije u društvu dječaka i nikome neće dopustiti da ih iskorišćava. One ne žele imati više partnera – naprotiv, teže suprotnom”, pojasnila je.

S druge strane, odsutnost oca negativno utiče na karakter djevojčice. One koje imaju nestabilan odnos s ocem vjerovatnije će odabrati partnera sa kojim će se sukobljavati.

“Takve djevojke su sklone ulaziti u odnose u kojima sebe doživljavaju inferiornim”, poručila je.

Na kraju, kako očevi utiču na ljubavne odnose svojih ćerki, objasnila je kroz zanimljivu metaforu.

“Zdrava privrženost ocu je kao odlazak na pijacu punog želuca. Birate proizvode s više strpljenja i odlučujete se za zdravije opcije. Loša očinska veza je poput odlaska u kupovinu praznog želuca. Kupujete prvo što poželite, bez obzira na to je li dobro ili loše za vaš organizam”, zaključila je, prenosi Bright Side

(index)

pročitaj više

Danas se slavi Sveta Petka: Ovu su neki od običaja koje bi trebalo da ispoštujete

Vjeruje se da je Sveta Petka zaštitnica žena, i svetiteljka koja je pomagala bolesnima i siromašnima.

Paraskeva je rođena u Epivatu, između Silinavrije i Carigrada, pri kraju desetog ili početkom 11. vijeka. Bila je srpskog porijekla, iz imućne i veoma pobožne porodice.

Prema narodnim običajima, danas vjernici ne bi trebalo da mijese, kuvaju, šiju, peru veš ili rade bilo koji posao u kući kako ne bi navukli gnijev svetiteljke i da im tokom godine ne bi trnule ruke.

Mlade djevojke treba da beru cvijeće i njime ukrase svoj dom kako bi u njima cijele godine vladala sloga i mir, dok se djevojčicama oblače nove haljinice kako bi ih u narednoj godini pratila sreća.

Djevojke bi trebalo da pojedu parče slavskog kolača i da sačuvaju mrvice, pa će te noći u snu vidjeti svoju sudbinu i budućeg muža.

Pored hramova Svete Petke često se nalaze izvori ljekovite vode koju ljudi uzimaju vjerujući da će im zaliječiti rane i zaštititi ih od bolesti.

(Telegraf.rs)

pročitaj više

Ovo su tri greške zbog kojih djeca mogu biti previše vezana za roditelje

Iako je u redu da se mala djeca drže svojih roditelja, u nekom trenutku to može postati pretjerano. Mnogo je razloga zašto djeca mogu biti previše zavisna oi vezana za roditelje, a u nastavku navodimo tri najčešća.

Zaštitnički nastrojeni roditelji

Ako ste zaštitnički nastrojeni, dijete će trčati prema vama zbog svake sitnice. Umjesto da samo pokuša pronaći rješenje, takvo dijete će prvo plačući doći k vama i očekivati da sve popravite. Iako je sjajna stvar što ste pristupačni, morate osnažiti svoje dijete da se nauči nositi sa svojim problemima, posebno onim malima, gdje vaša intervencija nije potrebna.

Nedostatak granica

Kad roditelji nemaju granice, djeca mogu razviti suovisan odnos i stalno tražiti potvrdu i odobravanje.

Nedostatak pažnje

Ako imate osjećaj da je dijete zalijepljeno za vas, možda jednostavno predugo niste obraćali pažnju na tu situaciju. Kada se takvo ponašanje ignorira i ništa ne poduzima, ono može postati crta ličnosti djeteta.

Šta učiniti?

Zavisnost djeteta od roditelja treba ispraviti. Takvo ponašanje može dovesti do poteškoća u donošenju samostalnih odluka i samostalnom suočavanju s izazovima. Privržena djeca možda neće dobro podnositi odbijanje. Kad odrastu, takva djeca se mogu boriti s razvojem autonomije i osjećajem osobnog identiteta.

Postoji nekoliko zdravih roditeljskih postupaka koji će pomoći vašem djetetu da se odvikne od privrženog ponašanja. Potaknite nezavisnost pružanjem mogućnosti djetetu da donosi odluke primjerene dobi i preuzima odgovornost. Uspostavite zdrave granice koje poštuju i vaše potrebe kao roditelja i potrebu vašeg djeteta za autonomijom. Na kraju, usredsrijedite se na njegovanje djetetovog samopoštovanja iznutra.

(standard)

pročitaj više

Ovo su horoskopski znakovi koji kasnije pronalaze srodnu dušu

Dok neki ljudi upoznaju svoje srodne duše u mlađim godinama, drugi će morati da sačekaju malo duže prije nego što pronađu pravu ljubav.

Evo nekoliko horoskopskih znakova koji često kasno pronalaze svoje ljubavne partnere, ali kada to učine, to je često duboka i trajna veza.

Jarac (22. decembar – 19. januar)

Jarčevi su poznati po svojoj ozbiljnosti i ambiciji, što može često zauzeti veći dio njihovih mlađih godina.

Oni se često fokusiraju na karijeru i postizanje ličnih ciljeva prije nego što ozbiljno razmišljaju o ljubavi.

Međutim, kada Jarac odluči da se posveti odnosu, oni to čine s punim srcem.

Njihova kasnija ljubav često dolazi kao rezultat zrelosti i spremnosti za dublje emocionalne veze.

Vodolija (20. januar – 18. februar)

Vodolije su poznate po svojoj nezavisnosti i želji da istraže svijet oko sebe.

To ih može dovesti do toga da odlažu ozbiljne veze u korist putovanja, avantura i raznolikog društvenog života.

Međutim, kako stare, Vodolije često postaju svjesnije svojih emocionalnih potreba i počinju tražiti dublje veze.

Njihova kasnija ljubav često donosi duboku povezanost i nerazdvojnost.

Ribe (19. februar – 20. mart)

Ribe su duboko emotivni i često sanjalački nastrojeni znakovi. Oni mogu biti skloni stvaranju idealizovanih slika ljubavi i često će se povući ili biti izuzetno selektivni u izboru partnera.

Ribe će često kasnije u životu pronaći pravu ljubav kada nauče prepoznati stvarnu vrijednost i dubinu odnosa.

Njihova kasnija ljubav je često duboka, emocionalna i duhovno ispunjavajuća.

(Magazin novosti)

pročitaj više

Ovi horoskopski parovi važe za najbolje roditelje: Provjerite da li ste među njima

Zvijezde otkrivaju koji horoskopski parovi važe za najbolje roditelje.

Vaga i Lav

Toplina i harizma Lava dopunjuju se s nepristranošću Vage. Zajedno uspostavljaju radosno i uravnoteženo roditeljsko partnerstvo.

Jarac i Bik

Jarac i Bik dijele utemeljenu i pragmatičnu roditeljsku filozofiju. Njihova stabilnost i predanost porodici pružaju sigurno i podsticajno okruženje za razvoj njihove djece.

Djevica i Jarac

Disciplina i odgovornost Jarčeva nadopunjuju se Djevičinom praktičnošću i pažnjom za detalje, što ih čini pouzdanim i organizovanim roditeljskim timom.

Rak i Bik

Bik i Rak dijele duboku emocionalnu vezu, što ih čini brižnim i odanim roditeljima. Stabilnost Bika i osjetljivost Raka stvaraju sigurno okruženje puno ljubavi.

Vodolija i Strijelac

Avanturistička priroda Strijelca kompatibilna je sa Vodolijinim inovativnim i tolerantnim stilom roditeljstva. Zajedno stvaraju dinamično i intelektualno podsticajno okruženje.

Lav i Strijelac

Kombinacija Lavove samouvjerenosti i Strijelčevog žara daje uzbuđenje i pozitivnost njihovom roditeljskom stilu, što ih čini super roditeljima. Oni podstiču svoju djecu da prate svoj poziv i prihvate životne avanture.

Vaga i Blizanci

Osjećaj ravnoteže i harmonije Vage nadopunjuje prilagodljivost Blizanaca. Zajedno stvaraju intelektualno podsticajnu i skladnu atmosferu koja podstiče kreativnost i saradnju.

Rak i Škorpija

Oni dijele intuitivan i emocionalni afinitet koji podstiče duboko brižan i podržavajući roditeljski odnos. Njihova sposobnost da shvate i povežu se s emocijama djece podstiče dubok osjećaj sigurnosti i privrženosti.

Jarac i Ribe

Intenzitet i odlučnost Jarčeva uravnoteženi su osjetljivošću Riba. Ovaj par njeguje empatično roditeljstvo koje njeguje duboke veze i razumjevanje s njihovom djecom, piše AstroHelp

pročitaj više

Umjesto kazne, kažite djetetu ove dvije riječi

Socijalna radnica i stručnjakinja za roditeljstvo Gen Muir tvrdi da prijetnje kaznama mogu da dovedu do nepotrebnog sukoba sa djetetom, a to dalje vodi do problema u odnosu sa njim.

Kao majka četvoro djece, Gen odlično razumije izazove sa kojima se suočavaju današnji roditelji, te je brzo naučila riječi koje i gvozdena vrata otvaraju.

Umjesto kazne, ona preporučuje korišćenje riječi “kada” i “onda”, za koje tvrdi da mijenjaju dječji pogled na situaciju i predstavljaju nagradu za izvršenje zadataka.

“Vaše dijete vas neće poslušati ako mu prijetite da ćete mu oduzeti konzolu za igrice svaki put kada mu je soba neuredna. Djeca nisu za stalnu saradnju. Oni bi trebalo da pomjeraju granice, a njihovo negodovanje zbog vaših naredbi je znak da se bore sa emocijama koje trenutno doživljavaju”, objasnila je.

“Ukoliko promijenite pristup i kažete ‘kad uradiš ovo, onda možemo da imamo ono’, veća je vjerovatnoća da ćete ostvariti prvobitnu namjeru”, rekla je.

Drugim riječima, kako kaže socijalna radnica Muir, bolje je da upotrebljavate fraze kao što su ‘kad se obučeš, onda možeš da se igraš’ ili ‘kad napišeš domaći zadatak, onda možeš da gledaš TV’”.

unaworld

pročitaj više

Dnevnica krši prava maloljetnika: Djeca se izlažu degradaciji, stiče se utisak da se zloupotrebljavaju zarad gledanosti

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je utvrdio da je došlo do povrede prava na privatnost maloljetnika u pojedinim emisijama “Dnevnica“ koje su emitovane na javnom servisu RTCG, kada su prikazivana lica djece kojima je potrebno liječenje i djece koja žive u socio-ekonomski ugroženim porodicama, gdje se prikazuju stambeni prostor i teški uslovi u kojima žive porodice, zarad prikupljanja pomoći u vidu novčanih sredstava.

“Naime povrijeđeno je pravo na privatnost djece, na zaštitu ličnih podataka koje je Ustavom zagarantovano. Takođe ovakvim postupanjem, zadiranjem u privatni život djeteta, dovodi se u pitanje pravo na porodični život garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama”, navela je zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Mijušković.

Zaštitnik pozdravlja održavanje humanitarnih akcija, kojima se popravlja položoj različitih ranjivih kategorija građana i smatra da i djecu od najranijeg uzrasta treba učiti solidarnosti i humanošću.

“Međutim, u svim akcijama treba voditi računa o privatnosti i zaštiti ličnih podataka onih kojima su takve aktivnosti namijenjene, a naročito treba voditi računa o zaštiti podataka o maloljetnim licima, bez obzira na saglasnost roditelja/staratelja”, kazala je Mijušković.

Prikazivanje djece nije nužno da bi humanitarna akcija mogla ostvariti svoj cilj

TV Format „Dnevnica“ (jedan od oblika prikupljanja sredstava za pomoć građanima) koji se dugi niz godina prikazuje na crnogorskim frekvencijama, u poslednjem periodu se prikazuje na javnom servisu Radio televiziji Crne Gore.

Zaštitnik je izvršio uvid u pojedine objavljene emisije koje se nalaze na youtube-u, kao i najave pojedinih emisija (Emisija S08E09, Promo S07E21,…) i ustanovio da je riječ o programskom sadržaju koji je humanitarnog karaktera kojom se prikupljaju novčana sredstva za porodice koje se suočavaju sa materijalnim, kao i zdravstvenim problemima.

Članovi ekipe koja proizvodi program, kao i gost/i koji učestvuje, dolaze u porodicu, razgovaraju sa članovima porodice kojoj doniraju prikupljeni novac. Prethodno gost/i obavlja posao u nekom privrednom društvu predstavljajući djelatnost tog društva, za određenu novčanu naknadu.

Evidentno je, navodi Mijušković, da se u nekim emisijama pojavljuju djeca različitih uzrasta u svojim domovima. Djeca su prikazivana i u pojedinim emisijama koje su objavljene na RTCG-u.

Prikazivanje djece, sa kojim činom u kasnijem životu se djeca se bi saglasila, po mišljenju Zaštitnika, nije nužno da bi humanitarna akcija mogla ostvariti svoj cilj.

RTCG ne uočava eventualne posljedice koje djeca dožive ili mogu doživjeti u vršnjačkim grupama, niti stigmatizaciju koja ih prati zauvjek

“Činjenica je da pojavljivanje djece u bilo kojim emisijama, izaziva kod gledalaca emotivne reakcije. Eksplicitno prikazivanje djece i njihovog porodičnog okruženja i otkrivanja mjesta stanovanja, može višestruko negativno uticati na razvoj djece i njihovu bezbjednost”, kazala je Mijušković.

Podsjeća, da se u konkretnim slučajevima mogla upotrijebiti tehnička mogućnost – zamagljivanje (tzv. blurovanje) lica maloljetnika kako bi se zaštitila njihova privatnost.

“Međutim, postupanjem na ovakav način, djeca se izlažu degradaciji, bivaju obilježena u sredinama u kojima žive, a stiče se utisak da se zloupotrebljavaju zarad profita, odnosno gledanosti”, navodi Mijušković.

RTCG, dodaje ona, kao Javni servis, ne uočava eventualne posljedice koje djeca dožive ili mogu doživjeti u vršnjačkim grupama, niti stigmatizaciju koja ih prati zauvjek.

“Riječ je o posebno osjetljivom pitanju jer, za razliku od odraslih lica, djeca nijesu u zakonskoj mogućnosti da podnose prijave i tužbe zbog povrede svoje privatnosti/dostojanstva, već je to prepušteno njihovim roditeljima/starateljima, koji su u konkretnim slučajevima dali saglasnost da se djeca objavljuju”, kazala je Mijušković.

Podsjeća da je obaveza pružalaca medijskih usluga da vode računa o zaštiti prava maloljetnika kao i regulatornog tijela – AEM-a.

“U ovakvim u sličnim slučajevima, najčešće je objašnjenje da su roditelji/staratelji dali saglasnost za objavljivanje djece”, napominje Mijušković.

Kada je riječ o siromaštvu i porodicama koje se suočavaju sa lošom socio-ekonomskom situacijim, Mijušković ističe da treba imati u vidu i odredbe Porodičnog zakona gdje se navodi da su roditelji dužni da izdržavaju svoju djecu, i da poštuju i štite njihovo dostojanstvo.

“Pomenuti Zakon, takođe, propisuje da su svi dužni da postupaju prema djetetu uz poštovanje njegove ličnosti i individualnosti. Ostaje upitnim da li možda i najbolja namjera roditelja/staratelja i onih koji žele da im pomognu i ostvare određeni cilj koji se želi postući – pomoć u datom trenutku, u kasnijem periodu života djeteta, može negativno uticati na njegov razvoj i dalje životne okolnosti. Može se primjetiti da pomoć namijenjena porodicama sa djecom, u najvećem broju slučajeva, njima kratkoročno rješava određene probleme, a ne i potpuni izlazak iz situacije u kojoj se nalaze”, navodi Mijušković.

Podsjeća da Konvencija o pravima djeteta, kao najvažniji međunarodni pravni akt kojim se štite dječja prava u čl. 16, garantuje svakom djetetu pravo privatnost odnosno na zakonsku zaštitu protiv
miješanja u njegovu privatnost, dom i porodicu ili prepisku, kao i zaštitu protiv nezakonitih napada na njegovu čast i ugled.

“Mišljenja smo da u konkretnom slučaju objavljivanje ličnih podataka o djeci, predstavlja nezakonito zadiranje u njihovu privatnost”, ukazuje Mijušković.

RTCG se u svom izjašnjenju poziva na Pravilnik o programskim standardima, gdje se ističe da maloljetnici i ranjive osobe neće biti ispitivani o privatnim stvarima bez pisanog odobrenja roditelja ili staratelja, osim u slučajevima ukazivanja na težak položaj maloljetnih ili ranjivih osoba, a čiji je prvenstveni cilj animiranje javnosti u svrhu obezbjeđenja pomoći.

“Međutim, RTCG prenebregava stav 2 citiranog člana koji propisuje da identitet i lični podaci maloljetnika ili ranjivih osoba ne smiju biti otkriveni u slučajevima kada postoji opravdana sumnja da bi njihovo objavljivanje moglo dovesti do ugrožavanja njihovog interesa ili dostojanstva”, kazala je Mijušković.

RTCG takođe ističe shodno tom Pravilniku, maloljetnici mogu direktno učestvovati ili se uključivati u programske sadržaje uz prethodnu pisanu saglasnost roditelja/staratelja.

“Proizilazi da cilj – prikupljanje sredstava za porodicu opravdava prikazivanje djece i njihovog porodičnog doma uz saglasnost roditelja. Međutim, pomenuti Pravilnik, ne može imati veći normativnu snagu od zakona, koji ovu tematiku tretira na drugačiji način. Takođe veću pravnu snagu imaju i potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava koja, shodno Ustavu Crme Gore, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva”, ukazala je Mijušković.

Podsjeća da Zakon o medijima propisuje da su mediji dužni da štite integritet djece, dok Zakon o elektronskim medijima propisuje da su emiteri dužni da poštuju privatnost i dostojanstvo građana i štite integritet maloljenih lica.

Zaštitnik nema mandat da djeluje u odnosu na privatne medije

Zaštitnik primjećuje da je Agencija za elektronske medije, posvetila određenu pažnju ovom problemu, te je periodično pozivala i podsjećala emitere elektronskih medija da sa profesionalnom
odgovornošću i nužnim senzibilitetom tretiraju ovu problematiku, uz brigu da se ni na koji način ni u kom detalju maloljetnim i ranjivim osobama ne ugroze prava i interesi.

“Agencija pravilno ističe da svaka slika, video ili audio snimak maloljetnika pripada njihovoj privatnosti, tako da oni imaju pravo da odluče sa kim žele da ga podijele, i da sa stanovišta prava maloljetnika, nije važno da li je njegov zakonski staratelj na to pristao, kao i da objavljivanje slika maloljetnika može da ih dovede u ranjivo stanje odmah ili kasnije u budućnosti (zbog mogućeg ismijavanja ili stigmatizacije), a njihov „digitalni trag” može uticati na njihove buduće mogućnosti za karijeru”, navodi Mijušković.

Činjenica je da su u prethodnom periodu razni emiteri prikazivali ovaj format emisije, takođe sa djecom.

“Međutim, imajući u vidu da Zaštitnik nema mandat da djeluje u odnosu na privatne medije, putem javnih objava apelovao je da mediji o djeci izvještavaju sa pažnjom, poštujući njihovo dostojanstvo, najbolji interes, kao i pravo na zaštitu njihove privatnosti. U konkretnom slučaju, riječ je o javnom emiteru, javnom servisu koji vrši usluge od javnog interesa i finansira se od strane države i tim prije dužan je štititi prava i interese djece”, navodi Mijušković.

Primjećuje se da je i Agencija za elektronske medije stekla dojam da se maloljetnici, u pojedinim emisijama TV formata „Dnevnica”, pojavljuju na način koji može izazvati sumnju da je došlo ili moglo doći do ugrožavanja njihovih prava na dostojanstvo i privatnost.

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore preporučuje Javnom servisu RTCG da u buduće prilikom emitovanja emisije „Dnevnica“, shodno pozitivnim propisima i najboljem
interesu djece, vodi računa o privatnosti i bezbjednosti maloljetnih osoba; da se prilikom prikazivanja humanirarnih akcija, sakupljanja novčane i druge pomoći na javnom servisu, štite integritet i dostojanstvo djece.

(cdm)

pročitaj više

Otkrivena nova vrsta depresije: Evo kako je prepoznati

Naučnici na univerzitetu Stenford otkrili su novu podvrstu depresije koja bi mogla biti prisutna kod preko 25 odsto pacijenata s kliničkom depresijom.

Kako donosi Science Alert, ono što ovu vrstu depresije čini jedinstvenom je činjenica da je karakterišu kognitivni poremećaji, odnosno problemi u koncentraciji, pamćenju i samokontroli. Isto tako, ove simptome često ne ublažavaju antidepresivi kao što je to slučaj kod klasične depresije.

Novootkrivenu vrstu depresije naučnici su nazvali kognitivnom podvrstom.

U kliničkom testiranju učestvovalo je više od 700 odraslih, a istraživači su otkrili da 27 odsto oboljelih od kliničke depresije pokazuje mnogo lošije rezultate kada je riječ o obavljanju kognitivnih zadataka. Oboljeli su takođe lošije reagovali na klasične terapije ljekovima.

Autori studije tvrde da rezultati ukazuju na to kako preko 5,7 miliona pacijenata trenutno pati od upravo ove vrste depresije.

“Ova studija veoma je važna jer psihijatri sada imaju nove alate koji im mogu pomoći u određivanju terapije kod ljudi s depresijom”, kaže dr Lora Hak, jedna od glavnih autora spomenute studije.

Kako objašnjava, većinom se dosad radilo o opservacijama i prijavljivanju sopstvenih iskustava, dok je skeniranje mozga, nešto čime su se koristili pri ovoj studiji, tokom obavljanja kognitivnih zadataka novi alat koji već sada pokazuje odlične rezultate.

(index)

pročitaj više

Usamljenost kod djece: Kako je prepoznati i kako pomoći djetetu?

Lako je pretpostaviti da djeca prolaze kroz život bez ikakvih problema, ali stvarnost je mnogo drugačija. I djeca imaju probleme sa prijateljima, pa čak i osjećaj usamljenosti – što može da ima veliki uticaj na njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

Zapravo, u Sjedinjenim Državama jedan ljekar je nedavno objavio da u toj zemlji postoji “epidemija“ usamljenosti koja je povezana sa problemima spavanja, tjelesnim upalama, pa čak i imunološkim promjenama kod mlađih odraslih osoba. Usamljenost je takođe povezana i sa većim rizikom od srčanih oboljenja, moždanog udara, dijabetesa, zavisnosti, suicidalnosti i demencije.

Nažalost, djeca nisu imuna na usamljenost. Usamljenost je bila problem sa kojim su se djeca suočavala prije pandemije kovida-19, ali je postalo još gore.

“Postoji znatno veći procenat djece koja kažu da su usamljena, pri čemu je 40 odsto u nedavnoj studiji primijetilo da imaju blago do umjereno osjećanje usamljenosti, dok se 10 odsto osjeća ozbiljno usamljeno”, prenio je za “Yahoo Life” psiholog Stefan Sofer.

Zašto je važno da se razgovara o usamljenosti sa svom djecom

Stručnjaci kažu da bi roditelji trebalo da razgovaraju sa djecom o tome šta je usamljenost – jer su velike šanse da će je iskusiti, čak i ako ne mogu da je imenuju.

“Usamljenost je izuzetno česta u ovom trenutku u našem svijetu”, ističe psiholog Džon Majer i dodaje:

“Sa široko rasprostranjenom upotrebom elektronskih uređaja, igračaka i interaktivnih uređaja i predmeta, djeca ne uče unutrašnje vještine da se zaokupe i zabavljaju kao što su to činili u prošlim generacijama”.

Ako djeca dožive usamljenost i ne znaju šta je to ili kako da zatraže pomoć, takva situacija može da ih dovede do emocionalnih zdravstvenih problema i problema u ponašanju.

“Periodična usamljenost može biti normalna i možda neće zahtijevati mnogo intervencije osim pomoć djetetu da pronađe adekvatnu aktivnost ili način da se poveže sa prijateljima i porodicom”, kaže Adel Kadje, pedijatrijski psiholog, i napominje:

“Ali uporna, hronična ili dugotrajna usamljenost ima mnogo veći uticaj na emocionalno i fizičko zdravlje djeteta ili adolescenata, kao i na cjelokupno svakodnevno funkcionisanje”.

Osjećaj usamljenosti može da dovede i do dodatnih izazova.

“Tu su povećana anksioznost oko vršnjaka ili odraslih, problemi sa samopoštovanjem i depresija”, kaže Hilari Amon, klinički psiholog, i dodaje:

“Ako roditelji razgovaraju sa djecom o tome šta je usamljenost i kakvo je to osjećanje, djeca će imati alate da im pomognu da identifikuju taj osjećaj kada ga dožive”.

Djeca koja se osjećaju usamljeno, ističu stručnjaci, takođe mogu da donesu loše odluke oko izbora prijatelja ili društvenih aktivnosti.

“Možda prihvate prijateljstvo jer je to bolje nego da nemaju prijatelja, ali ono može da dovede do toga da se vežu za vršnjake koji nemaju dobar uticaj ili ne uzvraćaju dobrim prijateljstvom. Ovim mladima će biti potrebna podrška u identifikovanju negativnih aspekata prijateljstva i podrška u pronalaženju prijateljstava koja su recipročna”, ističe Kadje.

Znaci usamljenosti kod djece

Stručnjaci kažu da postoji nekoliko znakova da je dijete usamljeno.

Dijete kaže da se osjeća izostavljeno

“Ovo može biti zbog promjena u prijateljstvima koja mogu biti uobičajena tokom rane i srednje adolescencije – to jest, dijete koje je ranije imalo stabilnu grupu prijatelja može da doživi neočekivane i neželjene promjene”, ističe Sofer.

Dijete se čvrsto drži roditelja

“Djeca koja izbjegavaju školu ili druge aktivnosti i žele da provode više vremena sa roditeljima možda se bore sa usamljenošću. Neka djeca mogu da tražiti više uvjeravanja ili češće zagrljaje ili druge fizičke udobnosti”, otkriva Amon.

Zadirkuju ih ili maltretiraju

“Ova iskustva često doprinose osjećaju isključenosti iz grupa vršnjaka”, kaže Sofer.

Izgledaju tužno

“Djeca koja izgledaju tužno ili doživljavaju značajnu anksioznost mogu se takođe osjećati izolovano od grupe svojih vršnjaka”, upozorava Soffer.

Stalno traže pažnju

“Ponašanja koja privlače pažnju, kao što je glupiranje pred vršnjacima ili činjenja stvari koje mogu biti nesigurne, mogu da budu znak da je dijete usamljeno”, tvrdi Amon.

Ne žele da rade stvari koje su voljeli ranije

“Roditelji mogu da primijete da njihovo dijete pokazuje malo interesovanja za aktivnosti ili možda nema samopouzdanja u pridruživanju aktivnostima”, ističe Kadje.

Dijete je mrzovoljno

“Možda će vam dijete djelovati kao napornije, razdražljivije ili anksioznije nego inače”, upozorava Kadje.

Ipak, treba imati i na umu da su neka od navedenih ponašanja razvojno odgovarajuća i normalna, zbog čega je važno da se razgovara o ponašanju sa djetetom, kako bi roditelji bolje razumjeli osnovni uzrok.

Kako pomoći usamljenom djetetu

Prva stvar je razgovor. Može biti direktan ili samo da izrazite svoju zabrinutost.

“Ako vaše dijete prijavi da se osjeća usamljeno, pitajte ga koji faktori dovode do takvoj osjećanja. Kada saznate šta stoji iza toga, možete da pokušate da riješite problem”, predlaže Amon.

Kadje preporučuje da roditelji priznaju osjećanja svog djeteta umjesto da im kontriraju, jer to pomaže djetetu da zna da ga neko čuje i da ne odbacujemo njihova osjećanja. Majer uz to predlaže i ograničavanje elektronike, napominjući da ona pomaže djeci da nauče da se više zabavljaju i tjera ih da imaju više društvenih interakcija.

Roditelji takođe mogu da preduzmu neke korake kako bi dijete bilo više uključeno u vannastavne aktivnosti u kojima će biti društveno aktivno. To uključuje zakazane sastanke za igru sa drugom djecom, priključivanje nekom sportskom klubu i drugi načini povezivanja sa prijateljima i porodicom.

Stručnjaci međutim upozoravaju roditelje da budu oprezni kada je u pitanju uključivanje djece na društvene mreže.

“Društveni mediji su jedna od opcija za povezivanje, ali nisu prikladni za sve uzraste i imaju mnogo nedostataka”, podvlače.

Kada tražiti stručnu pomoć za dijete koje je usamljeno

Stručnjaci kažu da nikada nije loše uključiti djecu u savjetovanje ako se suočavaju sa teškim osjećanjima, ali to je posebno tačno ako dijete pokazuje određene znake.

“Roditelji se podstiču da potraže stručnu pomoć ako sumnjaju da njihovo dijete pokazuje znake depresije – izgleda tužno i/ili razdražljivo tokom dužeg vremenskog perioda, povlači se iz zabavnih aktivnosti, ima promjene u obrascima spavanja i/ili apetita – ili značajnu anksioznost koja ga sprečava da se uključi u rutinska društvena iskustva, kao što su sastanci, zabave, sportske ili druge aktivnosti”, naglašava Sofer.

Kadje predlaže da roditelji potraže stručnu pomoć ako se dijete osjeća uporno usamljeno nekoliko nedjelja. Osim u slučaju ako dijete daje komentare o samopovređivanju ili je zapravo pokušalo da se povrijedi, što je znak da roditelji moraju odmah da potraže pomoć.

pročitaj više

Greške koje roditelji često prave, a uništavaju samopouzdanje kod djece

Jačanje samopouzdanja kod djeteta jedna je od najvažnijih stavki prilikom njegovog odgajanja, a roditelji tu često griješe.

Kako tvrde psiholozi, pretjerano hvaljenje djeteta i podilaženje njegovim zahtjevima dosta negativno utiču na njegovo samopouzdanje.

Ako konstantno djetetu stavljamo do znanja da određene poslove obavlja na pravi način, onda on, zapravo, dobija signal da ne bi trebalo više da se trudi, a građenje samopouzdanja je mukotrpan proces koji zahtijeva konstantan rad na sebi.

Druga greška koji roditelji često prave usko je povezana sa zaštitom djeteta od neuspjeha. Odnosno, roditelji ne dozvoljavaju djeci da uče iz svojih grešaka već ih štite, kao što smo spomenuli, od neuspjeha.

Upravo ovaj čin ne dozvoljava djetetu da spozna sebe, odnosno, svoje kapacitete, pa onda društvo i svijet oko sebe.

(index.hr)

pročitaj više

Ništa tako jako ne utiče na djecu kao život njihovih roditelja

Roditelji su prvi i najvažniji uzor kojem se djeca obraćaju kada počinju da uče o svijetu oko sebe, a odrastanje u okruženju koje formiraju roditelji ima ogroman uticaj na razvoj, ponašanje i sreću djece.

Da bi izrasli u zdrave pojedince djeci su potrebni stabilnost, ljubav i podrška roditelja kako bi se osjećala sigurno i voljeno. a roditelji imaju moć da oblikuju budućnost svoje djece na mnogo načina.

Portrait of five smiling children taken from low perspective upward as they bend over toward the camera. Blue sky and clouds background.

Osim obrazovanja, oni presudno utiču na učenje djece poštovanju, empatiji, odgovornosti. Održavanje ljubavi, povjerenja i otvorene komunikacije unutar porodice stvara temelj stabilnosti i emocionalne sigurnosti za djecu. koji pomažu djeci u izgradnji zdravih odnosa s drugima, postizanju uspjeha i suočavanju s izazovima koje će im donijeti život.

Roditelji igraju i važnu ulogu u razvoju dječjih interesa i talenata. Kroz podršku i ohrabrenje, oni mogu pomoći djeci da otkriju svoje talente i pokušaju da ih razviju.

Vaspitanje djece ne zhtijeva mnogo novca i skupih stvari ali zahtijeva punu posvećenost i vrijeme koje treba provesti sa djetetom. Uvijek se treba sjetiti da svaki jedan minut proveden sa djetetom je najbolje utrošeno vrijeme.

U vaspitanju djece najvažniji je vlastiti primjer. Često roditelji kažu: Sto puta sam njoj ili njemu rekao. Ali nije dovoljno reći. Treba vlastitim primjerom pokazati. Na primjer roditelj koji provodi vrijeme gledajući u telefon a istovremeno opominje dijete da ne igra igrice neće postići ništa. Roditelj koji se ne druži uzalud će tjerati dijete da to radi. I tako redom. Kako bi roditelji bili što bolji uzor, važno je da žive u skladu s vlastitim vrijednostima i pokažu dosljednost u svojim postupcima.

Ukratko, roditelji su najvažniji u oblikovanju budućnosti svoje djece. Njihove odluke, vrijednosti i podrška imati dugoročne posljedice na život i razvoj djece. Kroz obrazovanje, moralno usmjerenje, podršku interesa i izgradnju zdravih odnosa, roditelji mogu pružiti temelj za uspjeh i sreću svoje djece

mn

pročitaj više

Šta se krije iza nemogućih ljubavi?

Urođeni romantizam nas tjera da vjerujemo da smo na dobrom putu, čak i ako nam je srce sve ranjenije. Šta se dešava u nama? Zašto ne možemo ugušiti ovaj poriv, ovu fatalnu privlačnost?

Šta se krije iza nemogućih ljubavi? Divljenje, potreba, bol, ljubav, naklonost, samilost, emocionalna zavisnost. Stoga je odgovor na ovo pitanje beskrajno mnogo mogućnosti.

Priče o nemirnim ljubavima od pamtivijeka su ispunjavale našu maštu, književnost, umjetnost. Knjige i filmovi puni su nemogućih ljubavi.

Romeo i Julija, Tristan i Izolda, bolovi mladog Vertera su neki od velikih uspjeha svjetske fantastike kojih se svi sjećamo i koji razvijaju svoju radnju na ljubavima i bolovima mladih ljudi predodređenih da ne mogu biti zajedno.

Tradicionalne bajke, crtani filmovi Walta Disneya sa svojim “živjeli su srećno do kraja života” i sapunice sa osujećenim ljubavima koje nakon godina pronalaze srećan kraj: sve doprinosi tome da vjerujemo da ljubav uvijek pobjeđuje i da se neizbježno sve dobro završava.

Međutim, stvarnost je drugačija: nisu sve ljubavi moguće i nije uvijek vrijedno boriti se za njih. Neke ljubavi se moraju pustiti, a druge jednostavno ne uvažavaju ljepotu ovog osjećanja. Ponekad je bolje odreći se onoga što je nedostižno.

Ovaj književni i umjetnički sastojak garancija je uspjeha jer igra prednost: svi se poistovećujemo sa nemogućim ljubavima. Ali zašto?

Zašto se zaljubljujemo u ljude koji nam ne mogu odgovarati?

Urođeni romantizam nas tjera da vejrujemo da smo na dobrom putu, čak i ako nam srce izlazi sve ranjenije. Šta se dešava u nama? Zašto ne možemo ugušiti ovaj poriv, ovu fatalnu privlačnost?

Razlozi mogu biti različiti, evo nekoliko:

1. Zbog emocionalne zavisnosti

Neki ljudi osjećaju potrebu da imaju nekoga u blizini, ko im može biti saputnik ili zbog koga se osjećaju ispunjeno. Ova potreba generiše snažnu anksioznost koja popušta samo kada je objekt želje blizu.

Kada ga nema, strepnja raste i navodi one koji pate od nje da neprestano traže “njegovu ljubav” kako bi ih smirili. Ova malaksalost, ako se dovede do krajnjih granica, može postati prava bolest.

2. Zbog romantičnog ideala: borba protiv vjetra i oluje

Celentano je pjevao “da te imam, učinio bih bilo šta”, ali da li zaista moraš da izdržiš bilo šta i da ideš dalje, bez obzira na cijenu? Može li biti da ponekad naša akcija nije slobodan izbor, već oblik obaveze koju diktiraju naša uvjerenja (lažna i štetna)?

3. Zato što obraćaju pažnju na nas

Jednostavno je, čak i ako je to teško priznati, ponekad se ludo zaljubimo u nekoga samo zato što nam je posvetio malo pažnje. To, naravno, odgovara nizu emocionalnih nedostataka i potrebi da se osjećate prihvaćenim.

4. Jer istovremeno imamo potrebu za ljubavlju ali i strah od ljubav

Koliko god to čudno izgledalo, postoje ljudi koji se bacaju u nemoguće ljubavi da bi izbjegli ljubavnu intimnost. Ti ljudi, oni “izbjegavajući”, žive u okviru izmišljotina koje uvijek idealizuju.

Kao što kaže psiholog Linda Hatch: “Oni traže veze u kojima će ih druga osoba odbiti ili napustiti.”

To je njihov način da se osjećaju sigurno suočeni sa ranjivošću stvarnog intimnog života, pošto se bliskost sa drugom osobom doživljava kao “opasnost”.

5. Zato što su nedostižni ljudi vrijedniji

To je ideal platonske ljubavi kao neuzvraćene ljubavi. Prema Hector G. Barnes-u, to je mehanizam uporediv sa tržišnim zakonom: “ograničeni resursi imaju veću vrijednost, a obilni nižu“.

Baš kao što roba postaje luksuzni predmet kada joj ne možemo pristupiti, nedostižni ljudi u našim očima dobijaju iznenađujuću vrijednost.

Šta je ekskluzivnije od romantično angažovane osobe koja nikada neće napustiti svog partnera ili zavodljivija od osobe koja je predmet kolektivne želje (glumca ili “najlepšeg u klasi”)?

6. Zbog divljenja

U ljubavi, naravno, divljenje mora biti obostrano. Međutim, u nekim slučajevima to je jednostran osjećaj i to je element koji podržava par. Svaka ljubavna veza koja započne na ovaj način biće osuđena na neuspjeh i sukcesiju osobe koja osjeća divljenje, koja će biti slomljena osobinama drugog.

Ali da li je to prava ljubav?

Kao što smo vidjeli, nemoguća ljubav može odgovoriti na beskonačan broj potreba. Svaki konkretan slučaj se pokorava svojim motivima i osjećanjima; ipak je jasno da to ni u kom slučaju nije zdrava ljubav.

Ljubav nije uvijek činjenica sreće, već i mogućnosti. Ponekad nas za ovaj osjećaj veže jedino navala adrenalina izazvana izazovom i imati nešto za šta vrijedi živjeti.

Nemoguće ljubavi, kako ih savladati?

Prvi korak je prepoznati da, koliko god nas privlači, objekat naše želje možda nije osoba sa kojom možemo izgraditi zdrav, konstruktivan i zadovoljavajući odnos.

Idealizacija je prirodna faza u procesu zaljubljivanja, ali ovaj osjećaj vremenom takođe slabi. Ljudsko biće nikada ne odgovara prototipu ili idealu savršene ljubavi.

Iz tog razloga, izbor našeg partnera mora poći od stvarnosti, a ne od idealizovane slike.

To ne znači da ne možemo biti romantični ili da se neki od naših ideala ne mogu ostvariti u životu u dvoje. To je prava ambicija, ali nikada ne smijemo zaboraviti neotuđive principe od kojih ljubav mora poći.

bebamur

pročitaj više

Obavezna pitanja koja trebate postaviti djeci nakon škole

Da biste bili u toku sa svime što se događa u životu vaše djece, nužna je komunikacija, no nisu sva djeca niti pričljiva niti voljna podijeliti sa svojim roditeljima detalje o tome kako im je prošao dan.

Rutina razgovora

Rutina razgovora nakon škole podosta je važna ne samo zbog toga jer ćete bolje razumjeti kako izgledaju njihovi dani kada nisu s vama već takvi razgovori mogu poslužiti kao izvrsni pokretači razgovora o drugim temama.

Kroz ova pitanja vjerujemo da ćete dobiti odgovore duže od jedne riječi.

Šta je (prijatelj, učiteljica) danas rekao?

Uz klasično pitanje “kako je bilo u školi”, pitajte djecu i šta je neko rekao, poput učitelja, učiteljice ili najboljeg prijatelja ili prijateljice, jer će to pitanje natjerati djecu na razmišljanje šta je neko zaista rekao te su velike šanse da ćete dobiti konkretnije i detaljnije odgovore.

Je li te nešto danas u školi uplašilo?

Ovo pitanje, osim ako ne vidite potrebu za time, ne morate postavljati svakog dana, ali jednom sedmično je sasvim u redu kako biste malo više upoznali okruženje u kojem vaše dijete boravi te saznali ako od nečega ima strah.

Takve stvari obično se neće saznati nekim spontanim razgovorom, ali to je informacija koja može biti vrijedna.

Šta te danas nasmijalo?

Osim što ćete se i vi nasmijati, djeca vole dijeliti takve stvari te će im sigurno biti drago da su nekom šalom i vama izmamili osmijeh na lice.

Šta ste igrali za vrijeme odmora?

Ovdje ćete saznati i kako se provodio odmor i s kim se vaše dijete družilo te s kime najviše provodi slobodno vrijeme.

avaz

pročitaj više

Šta može da ukaže na emocionalno zanemarivanje djeteta i kako ga prepoznati?

Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu u većini slučajeva može da ima negativan efekat na pojedinca u odrasloj dobi.

Kako objašnjavaju psiholozi, emocionalna iskustva djeteta mogu da utiču na njegove buduće odnose sa drugim ljudima.

Ponašanja roditelja i djece koja dovode do zanemarivanja mogu ranom intervencijom da se modifikuju i isprave.

Kako uopšte prepoznati znakove emocionalnog zanemarivanja kod djece​? Kako piše „Parenting for Brain“, simptomi koji mogu da ukažu ovu vrstu zanemarivanja uključuju sljedeće:

– nesiguran obrazac privrženosti djeteta

– pasivne, povučene i agresivne obrasce ponašanja

– kašnjenje u razvoju

– negativnost tokom interakcije roditelj-dijete i ljutnju prema roditelju

– znatno manje pozitivne socijalne interakcije

– kašnjenje u razvoju govora

– izbjegavanje interakcije sa drugom djecom

– loše odnose sa vršnjacima

– ometajuće i impulsivno ponašanje, agresiju, neprijateljstvo i protivljenje

– nisko samopoštovanje

– sram, samooptuživanje i osjećaj bezvrijednosti

– probleme s pažnjom

– probleme u ponašanju

– simptome depresivnog poremećaja​ i anksioznog poremećaja.

Iako svaki od ovih znakova ne znači nužno da kod djeteta postoji emocionalno zanemarivanje, stručnjaci tvrde da su upravo ovi simptomi njegovi najčešći pokazatelji, prenosi Index.hr.

pročitaj više

Ovo su stvari iz djetinjstva koje će djeca zauvijek pamtiti: Da li se ovog sjećate i da li kao roditelj primijenjujete?

Biti roditelj je veoma zahtjevno, posebno u današnje vrijeme brzog načina življenja.

Roditelji se često pitaju pružaju li djeci dovoljno ljubavi i pažnje. Psiholozi objašnjavaju kako su i one, naizgled najjednostavnije stvari koje roditelji rade sa svojom djecom, upravo uspomene iz djetinjstva kojih se najradije sjećaju.

Priče za laku noć

Istraživanja pokazuju da čitanje priče prije spavanja zbližava odnos između djeteta i roditelja. To posebno, ugodno vrijeme na kraju dana prije nego što dijete utone u san, odličan je način zbližavanja, ali i nešto što dijete najčešće pamti iz svoga djetinjstva.

Slušanje djeteta

Iako često znamo reći djetetu da trenutno nemamo vremena ili smo zauzeti određenim obavezama, ako svojoj djeci posvetimo pažnju kada znamo da bismo trebali, psiholozi nas uvjeravaju da možemo biti sigurni da će jednog dana razmišljati o svome djetinjstvu te se sjetiti kako su roditelji uvijek bili uz njih. Isto tako, ponekad nas djeca prekidaju jer žele privući našu pažnju, a ne zato što uvijek nešto trebaju od nas ili nam imaju nešto posebno za reći.

Maženje

Ako se osvrnete na svoje djetinjstvo i pritom osjetite ljubav i sreću, velike su šanse da je ono bilo ispunjeno ljubavlju vaših roditelja. Naime, maženje i zagrljaji nisu samo simbol ljubavi, već podrške i zaštite. Psiholozi savjetuju kako bismo svoju djecu trebali maziti što je češće moguće jer će se ona tada osjećati sigurno, voljeno i cijenjeno, a takođe će jednog dana i sami postati roditelji puni ljubavi.

Zajednički obroci

Dok vrijeme večere može biti stresno kada su djeca još mala i nemirna, s vremenom će ovi trenuci postati nešto čega će se sjećati u budućnosti. Naime, psiholozi objašnjavaju kako zajedničko sjedenje za stolom dijeljenjem obroka, čak i ako se to događa samo vikendom, postaju neke od najdražih dječjih uspomena iz djetinjstva.

(klix.ba)

pročitaj više

Srećan Vaskrs: Hristos Vaskrse!

Domaćin sa svojom čeljadi odlazi u crkvu na svetu vaskršnju službu. Posle službe, narod se međusobno pozdravlja riječima: “Hristos Vaskrse!” i “Vaistinu Vaskrse!” 

Kad se dođe iz crkve kući, svi se ukućani međusobno pozdravljaju vaskršnjim pozdravom i ljube. Domaćin onda pali sveću, uzima kadionicu i tamjan, okadi sve ukućane koji stoje na molitvi, predaje nekom mlađem kadionicu i ovaj kadi cijelu kuću. 

Prema današnjem Rječniku Matice srpske, najpravilnije bi bilo reći: “Hristos vaskrse”! Pored toga dozvoljen je i arhaični, crkveni oblik “Hristos voskrese”.

Kucanje jajima

Na stolu stoji ukrašena činija sa ofarbanim jajima. Domaćin prvi uzima jedno jaje, a za njim svi ukućani. Tad nastane veselje i takmičenje čije je jaje najjače. To predstavlja veliku radost za decu. Prilikom tucanja izgovara se, takođe, – “Hristos Vaskrse” i “Vaistinu Vaskrse”. Na Vaskrs se prvo jede kuvano vaskršnje jaje, a onda ostalo jelo. Toga dana, ako gost dođe u kuću, prvo se daruje farbanim jajetom, pa se onda poslužuje ostalim jelima.

Nikad nemojte reći “vaskrese”! Dakle, može samo “vaskrse”, ili “voskrese”.

Običaji

Ujutru se valja umiti vodom u kojoj je potopljen dren, zdravac, bosiljak i crveno vaskršnje jaje.

Djecu valja dotaći crvenim jajetom – da budu crvena i zdrava tokom godine.

pročitaj više

Razvod roditelja različito utiče na dječake i djevojčice, psiholozi objašnjavaju i kako

Razvod može uticati na dijete na različite načine, a to zavisi od mnogih faktora, uključujući starost, ali i pol.

Generalno, razvod utiče na djevojčice i dječake na sličan način, ali među njima ipak postoje neke razlike u doživljavanju te promjene. Naime, djevojčice razvod roditelja proživljavaju duže od dječaka.

Istraživanja sprovedena na ovu temu pokazuju da dijete ženskog pola ima neke negativne simptome i do godinu dana nakon razvoda, a to su uglavnom depresija, ljutnja i psihički problemi. Međutim, ovi simptomi u većini slučajeva nestaju s vremenom.

U mnogim porodicama majke dobiju starateljstvo nad djecom nakon razvoda. Što se tiče djevojčica, istraživanja sugerišu da im razvijanje snažnog odnosa s majkama nakon razvoda pomaže da se brže oporave od stresa nego da su ostale s ocem. Dr Pol R. Amato, stručnjak za istraživanje razvoda, otkrio je da je odnos majke i ćerke prilično “otporan” na stresove razvoda.

Međutim, s obzirom na to da više ne žive sa svojim očevima, važno je da majke pomognu ćerkama da održe kontakt i dobar odnos s ocem. Naravno, vrlo su važne i okolnosti koje su dovele do razvoda, kao i očev odnos s djetetom.

Drugo istraživanje pokazuje da razvod može negativno uticati na obrazovanje i kasniju karijeru kod djevojčica. Nažalost, oko 10 odsto djevojčica koje su doživjele razvod roditelja izjavilo je da imaju smanjenu želju da budu dobre i uspješne u školi. Međutim, u prosjeku, istraživanja pokazuju da će većina djevojčica ipak biti uspješna u školi i na poslu, posebno ako ima stalnu podršku barem jednog roditelja.

Uticaj razvoda na dječake nešto je drugačiji, tvrde psiholozi. Istraživanja pokazuju da razvod roditelja u ranom uzrastu povećava loša ponašanja kod dječaka, poput agresije ili sklonosti nasilnom ponašanju.

Takođe, dječaci čiji su se roditelji rastali imaju veći rizik da postanu skloni delinkventnom ponašanju u pubertetu ili adolescenciji. Ti efekti su još veći kada su brakovi prije razvoda bili obilježeni velikim sukobima roditelja.

Razvod takođe može uzrokovati značajnu promjenu u psihičkom razvoju dječaka. Istraživanja pokazuju da kada se roditelji razvedu, psihološko blagostanje i samopouzdanje dječaka mogu pasti, a dječaci predškolskog uzrasta mogu postati zavisniji, plačljiviji, agresivniji i prkosniji u prvoj godini nakon razvoda. Za većinu dječaka predškolskog uzrasta ti problemi se povlače nakon prve godine.

Gubitak oca nakon razvoda može imati negativan uticaj na dječake. Stručnjaci objašnjavaju da većina djece gubi redovan kontakt s očevima nakon nekoliko godina. Neki istraživači su takođe otkrili da gubitak oca može dodatno zakomplikovati ili odložiti prilagođavanje i razvoj dječaka. Iz tog razloga stručnjaci sugerišu da je dječacima, posebno onima koji tek ulaze u adolescenciju, potrebna stalna uključenost oca kako bi im pomogao da se što lakše prilagode razvodu.

Mnogi razvedeni roditelji pitaju se da li će novi brak negativno uticati na razvoj njihove djece. U mnogim slučajevima uključivanje očuha ili maćehe ubrzo nakon razvoda donosi dodatni stres djeci, upozoravaju psiholozi.

Međutim, u slučaju dječaka, istraživanje je pokazalo da oni ponekad doživljavaju očuhe kao saveznike ili prijatelje i da mnogo bolje prihvataju njihovo uključivanje u zajednicu nego što je to slučaj kod djevojčica.

(index)

pročitaj više

Naučno dokazano: Dječaci osjetljiviji od djevojčica

Često se govori o tome kako djevojčice brže sazrijevaju od dječaka, kako su ozbiljnije i samostalnije, zato pojedini roditelja kažu kako je mušku djecu u prvim godinama života teže odgajati nego žensku.

Iako uvijek postoje izuzeci, nedavno su stručnjaci došli do otkrića koje bi moglo da potvrdi ovu pretpostavku.

Naime, poznati neuropsiholog Alan N. Šor u najnovijem istraživanju je otkrio kako se desna polovina mozga kod dječaka sporije razvija nego što je to slučaj kod djevojčica.

To bi značilo da su dječaci osjetljiviji na zvukove i ljude koji ih okružuju, što ih može učiniti zahtjevnijim i ponekad težima za odgajanje, navodi “Psychology Today”.

Neuropsiholog objašnjava kako je dječacima teže da tolerišu stres, pa su samim tim manje otporni na neuropsihijatrijske poremećaje kao što su ADHD ili autizam, poremećaji koji se manifestiraju u najranijem djetinjstvu.

“S obzirom na to da mozak muške djece sporije sazrijeva, sigurna majčina funkcija regulisanja privrženosti kao osjetljivog, interaktivnog regulatora afekta njegovog nezrelog desnog mozga u prvoj godini ključna je za njegov optimalan socio-emocionalni razvoj. Ukupno gledano, rezultati istraživanja sugerišu da su razlike između polova u obrascima moždanih veza koje objašnjavaju rodne razlike u društvenim i emocionalnim funkcijama uspostavljene već na samom početku života, odnosno da je razvojno programiranje tih razlika genetski kodirano”, objašnjava Šor i dodaje kako roditelji ipak mogu da olakšaju dječacima prvu godinu života, prenosi Index.hr.

Posebnu ulogu u tome imaju majke. Kako tvrdi neuropsiholog, čvrsta veza sina sa majkom koja se temelji na razumijevanju, ispunjavanju djetetovih potreba za ljubavlju i blizinom od velike je važnosti za razvoj mozga muškog djeteta i ima ogroman uticaj na njega, naročito u prvoj godini života, zato savjetuje sledeće:

– ne razdvajajte sinove od majki odmah po rođenju

– provedite sa svojim sinom cijelo porodiljsko bolovanje i odsustva

– ne budite strogi prema njima

– pripazite na njihovo okruženje, jer na male dječake posebno negativan uticaj mogu da imaju toksini iz prirode

Naravno, neuropsiholog naglašava da je ova pravila, takođe, preporučljivo primjenjivati i sa djevojčicama, samo su dječaci nešto osjetljiviji, pa nezadovoljavanje spomenutih potreba može da im prouzrokuje mnogo više štete nego što je to slučaj kod ženske djece.

(index)

pročitaj više

Evo zašto bi trebalo da peglate bebinu odjeću

Roditelji uvijek traže načine da pojednostavne svoje živote i izdvoje vrijeme za stvari koje su im važne. Zbog toga se peglanje bebine odjeće ponekad čini bespotrebnim, ali postoje dobri razlozi zbog kojih biste ipak trebali to raditi.

Peglanje bebine odjeće ubija mikroorganizme
Dok je većina mikroorganizama bezopasna, neki mogu uzrokovati infekcije, poput upale grla i uha. Peglanje bebine odjeće, posebno u fazi kada su novorođenčad, može pomoći u zaštiti nježne bebine kože od svih štetnih mikroorganizama koji se zadržavaju na odjeći nakon pranja.

Peglanje omekšava odjeću

Ako ste ikada pokušali odjenuti izgužvanu košulju, znate da vam može biti neugodno, pa čak može i malo grebati. Isto pravilo onda vrijedi i za bebinu odjeću. Niko ne želi da se njegova beba osjeća nelagodno, stoga peglanje njihove odjeće može pomoći da bude što mekša i udobnija.

Peglanje uklanja neželjene mirise s odjeće vaše bebe

Mrlje koje bebe naprave znaju biti tvrdokorne i zbog toga se neugodni mirisi zadržavaju na odjeći. Zbog toga toplina pegle pomaže u uklanjanju neželjenih mirisa s odjeće vaše bebe, ostavljajući je da miriše svježe i čisto.

Peglanje pomaže u uklanjanju ostataka deterdženta

Čak i ako koristite najnježniji deterdžent za pranje bebine odjeće, ostaci deterdženta se još uvijek mogu nakupiti i učiniti da odjeća ne izgleda svježe. Peglanje njihove odjeće može pomoći da se riješite svih ostataka deterdženta, koji su ostali zarobljeni na odjeći nakon pranja i to će je učiniti manje iritirajućom za bebinu kožu.

Peglanje bebine odjeće učiniće je urednijom

Ako planirate izvesti svoju bebu iz kuće ili je fotografisati, onda peglanje odjeće prije toga može pomoći da izgleda urednije i skladnije.

(klix.ba)

pročitaj više

Šta je mindful roditeljstvo?

Imate djecu i čini vam se da ste van kontrole i da su vam neophodne dodatne smjernice? Niste sami.
Sljedeći put kada se suočite sa situacijom koja je za vas frustrirajuća, važno je da odvojite trenutak i udahnete duboko, i tome nas upravo uči mindful roditeljstvo.

Kako izgleda mindful roditeljstvo

Mindfulness je življenje u trenutku. To znači da ste svjesni gdje se nalazite, šta mislite i kako se osjećate, spolja i iznutra. I ne samo to, mindfulness se odnosi i na to kako gledate na svijet – sa manje osuđivanja i više prihvatanja. Ideja o uvođenju svijesti u sadašnji trenutak je srž budističke meditacije, praktikuje se i proučava vjekovima.

Ideja o mindful roditeljstvu postoji od 1997. godine i u suštini zasniva se na uvođenju principa mindfulness-a na mnoge porodične situacije koje ponekad čine da se osjećate frustrirano.

Mindful roditeljstvo je promišljena reakcija na ponašanje ili postupke vašeg djeteta. Njegovanje odnosa na ovaj način može pomoći u jačanju veze između djeteta i roditelja.

Ovo ne znači da uvijek morate pozitivno da razmišljate jer roditeljstvo nije samo sreća, sreća, radost. Radi se o tome da se zaista angažujete u sadašnjem trenutku i da ne dozvolite da emocije ili traume iz prošlosti ili budućnosti utiču na vaše iskustvo i, što je još važnije, na vašu reakciju. Možda ćete i dalje odgovarati ljutnjom i frustracijom, ali ne automatski.

Tri osnovna faktora mindful roditeljstva

Mindful roditeljstvo zasniva se na tri ključna faktora, a to su: svjesnost i obraćanje pažnje na sadašnji trenutak, usmjerenost i razumijevanje ponašanja i na trećem mjestu neosuđujući, saosjećajni i prihvatajući stav kao odgovor. Šta ovo tačno znači?

Da bismo tri ključna faktora dodatno objasnili, moramo da shvatimo da mindful roditeljstvo uključuje i određene vještine:

Slušanje

To znači da zaista slušate drugu stranu i dajete joj svoju punu pažnju. Ovo zahtijeva praksu i ogromno strpljenje. Slušanje se prenosi i na okolinu – oslušnite sve oko sebe i svog djeteta: prizore, mirise, zvukove.

Prihvatanje bez osude

To znači da svakoj situaciji pristupite bez osuđivanja sopstvenih osjećanja ili osjećanja vašeg djeteta. To takođe znači da zaboravite na nerealna očekivanja od vašeg djeteta. To je “prihvatanje onog što jeste”, i to i jeste vaš cilj.

Emocionalna svijest

Dijete vidi i osjeća ono što roditelj radi, zato je oblikovanje emocionalne svijesti ključno da bi vaše dijete naučilo da uradi isto. Uvijek će postojati emocije koje utiču na svaku situaciju, bilo da su one duboke davno nastale ili su prolazne emocije.

Samoregulacija

Ovo znači da ne dopustite vašim emocijama da izazovu trenutne reakcije, kao što su vikanje ili neko drugo automatsko ponašanje. Drugim riječima, razmislite prije nego što djelujete da biste izbjegli prejaku i pretjeranu reakciju.

Saosjećanje

Možda se ne slažete sa postupcima ili mislima vašeg djeteta, ali mindful roditeljstvo podstiče roditelje da budu saosjećajniji. To uključuje empatiju i razumijevanje položaja djeteta u datom trenutku.

Prednosti mindful roditeljstva

Na temu benefita mindfulness-a i mindful roditeljstva rađeno je nekoliko studija. Za roditelje, najveći benefiti koje donosi mindful roditeljstvo su smanjenje stresa i poremećaja raspoloženja, poput depresije i anksioznosti.

Jedna studija pokazala je i da mindful roditeljstvo može da doprinese opštem blagostanju cijele porodice. Čini se da treniranje emocionalne svijesti ojačava odnos između roditelja i djece.

Kada su benefiti djece u pitanju, mindful roditeljstvo može im pomoći u donošenju odluka. Istraživači su otkrili vezu između emocionalne regulacije i donošenja odluka. Dakle, razumijevanje i prihvatanje emocija pomaže djeci da nauče važne životne vještine već u najranijem dobu.

Mindful roditeljstvo može i da poboljša komunikaciju roditelja i djeteta, smanjuje simptome hiperaktivnosti, poboljšava roditeljsku satisfakciju, smanjuje osjećaj depresije, stres i anksioznost i generalno čini roditeljstvo manje stresnim.

Mindful roditeljstvo u praksi

Kako to mindful roditeljstvo izgleda u praksi? Evo nekoliko primjera:

Beba neće da spava

Udahnite na trenutak. Možda ćete razmišljati o prethodnim noćima kada je vaš mališan takođe odbijao da spava. Možda ćete se zabrinuti da to dijete više nikada neće spavati ili da više nećete imati vremena za druge ljude. Vaše emocije mogu biti snažne, ali opet – dišite.

Napravite pauzu da biste razumjeli svoje emocije, koje su sasvim normalne. Da li ste ljuti ili frustrirani? Priznajte ove emocije sebi bez ikakve osude. Ponovo napravite pauzu da biste razumjeli i prihvatili činjenicu da mnoge bebe imaju problema sa spavanjem tokom noći i da ova noć ne znači da će tako izgledati svaka naredna do kraja života.

Dijete ima tantrum na javnom mjestu

Pogledajte oko sebe. Iako djetetovo ponašanje može da bude neprijatno ili podstakne neke druge negativne emocije, budite u tom trenutku.

Ako pogledate oko sebe, vjerovatno ćete vidjeti neke nepoznate ljude koji blenu u vas i situaciju čine još stresnijom. Ignorišite ih. Ako malo bolje pogledate, vidjećete i da u okruženju postoje mnoga iskušenja za vaše dijete. Ako se nalazite u prodavnici, možda želi određenu igračku ili slatkiš. Ili su samo umorni od šopinga ili su preskočili popodnevnu dremku.

Prije nego što zgrabite dijete i odjurite iz prodavnice, pokušaje da posmatrate korijen onoga što se dešava. Prihvatite da djeca izgube kontrolu kada su preumorna, ili kada se radi o poslasticama. Prihvatite i da se vjerovatno suočavaju sa nekim svojim velikim emocijama. I prihvatite da, to što vas potpuni stranci posmatraju sa osudom ne znači da vaše dijete pokušava da vas osramoti. Niti to znači da treba da mu kupite tu skupocjenu igračku.

Dijete odbija da jede

Nerijetko možemo da vidimo kako bebe halapljivo piju mlijeko i onda poslije nekoliko mjeseci odbijaju te ukusne domaće obroke koje ste napravili. Nemojte to da shvatate lično.

Duboko udahnite, podsjetite sebe da dobro kuvate i razmislite šta bi vaše dijete moglo da osjeća u tom trenutku. Možda osjeća strah zbog novih ukusa ili tekstura. Možda se sjeća kada je jelo hranu određene boje i poslije toga se razboljelo, pa sada taj obrok povezuje sa bolešću. Smiješno? Vašem djetetu sigurno nije.

Kada se stavite u njihove cipele i empatično razmislite o cijeloj situaciji, pričajte sa djetetom o tome kako se osjeća i zašto bi trebalo da jede. Postavite rutinu u izboru hrane i dozvolite mu da samo izabere šta će jesti. Naravno neka obje opcije budu zdrave jer, budimo iskreni, između brokolija i kolača svako bi izabrao kolač. Mijenjajte obroke i isprobavajte nove stvari – umjesto da ishitreno reagujete prije nego što razmislite.

Po čemu se mindful roditeljstvo razlikuje od ostalih pristupa i stilova

Nije stvar u tome da uradite nešto drugačije koliko da odvojite vrijeme i jednostavno budete prisutni. Ako vam ovo zvuči čudno, ne brinite. Potrebno je vrijeme.

Drugi stilovi roditeljstva imaju tendenciju da se fokusiraju na to kako pristupate ovom ili onom, ili na strategije za suočavanje sa određenim ponašanjem ili radnjama. Mindful roditeljstvo je, u svojoj srži, odstupanje i usporavanje.

Stvar je u prepoznavanju unutrašnjih emocija ili spoljašnjih stimulansa koji utiču na sadašnji trenutak, kao i o prihvatanju pozitivnih i negativnih emocija. U suštini, mindful roditeljstvo poštuje iskustvo djetinjstva i podstiče vas da odvojite vrijeme kako biste vidjeli svijet očima vašeg djeteta, piše Healthline.

(orginalmagazin)

pročitaj više

Emocionalno ponižavanje u djetinjstvu siguran put do mentalnih poremećaja u odraslom dobu

Svaka vrsta emocionalnog maltretiranja i ponižavanja čvrsto je povezana sa psihijatrijskim poremećajima kod djece i adolescenata.

Psihičko nasilje teško je prepoznati – kako u istraživanjima, tako i u praksi. Zato su naučnici Medicinskog fakulteta u Lajpcigu sproveli i detaljnu studiju o psihološkim efektima koje zlostavljanje, zanemarivanje i emocionalno maltretiranje imaju na djecu i adolescente.

Primjeri emocionalnog maltretiranja su kada roditelji svoju djecu ekstremno ponižavaju, prijete da će ih smjestiti u dom ili ih okrivljuju za sopstvene psihičke probleme.

Fizičko nasilje između roditelja koje djeca posmatraju takođe igra ključnu ulogu.

“Rezultati naše studije pokazuju da psihičko zlostavljanje ostavlja teške posledice, teže od svih drugih oblika maltretiranja“, objasnio je autor studije dr Lars Vajt, koji predvodi grupu istraživača na Odeljenju za dječju i adolescentsku psihijatriju, psihoterapiju i psihosomatiku u Univerzitetskoj bolnici u Lajpcigu.

U studiji je učestovalo 778 djece i adolescenata. Čak 80 odsto njih prijavilo je da su iskusili psihičko nasilje, što znači da je ova vrsta nasilja najčešća kod djece. S tim u vezi, istraživači su dokazali i da od svih formi zlostavljanja, psihičko zlostavljanje ima najjači efekat na psihu djece i adolescenata, čak i u poređenju sa oblicima zlostavljanja kojima se posvećuje više pažnje, kao što je fizičko zlostavljanje.

Kod mlađe djece uzrasta 3 – 8 godina, emocionalno maltretiranje dovelo je prvenstveno do problema u ponašanju, dok kod adolescenata dovodi do depresije i anksioznih poremećaja.

Pored opsežnih intervjua, naučnici su analizirali dosijee iz kancelarija za brigu o mladima. Ti uzorci pokazali su da je 306 djece i adolescenata iskusilo psihičko maltretiranje, a 472 učesnika nije imalo to iskustvo.

Rezultati sugerišu da je rizik od razvoja mentalnih poremećaja nakon emocionalnog maltretiranja već povećan u ranom i srednjem djetinjstvu, što naglašava potrebu za ranom intervencijom.

Što se tiče svakodnevnog života, psiholog dr Vajt naglašava:

„Moramo da edukujemo roditelje tako da češće uzimaju u obzir perspektivu djeteta. Još prije 30 godina opšteprihvaćeno je mišljenje da djecu treba ostaviti da plaču i da ono što dožive u djetinjstvu ionako zaborave. Ali sve više dolazi do potpune promjene u stavovima i razumijevanja da moramo da dopremo do najmlađe djece kada pokazuju teške emocije, kao što su ljutnja ili tuga.”

(originalnagazin)

pročitaj više

Terapeutkinja otkriva zašto je sve više djece emocionalno nestabilno

Kanadska terapeutkinja Viktorija Prudi upozorila je da su djeca sve lošija u školi i emocionalno nestabilna zbog pretjerane upotrebe tehnologija i “lošeg” roditeljstva.

Ona je opisala ono što vidi kao zabrinjavajući trend u ponašanju djece.

„Tokom mojih deset godina rada kao dječjeg terapeuta, vidjela sam, ai dalje gledam pad u socijalnom, emocionalnom i akademskom funkcionisanju djece. Kao i nagli porast poteškoća u učenju i drugih dijagnoza“, upozorila je Prudi.7

Ona je dodala da su danas djeca u katastrofalnom emocionalnom stanju i mnoge stvari iz našeg modernog stila života dovode do toga.

„Uprkos najboljim namjerama, nažalost, menjamo mozak naše djece u pogrešnom smjeru“, primijetila je terapeutkinja.

Kako bi apelovala na roditelje, navela je pet razloga zašto se to događa, a u pitanju su sljedeće navike:

– djeca dobiju sve što žele, kada žele i ne podnose kad im se kaže „ne“

– imaju veoma ograničenu društvenu interakciju

– roditelji stvaraju vještački svijet zabave za djecu u kom ne postoji dosada

– djeca previše koriste tehnologije koje ih emocionalno isključuje

– roditelji ne postavljaju čvrste granice.

Isto tako, naglasila je i kako roditelji mogu da promijene život djeteta „vježbajući“ njegov mozak kako bi moglo uspješno da funkcioniše na društvenom, emocionalnom i akademskom nivou, prenosi Index.rs.

To je prvenstveno postavljanje granica, vođenje računa o tome šta je dobro za dijete, a ne ono što dijete želi u određenom trenutku, ograničavanje korišćenja tehnologija i učenje djece njihovim obavezama, što će im biti određena podloga za budućnost.

N1

pročitaj više

Kako prepoznati emocionalnu prevaru

Preljuba ne mora biti samo fizička, ona može biti i emocionalna, skrivena, možda je čak nismo ni svjesni. Naravno, ne morate da dijelite svaki detalj života sa svojim partnerom. 

Takođe niste u obavezi da prikazujete poruke i razgovore sa drugima. Ali ako krijete veliki dio svog odnosa sa drugom osobom od svog partnera, to je crvena zastava.

Budite iskreni

Ako osjećate da morate da krijete svoj odnos sa drugom osobom od svog partnera, postoje dva moguća razloga: ili imate nezdrav odnos sa partnerom, ili imate nezdrav odnos sa drugom osobom. Razmislite o svojim osjećanjima i budite iskreni prema sebi, i prema drugima.

Emocionalno varanje se često manifestuje kroz neprikladnu komunikaciju koju imate sa drugom osobom. To mogu biti direktne riječi koje koristite u razgovoru, ili samo neprikladan govor tijela ili ponašanje. 

Evo nekoliko primjera komunikacije koju ljudi u emocionalnim aferama imaju sa drugom osobom:

– Flertovanje – Razgovor o vašoj trenutnoj vezi i otkrivanje tajni koje vam je partner povjerio.

– Kritikovanje vašeg partnera drugoj osobi.

– Otkrivanje dijelova sebe koje ne otkrivate svom partneru.

– Razgovor o seksu sa drugom osobom (čak i ako se samo šalite).

Prošle veze

Ne morate imati emotivnu vezu sa nekim koga ste upravo upoznali; možete sanjati o prošlim vezama. Sasvim je prirodno da s vremena na vrijeme razmišljate o svom bivšem, pa čak i da se prisjetite svoje prethodne veze. 

Ali ako često razmišljate o tome koliko je stara romansa bila lijepa i kako bi bilo dobro da je ponovo oživite, ovo bi mogao biti znak emocionalne prevare

pročitaj više

Evo kako se kod nas slavi Božić

Pravoslavni vjernici danas proslavljaju Božič. Ljudi jedni druge pozdravljaju riječima “Hristos se rodi!” i otpozdravljaju “Vaistinu se rodi!”

Prema drevnom vjerovanju i običaju, Božić se smatra veselim porodičnim praznikom. Na taj dan se ne ide u goste, već se Hristovo rođenje proslavlja u svojoj kući.

Hrišćani tradicionalno vjeruju da bi tog dana svi koji su tokom godine bili u svađi, trebalo da se izmire i oproste jedni drugima uvrede.

Božiću prethodi 40-odnevni post, a na dan praznika trpeza je bogata i mrsna.

Rano ujutru dočekuje se položajnik na poseban način jer on donosi sreću u kući za narednu godinu.

Kada položajnik odlazi, običaj je da se daruje kako bi u porodici imali napretka tokom cijele godine.

Običaj je takođe da domaćica rano ujutro na Božić, zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču. U ovu pogaču, koja se zove česnica, stavlja novčić. Onome kome zapadne komad pogače sa novčićem, taj će imati novac tokom cijele godine i pratiće ga sreća.

Na Božić postoji i vjerovanje da mladići treba da poklone jabuku djevojci koja im se sviđa. Ako djevojka prihvati jabuku, onda će sigurno biti njegova u toku naredne godine.

pročitaj više

Psiholozi objasnili šta se dešava kada udarite dijete

Fizičko kažnjavanje djeteta nije pravo rješenje za njegovo vaspitavanje, a ruski psiholog Mihail Labkovski je objasnio koje su posljedice ovakvog pristupa djetetu.

On je u par rečenica objasnio da fizičko kažnjavanje u ranom djetinjstvu dosta utiče na njegovu psihu tokom perioda odrastanja.

“Udaranje nije vaspitavanje, to je samo pokazatelj vaše agresije. Nemogućnost vaše samokontrole. Postoje puno bolje i djelotvornije metode, a djeca najviše uče iz onoga što vide kod svojih roditelja. Molim vas, pronađite snagu u sebi i shvatite da nije u redu da tučete djecu. Moguće je da su i vas roditelji tukli u djetinjstvu i sigurno se sjećate tih batina kao najbolnijeg iskustva iz djetinjstva. Važno je da se naglasi da je ovo vrlo ozbiljna i bitna tema o kojoj se danas premalo govori”, objasnio je Labkovski i time uputio apel roditeljima da nikad ne koriste fizičko kažnjavanje.

“Kako biste odgajili dijete koje ima samopouzdanje, kao roditelji morate da naučite da živite po svojim pravilima. Ljudi koji ne znaju šta zapravo žele, žive u svojevrsnom haosu koji usput prenose na svoju djecu, a to nije dobro”, dodao je.

(b92)

pročitaj više

Istražili smo što je glavni uzrok nedostatka empatije kod djece: Najveći razlog su roditelji

Razvijanje empatije kod djeteta pomaže u razvijanju i drugih emocionalnih i socijalnih vještina poput izgradnje samopouzdanja, razvijanja komunikacijskih i liderskih vještina, te boljih i kvalitetnijih odnosa u svakodnenvnim životnim situacijama.

Empatija je veoma važna vještina prilikom razvoja djeteta, stoga je potrebno raditi na njenom razvoju od samog početka. Neka djeca ranije počnu pokazivati određene karakteristike empatije, no to nije slučaj kod većine.

Ljudi uglavnom smatraju da je empatija nasljedna osobina, ali to nije slučaj. Psihološkinja Biljana Begović navodi da je za razvoj empatije kod djece najvažniji odgoj i vaspitanje kod roditelja, a potom i u drugim socijalnim grupama vrtiću i školi.

“Ono što smatram da dovodi do nedostatka empatije u sadašnjem društvu jeste velika upotreba mobilnih telefona i otuđivanje djece od socijalne interakcije od vršnjaka. Sve to što oni rade preko mobilnih telefona, podstiče razvoj agresije i nezainteresovanost za potrebe drugoga, vršnjaka, pa tako i kućnih ljubimaca i to se nažalost reflektuje na stvarni život i njihovo okruženje”, izjavila je za Klix.ba psihologškinja Begović.

Podučavanje emocija

Za početak je važno prepoznati emociju kod djeteta. Ukoliko i dijete poznaje neku emociju, lako će je prepoznati kod drugih. Zbog toga je važno kako se roditelji i okolina ponašaju pred djecom. U ovom slučaju je važno djetetu objasniti da su emocije prirodna pojava i usmjeriti ih da komuniciraju i dijele svoje emocije. Na taj način će se bolje nositi s vlastitim emocijama.

Djeca uvijek obraćaju pažnju na okolinu. Stoga je najbolji način da roditelji vlastitim primjerima i uzorom pokažu kako se treba nositi u određenim situacijama, pa čak i u konfliktnim situacijama.

Podučavanje saosjećanja

Ponekad nije dovoljno reći djetetu da se postavi u tuđu situaciju. Djetetu je potrebno da razumije situaciju u kojoj se neko nalazi da bi shvatilo o čemu je riječ. Najbolji način kako će dijete razumjeti situaciju jeste da svakodnevno uči o drugim kulturama, rasama ili djeci različitog ekonomskog statusa.

To potvrđuje i psihološkiinja Begović i navodi kako bi bilo poželjno kroz neke predmete u formalnom obrazovanju uvoditi razvijanje empatije i drugih socijalnih vještina. Ipak, najvećim razlogom nedostatka empatije, navodi roditelje.

“Roditelji vode brz život, ne razgovaraju dovoljno s djecom i previše su okrenuti tom virtuelnom svijetu. Sve je to jedan lanac, koji podstiče tu vrstu agresije kod djece odnosno nasilja prema vršnjacima. Naravno, koliko je važna porodica, tako i svaka socijalna grupa u kojoj dijete boravi nakon porodice, mora da radi na razvoju empatije kod djece, jer kod nedostatka empatije kod djece ne možemo očekivati da će je imati kao odrasli”, zaključila je Begović.

pročitaj više

Sagovornici Magazinnina portala objašnjavaju koji su to alarmantne sitaucije kada treba prepoznati da je dijete u problemu i spriječiti ga da izvši suicid

U posljednjih nekoliko mjeseci svjedoci amo nemilih scena kada su adolescenti izvršili samoubistvo i potresli domaću javnost.

-Prema podacima policije ove godine su bila četiri samoubistva kod djece. Posljednji slučajevi za koje je javnost saznala su nas sve uzdrmala ali su pokazala i ono o čemu dugo pričamo, a to je da ne postoje servisi podrške za djecu i porodice i da se jako mali vodi računa o mentalnom zdravlju djece. Nažalost, činjenica je da je po pitanju djece zakazalo cijelo društvo, a prevashodno institucije koje su u obavezi da zaštite djecu- kaže za Magazinnina Lepa Žunjić, socijalna radnica iz Udruženja roditelja.

Mr Marija Babić

Prema riječima mr Marije Babić, dipl.psihologa, psihotarapeta i sudskog vještaka, suicid je jako osjetljiva tema i kod psihologa, pa se ne može govoriti o nekom univerzalnom razlogu, već se najčešće bave individualnim razlikama.
– Neki od razloga su svakako nedostatak podrške, nedostatak osobe od povjerenja, procijenjene bespomoćnosti koja vodi u depresivnost ali i bježanje u komfort zonu koja vremenom postaje sve uža i uža. Posebno osjetljiv svakako jeste period adolescencije u kom mladi ljudi grade svoj identitet, u svakom smislu i oblasti – ja kao partner, ja kao prijatelj, ja kao student/ zaposleni, ja kao sin/kćerka ali i mnogi drugi. U svemu ovome jako nam je važno da budemo prihvaćeni i procijenjeni uspješni- od strane sebe ali i drugih- kaže mr Babić i dodaje sa disfunkcionalne emocije dolaze kada je naša procjena ovih stvari drugačija od onoga kako bismo mi to htjeli.
– Ovi konflikti nas često uvode u različita emocionalna stanja- ističe ona.

Prema njenim riječima ne postoji mentalno jak i mentalno slab pojedinac.

– Postoje samo okidači i naši odgovori na njih. Ne znači da ako je neko imao više procijenjeno problematičnih situacija u životu pa je na posljednjoj odustao – taj je slab. Takođe, nije ni jak onaj ko nije imao nikakvih “problema” u životu. Jak je onaj ko funkcionalno tj. zdravo odgovara na ove situacije. Naravno da je razgovor u redu, jer svaki roditelj najbolje poznaje svoje dijete. Takoďe, razgovor sa stručnim licima u mnogome pomaže- kaže mr Babić.

Lepa Žunjić

Lepa Žunjić naglašava da liniju SOS često zovu roditelji koji primijete promjene u ponasanju djece, nakon nekog događaja koji je bio alarm da nešto moraju uraditi i traze savjet.

-Često određene situacije budu okidač stanja u kojem s u se djeca i porodice nalazile i budu alarm da je potrebno nešto uraditi. Svaki poziv, razgovor, je u stvari akcija koja dovodi je pokretač promjena u porodici i ponašanju djece- naglašava Žunjić.

Na pitanje kao prepoznati dijete koje se bori sa nekim problemom, mr Babić kaže:

– Najčešće ponašanje otkriva neke štetne emocije, pa se djeca ponašaju drugačije nego inače. Povlače se, smanjuju društveni kontakt, postaju razdražljiva ili bijesna. Takođ, tu su i ostala ponašanja kao što je npr. samopovređivanje, koje predstavlja poziv u pomoć u smislu procjene da dijete ne procjenjuje da u datom momentu može da ima adekvatnu komunikaciju sa njemu bliskim osobama.

R.N.

Poster SOS linija za roditelje

Pozivom na broj 080 888 888 svakog radnog dana od 16 do 20 sati, roditelji mogu zatražiti mišljenje stručnjaka u vezi sa dječjim vaspitanjem, a sve u cilju što boljeg razvoja djeteta. Da pozivi ka SOS Roditeljskoj liniji budu besplatni, prihvatili  su svi crnogorski mobilni operateri koji su u prostorijama Ujedinjenih nacija u Podgorici  potpisali Memorandum o saradnji sa Agencijom za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost. 

pročitaj više

Istraživanje pokazalo: TikTok podstiče toksičnu kulturu ishrane kod tinejdžera

Sadržaj na TikToku koji se fokusira na hranu i težinu promoviše “kulturu otrovne ishrane” za tinejdžere i mlade, pokazuje novo istraživanje.

Istraživači sa Univerziteta u Vermontu proučavali su 100 videozapisa, koji su uključivali oznake vezane za ishranu i težinu. Svaka od deset oznaka imala je više od milijardu pregleda kada je istraživanje počelo 2020. Kako se baza korisnika TikToka proširila, tako su značajno porasli i pregledi proučavanih oznaka.

Ovi nalazi studije alarmantni su zbog istraživanja koja ukazuje na to da je korišćenje društvenih medija kod mladih povezano sa neurednom ishranom i negativnom slikom tijela.

Prema istraživačima, sveobuhvatne poruke koje se nalaze u videima o hrani veličaju gubitak težine i prikazuju „nerealnu sliku ishrane i zdravlja“ i promovišu hranu kao sredstvo za postizanje mršavosti.

„Svakog dana milioni tinejdžera i mladih ljudi dobijaju sadržaj na TikToku koji im daje vrlo nerealnu i netačnu sliku hrane i zdravlja“, kaže istraživači Lizi Poup.

Mladi moraju da počnu da razmišljaju kritički

S obzirom na to da TikTok koristi algoritme koji korisnicima sami nude sadržaj o određenim temama, može biti teško pobjeći od toksičnog sadržaja o kulturi ishrane.

„Sadržaji o mršavljenju na TikToku mogu da budu stvarno opasni, posebno za glavne korisnike platforme, a to su mladi“, dodaje Poup.

Prema koautorki studije Marisi Minadeo, činjenica da su milijarde pregledale sadržaj o tjelesnoj težini na internetu govori mnogo o ulozi koju kultura ishrane ima u našem društvu.

„Moramo da pomognemo mladima da razviju vještine kritičkog razmišljanja, ali ono što nam je stvarno potrebno je radikalno preispitivanje načina na koji se odnosimo prema svom tijelu, hrani i zdravlju. Ovdje se zaista radi o promjeni koja će nam omogućiti da živimo produktivno, srećno i zdravo“, zaključila je ona, prenosi Index.hr.

pročitaj više

Otrovni efekti roditeljskog “sram te bilo”

Posramljivanje je jedan od najstarijih alata kojim se roditelji koriste kad žele da disciplinuju svoju djecu.

“Sram te bilo, opet si se upiškio u gaće!”, “Pi, kako te nije sramota, vidiš kako tvoj drugar taj-i-taj sluša mamu, a ti ništa ne slušaš!”, “Kako te nije sramota, vidiš da seka uopšte nema pelenu, a ti si veći i još nosiš pelenu!”.

Još ako je pred drugim ljudima, pa to je onda “pun pogodak”!

Naravno, ovi roditelji misle da će ovakvim načinom komunikacije natjerati dijete da, zbog stida koji osjeća, više ne radi takve stvari. Da će ga tako naučiti šta je sramota, pa da to više ne radi. I možda i hoće. Ali, nije valjda to jedini cilj? Kad osjećaju da roditelji nisu zadovoljni njihovim ponašanjem, djeca se trude da to promijene, ali ako kao metod koristite posramljivanje, to će ostaviti mnoge druge, loše posledice po dijete. Taj osjećaj manje vrijednosti u odnosu na drugara može se trajno usaditi, pa će dijete uvijek imati osjećaj da je onaj neko drugi bolji, pametniji, ljepši od njega.

Razvoj slike o sebi

Slika koju imamo o sebi – o svojim sposobnostima, prirodi, kvalitetima i ponašanju formira se u našim najranijim danima, na osnovu onoga što o sebi čujemo od naših najbližih – roditelja, baba, djeda, vaspitača. Pa zato, ako stalno dobijamo informaciju da smo nevaljali, bezobrazni, smotani, da se ponašamo kao bebe, to je upravo ono što ćemo misliti o sebi. Ali, to NIJE motiv da se popravimo i budemo bolji. Baš naprotiv, djeca se ponašaju na bazi slike koju su stvorili o sebi. Dijete koje vjeruje da je loše, ispoljiće baš takvo ponašanje, provocirajući roditelja da mu opet kaže da je loše. Začarani krug.

Jednostavno rješenje

Roditelji imaju naviku da posmatraju ponašanje, a ne samo dijete i da, samim tim, tretiraju ponašanje umjesto ljudskog bića koje stoji iza tog ponašanja. To je tanak led – kad tretiramo ponašanje, zaboravljajući da je iza njega dijete, sa svojim emocijama i razmišljanjem, lako ćemo posegnuti za metodom posramljivanja. S druge strane, kad se potrudimo da tretiramo osobu koja stoji iza određenog ponašanja, lakše ćemo se fokusirati, disciplinovati dijete bez posramljivanja. Ovo je svakako zdraviji pristup, ali zahtijeva više truda i razmišljanja.

Posramljivanje je linija manjeg otpora – trenutno daje rezultat, a ostavlja posljedice koje se ne mogu odmah sagledati, navodeći time roditelje da pomisle da su postigli nešto dobro.

Posljedice posramljivanja djeteta

Posramljivanje ne umanjuje određenu vrstu ponašanja; ono samo umanjuje samopouzdanje. Ovo će možda uticati i na ponašanje, ali koja je cijena toga? Mnoga istraživanja posramljivanje kod djece povezuju s njihovom željom da povrijede druge.

Djeca kojoj roditelji često govore da su nevaljala vjerovatno će biti agresivna i češće će ispoljavati autodestruktivno ponašanje. Posramljivanje ih tjera da se povlače u sebe, a duboko ukorijenjen osjećaj stida prekriće maskom superiornosti, agresivnošću, a u nekim slučajevima opsesivnim perfekcionizmom.

A umjesto posramljivanja…

Kao što vi ne želite da budete postiđeni kad nešto pogriješite, ne želi ni vaše dijete. Postoji mnogo načina da dijete nečemu naučite bez napada na njegovu ličnost i ponižavanja.

Disciplina kroz igru. Tokom igre, djeca su naročito otvorena za učenje novih stvari. Tada su najviše koncentrisani i njihovi mozgovi najspremniji za nove informacije. Uključite se u igru i iskoristite se ovom prilikom da im ukažete na neka pravila lijepog ponašanja.

Ukažite djetetu na posljedice njegovog ponašanja lijepim objašnjenjem, ne posramljivanjem. Dozvolite ponekad da dijete osjeti prirodne posljedice svog ponašanja, u situacijama kad one nisu jake. Iskoristite zatim situaciju da pomognete djetetu da to popravi, bez grdnje i postiđivanja, kako bi iz svoje greške samo naučilo. Ali nikako uz vaš negativan stav, već uz vašu pomoć.

Dijete ne uči kad je posramljeno. Zato iskoristite situaciju kad je smireno i srećno da biste mu ukazali na greške i pomogli da ih ispravi. Ne fokusirajte se na ono što je loše ponašanje, već na to da pomognete djetetu da shvati kako da ga popravi.

Zamislite, recimo, da ste otputovali u stranu zemlju da radite i učenje jezika vam teško ide. Kolege na poslu vam se konstantno smiju, grde vas i postiđuju jer ne možete nikako da naučite. Potpuno je isto kada vi to radite svom djetetu jer, recimo, nikako da nauči da piški u nošu.

Kao ni odrasli, ni djeca ne žele da neko ide za njima i postiđuje ih zbog njihovih postupaka. Djeci je potreban roditelj koji će ih disciplinovati i naučiti, a ne postidjeti zbog nečega što ne zna ili ne razumije.

(direktno)

pročitaj više

Otrovni efekti roditeljskog “sram te bilo”

Posramljivanje je jedan od najstarijih alata kojim se roditelji koriste kad žele da disciplinuju svoju djecu.

“Sram te bilo, opet si se upiškio u gaće!”, “Pi, kako te nije sramota, vidiš kako tvoj drugar taj-i-taj sluša mamu, a ti ništa ne slušaš!”, “Kako te nije sramota, vidiš da seka uopšte nema pelenu, a ti si veći i još nosiš pelenu!”.

Još ako je pred drugim ljudima, pa to je onda “pun pogodak”!

Naravno, ovi roditelji misle da će ovakvim načinom komunikacije natjerati dijete da, zbog stida koji osjeća, više ne radi takve stvari. Da će ga tako naučiti šta je sramota, pa da to više ne radi. I možda i hoće. Ali, nije valjda to jedini cilj? Kad osjećaju da roditelji nisu zadovoljni njihovim ponašanjem, djeca se trude da to promijene, ali ako kao metod koristite posramljivanje, to će ostaviti mnoge druge, loše posledice po dijete. Taj osjećaj manje vrijednosti u odnosu na drugara može se trajno usaditi, pa će dijete uvijek imati osjećaj da je onaj neko drugi bolji, pametniji, ljepši od njega.

Razvoj slike o sebi

Slika koju imamo o sebi – o svojim sposobnostima, prirodi, kvalitetima i ponašanju formira se u našim najranijim danima, na osnovu onoga što o sebi čujemo od naših najbližih – roditelja, baba, djeda, vaspitača. Pa zato, ako stalno dobijamo informaciju da smo nevaljali, bezobrazni, smotani, da se ponašamo kao bebe, to je upravo ono što ćemo misliti o sebi. Ali, to NIJE motiv da se popravimo i budemo bolji. Baš naprotiv, djeca se ponašaju na bazi slike koju su stvorili o sebi. Dijete koje vjeruje da je loše, ispoljiće baš takvo ponašanje, provocirajući roditelja da mu opet kaže da je loše. Začarani krug.

Jednostavno rješenje

Roditelji imaju naviku da posmatraju ponašanje, a ne samo dijete i da, samim tim, tretiraju ponašanje umjesto ljudskog bića koje stoji iza tog ponašanja. To je tanak led – kad tretiramo ponašanje, zaboravljajući da je iza njega dijete, sa svojim emocijama i razmišljanjem, lako ćemo posegnuti za metodom posramljivanja. S druge strane, kad se potrudimo da tretiramo osobu koja stoji iza određenog ponašanja, lakše ćemo se fokusirati, disciplinovati dijete bez posramljivanja. Ovo je svakako zdraviji pristup, ali zahtijeva više truda i razmišljanja.

Posramljivanje je linija manjeg otpora – trenutno daje rezultat, a ostavlja posljedice koje se ne mogu odmah sagledati, navodeći time roditelje da pomisle da su postigli nešto dobro.

Posljedice posramljivanja djeteta

Posramljivanje ne umanjuje određenu vrstu ponašanja; ono samo umanjuje samopouzdanje. Ovo će možda uticati i na ponašanje, ali koja je cijena toga? Mnoga istraživanja posramljivanje kod djece povezuju s njihovom željom da povrijede druge.

Djeca kojoj roditelji često govore da su nevaljala vjerovatno će biti agresivna i češće će ispoljavati autodestruktivno ponašanje. Posramljivanje ih tjera da se povlače u sebe, a duboko ukorijenjen osjećaj stida prekriće maskom superiornosti, agresivnošću, a u nekim slučajevima opsesivnim perfekcionizmom.

A umjesto posramljivanja…

Kao što vi ne želite da budete postiđeni kad nešto pogriješite, ne želi ni vaše dijete. Postoji mnogo načina da dijete nečemu naučite bez napada na njegovu ličnost i ponižavanja.

Disciplina kroz igru. Tokom igre, djeca su naročito otvorena za učenje novih stvari. Tada su najviše koncentrisani i njihovi mozgovi najspremniji za nove informacije. Uključite se u igru i iskoristite se ovom prilikom da im ukažete na neka pravila lijepog ponašanja.

Ukažite djetetu na posljedice njegovog ponašanja lijepim objašnjenjem, ne posramljivanjem. Dozvolite ponekad da dijete osjeti prirodne posljedice svog ponašanja, u situacijama kad one nisu jake. Iskoristite zatim situaciju da pomognete djetetu da to popravi, bez grdnje i postiđivanja, kako bi iz svoje greške samo naučilo. Ali nikako uz vaš negativan stav, već uz vašu pomoć.

Dijete ne uči kad je posramljeno. Zato iskoristite situaciju kad je smireno i srećno da biste mu ukazali na greške i pomogli da ih ispravi. Ne fokusirajte se na ono što je loše ponašanje, već na to da pomognete djetetu da shvati kako da ga popravi.

Zamislite, recimo, da ste otputovali u stranu zemlju da radite i učenje jezika vam teško ide. Kolege na poslu vam se konstantno smiju, grde vas i postiđuju jer ne možete nikako da naučite. Potpuno je isto kada vi to radite svom djetetu jer, recimo, nikako da nauči da piški u nošu.

Kao ni odrasli, ni djeca ne žele da neko ide za njima i postiđuje ih zbog njihovih postupaka. Djeci je potreban roditelj koji će ih disciplinovati i naučiti, a ne postidjeti zbog nečega što ne zna ili ne razumije.

(direktno)

pročitaj više

Kako da pomognete djetetu da izgradi samopouzdanje

Ukoliko se vi susrećete sa periodom adaptacije ali i ako vaše dijete već ima izgrađene radne obaveze međutim želite da radite na njegovom samopouzdanju naredni redovi vam mogu biti od koristi.

U razgovoru sa psiholozima došli smo do zanimljivih savjeta koje možete primjenjivati u odnosu sa djetetom i koji će im pomoći u svakodnevnici.

Psiholozi ističu da najprije treba prihvatiti dječiji karakter, zato što nije svako dijete isto i nema želju za istim aktivnostima u kojima bi pratilo grupu vršnjaka.

Kako bi dijete razvilo samopouzdanje treba mu pomoći da spozna i zavoli svoj karakter, svoju individualnost i osobine koje ga krase i razlikuju od vršnjaka.

Često se u društvu roditelji susreću sa mitom da dijete nema samopouzdanje, a zapravo je intravertno, zato je važno pratiti razvoj djeteta kao cjeline i ostati podrška na ovom izazovnom putu.

Ohrabrujte dijete

Kako bi dijete napredovalo i osjetilo da razumijete proces kroz koji prolazi prije nego što postigne određene rezultate važno je ohrabrivanje. Prolazeći različite procese sa djecom i ohrabrujući ga na putu do uspjeha ono će se dodatno zbližiti sa vama i dokazaćete mu da razumijete njegov svijet.

Djeca često misle da roditelji vide samo rezultat i da su obaveze i zaduženja koje je dijete imalo kako bi dostiglo cilj male, naspram obaveza odraslog čovjeka. Istina je da je vama sada izuzetno lak kontrolni iz matematike (naprimjer), ali pokažite djetetu da razumijete period u kom se trenutno nalazi uz produktivne riječi poput ”Vjerujem u tebe”.

Izbjegavajte poređenja

Pokušajte da izbjegnete poređenje sa drugom djecom, ističu psiholozi. Svakako da im je jasno da roditelji žele svom djetetu najbolje ali djeca često poređenje shvataju negativno i doživljavaju kao da ih se roditelji stide i da žele da imaju neko drugo dijete pored sebe.

Riječi odraslih djeca često preozbiljno shvate što može na duže staze napraviti problem sa samopouzdanjem. Savjet psihologa je da se izbjegavaju poređenja sa drugom djecom van porodice ali i sa starijom i mlađom braćom i sestrama.

Uključite djecu u svakodnevne aktivnosti

Jasno je da roditelji žele da uključe djecu u aktivnosti u skladu sa afinitetom djeteta poput različitih sekcija u školi, časova plivanja i drugih treninga.

Istraživanja psihologa širom svijeta pokazuju da je važno uključiti dijete u svakodnevne kućne aktivnosti i aktivnosti porodice koje se obavljaju.

To znači da možete dijete uključiti u nedjeljno održavanje kuće, prostiranje veša, odlazak u prodavnicu kako bi se osjetilo vrijednim u kolektivu što će se kasnije odraziti na njihovu samosvjesnost i osjećaj sopstvene vrijednosti.

Na ovaj način dijete gradi samopouzdanje i pritom stiče radne navike i upoznaje se sa poslovima u kući koji će mu biti neopohodni tokom života, piše Magazin Novosti.

pročitaj više

Roditelji sabotiraju san svoje bebe a da nisu ni svjesni

Stručnjaci su ponudili par savjeta kako bi pomogli budućim mamama.

Cilj ovih smjernica je da razviju dobre navike kada je bebin san u pitanju.

Prestanite da budete krevetić za bebe

Stručnjaci napominju da bi trebalo da izbjegavate situacije u kojima dijete spava u vašim rukama.

“Beba tako nauči da spava uz pomoć roditelja, pa kad se uveče probudi, ne može sama da zaspi opet”, kaže Džudit Oven, savjetnica za roditelje u bolnici u Bostonu.

Izbjegavajte drijemanje u pokretu

“Ako često spava u kolicima ili u sjedištima za djecu, kretanje će automatski početi da povezuje sa snom i teško će biti da je prilagodite drugačijem načinu spavanja”, kaže dr Džodi Mindel, takođe, savjetnica za roditelje u pomenutoj bolnici.

Ne dozvolite da zamijeni dan za noć

Trebalo bi da ograničite dnevno drijemanje, kako bi beba imala normalan san u toku noći.

Ukoliko se prekorači optimalno vrijeme predviđeno za dnevno drijemanje, to može da utiče na bebin san u večernjim satima, kao i na činjenicu da će poremetiti san, prenosi “Super žena”.

pročitaj više

Stručnjaci: Djecu ne treba pretjerano hvaliti

Savjeti o vaspitanju djece često se mijenjaju. Kako nauka ponudi neke nove odgovore, roditelji nastoje da usvoje najbolje i najkorisnije informacije koje bi im pomogle u donošenju najboljih odluka.

Iako su pohvale dobra za djecu, postavlja se pitanje o načinu na koji bi trebalo da budu iskomunicirana.

Prema Research Addictu, pohvale su opšte dobre. Kad roditelj hvali dijete za ono šta čini dobro, umjesto da ga prekori zbog njegovih grešaka, dijete će u odnosima s ljudima pokazivati manje agresije, pokazalo je istraživanje.

Dvije vrste pohvale

U praksi je situacija s pohvalama ipak složenija nego što se čini na prvi pogled. Nije dovoljno samo djetetu reći koliko je dobro premda je to definitivno jedan od načina. Naime, postoji lična pohvala i pohvala temeljena na trudu.

Lična pohvala je pohvala djetetu zbog njegovih prirodnih sposobnosti i vještina. Ova vrsta pohvale je najbolja kad želite da djetetu iskažete ljubav.

Pohvala na temelju truda je hvaljenje neke djetetove radnje ili aktivnosti. To podrazumijeva pohvalu za nešto što dijete može da kontroliše.

Postoji li negativna strana pohvale?

Iako na prvu ne djeluje tako, moguće je da se s pohvalama pretjera. Parenting Science navodi da je objavljeno istraživanje koje je pokazalo da pohvale mogu da potkopaju djetetovu motivaciju, što znači da mogu da dovedu do toga da ono misli kako nije potrebno ulagati trud da bi nešto postiglo. To se događa kad roditelji upadnu u zamku pretjerivanja s ličnim pohvalama jer to dovodi djecu do uvjerenja da sve vještine posjeduju prirodno i da na njima nije potrebno raditi.

(index.hr)

pročitaj više

Bajke kod djece razvijaju čitalačku pismenost i maštu

Iako u pedagogiji i psihologiji decenijama postoje podijeljena mišljenja o tome jesu li klasične bajke, poput Grimovih ili Andersenovih, dobre za djecu ili ne, činjenica je da su one dio kulturnog nasljeđa te da se čitaju već generacijama. Struka navodi da su od najranije dobi klasične bajke veoma važne za razvoj djeteta.

Rani razvoj čitalačke pismenosti

,,Ako želite da vam djeca budu inteligentna, čitajte im bajke. Ako želite da budu inteligentnija, čitajte im više bajki”, rekao je Albert Ajnštajn. Pripovijedanje i slušanje priča igra važnu ulogu u ranom razvoju čitalačke pismenosti. Obogaćuje se njihov rječnik, jer sa svakom novom bajkom čuju barem jednu riječ koju ranije nisu poznavali. Što im se češće čita (ili što ih češće podstičete da sami čitaju kada uče čitati), rječnik će biti bogatiji.

Razvijanje vještina rješavanja problema

Djeca uče od likova u pričama i to im pomaže da povežu situacije sa svojim životom. Priče pokazuju djeci kako da imaju pozitivan pogled na stvari koje ih okružuju. Ponekad je djeci vrlo teško da izraze osjećanja, ali kada ih prepričavaju preko likova i njihovih borbi, nesvjesno to povezuju sa svojom situacijom. Na primjer, ako se dijete osjeća odbačeno i nevoljeno, lako će se uporediti s likom u bajci ,,Ružno pače”, ali će mu pozitivan kraj dati nadu da će sve biti dobro.

Izgradnja emocionalne otpornosti

Mnoge porodice, a posebno djeca, u današnjem vremenu izloženi su stresu. U takvoj situaciji djeca moraju biti svjesna da se loše stvari događaju svima. A klasične bajke mogu imati brojne dobrobiti za djecu – mogu im pomoći da razviju emocionalnu otpornost pomažući im da povežu priče sa stvarnim životnim problemima u kojima junak pobjeđuje. Ove im priče pokazuju da svi prolazimo kroz životne izazove i da vjeruju da mogu uspjeti u životu.

Razvijanje komunikacijskih vještina

Djetetu se bajke najčešće čitaju kada samo još ne zna čitati. Ali zato je od presudne važnosti razgovarati s djetetom nakon čitanja, jer se upravo tim razgovorom počinju razvijati komunikacijske vještine. Krenite od početka radnje, upitajte dijete šta se dogodilo, koje je likove upoznalo, kakvi su ti likovi, kako se priča završava, šta mu se najviše svidjelo, šta mu se nije svidjelo… I pazite na to da pitanja budu usklađena s uzrastom djeteta.

Razvijanje mašte

Jedna od osnovnih karakteristika bajki je ispreplitanje mogućeg i nemogućeg, realnog i nadrealnog. Tu su likovi poput vilenjaka i zmajeva koji ne postoje u stvarnom svijetu, ali upravo su ti elementi oni koji će kod djeteta razvijati maštu. Dijete će i te kako postati svjesno toga da to nije stvarnost, ali će i naučiti kako samo stvarati svoje likove, kako kreativno pristupiti pisanju sastava, kako na maštovit način rješavati svakodnevne situacije.

(agencije)

pročitaj više

Muškarci mogu da budu depresivni kada se rodi beba

Postporođajna depresija može da pogodi oba roditelja u isto vrijeme, prenosi britanski Daily Mail.

Velika studija ustanovila je da jedan u 30 parova pati od poznatog termina “baby blues” ili postporođajne depresije za koju se mislilo da može da se pojavi samo kod novopečenih majki.

Ovo stanje javlja se u prvoj godini bebinog života i potpomognuto je hormonskim promjenama koje se dešavaju u tijelu nakon porođaja, ali i sa samim promjenama životnih navika koje sa sobom nosi roditeljstvo.

Psihološki efekti posporođajne depresije su manje poznati kod muškaraca ali to ne znači da ne postoje u njihovom slučaju.

Studija koju je spredvodio Univerzitet u Londonu posmatrao je 30.000 parova koji su nedavno dobili bebe i ustanovili da je čak 3,2 odsto parova patilo od postporođajne depresije u isto vrijeme.

Simptomi postporođajne depresije uključuju gubitak interesovanja za bebu, osjećaj beznadežnosti, razdražljivost i nemogućnost uživanja u bilo čemu. Neki pate i od napada panike, anksioznosti i gubitka apetita.

Magazin “JAMA Network Open” objavio je studiju da je rizik da oba roditelja pate od depresije istovremeno povećan nakon rođenja bebe.

Da stvari idu lančanim putem pokazuje i da je rizik da očevi pate od anksioznosti tri puta veći ako je majka depresivna.

Majke koje su ranije bile izložene stresu u većem su riziku da pate od postporođajne depresije, kao i one koje nemaju socijalnu podršku i one koje su imale nasilnog partnera.

S druge strane muškarci su više izloženi riziku ako imaju niži stepen obrazovanja, nemaju posao ili nisu zadovoljni u braku.

(ona.rs)

pročitaj više

ISPLATA DJEČJEG DODATKA ISKLJUČIVO PREKO POŠTE: Poštar provjerava jesu li sva djeca na broju

Roditelji ili staratelji od juče centrima za socijalni rad mogu predati prijavu za ostvarivanje prava na dječji dodatak, a kako je ranije saopšteno iz Ministarstva rada i socijalnog staranja, to davanje isplaćivaće se isključivo putem Pošte Crne Gore, na adresu prebivališta djeteta.

Takav način, kažu u Udruženju Roditelji, apsolutno je neprihvatljiv u 21. vijeku, posebno imajući u vidu da su pravo na dječji dodatak do sada imali mališani do navršene šeste godine, a da su njihovi roditelji, odnosno staratelji mogli da izaberu način isplate – na račun u banci ili putem pošte.

Ministarstvo: Mehanizam kontrole

Iz Ministarstva tvrde da isplata dječjeg dodatka “treba da se vrši isključivo preko Pošte Crne Gore, pošto ne postoji drugi mehanizam kontrole da li lica koja ostvaruju prava na materijalna davanja borave na prijavljenoj adresi u Crnoj Gori”.

”Taj mehanizam kontrole odnosno sprečavanja zloupotreba ne odnosi se samo na dodatak za djecu nego za sva prava iz socijalne i dječje zaštite i u tom slučaju pravo na dodatak za djecu ne može biti izuzetak. Prava iz socijalne i dječje zaštite ostvaruju građani Crne Gore ukoliko žive na teritoriji Crne Gore. Eventualna isplata preko banaka otvorila bi mogućnost da pravo na dječji dodatak ostvare i državljani Crne Gore koji ne žive na teritoriji Crne Gore, gdje u skladu sa Zakonom o socijalnoj i dječjoj zaštiti centri za socijalni rad nemaju nadležnost u postupacima ostvarivanja prava iz oblasti socijalne i dječje zaštite”, navode iz Ministarstva.

Tvrde i da Zakonom o registrima prebivališta i boravišta iz 2015. nije propisana obaveza državljana Crne Gore da odjave prebivalište prilikom odlaska na rad u inostranstvo u odnosu na prethodno zakonsko rješenje, koje je bilo na snazi u periodu donošenja Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti 2013, a kojim je bila utvrđena obaveza odjave prebivališta.

”Iz navedenih razloga nema više mogućnosti vršenja kontrole mjesta stanovanja i utvrđivanja da li se korisnik prava iz socijalne i dječje zaštite nalazi, odnosno živi na teritoriji van Crne Gore”, navode iz resora rada i socijalnog staranja.

Mihailović: Neozbiljno, roditelji do sada imali mogućnost primanja dodatka preko banke

Direktorica nevladine organizacije Udruženje Roditelji Kristina Mihailović poručuje da je potpuno neprihvatljivo da se dječiji dodatak isplaćuje isključivo preko Pošte.

Kazala je da “ovakve neozbiljnosti odavno nije bilo s obzirom na to da smo u decembru znali da treba da se pripremamo za primjenu izmijenjenog Zakona o socijalnoj i dječjoj zaštiti”.

Mihailović je pitala i da li to znači da će roditeljima djece do šest godina biti ukinuto pravo da dječji dodatak primaju preko računa u banci “jer je njima to do sada bilo omogućeno

Pitala je i čemu služe dokazi o prebivalištu, ali i činjenica da su centri umreženi s bazama Ministarstva unutrašnjih poslova.

”Ukoliko poštar vrati novac, jer nije našao nikoga na adresi, roditelj mora da ide u označenu poslovnicu, čeka redove, troši svoje vrijeme i resurse. Tako se, između ostalog, roditeljima prave i dodatni troškovi”, naglasila Mihailović u izjavi za “Vijesti”.

Ukazala je i na to da, ukoliko su u pitanju troškovi provizije kod banaka, onda je trebalo prethodno napraviti adekvatnu analizu.

”Koja bi pokazala kolika bi provizija bila bankama, a kolika je Pošti Crne Gore, pa da vidimo na koji način to može da se riješi”, ističe Mihailović.

Ništa nijesmo naučili iz prošlog ciklusa za prijavu

Prema njenim riječima, i sistem prijavljivanja je mogao biti drugačiji.

”Umjesto da smo nešto naučili u odnosu na prošli ciklus za prijavljivanje, da smo uspjeli da napravimo onlajn aplikaciju, mi tjeramo roditelje da na ovim temperaturama čekaju u redovima kako bi djecu prijavili za dodatak”, kaže Mihailović, ističući na to da su roditelji tek juče saznali kako će sistem prijava da funkcioniše.

”Recimo, na vratima najvećeg centra za socijalni rad u državi, u Podgorici, juče poslije podne su osvanule instrukcije za prijavljivanje. Roditelji su juče saznali da se mogu prijaviti u dva objekta centra u Podgorici… Nijesu se svi centri na isti način ophodili prema roditeljima, pa je bilo i svijetlih primjera poput danilovgradskog centra koji je još prošle sedmice na svom sajtu objavio raspored prijavljivanja”, kazala je Mihailović.

”Uz činjenicu da smo ovo već prošli, potpuno je nelogično da ne idemo bar korak naprijed, naprotiv, dodatno bespotrebno komplikujemo stvari”, zaključila je ona.

Iz Ministarstva kažu da se rad sa stankama organizuje od opštine do opštne, “pošto nijesu svi centri jednako opterećeni očekivanim brojevima zahtjeva”.

”Shodno instrukciji Ministarstva, svaki centar za socijalni rad se putem lokalnih medija pojedinačno oglasio povodom termina prijema zahtjeva”, kazali su iz tog resora.

Dodaju i da će se raditi na razvoju opcije za onlajn prijavu zahtjeva za ostvarivanje prava iz socijalne i dječje zaštite.

”Da bi u pogledu zaštite podataka o ličnosti i Zakona o upravnom postupku, prijava građana bila pravno ‘ispravna’ (što je potvrđeno i u konsultaciji s nadležnom inspekcijom) preduslov za onlajn prijavu je da bude izvršena putem ličnog digitalnog sertifikata građanina/građanke, a za koju je opet potreban i čitač digitalnih sertifikata koji obezbjeđuje građanin…”, precizirali su iz Ministarstva.

Za dječji dodatak može se aplicirati do 30. septembra. Prijave mogu biti dostavlljene i nakon tog roka, ali će pravo “na dodatak biti priznato od narednog mjeseca u odnosu na mjesec kad ste se prijavili”. Pravo na dodatak, u iznosu od 30 eura, ostvaruju djeca do navršenih 18 godina.

(vijesti)

pročitaj više

Pričljivi roditelji imaju poslušniju i pametniju djecu

Pronađena je veza između djece koja su redovno razgovarala s odraslima i njihovih neverbalnih sposobnosti, kao što su rasuđivanje, računanje i svijest o oblicima.

U svrhu studije naučnici su postavili uređaje za snimanje u odjeću 107 djece u dobi od dvije do četiri godine.

Preslušavajući dnevnu interakciju te djece s roditeljima, mogli su procijeniti kakvu vrstu razgovora djeca vode s odraslima koji su uključeni u njihov život, objavili su u jednoj studiji u Italiji koju prenosi geek.hr.

Od roditelja su zatražili i da s djecom izvršavaju niz aktivnosti kao što su crtanje i bojenje, s ciljem testiranja kognitivnih vještina djece.

“Upotrebljavajući uređaje za snimanje zvuka, mogli smo na nenametljiv način proučiti interakciju između male djece i njihovih porodica u svakodnevnom okruženju, a ne u laboratoriju. Otkrili smo kako je količina riječi koje izgovaraju odrasle osobe, a djeca ih čuju, pozitivno povezana s njihovim kognitivnim sposobnostima”, utvrdila je voditeljka studije dr Katrina d’Apice.

Ona takođe ohrabruje roditelje da s djetetom razgovaraju normalno, kao i sa svakom drugom osobom, jer će im to koristiti.

Zanimljiv je i podatak kako su naučnici uočili da se pozitivno roditeljstvo, u kojem roditelji podstiču djecu na istraživanje i izražavanje, povezuje s manje znakova agresivnog i neposlušnog ponašanja.

(fena)

pročitaj više

Zašto roditelji ne treba da tjeraju djecu da dijele svoje igračke

Većina roditelja bila je u situaciji da dijete ne želi da podijeli igračku sa drugom djecom u parku i silno se upire objašnjavajući mališanu da preda predmet u kojem je uživao drugom djetetu jer je ono zainteresovano za njega, prenosi Verywellfamily.

Zašto to radimo?

Jedan od osnovnih principa ranog vaspitanja djece je njihovo učenje da se lijepo ophode prema drugarima, što mnogi roditelji poistovjećuju s dijeljenjem svega što dijete ima kod sebe u rukama.

Ono što je važno jeste da se zapitate s kojim ciljem tjerate dijete na dijeljenje? Da li mislite da će se dijete tako lakše uklopiti u društvo? Ili to radite zbog drugih odraslih koji su tu prisutni da ne bi pomislili da odgajate sebično i nemarno dijete?

Tokom ranog razvoja dijete uči kako da zadovolji sopstvene potrebe. Ideja o dijeljenju i pozajmljivanju je previše složena da bi dijete moglo da je razumije.

Dijete u ranom uzrastu nije razvilo empatiju i ne može da se stavi u ulogu drugog djeteta.

Kako smatra psiholog Lauri Markam, kada tjeramo djecu da dijele igračke učimo ih pogrešnim lekcijama, a to je da glasno plakanje pomaže da se dobije nešto što se želi i da bi svi trebalo da prekinu ono što rade kako bi nešto dali drugome samo zato što to drugi traži.

Roditelji sigurno ne žele ovakve poruke da prenesu djeci kada ih prisiljavaju da dijele.

Prema mišljenju psihologa, umjesto što dijete tjerate da dijeli treba da mu objasnite na koji način može da riješi sukob. Rješenje je dogovor kada bi drugo dijete koje želi igračku moglo da dođe na red za igru sa željenim predmetom.

Potrebno je da roditelj djeteta koje želi predmet odreaguje u datoj situaciji i nauči ga strpljenju.

Ako odrasli uvijek uskaču ili postavljaju granice, dijete gubi sposobnost učenja iz iskustva. Važno je da nauči kako da govori u svoje ime i na ljubazan način, pun poštovanja.

Djeca bi trebalo da imaju punu slobodu tokom igranja i da, kada su spremna, predaju igračku nekom drugom. Ovaj metod razvija samoregulaciju, samodisciplinu i sposobnost prepoznavanja svojih i tuđih osjećaja i nivoa zadovoljstva.

Djeca vole da usrećuju drugu djecu, ali kada to ne rade pod pritiskom. Roditelj mora da nauči dijete kako da sačeka svoj red, jer su krajnji cilj ove metode djeca koja su naučena strpljenju i empatiji.

pročitaj više

Zašto roditelji ne treba da tjeraju djecu da dijele svoje igračke

Većina roditelja bila je u situaciji da dijete ne želi da podijeli igračku sa drugom djecom u parku i silno se upire objašnjavajući mališanu da preda predmet u kojem je uživao drugom djetetu jer je ono zainteresovano za njega, prenosi Verywellfamily.

Zašto to radimo?

Jedan od osnovnih principa ranog vaspitanja djece je njihovo učenje da se lijepo ophode prema drugarima, što mnogi roditelji poistovjećuju s dijeljenjem svega što dijete ima kod sebe u rukama.

Ono što je važno jeste da se zapitate s kojim ciljem tjerate dijete na dijeljenje? Da li mislite da će se dijete tako lakše uklopiti u društvo? Ili to radite zbog drugih odraslih koji su tu prisutni da ne bi pomislili da odgajate sebično i nemarno dijete?

Tokom ranog razvoja dijete uči kako da zadovolji sopstvene potrebe. Ideja o dijeljenju i pozajmljivanju je previše složena da bi dijete moglo da je razumije.

Dijete u ranom uzrastu nije razvilo empatiju i ne može da se stavi u ulogu drugog djeteta.

Kako smatra psiholog Lauri Markam, kada tjeramo djecu da dijele igračke učimo ih pogrešnim lekcijama, a to je da glasno plakanje pomaže da se dobije nešto što se želi i da bi svi trebalo da prekinu ono što rade kako bi nešto dali drugome samo zato što to drugi traži.

Roditelji sigurno ne žele ovakve poruke da prenesu djeci kada ih prisiljavaju da dijele.

Prema mišljenju psihologa, umjesto što dijete tjerate da dijeli treba da mu objasnite na koji način može da riješi sukob. Rješenje je dogovor kada bi drugo dijete koje želi igračku moglo da dođe na red za igru sa željenim predmetom.

Potrebno je da roditelj djeteta koje želi predmet odreaguje u datoj situaciji i nauči ga strpljenju.

Ako odrasli uvijek uskaču ili postavljaju granice, dijete gubi sposobnost učenja iz iskustva. Važno je da nauči kako da govori u svoje ime i na ljubazan način, pun poštovanja.

Djeca bi trebalo da imaju punu slobodu tokom igranja i da, kada su spremna, predaju igračku nekom drugom. Ovaj metod razvija samoregulaciju, samodisciplinu i sposobnost prepoznavanja svojih i tuđih osjećaja i nivoa zadovoljstva.

Djeca vole da usrećuju drugu djecu, ali kada to ne rade pod pritiskom. Roditelj mora da nauči dijete kako da sačeka svoj red, jer su krajnji cilj ove metode djeca koja su naučena strpljenju i empatiji.

(Telegraf)

pročitaj više

Pubertet danas počinje mnogo ranije, a niko ne zna zašto

Marsija Herman-Gidens je prvi put shvatila da se nešto mijenja kod mladih djevojaka kasnih 1980-ih, dok je radila kao direktor tima za zlostavljanje djece u Medicinskom centru Univerziteta Duke u Duramu, Sjeverna Karolina.

Tokom procjene djevojčica koje su bile zlostavljane, dr Herman – Gidens je primijetila da su mnoge od njih počele da razvijaju grudi sa šest ili sedam godina.

„To mi nije bilo u redu“, rekla je dr Herman-Gidens, koja je sada pomoćna profesorka na Gilings školi za globalno javno zdravlje Univerziteta Sjeverne Karoline.

Ona nije mogla da pronađe podatke koji bi pratili početak puberteta kod djevojčica u Sjedinjenim Državama. Zato je odlučila da ih sama prikupi.

Deceniju kasnije, objavila je studiju o više od 17.000 djevojčica koje su bile podvrgnute fizičkim pregledima u kancelarijama pedijatara širom zemlje.

Brojke su otkrile da su u prosjeku djevojčice sredinom 1990-ih počele da razvijaju grudi – što je tipično prvi znak puberteta – oko 10 godina, više od godinu dana ranije nego što je ranije zabilježeno. Pad je bio još izrazitiji kod crnih djevojčica, koje su počele da razvijaju grudi, u prosjeku, sa 9 godina.

Medicinska zajednica bila je šokirana nalazima, a mnogi su sumnjali u dramatičan novi trend koji je primijetio nepoznati ljekarski asistent, prisjeća se dr Herman-Gidens.

„Bili su zaslepljeni“, rekla je.

Ali pokazalo se da je studija bila prekretnica u medicinskom razumijevanju puberteta. Studije koje su rađene decenijama od tog trenutka potvrdile su, u desetinama zemalja, da je doba puberteta kod djevojčica opadalo za oko tri mjeseca po deceniji od 1970-ih. Sličan obrazac, iako manje ekstreman, primijećen je kod dječaka.

Iako je teško razdvojiti uzrok i posljedicu, raniji pubertet može imati štetne posljedice, posebno za djevojčice.

Djevojčice koje rano prolaze kroz pubertet izložene su većem riziku od depresije, anksioznosti, zloupotrebe supstanci i drugih psiholoških problema, u poređenju sa vršnjakinjama koje kasnije dođu u pubertet.

Djevojčice koje dobiju menstruaciju ranije mogu takođe biti u većem riziku od razvoja raka dojke ili materice u odraslom dobu, piše New York Times.

Niko ne zna koji faktor, ili što je još vjerovatnije, koja kombinacija faktora – pokreće raniji pubertet ili zašto postoje velike razlike na osnovu rase i pola.

Čini se da gojaznost igra ulogu, ali ne može u potpunosti da objasni promjenu.

Istraživači takođe istražuju druge potencijalne uticaje, uključujući hemikalije koje se nalaze u određenoj plastici i stres. I iz nejasnih razloga, ljekari širom svijeta su prijavili porast slučajeva ranog puberteta tokom pandemije.

„Vidimo ove značajne promjene kod sve naše djece i ne znamo kako da to spriječimo. Ne znamo šta je uzrok“, rekao je dr Anders Džul, pedijatar endokrinolog sa Univerziteta u Kopenhagenu koji je objavio dvije nedavne studije o ovim pojavama.

Gojaznost

Otprilike u vrijeme kada je dr Herman-Gidens objavila svoju značajnu studiju, istraživačka grupa dr Džula je ispitivala razvoj grudi u zajednici od 1.100 djevojčica u Kopenhagenu. Za razliku od američke djece, danska grupa je odgovarala šablonu koji je dugo opisivan u medicinskim udžbenicima – djevojčice su počele da razvijaju grudi u prosječnoj starosti od 11 godina.

„Dosta sam intervjuisan o bumu puberteta u SAD, kako smo ga nazvali, a ja sam rekao, ’to se ne dešava u Danskoj‘“, rekao je dr Džul.

U to vrijeme, on je sugerisao da je raniji početak puberteta u Sjedinjenim Državama vjerovatno vezan za porast gojaznosti u djetinjstvu, što se nije dogodilo u Danskoj.

Gojaznost je povezana sa ranijim periodima kod djevojčica od 1970-ih. Brojne studije su od tada utvrdile da djevojke koje imaju višak kilograma ili su gojazne, imaju tendenciju da dobiju prvu menstruaciju ranije nego djevojke prosječne težine.

U jednoj decenijama dugoj studiji koja je rađena na uzorku od skoro 1.200 djevojčica u Luizijani, objavljenoj 2003. godine, gojaznost u djetinjstvu je bila povezana sa ranijim ciklusima – svaka standardna devijacija iznad prosječne tjelesne težine u djetinjstvu bila je povezana sa udvostručenom šansom za menstruaciju prije 12. godine.

Istraživači iz Britanije su 2021. otkrili da leptin, hormon koji oslobađaju masne ćelije i koji ograničava glad, djeluje na dio mozga koji takođe reguliše seksualni razvoj. Miševi i ljudi sa određenim genetskim mutacijama u ovoj regiji doživjeli su kasniji seksualni razvoj.

„Mislim da ovih dana nema mnogo kontroverzi oko toga da je gojaznost glavni uzrok koji doprinosi ranom pubertetu“, rekla je dr Natali Šo, pedijatrijski endokrinolog sa Nacionalnog instituta za zdravstvene nauke o životnoj sredini koja je proučavala efekte gojaznosti na pubertet.

Ipak, dodala je, mnoge djevojke koje se rano razviju nemaju višak kilograma.

„Gojaznost ne može da objasni sve ovo“, rekla je dr Šo.

Hemikalije

U deceniji nakon Herman-Gidensine studije, dr Džul je počeo da primjećuje povećanje broja preporuka za rani pubertet u Kopenhagenu, uglavnom djevojčica koje su razvijale grudi sa 7 ili 8 godina.

„Onda smo pomislili: ’Da li je ovo pravi fenomen?‘“, rekao je dr Džul. Pitao se – da li su roditelji i ljekari postali „histerični“ zbog izvještavanja o studiji dr Herman-Gidens.

U istraživanju iz 2009. na skoro 1.000 djevojčica školskog uzrasta u Kopenhagenu, njegov tim je otkrio da je prosječna starost razvoja grudi pala za godinu dana od njegovog ranijeg istraživanja, na nešto manje od 10 godina, pri čemu je većina djevojčica u rasponu od 7 do 12 godina. Djevojčice su takođe dobijale menstruaciju ranije, oko 13 godina, oko četiri mjeseca ranije nego što je on ranije prijavio.

„To je veoma primjetna promjena u veoma kratkom vremenskom periodu“, rekao je dr Juul.

Ali, za razliku od ljekara u Sjedinjenim Državama, on nije mislio da je gojaznost kriva – indeks tjelesne mase danske djece u iz 2009. nije bio ništa drugačiji nego što je bio 1990-ih.

Dr Džul je postao jedan od najglasnijih zagovornika alternativne teorije – da je za sve to krivo izlaganje hemikalijama.

Djevojčice sa najranijim razvojem grudi u njegovoj studiji iz 2009. godine, rekao je, imale su najveći nivo ftalata u urinu, supstanci koje se koriste da plastiku čine izdržljivijom, a nalaze se u svemu, od vinilnih podova do ambalaže za hranu.

Ftalati pripadaju široj klasi hemikalija koje se nazivaju „endokrini disruptori“, koji mogu uticati na ponašanje hormona i postali su sveprisutni u životnoj sredini u posljednjih nekoliko decenija. Ali dokazi da oni pokreću raniji pubertet nisu pouzdani.

U preglednom članku objavljenom prošlog mjeseca, dr Džul i tim istraživača analizirali su stotine studija koje se bave endokrinim disruptorima i njihovim efektima na pubertet.

Metode studija su se veoma razlikovale; neke su urađeni kod dječaka, druge kod djevojčica, i testirane su na mnogo različitih hemikalija u različitim godinama izloženosti. Na kraju, analiza je uključila 23 studije koje su bile dovoljno slične za upoređivanje, ali nije mogla da pokaže jasnu vezu između bilo koje pojedinačne hemikalije i doba puberteta.

„Veliki zaključak je da postoji malo publikacija i malo podataka za istraživanje ovog pitanja“, rekao je dr Rus Hauser, epidemiolog za životnu sredinu na Harvard T.H. Chan School of Public Health i koautor analize.

Taj nedostatak podataka je naveo mnoge naučnike da budu skeptični prema teoriji, rekao je dr Hauser, koji je nedavno izvijestio o tome kako endokrini poremećaji utiču na pubertet kod dječaka.

„Nemamo dovoljno podataka da bismo izgradili jak slučaj za određenu klasu hemikalija.“

Stres i način života

Drugi faktori takođe mogu biti uključeni u raniji pubertet, barem kod djevojčica.

Seksualno zlostavljanje u ranom djetinjstvu je povezano sa ranijim početkom puberteta. Međutim, uzročne strelice je teško nacrtati.

Stres i trauma bi mogli da podstaknu raniji razvoj, ili, kako je dr Herman-Gidens pretpostavila prije nekoliko decenija, djevojke koje se fizički razviju ranije mogle bi biti podložnije zlostavljanju.

Djevojčice čije majke imaju istoriju poremećaja raspoloženja takođe izgleda vjerovatnije ranije ulaze u pubertet, kao i djevojčice koje ne žive sa svojim biološkim očevima.

Faktori načina života kao što je nedostatak fizičke aktivnosti takođe su povezani sa promjenama u vremenu puberteta.

A tokom pandemije, pedijatrijski endokrinolozi iz cijelog svijeta primijetili su da se povećavaju preporuke za raniji pubertet kod djevojčica.

Studija objavljena u Italiji u februaru pokazala je da je 328 djevojčica upućeno u pet klinika širom zemlje tokom perioda od sedam mjeseci 2020. godine, u poređenju sa 140 u istom periodu 2019. (Nijedna razlika nije pronađena kod dječaka.)

Anegdotski, isto nešto bi se moglo dogoditi u Indiji, Turskoj i Sjedinjenim Državama.

„Pitao sam svoje kolege širom zemlje i veliki broj njih je rekao da, vide sličan trend“, rekao je dr Pol Kaplovic, profesor pedijatrije u Dječjoj nacionalnoj bolnici u Vašingtonu.

Nejasno je da li je trend uzrokovan povećanim stresom, usporenijim načinom života ili roditeljima koji su dovoljno bliski sa svojom djecom da primijete rane promjene.

Nekoliko faktora najvjerovatnije doprinosi odjednom. I mnoga od ovih pitanja neproporcionalno utiču na porodice sa nižim prihodima, što može djelimično objasniti rasne razlike u početku puberteta u Sjedinjenim Državama, rekli su istraživači.

Nova normala

Decenijama su medicinski udžbenici definisali faze puberteta koristeći takozvanu Tanerovu skalu, koja je zasnovana na bliskim posmatranjima između 1949. i 1971. godine oko 700 djevojčica i dječaka koji su živjeli u sirotištu u Engleskoj.

Skala definiše normalan pubertet kao početak od 8 godina ili više za djevojčice i 9 ili više godina za dječake.

Ako pubertet počinje ranije od tih granica, ljekari bi trebalo da pregledaju dijete na rijetki hormonski poremećaj koji se zove centralni prerani pubertet, koji može da podstakne pubertet već u djetinjstvu.

Djeca sa ovim poremećajem često se podvrgavaju skeniranju mozga i uzimaju propisane ljekove za blokiranje puberteta kako bi odložili seksualni razvoj do odgovarajućeg uzrasta.

Ali neki stručnjaci tvrde da bi starosni prag za uzbunu trebalo smanjiti. U suprotnom, kažu, zdrava djeca bi mogla da budu upućena specijalistima i podvrgnuta nepotrebnim medicinskim procedurama, koje mogu biti fizički naporne i skupe.

„Postoji još mnogo podataka koji ukazuju da 8 godina nije optimalna granica za odvajanje normalnog od abnormalnog“, rekao je dr Kaplovic. Godine 1999. on je tvrdio da bi starosna granica za normalan pubertet trebalo da se spusti na 7 godina kod bijelih djevojčica i 6 godina kod crnih djevojčica.

„To nije prošlo baš najbolje“, prisjeća se on.

Taj stav je, međutim, potkrijepljen nedavnom studijom grupe dr Džula koja pokazuje da, od 205 pubertalne djece mlađe od 8 godina koja su bila podvrgnuta skeniranju mozga, samo 1,8 posto djevojčica i 12,5 posto dječaka ima moždane abnormalnosti što ukazuje na centralni prerani pubertet.

Smanjenje starosne granice ostaje kontroverzno, a mnogi pedijatri tvrde da je rizik od poremećaja i dalje dovoljno velik da opravda dodatne mjere predostrožnosti.

Drugi, poput dr Herman-Gidensa, kažu da su promjene znak legitimnog javnog zdravstvenog problema i da ih ne treba prihvatiti kao normalne.

To bi moglo biti normalno u smislu onoga što podaci pokazuju, ali ne mislim da je normalno, zbog nedostatka bolje riječi, za ono što je priroda namjeravala“, rekao je dr Herman-Gidens.

(zadovoljna.rs)

pročitaj više

Zašto je dobar razvod bolji od lošeg braka

I dok će jednima njihova dobrobit biti glavni razlog za ostanak u lošem braku, psiholozi kažu da time djeci čine medvjeđu uslugu, posebno ako se radi u odnosu punom neprijateljstva, pasivne agresije, a posebno bilo koje vrste zlostavljanja.

Iako brojna istraživanja pokazuju da je razvod roditelja velika trauma za dijete, treba voditi računa i o trajnoj emocionalnoj šteti koju dijete trpi u domu s roditeljima koji ne mogu pronaći zajednički jezik.

Stabilnija emotivna situacija

Stvari su komplikovane nekoliko mjeseci nakon razvoda i odvajanja, no većina porodica ipak uspješno prođe kroz ovo prilagođavanje te nađu novu viziju svakodnevice, čiji je temelj stabilnija emotivna situacija. Naravno, za tako nešto je potrebno da oba roditelja budu zreli i stavljaju dobrobit djece na prvo mjesto, odnosno da dijete ne pokušavaju ‘okrenuti’ protiv drugog roditelja, kupovati ga poklonima…

Učenje o kompromisu

Nakon što vide roditelje kako se međusobno poštuju i dogovaraju nakon razvoda te se trude riješiti stvari koje moraju da bi situacija normalno funkcionisala, djeca uče da je kompromis bitan. Iako niti jedan razvod nije bez svojih izazova, preživljavanje njega važna je životna lekcija za sve učesnike, kao i da ljubavno-seksualni odnosi ne utiču na ljubav koju roditelji imaju prema djeci.

Srećniji roditelji mogu pružiti više djeci

Frustriran, očajan, depresivan, ljut ili naprosto nesretan roditelj kao takav nema volje niti energije baviti se previše djetetom jer je opterećen svojim mukama – što je sasvim ljudski i prirodno. No ako takvi osjećaji traju u lošem odnosu, u svakom je slučaju nužno da roditelj pronađe vlastiti mir i sreću kako bi više mogao pružiti i samom djetetu.

pročitaj više

Ne stupajte u brak bez ovih osnova u vezi

Da biste spriječili neželjene događaje, prije vjenčanja uvjerite se da vaša veza ima sljedeće tri važne osnove.

Sređene finansije

Novac je često jabuka razdora u vezama. Prije nego što vi i vaš partner odlučite da se vjenčate, uvjerite se da imate jasne sporazume o vašim finansijama; kako ćete podijeliti troškove? U šta želite da da uložite više novca i kakav je vaš plan štednje, šta su vam prioriteti?

Komunikacija

Vjerovatno ste svi čuli da je komunikacija jedan od glavnih temelja uspješne veze. Važno je da budete u mogućnosti da razgovarate sa svojim partnerom i izrazite svoja osjećanja jasno, ali sa poštovanjem. Istovremeno, važno je da saslušate i prihvatite mišljenja partnera i da pokušate da razumijete jedni druge.

Povjerenje

Još jedan izuzetno važan temelj je povjerenje. Ne samo da treba da vjerujete svom partneru da neće biti varanja; neophodno je da vjerujete da će donositi ispravne odluke, pridržavati se dogovora i da će biti iskren. Ne proveravajte i ne sumnjajte u njegove postupke, piše aktivni.si.

Naravno, potrebno je raditi na svim osnovama. Ako ih već imate, važno je da ih njegujete i održavate. Ako primijetite da vam u određenoj oblasti ne ide, razgovarajte sa partnerom i zajedno pronađite najbolje rješenje za vašu vezu.

pročitaj više

Kako prepoznati rane znakove depresije kod djece

Psiholog Nihatra Kraus, otkrila je da djeca, pogotovo u tinejdžerskom dobu, mogu imati ozbiljne psihičke probleme, zbog kojih upadaju u depresiju.

“Klinička depresija može da počne u ranom ili srednjem djetinstvu i pogađa jedno od osmoro djece. Zbog pandemije koronavirusa u kojoj smo bili punih dvije godine, sve više mladih se osjeća umorno, poniženo i negativno”, naglasila je doktorica Kraus.

Posavjetovati se s psihologom

Prepoznavanje depresije, može biti veoma teško, nebitno da li se radi o djetetu ili odrasloj osobi. Ljudi sa mentalnim problemima, često plaču i izjavljuju da su depresivni.

“Roditeljima nije lako u početku da primijete znakove depresije kod djece, zbog toga je potrebno posavjetovati se sa psihologom, jer nemaju svi mladi ljudi iste simptome. Mnogi će pokazati različite simptome u drugačijim okruženjima”, kaže dr. Kraus.

Uobičajeni simptomi

Iako nijedno dijete nije isto, postoje uobičajeni simptomi, koji bude alarm kod roditelja da s djetetom nešto nije u redu.

1. Stalna plačljivost ili tuga

2. Beznađe

3. Promjene rutine spavanja

4. Promjene u ishrani

5. Umor

6. Žali se na bol

7. Odustajanje od aktivnosti u kojima su uživali i druženja

8. Pokazivanje negativnih stavova prema školskom zadatku

9. Poteškoće u koncentraciji

10. Loša motivacija

11. Povećanje rizičnog ponašanja, samopovređivanje i misli o smrti ili samoubistvu

12. Samoumirujuća ponašanja, poput igranja igara

Niz faktora

Depresiju izaziva niz faktora koji se odnose na okruženje, genetiku, životne događaje i životne navike. Ponekad uopšte ne postoji jasan razlog zašto bi neko mogao da doživi ovo stanje.

Dr. Krause kaže da porodična istorija depresije može predisponirati vaše dijete. Ostali faktori uključuju bilo koji veliki životni događaj (na primjer, razvod roditelja) ili neočekivanu ili značajnu žalost.

Maltretiranje, trauma ili loše fizičko zdravlje takođe se mogu razviti u depresiju.

Šta dalje

Dr. Krause kaže, da ukoliko ste zabrinuti, prvi korak je da posjetite svog ljekara opšte prakse da procijeni fizičko i mentalno stanje djeteta. Ljekar opšte prakse može uputiti dijete lokalnoj službi za mentalno zdravlje djece i mladih za specijalizovanu pomoć.

Pozitivna stvar koju treba zapamtiti je da se depresija veoma efikasno liječi kada se ustanovi. Tretman obično “uključuje individualne ili porodične razgovore i povremeno ljekove”.

(avaz)

pročitaj više

Jedno osjećanje pokazuje da u vezi imate ozbiljan problem

Nakon skoro četiri decenije istraživanja, jedan od poznatih bračnih terapeuta, dr Džon Gotman, uočio je jasan obrazac među parovima koji nisu ostali zajedno.

Gotman je autor knjige „Sedam principa da brak uspije“, a istraživao je šta ljude razdvaja, kao i kako se to može popraviti.

Postoji jedan uočljiv obrazac ponašanja koji predviđa razvod. To je prezir. Da, to je prevrtanje očima i osećanje prezira uz negativne misli. Međutim, čak i ako osjetite prezir , to ne znači da odmah treba da se razvedete. Stručnjaci sa Gotman Instituta, na čelu sa dr Majkom Meknutlijem, objašnjavaju šta svaki par treba da zna, uključujući i zašto je prezir toliko štetan za vezu, kako da ga uočite (kod sebe ili partnera) i ono što je najvažnije – kako da ga zaustavite.

Normalno je da se iznerviramo zbog ponašanja našeg partnera ili da se ne slažemo sa njim, ali kada dopustimo sebi da dođemo do prezira ili gađenja prema njoj ili njemu, to je nezdravo. Ključ je u tome kako se nosimo sa problemima, da li sa ljubaznošću ili prezirom. „Partneri koji su blizu razvoda imaju sljedeće tendencije: postaju ljuti i koriste negativne obrasce komunikacije, kao što su kriticizam, prezir, durenje i optuživanje,“ kaže Meknulti.

Psiholozi nazivaju ovo stanje „difuzno fiziološko uzbuđenje“ ili „poplava osjećanja“ kada jedan od partnera (ili oba) oslobađa hormone koji ubrzavaju rad srca, mišići postaju napeti, stomak nam se „prevrće“ i znojimo se. Zvuči poznato?

Ako ste ikad iskusili „vruće“ svađe u kojima su vaš glas i krvni pritisak povišeni, znate da ovakvo mentalno stanje ne vodi do civilizovanog razgovora. „U ovom stanju, partneri ne mogu da primaju nove informacije i gube osjećaj za humor i kreativnost,“ objašanjava psiholog Meknulti. Drugim riječima bilo bi bolje da pričate kasnije, kada se oboje smirite.

Iako ste vaš partner i vi imali svađe i rasprave, to ne znači da idete ka katastrofi. „Veze se češće raskidaju zbog zahlađenih odnosa nego zbog vatre,“ rekao je Meknulti.

pročitaj više

Mlade i djecu teško odvući od virtuelnog svijeta

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija 2018. godine na popis bolesti uvrstila i prekomjerno igranje video-igrica, teško je mlade i djecu odvući od ekrana. Gejming industrija doživjela je ekspanziju i u Crnoj Gori.

S napretkom tehnologije, djeca mnogo češće igraju igrice na gejming konzolama, kompjuterima i telefonima.

Četrnaestogodišnja Isidora Jovićević, kojoj ta vrsta razonode nije u vrhu prioriteta, smatra da njeni vršnjaci mnogo vremena provode igrajući igrice.

Psiholog Milan Radovanović objašnjava da igranje igrica može pozitivno uticati na koordinaciju i motoriku.

Da je gejming industrija doživjela ekspanziju i u Crnoj Gori, posebno tokom pandemije, ističe predsjednik Saveza elektronskih sportova Filip Šoć. Kaže da se na takmičenjima u igranju igrica koje je Savez do sada organizovao u prosjeku se prijavi od 80 do 90 odsto djece.

Većina djece, nažalost, ima pogrešan pristup zbog čega dolazi do niza problema na psihološkom, fizičkom, socijalnom i porodičnom nivou, upozorava Radovanović. Najgori scenario je, kaže, formiranje kliničkog sindroma zavisnosti.

Svjetska zdravstvena organizacija je, naime, sredinom 2018. na popis bolesti uvrstila i prekomjerno igranje svih vrsta igrica, dok je Kina djeci ispod 18 godina zabranila da igraju videoigre više od tri sata sedmično kako bi smanjila zavisnost. Naši sagovornici saglasni su da ključna uloga ipak pripada roditeljima.

“Dokle god imamo mjeru i dok ono što radimo ne utiče negativno na nas, našu porodicu i okolinu, postupamo ispravno”, zaključila je Isidora.

(Rtcg)

pročitaj više

Svaki četvrti muškarac i svaka peta žena u Crnoj Gori smatra da silovanje u braku ne postoji

Silovanje u braku i dalje je tabu tema, rijetko se prijavljuje, najčešće se prećuti. Patrijarhalna kultura nas pogrešno uči da su seksualni odnosi ženina obaveza a ne stvar njenog izbora. Istraživanje javnog mnjenja koje je sprovela Sigurna ženska kuća, pokazalo je da svaki četvrti muškarac (26 odsto ispitanika) i svaka peta žena (19% ispitanica) smatra da silovanje u braku NE postoji, saopštila je Sigurna ženska kuća.

Svaki četvrti muškarac i svaka peta žena u Crnoj Gori smatra da silovanje u braku ne postoji

“Sve seksualne radnje koje se vrše protiv ženine volje predstavljaju seksualno zlostavljanje bez obzira da li su u pitanju stranci, poznanici ili osobe koje su u vezi ili braku. Mnoge žene koje su doživjele nasilje od strane partnera (fizičko, emocionalno, finansijsko) takođe su doživjele i seksualno nasilje koje je bilo bolno i ostavljalo traumatične posljedice, pogotovo ako se dešavalo u prisustvu djece ili nekog od ukućana. Žene koje su se do sada obraćale za pomoć Sigurnoj ženskoj kući, najčešće nisu bile dovoljno informisane o seksualnom nasilju u partnerskom odnosu i nisu znale da je moguće prijaviti supruga ili partnera za seksualno nasilje”, ističe SŽK

Smatraju da upravo silovanje u porodičnom okruženju zahtijeva strože kazne, jer bi se samo na taj način poslala poruka da je seksualno nasilje u porodici nedopustivo i drustveno neprihvatljivo.

“Silovanje u braku je izuzetno traumatično za ženu zato što je u ovom slučaju silovatelj osoba u koju je žena imala povjerenje. U rijetkim slučajevima kada se prijavi silovanje u braku, nažalost, žene doživljavaju neprimjerene reakcije javnosti i umjesto podrške, razumijevanja i empatije, društvo ih osuđuje, izruguje im se ili negira da su doživjele seksualno nasilje”, poručuje ova NVO.

Kako su dodali, da bismo doprinijeli da sve djevojčice, djevojke i žene u Crnoj Gori budu zaštićene i bezbijedne, ne smijemo relativizovati iskustvo žena sa seksualnim nasiljem već moramo apelovati na predstavnike/ce Vlade Crne Gore i poslanike/ce i zahtijevati: pooštrenje kazni za počinioce seksualnog nasilja, usvajanje protokola o postupanju institucija u slučajevima seksualnog nasilja, osnivanje kriznog centra za žrtve seksualnog nasilja, krivično sankcionisanje seksualnog uznemiravanja i osvetničke pornografije kao i pružanje besplatne pravne pomoći žrtvama seksualnog nasilja.

“Država Crna Gora, kao potpisnica Istanbulske konvencije ima ne samo moralnu već i zakonsku obavezu da adekvatno zaštiti sve osobe koje su preživjele seksualno nasilje”, ističe SŽK.

Projekat ,,Zaštićena i sigurna – Borba protiv seksualnog nasilja u Crnoj Gori” sprovodi Sigurna ženska kuća, a finansira Norveško ministarstvo inostranih poslova i Balkanski fond za demokratiju Njemačkog Maršalovog fonda SAD. Detaljnije o rezultatima istraživanja javnog mnjenja: http://szk.co.me/2021/10/08/sprovedeno-istrazivanje-o-percepciji-seksualnog-nasilja-nad-djevojkama-i-zenama-u-crnoj-gori/

pročitaj više

Hristos Voskrese! SREĆAN VASKRS!

Pravoslavni vjernici danas slave Vaskrsenje Isusa Hrista – Vaskrs, hrišćanski praznik koji je osnova novozavjetne propovjedi i vjere u preporod i spasenje.

Praznik vaskrsenja Isusa Hrista slavi se tri dana – petak, subota i nedjelja.

Cijela nedjelja praznika zove se Svetla nedjelja i tada se pjevaju radosne crkvene pjesme.

Pripreme za Vaskrs/Uskrs tradicionalno počinju na Veliki četvrtak, a nastavljaju se Velikim petkom u znak sjećanja na dan kada je Isus Hrist raspet na krstu na Golgoti.

Pošto je to za hrišćane dan velike žalosti, Veliki petak se obilježava strogim postom, uzdržavanjem od bilo kakvog veselja i proslava. Na Veliki petak farbaju se jaja, najviše crvenom bojom koja simbolizuje Isusovu krv.

Vjernici se zatim u nedjelju pozdravljaju riječima “Hristos vaskrse – Vaistinu vaskrse” i kucaju se jajima koja su ofarbali na Veliki petak.

Po crkvenom predanju, Isus je raspet u petak, subotu je preležao u grobu, u Josifovom vrtu, a u nedjelju zorom, osjetio se snažan zemljotres i anđeo Božji sletio je na grob. Stražari koji su čuvali grob, u strahu su popadali, a Isus je vaskrsao.

Na Vaskrs je, po vjerovanju, prvo Marija Magdalena srela Hrista, a potom se on ukazao i svojim učenicima. Samo učenik Toma, koji je bio odsutan, nije odmah povjerovao da je Hristos uskrsnuo, pa je morao lično da se uvjeri. Otuda u narodu uzrečica: Nevjerni Toma.

Na prvom Vaseljenskom saboru, u Nikeji 325. godine, odlučeno je da se Vaskrs svuda praznuje istog dana, pošto se ispune tri uslova: poslije proljećne ravnodnevice, prve nedjelje poslije jevrejske Pashe i poslije prvog punog mjeseca.

Vaskrs je pokretan praznik.

Uvijek se vezuje samo za nedjelju i može”pasti” u razmaku od 35 dana – od 4. aprila do 8. maja po starom, julijanskom kalendaru, odnosno od 22. marta do 25. aprila po novom, gregorijanskom kalendaru.

pročitaj više

Sjedjenje u tišini umiruje i pruža dugoročno zadovoljstvo

Naučnici kažu da sjedjenje u tišini blagotvorno djeluje na ljude i popravlja štetu koju čini prevelika količina zvukova.

Tišina nas umiruje

Kada nastupi tišina, mozak se umiri, a tada se osjećamo mirno i spokojno. Usporavanjem mozga, usporava se i naše disanje. Tišina nam daje priliku da se bolje povežemo sami sa sobom, bez da nam bilo šta odvlači pažnju.

Popravlja moždane ćelije

Tišina ima odličan učinak na mozak, reparira njegove ćelije i pomlađuje ga. Proces popravke štete na ćelijama započinje nakon dva sata provedena u tišini. To vodi boljem pamćenju, većoj toleranciji na stres i osjećaju kao da smo se dobro odmorili. Tišina je za naš mozak kao zdrava hrana za naše tijelo.

Pruža dugoročno zadovoljstvo

Pametni telefoni i televizori su zapravo nužno zlo jer kao da isisavaju dušu iz čovjeka. Ako pogledate svakodnevnicu većine ljudi, rijetko ćete pronaći trenutak da su budni, a da nisu pod uticajem nekog uređaja. Ljudi se zapravo u današnje vrijeme sve manje gledaju, jer su im oči sve više prikovane za ekrane. Iako ih nije lako izbjeći, pokušajte sve te uređaje da koristite što manje to će vašem mozgu priuštiti odmor, a to će vam pružiti osjećaj zadovoljstva i ispunjenosti.

Tišina poboljšava ostala čula

Sjedjenjem u tišini postajemo svjesniji svog okruženja i uspijevamo da čujemo zvukove koje prije nismo imali priliku, na primjer, šum vjetra, cvrkut ptica, šuškanje lišća ili pucketanje grana. Tišina ne poboljšava samo čulo sluha, već i sva ostala čula. Njih buka blokira, a tišina deblokira.

Poboljšava nam pažnju

U tišini mozak ima priliku da se fokusira na nešto bez napora i ometanja. To je vrsta fokusiranja koju u tišini radimo nesvjesno – dopuštamo našem umu da luta od jedne misli do druge. To vodi sporijem tempu života i povoljno djeluje na um i tijelo. Koncentracija se poboljšava, pamćenje bolje radi.

Usporava brz ritam života

U današnje vrijeme svi kao da nekuda jure i žure. Obaveza je puno, a vremena malo. Ali, izuzetno je važno da usporimo i sagledamo stvari u sadašnjem trenutku. Tišina nas umiruje i usporava, a samim time nam daje priliku da se riješimo nagomilanog stresa. Ona nam otvara oči i zapravo nam pokazuje koliko je sadašnji trenutak važan. 

(n1)

pročitaj više

ŠTA DA URADITE KADA VAM LJUBAV NIJE UZVRAĆENA: Postoje 4 rješenja, probajte i iscijelite srce!

Kada se pojave romantične iskre, sve postane ružičasto, a srce otvoreno i dobije nova krila, nekako lako zalutamo u svijet snova i mašte. Međutim, problem može nastati kada se pojavi neuzvraćena ljubav. O neuzvraćenoj ljubavi pišu se pjesme i romani, komponuju se pjesme, snimaju filmovi. Kažu da neuzvraćena ljubav boli, a svako ko je to iskusio zna da to jeste istina.

U početku čovjeka obuzima osjećaj euforije, pri pogledu na predmet ljubavi oslobađaju se razni hormoni, poput adrenalina, od kojeg se tresu ruke i noge, srce je spremno da iskoči iz grudi, a leptirići lepršaju u stomaku. Tada se ovim simptomima dodaje nada, grade se snovi i planovi za zajedničku budućnost. U ovoj fazi postoje dva puta za razvoj događaja: ili osjećanja postaju obostrana, ili dolazi do odbijanja i lomljenje srca. Šta treba učiniti ako vam ljubav nije uzvraćena:

1. Prihvatite da ljubav nije obostrana – Najvažnije je da budete svjesni situacije i da ne gajite dalje iluzije. Od neuzvraćene ljubavi se najpre oporave oni koji se usude da kažu “ne” bolu i nastave da žive. Kao i kod svake druge zavisnosti, prepoznavanje problema je prvi i najvažniji korak ka njegovom oslobađanju.

2. Racionalizacija – Vrijeme je da skinemo ružičaste naočare i pogledamo predmet obožavanja kao obična osoba, sa svojim nedostacima, problemima, manama u karakteru i izgledu. Kada se oslobodite idealizacije, biće vam lakše da stvari posmatrate objektivnije.

3. Nemojte sami “dolivati ulje na vatru” – Mnogi u ovakvim situacijama slušaju romantičnu muziku, tužne pjesme, čitaju romantične romane, gledaju drame, prate voljenu osobu na društvenim mrežama… Ovo vas samo sprečava da ponovo budete srećni i drži vas u zamci iluzije i očaja. Oslobodite se svega što vas podsjeća na ovu osobu.

4. Vrijeme je da se posvetite svom životu – Normalno je da će se pojaviti misli, da ćete ponekad biti tužni – potrebno vam je vrijeme da prebolite. Ali ovo je najbolje vrijeme za samorazvoj, kada čovjek može da uči o sebi, stvara, ostvaruje snove, uči nove vještine i formira dobre planove. Pokušajte da se fokusirate na neki drugi aspekt života.

Zašto mi ljubav nije uzvraćena? Psiholozi često povezuju neuzvraćenu ljubav sa sumnjom u sebe. Odabirom predmeta ljubavi za nekoga ko nam ne uzvraća osjećanja istom mjerom i nikada to neće učiniti iz bilo kog razloga, momak ili djevojka se, takoreći, afirmiše u svom negativnom mišljenju o sebi. Često se takva bolna zavisnost pojavljuje kod onih koji nisu spremni za ozbiljnu vezu, pokazujući infantilnost u svim oblastima svog života. Takva osoba se plaši odnosa, da preuzme odgovornost za sreću drugog, stoga je “mirnije i sigurnije” voljeti nekoga sa kim nema budućnost.

Ukoliko se često suočavate sa odnosima u kojima vam ljubav nije uzvraćena, možda je vrijeme da pogledate dublje u sebe i otkrijete kakav odnos i mišljenje imate prema sebi. Osobe sa nedostatkom samopouzdanja i težnjom ka toksičnim odnosima, preporučuje se da zatraže savjet stručnog lica u vidu psihologa i psihoterapeuta. Kada se oslobodite nekih negativnih uvjerenja, u život dolaze mnoge lijepe stvari, posebno ljubav!

pročitaj više

RASKID je u ovim situacijama NEIZBJEŽAN!

Raskidi su uvijek neprijatna situacija i šok, a vrlo često znače i dolazak lošeg perioda za jednu stranu. Upravo svađe jesu povod, ali iza njih je sakriven glavni razlog, kog često nismo ni svjesni ili odbijamo da ga prihvatimo.

1. Nismo naučili da se nosimo sa našim različitostima

Na početku, naše razlike ne dolaze do izražaja i uglavnom je sve idilično i lijepo. Kako vrijeme prolazi i upoznajemo se, dolazi do toga da svako od nas ima neku manu, lošu naviku ili prosto razlikuje se od ostalih, jer ne postoje dva identična čovjeka. Kada shvatimo da ne volimo baš sve kod partnera, razočaramo se i dolazi do konflikta. Ne želimo da se suočimo sa problemom i tražimo prebacivanje krivice na drugu stranu.

Ovo je najčesći uvod u raskid ili razvod.

2. Ne posvećujemo dovoljno vremena i pažnje vezi

Kažu da je vrijeme bitan faktor u svemu, a u vezi je još važnija pažnja. Neki parovi vremenom prestanu da odvajaju vreme za sebe i time narušavaju svoj odnos, dolazi do razdvajanja i udaljavanja. Više ne radite stvari koje ste prije radili, a ono što vam je bilo uobičajeno da obavljate zajedno, sada je prošlost.

3. Nedostatak balansa, tražite previše promjena od jedne strane

Kompromis je osnova svakog odnosa. Nikako ne možemo tražiti ni očekivati da je u redu da se samo jedna strana trudi i mijenja. To možda može kratko da funkcioniše, ali u jednom trenutku će doći do zasićenja i raskida jer niko se ne osjeća lijepo dok se trudi uzaludno.

U nekim slučajevima, jedna strana izgubi nadu da išta može da se promijeni, dok druga strana vjeruje kako veza može biti sačuvana, najbitnije od svega je shvatiti da nikoga ne možemo promijeniti ili učiniti boljim. Prihvatite i volite vašeg partnera takvog kakav jeste.

pročitaj više

ZNACI da muškarcu nije stalo do vas već da je patološki ljubomoran

Malo ljubomore može da bude začin u vezi. To je znak da vam je do nekoga stalo, da vam nije svejedno. Međutim, gdje je granica između ljubomore koja je poželjna jer održava strast u vezi i ljubomore koja prelazi u posesivnost u patologiju?

Evo nekoliko znakova:

1. Iznerviran je ako mu odmah ne odgovorite na poruku

Ovo je jedan od najočiglednijih znakova. Isto tako, primijetićete da vam šalje bezbroj poruka tokom dana pitajući šta radite. Ako u svemu tome pretjeruje, to je želja za kontrolom. Ako ne razumije da ste u gužvi i da ne možete da se javite ili odgovorite na poruku, on nije razumna osoba koja brine za vas.

2. Postavlja mnogo pitanja

Ako niste zajedno, a stalo mu je do vas, normalno je da želi da ispita teren – da suptilno sazna šta radite, gdje i s kim idete, da li ima drugih muškaraca u vašem životu… ali problem nastaje ako u tome pretjera pa se osećjate kao na ispitivanju. Ako ste u vezi ili braku, ovo je znak kontrole. Želi da zna gdje ste kada niste s njim. To može značiti i patološku ljubomoru.

3. Ponaša se drugačije kada su drugi muškarci oko vas

Pojedini muškarci dobijaju poriv da se ističu kao alfa mužjaci pred ženskom osobom u čijem je prisustvu još drugih muškaraca. Postaju agresivniji, glasniji, nesvjesno ističu mišiće i isturaju grudi… Muškarac na taj način želi da stavi do znanja da ste vi “njegovi”, “obilježava teritoriju” i na taj način simbolično želi da ih otjera.

4. Ponaša se kao da vam ne vjeruje

Kada osjećamo povjerenje prema nekome, obično prihvatamo ono što nam kažu i uzimamo to zdravo za gotovo. To ne znači da smo naivni, već da imamo povjerenje u tu osobu. Ako vam partner ne vjeruje, stalno provjerava gdje ste, s kim ste, provjerava vaš poruke to nije nešto što treba da tolerišete. Možda njegov um smišlja najgore scenarije kada niste u njegovoj blizini, ali to nije normalno ponašanje već patološka ljubomora. Veza ne može da uspije ako ne postoji međusobno povjerenje

5. Ne želi da imate svoj život

Biti u vezi ne znači da postojite samo u paru i da ste izgubili svoj identitet. Ako on ne voli da idete negdje bez njega, da imate svoje hobije, svoje prijatelje, vrijeme za sebe…to nije najveća ljubav na svijetu. Naprotiv. To nije ljubav uopšte. To je patološka potreba za kontrolom – posesivnost.

6. Ima primjedbe na vaše oblačenje

Ako vam kaže da vam je suknja prekratka, dekolte prevelik ili jasno izrazi da mu to smeta, to je još jedan znak pretjerane ljubomore. On ne želi da vas drugi muškarci gledaju, zato ima potrebu da vas “obuče”. Žene pogrešno misle da muškarci to rade iz ljubavi – ne, oni na taj način hrane svoj ego i hrane svoj mačo identitet. Želi u potpunosti da vas kontroliše.

(sensa)

pročitaj više

Kako prepoznati manipulatora? 4 tipa muškaraca koji će vas prevariti bez razmišljanja

Prevara je znak da u emotivnoj vezi nešto nije u redu, ali ne dolazi uvijek do raskida. Na vama je hoćete li oprostiti ili ne, a psiholozi tvrde da dosta zavisi od karaktera da li će vas vaš partner prevariti ili ne.

Svi smo različiti, ali i u toj različitosti možda previše slični. Tako su nas i psiholozi grupisali i došli do određenih zajedničkih karakteristika koje posjeduju, u ovom slučaju, ljudi koji su skloniji prevarama. 

1. Narcis

Narcisoidni ljudi imaju jednu filozofiju života, a to je da oni zaslužuju sve. Tako oni neće smatrati da je prevara nešto posebno strašno što su vam učinili i očekivaće da je oproštaj sasvim prirodna i logična stvar. Oni traže divljenje i obožavaju osjećaj moći, a pritom ne poštuju tuđa osjećanja, jer drugi ljudi za njih i ne postoje kao ljudska bića, oni su tu samo kako bi izražavali svoje oduševljenje prema narcisoidnoj osobi.

2.Manipulator

Oni uglavnom ulaze u veze nesposobni da vole i bez osjećanja bilo kakve ljubavi ili empatije. Tražiće od vas bezuslovnu ljubav, često će vas kriviti za svoje greške, a vi nećete ni biti svjesni problema u kom se nalazite.

Manipulator će od sebe napraviti žrtvu, a vi ćete se u toj igri osjećati kao krivac. Vrlo često mogu biti pasivno agresivni, što takođe ima efekat izazivanja krivice kod partnera.

3. Hedonista

Hedoniste uglavnom ljudi ne vole, jer oni se trude da obezbijde sebi najsavršeniji život, ne obraćajući pažnju na tuđe potrebe. Oni nisu zlonamjerni, ali znaju da budu sebični, što nije dobro ni za jedan odnos. Hedonista ima manjak samokontrole, tako da teško će se odreći izlazaka i uskratiti sebi sva zadovoljstva koja mu se nude.

4. Emotivno nestabilan

Psiholozi tvrde da je emocionalna nestabilnost česta karakteristika preljubnika jer oni se svađaju češće nego ostali i imaju brze promjene raspoloženja. On će često pokušati da vas uvuče u svoju dramu i očekivaće od vas da sve treba da razumijete, tako da emotivno nestabilan tip ličnosti je definitivno loš izbor za vezu.

(glossy)

pročitaj više

KAKO DA ODGOVORITE LJUDIMA KOJI SU VAS POVRIJEDILI I RAZOČARALI: Pouzdan način da zaliječite slomljeno srce

Često povrijeđena osoba želi da drugi ljudi shvate kakav su joj bol nanijeli, da zatraže oproštaj, da se pokaju, ali mnogi od njih samo izgovore svoje grube riječi i nastavljaju život dalje ne osvrćući se, dok na vas taj trenutak ostavlja stalan trag.

Kada primjećujemo da se ljudi ne kaju i da su već zaboravili kako su nas povrijedili, osjećamo bijes, ljutnju, zbunjenost, osjećaj neriješenih situacija. Mnogi razmišljaju o osveti, neki gaje negativne emocije u sebi dok one ne eksplodiraju, a neki sve potiskuju i to ih sprečava da se ponovo zbliže i da opet vole.

Poznata aktivistkinja i pisac Kari Kampiks ističe – “Sve u našim životima ima svrhu. Svaka osoba koju sretnemo na putu može nešto da nas nauči.”

I ako nas ljudi koji su ljubazni prema nama i prijateljski se ponašaju uče šta želimo da budemo, onda nas ljudi koji se ponašaju sasvim suprotno uče onome šta apsolutno ne želimo da budemo. Kada vas neko povrijedi, naučite i dugo pamtite da se nikada nećete ophoditi prema drugima onako kako su prema vama postupali. Kroz loše odnose, povrede, uvrede, vi možete postati ogorčena osoba, ili ljubazna osoba koja će učiti na tuđim greškama.

Uprkos lošem iskustvu, pri novim susretima nemojte se ograničavati na negativne situacije i emocije. Kada upoznate nekoga ko vam se zaista sviđa, pogledajte i tu osobu izbliza. Pogledajte pažljivije osjećanja koja doživljavate u njegovom prisustvu. I zapitajte se, zašto se osjećate tako dobro kada samo pomislite na njega, šta on radi zbog čega se osjećate ovako? Ukoliko je ta osoba prijatna, ljubazna, otvorena za razgovor, onda i od nje učite kako da se drugi osjećaju dobro u vašem društvu.

Dakle, bez obzira kako se drugi ponašaju prema vama, to će vam u svakom slučaju biti lekcija. Neko vas može naučiti kako da postanete osoba kakva želite da budete, a neko vas može naučiti kako da postanete osoba kakva ne želite da budete nikada. A upravo oni koji nas uče koje osobine karaktera ne želimo da vidimo, po pravilu nam daju najupečatljivije i najživopisnije lekcije.

Ovakav pristup komunikaciji sa ljudima, i dobrim i lošim, je upravo ono što vam može pomoći da zacijelite emotivne rane i zaštitite svoje srce. Iz ovoga učimo da čak i bolno iskustvo koje nikada niste uspjeli da prikrijete nečim dobrim može postati nešto iz čega se uči. To je zaista oslobađajuće!

Čak i najneprijatnija osoba može da vas nauči kako da češće budete ljubazna i saosjećajna osoba – a ko zna, možda u budućnosti to znanje iskoristite da nekome bar malo učinite život boljim.

(sensa)

pročitaj više

Sedmogodišnja djevojčica u školu stiže na konju

Osnovna škola ,,Radosav Jagoš Vešović“ u Barama Kraljskim poznata je ne samo po bioblioteci na kojoj joj mogu zavidjeti i najveće gradske škole, već i po ljudima koji su u njoj naučili prva slova.

Ove godine škola je još po nečem neobična. Sedmogodišnja djevojčica Olivera Stanisavić, učenica prvog razreda, svakog dana u školu udaljenu dva kilometra od njene kuće stiže na konju Rubinu.

U zimskoj jakni sa rukama na uzdama i đačkom torbom na sjedlu svakog jutra stigne na vrijeme u školu. Snijeg i loše vrijemeOliveri nisu razlog da zakasni ili da odustane od odlaska u školu.

Do škole prolazi prečicama. Ima i uzbrdica i nizbrdica, seoskih mostova ali nju  nije strah a vještinu jahanja savladala je kad je imala četri godine.

Omiljena je u odjeljenju kod učiteljice Novke Zlajić, ali i u cijeloj školi i dobar je đak.

Kada školsko zvono označi kraj nastave, đaci i nastavnici upute se ka parkingu. gdje ih čeka školski autobus, a Olivera ka svom konju  Rubinu. Opet će prečicom, dva kilometra do kuće sa zakopčanom kapuljačom i osmijehom i sigurnošću kakvu može imati sedmogodišnja djevojčica.

Izvor: Pobjeda,Foto: Dražen Drašković

pročitaj više

4 saveta kako da organizujete svoje venčanje bez stresa!

Svaka žena koja je imala priliku da bude deo organizacije venčanja svoje drugarice, kume, rođake zna koliko je to stresan i iscrpljujući proces. Pogotovo one žene koje su same organizovale svaki detalj na svom venčanju.

Počevši od traženja idealnog prostora gde bi se proslava mogla organizovati, izbora orkestra koji će tog dana biti zadužen za atmosferu, fotografa, biranja venčanice, stila kom će svaki detalj pripadati, izbor boja koje će se provlačiti kroz sve elemente na proslavi, odabir svadbene torte, detalja poput narukvica za goste, cveća na stolovima…Samo su neke od stvari koje je potrebno organizovati.

4 saveti za organizaciju svadbene ceremonije bez stresa:

  1. PLANIRAJTE UNAPRED

Čim odredite datum venčanja, bacite se na organizaciju. Vrlo je bitno da rasporedite obaveze na manje celine kako biste imali dovoljno vremena za obavljanje svakog zadatka. Najbolje je da počnete godinu dana unapred sa organizacijom.

2. PRAVILNO ORGANIZUJTE ZADATKE

Predpostavljamo da će vas uzbuđenje poneti i da ćete želeti da sve obaveze obavite odjednom. Međutim, to nije dobar način organizacije. Ukoliko se odlučili da pravite svadbu godinu dana ranije, tada odredite datum venčanja, salu, muziku i pozivnice. Nemojte sebe siliti da sve 4 obaveze moraju biti završene u jednom danu. Multitasking je nekada dobar ali ne i u ovom slučaju. Uživate u svakoj od ovih obaveza, nemojte ih raditi samo da biste uradile.

3. KREIRAJTE AGENDU VAŠEG DANA

Ono što će Vam takođe pomoći jeste da kreirate svoju agendu za dan venčanja. To možete kreirati samostalno npr. u Wordu gde ćete napraviti tabelu u kojoj će sa leve strane biti upisani sati a sa desne zadaci koje je u tom vremenu potrebno uraditi (npr doručak u 08.00, frizerka u 08.30…). Takođe, dosta ideja i dizajna na ovu temu možete pronaći na Pinterestu. Pronađite ili kreirajte, ištampajte ih i popunite. Imaćete uvid u satnicu i zadatke koje treba da obavite u toku vašeg dana.

4. SVE ZAPISUJTE

Najefikasniji način za realizaciju svih obaveza u predviđenom roku jeste da zapisujete. Odaberite jednu svesku, planner koji će biti namenjen samo za organizaciju venčanja. Podelite svesku na 3 celine. Jedna neka bude za zadatke koje je potrebno izvršiti. Tu ćete zapisati sve ono što je potrebno uraditi redosledom kojim ste odredili. U drugu celinu zapisujte sve ono što ste odradili do sada i kako ste zadovoljni istim. Dok u treću celinu zapišite sve one zadatke koje ste završili ali bi bilo pogodno da još jednom proverite ili prođete kroz njih do samog venčanja.

B.S. / Foto: Instagram

pročitaj više

Problemi sa kojima se susreću mlade mame! Iskustvo jedne od njih!

Sigurno ste mnogo puta čuli kako žene posle porođaja kažu da se svi porođajni bolovi zaborave kada uzmete svoje dete u ruke. Ali šta je sa bolovima na srcu i u duši, pogotovo kod mladih mama koje često nailaze na nerazumevanje od strane okoline. Kakvi su njihovi strahovi i sa čime se susreću mlade mame, govori nam jedna od njih.

Jedan od najtežih trenutaka mladih majki sigurno jeste saznanje da će postati majke. 

-Kada sam sa devetnaest godina saznala da sam trudna to je bio veliki šok za mene. Prvo što mi je padalo na pamet jeste kako ću izaći na ulicu, kako ću izaći pred oči roditeljima,porodici i prijateljima. Plašila sam se osuda ali sam se borila sa strahovima.

Najbitnija je partnerova podrška u ovakvim situacijama, to kaže i naša sagovornica.

– Vrlo je bitna partnerova podrška u toj situaciji. Naš odnos pre nego što smo stupili u vezu, bio je prijateljski. Shodno tome, imala sam poverenja u njega i nije postojao strah kada je u pitanju njegova reakcija i stavovi po pitanju trudnoće. To mi je bilo veoma važno i verujem da bi situacija bila dosta lošija da nisam imala poverenja u njega. Upravo to što je bio uz mene i vodio računa o mojoj trudnoći nekada i više nega ja sama, dokazalo mi je da sam napravila pravi izbor. Preuzimao je odgovornost i za neke stvari koje su trebale biti moja odgovornost. A to je recimo bilo u trenutku kada sam trebala saopštiti roditeljima da će dobiti unuče.

Shodno tome upitali smo kako je izgledao trenutak saopštenja tako velike stvari roditeljima.

-Kao što sam rekla, to je učinio moj partner. Konzervativnost roditelja kao i nedovoljno otvoren odnos sa njima, bio mi je veliki problem. Veliki strah sam imala da tu vest saopštim roditeljima, zato je to uradio on umesto mene. I hvala mu na tome.

Rekli bismo da se svaka žena oseća pogubno u tim situacija, bez obzira na godine. Međutim, zanimalo nas je da li zaista postoje strahovi i da li za iste tada ima prostora.

-U periodu trudnoće završavala sam školu i misli su mi bile okupirane i drugim stvarima. Kada bih završila sve obaveze i legla u krevet kroz glavu su mi prolazile razne misli. Da li sam ja dovoljno jaka za sve što me čeka? Da li ću znati kako treba dete vaspitati? Da li ću znati bebu da presvučem? Da li ću ja umeti da brinem o detetu, kući? Zapravo, to je sve bio strah od nečega novog i nepoznatog.

Veoma je bitno reći da beba ne prekida vaš život. Dolazi do promena navika ali sve se može postići uz dobru organizaciju.

-Često se sećam provoda iz kojih sam se vraćala puna emocija i doživljaja ali dete nije prekinulo naše izlaske. Još uvek izlazimo, družimo se, provodimo samo što je to na malo drugačiji način nego ranije. Naravno, tu su babe koje priskoče u pomoć kada je god to potrebno.

Biti mlada mama ima i mnoge benefine.

-Kada se kao mlada majka ostvariš, mnogo je lakše da prođeš i podneseš trudnoću pa čak i sam porođaj. Lakše se oporavljaš. Možeš ostati budna do kasno u noć, a da ti sutradan ne bude zlo. Takođe, pomisao da kada dete odraste mi nećemo biti toliko stari, to moram priznati uliva i neku dozu adrenalina.

B.S. / Foto: Instagram

pročitaj više

Kako priče za laku noć zaista utiču na djecu

Djeca upijaju sve oko sebe dok su mala, pa je dobra ideja da to iskoristite i naučite ih nekim sjajnim navikama, poput čitanja. Bez obzira na godine, priče za laku noć će kod vašeg djeteta podstaći razvoj mozga, ojačati vašu vezu i pomoći mu da stekne važne vještine koje će mu služiti cijelog života.

Dijete će se naučiti strpljenju

Biti strpljiv je vrijedna vještina u životu koja mnogima nedostaje. Srećom, tome se djeca mogu naučiti od najranijeg uzrasta, jer slušanje priča koje im čitate mališane čini strpljivijim. Razvijanje strpljenja ujedno čini vaše dijete boljim u aktivnom slušanju. Tako će ono u budućnosti biti dobar slušalac uz kog će se drugi osjetiti cijenjeno, piše zadovoljna.rs.

Obogatiće svoj rječnik

Brojne studije su pokazale da su vrlo mala djeca kojima su roditelji čitali priče mogla da razumiju kasnije više riječi od beba kojima nisu čitali. Rezultati jednog istraživanja su pokazali da se receptivni rječnik djece povećao za 40 odsto, dok je brojka u grupi kojoj se nije čitalo bila 16 odsto.

Razvijaće maštu

Čitanje podstiče našu maštu, tako da je razumljivo što razvija maštu i kod mališana. Što više čitamo svojoj djeci, to im postaje lakše da zamisle te riječi i priče koje čuju. Taj stalni trening mozga poboljšava sposobnost djeteta da zamišlja i bude kreativnije i otvorenije za nove ideje.

Učiće šta je empatija

Pokazalo se da empatija i čitanje idu zajedno. Kada djeci roditelji čitaju ili kad ona malo starija sama čitaju priče, imaju priliku da vide i dožive tu priču iz ugla lika. Na taj način mogu da razumiju šta se dešava sa junacima, da osjete njihova iskustva i razumiju njihova osjećanja, piše Bright Side.

Bolje će komunicirati sa drugima

Čitanje poboljšava sposobnost djeteta da se angažuje i komunicira. Pritom, dešava se da djeca često prekidaju roditelje s raznim pitanjima dok im čitaju, ali to je zapravo veoma dobra stvar. Pokušajte da odgovorite na sva djetetova pitanja, a možete i da ono što se dešava u priči povežete sa nečim što vam se desilo. Pomozite djetetu da se i ono uključi, tako što ćete ga pitati kako se neki lik osjeća ili šta bi sljedeće moglo da se dogodi.

Više će obraćati pažnju

Djeca, posebno mala, teško zadržavaju pažnju, pa će ih priče za laku noć naučiti koncentraciji i sposobnosti pažnje. Da bi saslušali priču i razumjeli je, potrebno je da budu mirni, te rezultat mogu biti rjeđi izlivi bijesa, ako ih, recimo, dijete ima. Pritom, ako djetetu redovno čitate, vrlo je moguće da će bolje pamtiti, a to će mu biti od velike koristi u školi i kasnije u životu.

Razviće ljubav prema čitanju

Ako djeci počnete da čitate još dok su mala, ona će razviti strast prema knjigama i čitanju. A to znači da će ih i kasnije voljeti, možda i više od video-igrica i TV-a, što je svakako plus.

(zadovoljna.rs)

pročitaj više

Ovo su 5 karakteristika zdrave porodice!

Ne postoji taj bračni par, porodica, ili tinejdžer koji se nije zapitao da li je njegova porodica zdrava.
U ovom pitanju, leže brojni strahovi jednog deteta koje se trudi da bude dobro zbog svojih roditelja, jedne majke koja želi da svom najdražem biću obezbedi i pruži samo najbolje od života, da ga nauči ljubavi i nežnosti i jednog oca, figuri stabilnosti i sigurnosti, sa nametnutom ulogom vođe koji se jako trudi da ispuni tu ulogu.
U ovom pitanju leže sva nadanja ljudi da su baš oni ti koji su uradili sve kako treba i čekaju da dobiju potvrdu i zaslugu za svoj trud.
U potrazi za odgovorom na to večno pitanje i u želji za rastom i razvojom sopstvene ličnosti, ali i unapređenju odnosa sa ljudima koji su nam najbliži i najdraži, donosimo vam 5 karakteristika zdrave porodice

  1. Postoje jasne granice u porodici

    Roditelji su ti koji treba da nose ulogu vodiča/mentora, a ne vođe. Kao turistički vodič koji je tu da vam pokaže, objasni, uputi vas na lepe znamenitosti nekog grada, ili da vas upozori na oprez ukoliko je neki deo grada nebezbedan, a vi ste ti koji slušaju njegove smernice i uranjaju u novo iskustvo, tako i roditelj treba da bude vodič svom detetu kroz život, ali da ne zaboravi, da je ono to koje treba da iskusi život, da nauči da određene akcije nose određene posledice i da shvati i prihvati svoju odgovornost u njima, kao i svoju obavezu prema određenim aktivnostima.

    Postoji jasna granica između supružnika, dvoje ljudi koji se vole i imaju svoju povezanost, i njih kao roditelja. Pored toga što su roditelji ne treba da zaborave na onu prvu ulogu koju su igrali, od ljubavnika, preko partnera koji žele da grade porodicu, do supružnika. Svoju vezu treba da neguju i nastave da grade, bez uticaja svoje dece na istu.

    Deca trebaju uvek da budu sačuvana od tenzije između muža i žene. Još jednom, svoju vezu treba da neguju i grade, bez uticaja svoje dece na nju, pa tako i svoje konflikte treba da sačuvaju samo u svom odnosu i sami ih rešavaju. Nikako ne bi trebali usled nekog konflikta da kritikuju svog supružnika pred decom, ili im pridodaju loše epitete.

    Kada dođemo do odluka, one se donose u najboljem interesu za celu porodicu! Opet, ne postoji niko ko treba da nosi ulogu vođe i naredi šta će da se radi, ali ispravnim smernicama i dogovorom sa ostalim članovima porodice treba da se donose odluka koja je najbolja za celu porodicu. Bilo da se radi o budućnosti jednog člana porodice ili svim članovima, ZAJEDNO treba da se radi da se pomogne tom jednom članu, ili da se donese rešenje koje će da utiče pozitivno na celu porodicu
  2. Odnosi u porodici se smatraju važnim i takvim se uvek predstavljaju

    Roditelji su ti koji trebaju da ulažu napor da ostvare konekciju sa svojim detetom i moraju da osveste da je njihova odgovornost kako će taj odnos da se gradi. Ne podrazumeva se da će dete u svojim roditeljima da vidi prijatelja samo zato što se kaže “roditelj ti je najveći prijatelj u životu”, mora to i da im se dokaže. Roditelji moraju da dokažu da žele da budu prisutni u životu svoje dece, da žele da učestvuju i znaju o njihovim interesovanjima i aktivnostima. Kao što vas zaista zanima zašto je vašoj prijateljici teško na poslu i želite da joj pomognete, tako zaista treba da vas zanima zašto je vašem detetu teško u školi i da ne umanjujete taj problem samo zato što je “dečiji”. Odgovornost roditelja je takođe da predlaže druženja i organizuje vreme koje će biti zabavno celoj porodici i tako aktivno učestvuje u stvaranju uspomena, nepuštajući da se one dese same od sebe.

    Kao što je odgovornost roditelja da aktivno grade odnos sa svojom decom, tako je odgovornost i bake i deke da aktivno grade odnos sa svojim unucima, bez očekivanja, da će veza između njih da postoji sama od sebe.
  3. Postoji otvorena komunikacija između svih članova porodice

    Komunikacija ne treba da ide kroz jednu osobu. Nije mama ta koja će da obavlja neprijatne razgovore, a tata koji će da bude strog. Treba da postoji atmosfera u kojoj će biti prijatno detetu da kaže šta misli i oseća, nezavisno od toga s kim razgovara. Kroz takve razgovore se dete uči da imenuje i prepoznaje svoje emocije i prihvata ih.

    U porodici ne treba da postoji “pismonoša”. “Mama, pitaj tatu da li smem da izađem da se igram” ne treba da se dešava, već mora da postoji atmosfera u kojoj je u redu da se sa svakim razgovara o svemu unutar porodice.
  4. Neslaganje je dozvoljeno

    Potpuno je u redu da se članovi porodice ne slažu u određenim stavovima ili razmišljanjima. Ukoliko neslaganje eskalira u konflikt, taj konflikt je neophodno rešiti razgovorom, pri tom stvarajući atmosferu, da i ako postoji osoba u tom konfliktu koja je pogrešila, drugi članovi porodice je razumeju i “nije smak sveta”. Greška, ili neuspeh su dozvoljeni, ali je bitno da kroz njih učimo. Pa tako nakon svakog konflikta koji je rešen, treba da se desi faza “šta je tu je, idemo dalje” kroz koju dete treba da nauči da oprašta, ali i roditelj da nauči da oprosti svom detetu grešku.
  5. Članovi porodice imaju odnos “služenja” jedni drugima 

    Kada se kaže služenja, misli se pomaganja. Ako postoji i jedan odnos gde treba bezuslovno pomoći, onda je to u porodici. Od najranijeg doba, deca žele da učestvuju u aktivnostima koje roditelji obavljaju i da im pomognu, često iz razloga nedostatka vremena, tu pomoć roditelji odbijaju, jer znaju da će tako neka radnja da traje duže i tu se greši. Deca treba da nauče da pruže pomoć i osećaju se korisno, a pored pružanja pomoći, u porodici, treba izgraditi slobodu traženja iste.

    Pomoć nikako ne treba da bude jednosmerna i to po principu “roditelj pomaže detetu”, ili “stariji brat pomaže mlađem”, već uvek dvosmerna. Cela porodica treba da učestvuje u pomaganju jednom članu i svoj fokus usmeri na to, kada je nekom pomoć potrebna.

Iako, hladne glave, kada se osvrnemo na ovih 5 karakteristika, reći ćemo “pa to se podrazumeva”. Ono što treba da uradimo je da uvidimo šta se dešava kad ne razmišljamo “hladne glave”, već odluke donosimo ishitreno i impulsivno. Jer baš tu imamo prostor da učimo, sazrevamo i činimo svoju porodicu boljom, jer za napredak uvek ima mesta!

Txt: Milica Milanović

pročitaj više

Japanske metode vaspitanje djece kojima se divi cio svijet

Mladi Japanci starije ljude ne smatraju dosadama, već izvorom mudrosti. Zauzvrat, stari ne viču na mlade i ne kritikuju ih, već im prenose tu svoju mudrost.

Japan je zemlja kojoj se mnogi dive iz više razloga, a jedan od najvećih je način vaspitanja djece.

Karakter ljudi iz Japana ne prestaje da oduševljava cio  svijet. Svi smo imali prilike da čujemo koliko su uporni, istrajni, kako ni pod kojim okolnostima ne gube pribranost i osjećaj za komunikaciju. Takođe su poznati po svom poštovanju prema drugima i izuzetno marljivom radu.

Takvi su zato što su takvi bili i kao djeca, a takvi su bili kao djeca jer su ih tome naučili.

Djeca iz Japana veoma se razlikuju od djece sa Zapada. Umjerena su i pristojno se ponašaju, slušaju svoje roditelje i nikada ne histerišu i nemaju napade besa.

U čemu je tajna?

Bliski odnos među članovima porodice različitih generacija je nešto što, između ostalog, čini Japance tako posebnim. Ta veza između starih i mladih zasnovana je na dubokom saosjećanju i međusobnoj brizi, kakva se, nažalost, ne može vidjeti skoro nigdje u svijetu. Stari ljudi se u Japanu smatraju izvorom mudrosti i zaslužuju posebnu pažnju i poštovanje.

S druge strane, stari ljudi imaju puno strpljenja i ljubavi za mlade. Stari Japanci ponašaju se kao mentori, ne kao kritičari i sprovodioci kazne. U tome leži ključ harmonije među generacijama.

Japanci cijene i poštuju sve svoje rođake. Istovremeno, imaju veoma striktne granice. Na primjer, smatra se neprihvatljivim da baka i deka gaje unuče, zato što roditelji nemaju dovoljno vremena. Porodične veze u Japanu nisu zasnovane na “razmjeni usluga”, već na vjerovanju da sve na ovom svijetu ima svoje mesto.

Razumijevanje roditeljstva

Većina porodica u Japanu vjeruje da roditeljstvo treba da bude zasnovano na osjećajnosti i razumijevanju. Podizanje glasa na dijete u Japanu je jednako svim drugim, oštrim kaznama. Roditelji u Zemlji izlazećeg Sunca vjeruju da izbjegavanjem kažnjavanja zapravo uče djecu kako da se povežu sa svijetom i poštuju tuđa osećanja.

Ako dijete nije dobro, mama i tata ga kažnjavaju pogledom ili gestom neodobravanja. Na taj način pokazuju da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Fraze poput “povrijedićeš je/ga” ili “povrijedićeš se” koriste se da ukažu na nepravilno ponašanje i moguće posljedice, a ne tek tako.

Isto pravilo primjenjuje se za predmete. Na primjer, ako dijete polomi igračku, roditelj će reći “pogrešio si”, a ne “polomio si igračku”. Japanci naglašavaju važnost djela, a ne funkcionalnost predmeta. Zato djeca od ranog detinjstva uče da budu svjesna svega u svakoj situaciji i da vode računa o svemu oko sebe.

Najveća tajna je – slobodno vrijeme

Japanci svoje slobodno vrijeme provode sa djecom. Učenje ne smatraju zasebnom aktivnošću, već sve rade zajedno. Njima je najvažnije da izgrade jaku vezu s djecom.

U Japanu je veoma rijetko da majka upiše dijete u vrtić ako nije napunilo bar tri godine. Japanke svoju djecu vode bukvalno svuda, jer vjeruju da takva fizička bliskost stvara duboke i jake veze. Takođe, vjeruju da blizina majke smiruje dušu djeteta. Majke u Japanu veoma vode računa da dosta razgovaraju s djecom.

Zadovoljna.nova.rs

pročitaj više

Iris Polumenta Jovanović: “Beba nas je naučila da volimo neopisivo i da se volimo još više”

Jedno od najomiljenijih televizijskih lica, Iris Polumenta Jovanović, prije četiri mjeseca postala je majka dječaka Mateja. Suprug Stefan i ona bilježe najljepši i najnježniji period zajedničkog života i savladavaju prve lekcije roditeljstva. Nezaboravni momenti, ispunjeni su posebnim emocijama i otkrivanjem novih neslućenih dimenzija ljubavi i radosti.
“Beba nas je naučila da volimo neopisivo i da se volimo još više. Da svaki trenutak iskoristimo da se radujemo, jer je možda baš taj momenat u sreći presudan da naš dječak nauči nešto novo, da se osjeti čarobno, kao i mi što ga imamo. Zato su u našoj kući uvijek prisutni osmijeh, pjesma, poljupci, ma kakav da je dan, jer dobro znamo da život ne štedi. Beba uživa u našoj pažnji, predstavama, a nama su svaki njegov osmijeh, glas, treptaj neprocjenjiv poklon i važno otkriće. Naljuti me kad čujem mame kako se žale da je svaki dan isti, zaista nije. Dječak nas iznova opčinjava, a mi se trudimo da upijemo i zapamtimo svaki njegov pokret. Ranije sam se plašila promjena, ali sam sada svjesna da su samo nabolje. Dobro smo organizovani, a primjećujem da i beba voli plan i program”, kaže Iris, a s obzirom na to da je ovo prva zajednička proslava Nove godine, ponosni roditelji su se posebno potrudili oko dekoracija.


“Ono što je ranije bilo uobičajeno, beba pretvori u bitan trenutak i pokaže koliko su sitne radosti važne. Tako smo bili ponosni kada smo, na primjer, prvi put otišli u šetnju, na kafu, kod njegove bake, a kamoli sada kada smo dočekali godinu u kojoj očekujemo prve dječakove korake, riječi, uzvraćene poljupce. Potrudili smo se da ukrasimo kuću, možda i pretjerali od želje da mu se dopadne, jer je bebi velika jelka bila zanimljiva tek kada je u kugli vidio svoj odraz. I jedna šarena, izuzetno ružna figura, kojoj je počeo da guguče još u prodavnici, koja zato zauzima centralno mjesto i lijepo remeti koncept (smijeh)”, kaže Iris i otkriva u čemu je uživala u prvim mjesecima sa bebom.

(Gracija)

pročitaj više

Ovo su tri ključne stvari za uspješnu vezu i brak!

Vjerovatno se nekada zapitamo da li mi grešimo, ili partner. Svako u svojim emotivnim vezama ima nekih problema, da li to bili sitni ili pak krupniji problemi. ”Sve se da rešiti” govorili su nam stariji, ali znate li kako?

U narednom članku reći ćemo Vam 3 ključne stvari za održite zdravu, uspešnu i nasmejanu vezu..

  • POŠTOVANJE
    – Poštovanje je pozitivan osjećaj koji se odnosi na akciju poštovanja; to je ekvivalentno uvažavanju ili priznavanju neke osobe ili stvari.
    Zašto je poštovanje bitno u vezi?
    Poštovanje je veoma bitna stavka u vezi jer kada istog nema, dolazi do svađa, neslaganja, argumenata… Poštovati drugu osobu znači pokazivati joj da je slušate, da je podržavate u odlukama, da je volite i brinete za nju.
FOTO: Instagram
  • KOMUNIKACIJA
    Komunikacija predstavlja razgovor između dvoje ili više ljudi. Ključna je stavka u uspješnoj vezi baš zato što je najbitnije da nekoga saslušamo i odreagujemo na njegovu priču. Komunikacija između dvoje ljudi mora da postoji na svakodnevnom nivou, da li to bila dobra ili loša. Da bismo znali kako se neko osjeća i o čemu razmišlja, da li ima neki problem ili ne, moramo komunicirati. Komunikacija rješava sve!
FOTO: Instagram
  • RAZUMIJEVANJE
    Razumijevanje nije samo komunikacija između dvoje ljudi koja se odvija bez jezičkih prepreka, razumijvanje je ono što se događa i kada ćutimo.
    Razumijevanje je, zapravo, dozvoliti drugoj osobi da ima svoje JA. Razumjeti drugu osobu je jedna od velikodušnih osobina koje čovjek može posjedovati. Da ga ima više, bilo bi više osmijeha, prijateljstava, ljubavi, druženja…
    To je osobina koju posjeduju ljudi i koja nam omogućava da saslušamo i pomognemo drugoj osobi ako je u problemu, da riješi neku nedoumicu itd..
FOTO: Instagram

Kako biste imali uspješnu i srećnu vezu punu ljubavi i smijeha, poslušajte naše savjete, razmislite malo o svemu tome i krenite da radite na sebi..

V.K.

pročitaj više

Jedan od naskladnijih parova na estradi:Slađa i Zoran proslavili godišnjicu braka!

Za Slađu Allegro možemo čuti samo riječi hvale. Koliki je drug i prijatelj govore svi oni koji je poznaju. Ali svakako da je ljubav i privrženost porodici ono po čemu se izdvaja.

Naime, Slađa i njen suprug Zoran mogli bi se pohvaliti sjajnim odnosom. Stabilan i harmoničan brak traje već nekoliko godina. Takođe, mnogo puta smo imali prilike da vidimo koliku podršku ovi supružnici pružaju jedno drugom.

Nedavno su proslavili 6. godišnjicu braka. Tim povodom pjevačica objavila je fotografiju na društvenoj mreži Instagram na kojoj se nalaze ona i Zoran uz emotivni komentar: “Ne bih ja tu ništa menjala!!! VTE!!!!!”. Ispod fotografije su se nizale čestitke i komentari kao što su “Porodica Sreće – Velika Srca”, “Srećna godišnjica!”, Nek je sa srećom”…

Ali bilo je i onih šaljivih. “Možda malo bradu da pusti? Al ne previše. Ma dobar je, ništa ne mijenjaj”, glasio je jedan od komentara.

Njihova ljubav je krunisana brakom 2016. godine. Proslava je bila intimna i za odabrani krug ljudi. Slađa je tada objavila fotografiju na svom Instagram profilu sa intimne proslave uz komentar: “Mojoj sreći nema kraja”. Dok su se na vječnu ljubav pred Bogom zakleli par dana kasnije.

Ovaj srećni par ima ćerkicu Milu, koju su dobili 2018. godine i koja je unijela novu radost u njihovu zajednicu.

B.S.

pročitaj više

Kada je vrijeme da upoznate roditelje sa partnerom

Upoznavanje partnera sa roditeljima može biti siguran način da potvrdite da je vaša veza zaista ozbiljna. U svakom slučaju, važno je i da pripremite partnera za tako nešto.

Kako ćete znati da je vrijeme za upoznavanje roditelja? Ovih šest znakova to otkrivaju:

1. Shvatili ste da veza postaje ozbiljna

Znaćete da je pravo vrijeme za upoznavanje roditelja kada se međusobno isključite. Nema smisla stavljati svakoga kroz korake upoznavanja ako vaš odnos neće trajati.

Jednom kada odlučite da ćete ostati u toj vezi, vjerovatno je pravi trenutak da upoznate roditelje sa partnerom.

2. Upoznali ste partnera sa prijateljima

Ako se vaš partner družio sa vašim prijateljima u više navrata, onda je sigurno reći da je on spreman da upoznaje ljude kojima ste vi okruženi.

Manje je pritiska kada je riječ o susretu sa prijateljima, ali svakako može biti jedan od znakova da je pravo vrijeme da ga dovedete u kuću.

3. Upoznao je neke druge članove vaše porodice

Da li se vaš partner susreo sa drugim članovima vaše porodice slučajno ili namjerno, nakon što je upoznat sa njima, vjerovatno je vrijeme da se sretne i sa vašim roditeljima.

Na primjer, možda ste vi i vaš partner naleteli na vašu tetku u supermarketu i stali ste da pričate sa njom kako ne biste ispali nepristojni. Zapamtite da se takvi dogadjaji šire brzinom svjetlosti po porodici.

Vijest će se proširiti poput požara da je vaša tetka upoznala vašeg partnera prije nego što su to učinili vaši roditelji.

4. Pričate o zajedničkoj budućnosti

Jednom kada počnete da razmišljate o zajedničkoj budućnosti, onda znate da je vaš odnos na stabilnim nogama. To je pravo vrijeme da pričate sa partnerom oko upoznavanja roditelja. To će učiniti vašeg partnera srećnim jer će znati da se vaš odnos podigao na veći nivo.

5. Ponosni ste na svog partnera

Ako ste ponosni na to sa kim ste, neizbježno biste željeli da svi znaju o njegovim ili njenin dostignućima. Želite da ljudi kojima je stalo do vas vide zašto ste tako zaljubljeni u tu osobu.

6. Roditelji su spremni na upoznavanje

Razgovarajte sa svojim roditeljima o vašem partneru i ocenite njihovu reakciju kada im predložite da vaš partner dodje na upoznavanje. Isto učinite i sa partnerom.

Susret sa roditlejima po prvi put je ogroman korak, bez obzira da li tako mislite ili ne. Iznenadićete se koliko veza je krenulo pogrešnim smjerom samo zato što prvi sastanak sa porodicom nije protekao kako je bilo planirano.

Koliko god da volite partnera, ono što vaša porodica misli takodje je važno, pogotovo ako ste bliski.

Nikada ne potcjenjujte intuiciju roditelja. Roditelji imaju bizarno šesto čulo kada je riječ o takvim stvarima, pa odvojite vrijeme da saslušate njihovo mišljenje.

Naravno, to ne znači da treba da postupate onako kako oni kažu, ali ponekad nije loše saslušati i druge.

pročitaj više

Odluka suda: Muškarac koji je na Zabjelu uznemiravao djevojčice priveden pa pušten na slobodu

Muškarac, koji je na Zabjelu zaustavljao djevojčice, pokušavao sa njima da komunicira dok se u isto vrijeme neprikladno dodirivao i pokazivao im neprimjerene sadržaje, “nije ugrozio ili povrijedio nijedno osnovno ljudsko pravo i slobodu maloljetnica”, smatraju u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici”

-Učinilac nije ugrozio ili povrijedio nijedno osnovno ljudsko pravo i slobodu maloljetnica, već je preduzeo radnje kojima na javnom mjestu vrijeđa moral i na nedozvoljen način remeti javni red i mir”, saopštio je portparol i državni tužilac ODT-a u Podgorici, Vukas Radonjić.

Roditelji jedne desetogodišnje djevojčice podnijeli su prijavu protiv mladića, koji je, kako tvrde, prethodnog dana u Ulici Buda Tomovića na Zabjelu zaustavio djevojčicu dok se vraćala iz škole „Oktoih“ i sudeći po onome što je djevojčica prenijela roditeljima, dok je sjedio u vozilu i razgovarao sa njom muškarac se samozodovoljavao.

Portal roditeljii.me piše da “Prema navodima majke djevojčice muškarac je nakon prijave priveden u Sud za prekršaje, ali intervencijom advokata, koji je tražio i izuzeće sudije, postupak nije okončan, već odložen, a osumnjičeni je nakon toga pušten na slobodu.

Majka djevojčice kako prenosi isti portal kazala je da se sve desilo u 11. 45 časova, kada se njihova djevojčica vraćala iz škole. Ona je na ulici vidjela zaustavljeno manje bijelo vozilo i mlađeg muškarca na mjestu vozača.

“Spustivši prozor, upitao ju je gdje se nalazi škola „Vuk Karadžić“. Rekao je da je iz Srbije i da je došao po sestru, koja je u toj školi. Pitao je i da li u toj školi postoji fiskulturna sala, jer bi on trebao da tamo predaje. Iako se djevojčica nije u početku približavala vozilu, on je insistirao da mu objasni gdje je škola, koliko metara ima do tamo, kao i da li mu može to pokazati na mapi. U trenutku kada je prišla vozilu, kako bi mu navodno na mapi na telefonu pokazala kuda da ide, vidjela je da nema donji dio odjeće i da se dodiruje na nepriumjeren način. Na telefonu je bila slika gole ženske osobe”, prenosi portal.

Djevojčicu je sve to veoma uplašilo, trkom se udaljila i o svemu odmah obavijestila roditelje.

Ubrzo su i njihove komšije i drugi roditelji saznali za sumnjivog mladića u blizini škole, pa su već narednog dana otišli da sačekaju djecu. Iz razgovora su saznali da je još jedna djevojčica doživjela istu traumu, a pretpostavljaju da možda sva djeca nijesu ni ispričala šta im se desilo na putu od škole do kuće, udaljenom svega oko 200 metara. Prema tvrdnjama roditelja koji su se juče zatekli u blizini škole, u isto vrijeme su zapazili isto vozilo. Iako su pokušali da mu priđu kako bi ga zaustavili ili bar vidjeli tablice, on je to primijetio i pobjegao im. To je učinio velikom brzinom, uz nekontrolisanu vožnju. Istog dana je priveden.

U blizini škole “Oktoih” i u prethodnim mjesecima je bilo sličnih situacija, nakon čega su roditelji tražili od Uprave policije da obezbijedi prisustvo njenih ppripadnika u dvorištu škole.

Izvor: roditelji.me

pročitaj više

Roditeljske greške koje ostavljaju posljedice na psihu djece

Neke greške u vaspitanju mnogo koštaju djecu i u odraslom dobu, a psiholozi tvrde da postoji pet pogrešnih ponašanja roditelja kojima možda mogu svojoj djeci da upropaste budućnost.

Nikad ne govorite djetetu da ga volite i koliko vam znači

Mnogi roditelji, ma koliko da su posvećeni i vole svoju djecu često prave grešku i djeci ne pokazuju i ne govore da ih vole i koliko im znače. Na našim prostorima to je pomalo i stvar kulture i naslijeđa, jer se vjerovalo da se “djeca kvare, ako se pohvale”.

Međutim, djeci treba pokazivati ljubav i kroz verbalizaciju.Nemojte da se ustručavate da kažete djetetu koliko ga volite i koliko vam znači njegovo postojanje.

Pretjerujete u kontrolisanju djetetovih odluka i izbora

Roditelji u većini slučajeva imaju potrebu da kontrolišu djecu u gotovu svemu što čine, a naročito u odlukama koje donose.

Ponekad je potrebno djecu pustiti da sama donesu neke važne odluke. Kontrolisanje svake sitnice u njihovom životu dovešće do toga da sumnjaju u sebe i osjećaju se ograničeno. Ako djeci damo mogućnost da odlučuju, to će im razviti samopouzdanje i samopoštovanje i naučiće ih da preduzimaju odgovornost za svoje postupke

Ne poštujete privatnost djece

Kao i odrasli, i djeca imaju potrebu za privatnošću. Sa odrastanjem ta potreba raste, jer ona zapravo znači i da hoće da preuzmu kontrolu nad sopstvenim životom. Dajte im priliku, a iz daleka ih pratite i posmatrajte šta i kako rade. Ukoliko ne poštujete njegovu privatnost, dovodite dijete u situaciju nepovjerenja, a laganje bi moglo da mu postane navika koje se neće riješiti ni kao odrsala osoba.

Svađate se sa partnerom pred djecom

Nemojte se svađati pred djecom, naročito ako su te svađe nepijatne, pune ružnih riječi i verbalno agresivne. To može da ostavi dugotrajne traume na njih, a mogu imati zbog toga kasnije probleme i u svojim emotivnim vezama.Roditelji bi trebalo da budu primjer ljubavi, povjerenja i odanosti, na osnovu kog će djeca forimirali odnose.

Imate nerealna očekivanja

Ima roditelja koji od svoje djece imaju prevelika očekivanja, bilo da je riječ o školi, sportskim uspjesima ili nečemu trećem. Imajte na umu da je svako dijete drugačije i posebno, i da svako od njih ima različite sposobnosti. Posmatrajte i pratite svoje dijete i ne očekujete od njega nemoguće, jer to ga može učiniti nesigurnim i dati mu osjećaj manje vrijednosti s kojim će morati da se bori i kao odrasla osoba.

Telegraf.rs

pročitaj više

Zašto je nemoguće živjeti sa emancipovanom ženom?

Muško ženski odnosi uvijek su interesantni. Evo jednog pomalo neobičnog razmišljanja o muškoj sreći.

Kako se bližim četrdesetoj godini, uviđam da se sve više mojih vršnjaka razvodi. Neki su našli mlađe žene, pa su odlučili da se razvedu, a neki jednostavno odlaze.

Danas je postalo nemoguće živeti sa jednom emancipovanom ženom!

Oni koji se nisu razveli, primorani su da tolerišu ženu. Razlog je: Šta će ljudi reći? Kako podijeliti stan, kola, starateljstvo nad djecom itd…

Postoje i oni rijetki muškarci koji tvrde da su srećni u braku. Mislim da su samo sebe ubijedili u to.

Brend “ženska sreća” viri sa svih strana. Samo se o tome priča. Muška sreća je tabu. Da li ste u posljednje vrijeme čuli da neko priča o muškarcima i njihovoj sreći? To je postalo politički nekorektno!

Ako se posvetimo temi “muške sreće”, žene će se pobuniti i reći da se muškarcima decenijama udovoljavalo dok žene nisu uspjele da se izjednače. Reći će ti da su se dugo borile za emancipaciju, ali izgleda da je sada vrijeme da se muškarci emancipuju.

Ne predlažem da se uvede tamo neki dan za muškarce i da se borimo za muška prava. Samo želim da muškarci i žene daju odgovor na jedno sasvim glupo pitanje:

“Zašto savremenom muškarcu u četrdesetim, koji je prevazišao ljubav, treba žena?”

Nedavno mi je jedan ogorčeni, svježe razvedeni muškarac postavio isto ovakvo pitanje: “Zašto bih se ja opet oženio? Zašto bih ulazio u to? Recimo da mi treba neko za seks – mogu da nađem vezu za jedno veče. Recimo da mi treba neko da mi kuva i čisti – platiću pomoć nekoj ženi koja će dolaziti tri puta nedeljno. Onda, zašto bih se vezao za neku histeričnu ženu koja će mi uvjek nešto zahtijevati, praviti scene i od mene očekivati nemoguće?”

Rekao sam mu: Porodica? Djeca? Porodično gnezdo?

“To više ne postoji. Emancipovana žena traži jednakost, nema više topline. Muškarac uvijek na kraju ispadne kriv. Ako imaš sreće i dobiješ djecu, žena će učiniti sve da ih okrene protiv tebe. Nema više poštovanja. Otac i muškarac se više ne poštuje! I kada se to desi, kada shvatiš da tu nema sreće, šta ti preostaje – da odeš!”

Zašto muškarac ulazi u brak? Na ovo pitanje postoji romantičan i netačan odgovor – Iz ljubavi. Muškarac i žena, kada ulaze u brak, obavezuju se ovim rečima: ti daješ meni, ja dajem tebi.

Kada se desi da žena ne daje muškarcu, da samo traži, dolazi do prestanka ljubavi. Bar sa njegove strane.

Muškarcu treba svrha – dozvoli mu da bude muškarac.

Današnje žene su izgubile svu svoju ženstvenost. Ništa osim genitalija na njima žensko nije ostalo. I kako onda da muškarac voli takvu jednu ženu? Emancipovana žena danas nema potrebu da je muškarac voli, jer ona voli samu sebe!

Kada muškarac napuni četrdeset godina, sve dolazi na svoje mjesto. Nema više iluzija. Većina muškaraca nema razlog da istraje u braku sa takvom ženom. Ljubav prestaje. Ako muškarac nije navikao da trpi, doći će do razvoda.

Reći ću vam šta je ženstvena žena: to nisu grudi, zadnjica, lice… Ženstvenost je nježnost, poštovanje prema muškarcu, toplina kojom zrači. Ženstvenost je sposobnost da se ispuni vazduh dobrotom, nježnošću, harmonija barem jednog prostora. To je sposobnost da se muškarac ne prisiljava, već da mu se da nešto zbog čega se može osjećati kao srećan čovjek: poštovanje, laka dominacija, mir… I bez histerije – molim!

Dajte muškarcu nježnost, odanost, velikodušnost i on će biti srećan pored vas.

Drage žene možete da se zavaravate da je vaš muž srećan pored vas emancipovanih žena, ali sačekajte… Nakon pet ili deset godina taj isti “srećni muž” otići će od vas ako mu niste dozvolili samo jednu stvar – da bude muškarac!

Stil.kurir/ Autor: Dimitri Sokolov, Econet.ru

pročitaj više

Iguman Arsenije: “Ako nećeš da te muž vara, dotjeraj se malo sestro”

Iguman manastira Svetog Petra i Pavla kod Mionice Arsenije Jovanović održao je besjedu kojom je nasmijao i zabavio vjernike. 

On je istakao potrebu da budemo stalno lijepi i privlačni partneru, a da to ne bude samo kada se sa nekim uđe u vezu.

– Treba uvijek brinuti o svom izgledu da biste mu ili joj bili lijepi i privlačni. A ne samo za vrijeme upoznavanja i zabavljanja. Znate, vrlo često smo super i dotjerujemo se dok se zabavljamo, a posle toga “aj, zdravo”! On više ne obraća pažnju na sebe, ona se ugojila, raščupana… On pustio stomak, smrde mu noge, podriguje… do mnogo gorih stvari – rekao je iguman Arsenije.

Izazvao je salve smijeha, a onda je i nastavio.

– Moramo da vodimo računa da smo uvijek privlačni. Meni dođu žene pa kažu: “Vara me muž”! A ona onako, sva nešto (oponaša potuljen izgled, prim. nov.). Ja joj kažem: “Pa, dotjeraj se malo, sestro. Budimo privlačni…

pročitaj više

Naučno dokazano: Bake su više vezane za unučad nego za svoju djecu

Studija moždane funkcije kod žena otkriva pojačanu aktivnost u predjelu mozga zaduženom za empatiju kada gledaju slike unučadi, piše The Guardian.

Naučnici odavno tvrde da žene žive duže od svojih reproduktivnih godina kako bi povećale šanse za preživljavanje svojim unucima.

Kaže se da su unuci najveća radost u životu, a sada imamo i prvu studiju koja je istražila moždanu funkciju kod baka i pokazala da su one emotivno više vezane za svoje unuke nego za svoje sinove ili ćerke.

Od 1960-ih godina naovamo, istraživači tvrde da je jedan od razloga što žene obično žive decenijama nakon svojih reproduktivnih godina taj što time povećaju šanse za preživljavanje svojih unuka, kroz fizičku podršku koju često pružaju. Ova teorija poznata je kao “hipoteza o bakama”. Skoriji dokazi sugerišu da su blagostanje djece i njihov obrazovni uspjeh povećani prisustvom bake i djede koji se angažuju oko njih.

Za bolje razumijevanje biološke pozadine ove povezanosti, antropolozi su izabrali 50 žena sa najmanje jednim biološkim unukom između 3 i 12 godina, te su koristili magnetnu rezonancu da skeniraju mozak baka dok gledaju fotografije unuka, svoje djece, te djece i odraslih sa kojima nisu rodbinski povezani.

“Ono što zaista odskače jeste aktivacija djelova mozga koji su povezani sa emocionalnom empatijom. To sugeriše da su bake vođene onim što osjećaju njihovi unuci kada imaju interakciju sa njma. Ako se njihovi unuci smiju, one osjećaju njihovu radost. Ako unuci plaču, one osjećaju njihovu bol i uznemirenost”.

Ranije su naučnici izveli sličnu vježbu sa očevima dok su gledali slike svoje djece. Aktivnost primijećena kod baka je u prosjeku bila jača nego kod očeva – iako je bilo i očeva koji su imali jednaku aktivnost u tim predjelima mozga.

S druge strane, kada su bake gledale fotografije svoje odrasle djece, nešto drugačiji djelovi mozga bi bili aktivirani: oni povezani sa kognitivnom empatijom. To bi moglo ukazivati na to da su one nastojale kognitivno da shvate svoje odraslo dijete, a ne da iskuse direktniju emocionalnu povezanost. Emocionalna empatija je kada možete osjetiti ono što neko drugi osjeća, a kognitivna empatija je kada na kognitivnom nivou razumijete šta neko drugi osjeća i zašto.

To bi možda moglo pomoći da se objasni iskustvo koje mnogi odrasli ljudi imaju kada njihovi roditelji često izgledaju uzbuđeniji što vide svoje unuke nego njih. To je razumljivo, obzirom da su mala djeca vjerovatno razvila sposobnost manipulisanja ne samo mozgom majke, već i mozgom bake. Odrasle osobe nemaju taj isti “faktor slatkoće”, tako da ne dobijaju isti emocionalni odgovor od svojih roditelja.

Rezultati ovog istraživanja potkrepljuju ideju da u mozgu možda postoji globalni sistem brige o djeci koji se aktivira kod majki (koje su ispitane u odvojenoj studiji), očeva i baka. Naučnici se sada nadaju da će sprovesti studiju i na djedovima i drugima koji brinu o djeci, kako bi napravili poređenja.

(Buka)

pročitaj više

Mudrosti koje treba pamtiti

Indijanci su živjeli u potpunom skladu sa prirodom  i zato su izgledali nazadno “civilizovanim” Evropljanima.

Koliko su bili napredniji i bolji od ostatka svijeta, svjedoče i njihove mudrosti koje su u isto vrijeme jednostavne i duboke. Ovo su neke od njih.

99-12-10/53100.5 T3005.2

    Dobra osoba vidi dobre znake.

    Svakoj osobi su potrebni tihi dani da se čuje.

    Onaj koji ćuti, zna dvostruko više od govornika.

    “Neophodno je” – samo umrijeti.

    Kuća je tamo gdje se osjećate dobro.

    Unutar svake osobe bore se zao i dobar vuk. Vuk koji hrani, uvijek pobjeđuje.

    Sve na svijetu ima svoju pesmu.

    Dijete je gost u vašoj kući: nahranite, naučite i pustite.

    Znanje je skriveno u svakoj stvari. Nekada je cio svijet bio biblioteka.

    Kada se posječe posljednje drvo, kada se otruje posljednja reka, kada se uhvati posljednja ptica – tek tada ćete razumjeti da se novac ne može pojesti.

    Voli svoju zemlju. Ne nasleđuješ je od roditelja, pozajmili ste je od vaše djece.

Stil.kurir.rs

Foto: Peabody Museum of Archaeology and Ethnology according

pročitaj više

DVA RAZLOGA muškarce navode da stanu pred OLTAR

Realnost kada su u pitanju emotivni izbori, odluke i rasuđivanja su ipak malo drugačija, naročito ako govorimo o zrelom, ispunjenom i samouvjerenom muškarcu.

Iako momci tokom mladalačkih dana mnogo ređe od žena maštaju o savršenom vjenčanju, porodici i ljubavi koja mijenja svijet, postoje dva razloga koja bi jači pol navele na sudbinski čin.

1. U vama vide majku svoje djece i stub porodice

Muškarcima će trebati više vremena da zaključe da li baš vi “ona prava”, a onog trena kada shvate tu činjenicu, misli će ići u jednom smjeru, iako vas neće odmah zaprositi. Potrebno je da veza postane dostojna vjeridbe i braka. Budite strpljive i privržene, te bajkovita ljubavna priča neće izostati.

2. Strah od gubitka voljene osobe

Iako vam se ova činjenica može na prvi pogled učiniti površnom i manje bitnom, jači pol potajno strahuje da neće uspjeti da zadovolji potrebe svojih izabranica, te ovim potezom može osigurati ljubav do kraja života tokom koje će ispraviti sve nedostatke.

Pored ova dva vodeća razloga za stupanje u bračnu zajednicu spisku se pridružuju navika, istinska emocija, očinski instinkt, tradicionalnost.

foto: Stefan Jovanović

pročitaj više

Oni su idealni roditelji – Horoskopske kombinacije koje važe za najbolje roditelje

Prema horoskopu, ova tri para su idealni roditelji.

Rak i Blizanci

Ova dva znaka imaju dvije stvari koje se savršeno nadopunjavaju i u ravnoteži su: oba su puna razumijevanja i duhovitosti. Ovo su karakteristike koje su idealne kada je odgajanje djeteta u pitanju – stoga su kombinacija Raka i Blizanca sjajan roditeljski tandem.

Bik i Ribe

Ribe vole svoju djecu iznad svega i često su skloni da ih razmaze. Dobro je to što su Bikovi vrlo zreli, pouzdani i organizovani, pa svojom „suprotnošću“ nadopunjuju Ribu u vaspitanju djece. A za klince je to to win-win situacija u kojoj uživaju!

Lav i Vaga

Lav je nevjerovatno ponosan na svoje potomke. On je spreman da ih podrži i potpomogne svaki njihov talenat. Vage žele da njihova djeca stalno uče nešto novo, ali ih ne pritiskaju previše. Zbog toga su djeca ova dva horoskopska znaka veoma pametna i željna znanja, piše Miss7.

pročitaj više

ZNACI DA BRAK NEMA BUDUĆNOST: Neki od njih se mogu vidjeti već na početku veze!

Američki psiholog Džon Gotman 40 godina je proveo baveći se prpoučavanjem braka i porodice. Govorio je da mu je potrebno samo pet minuta da razgovara sa parom i da sa 91% tačnosti predvidi da li će se supružnici razvesti. U svojoj knjizi Sedam principa za uspješan brak, Gotman ističe četiri znaka koja ukazuju da bračna veza nema budućnost.

Evo koji znakovi su u pitanju:

1. Kritika

Normalno je da u odnosu postoji zdrava kritika kako bi odnos mogao stalno da se razvija. Međutim, kada kritikujete partnera za svaku sitnicu, vi ugrožavate njegovo samopouzdanje i činite da se osjeća manje vrijednim. Prema ijrečima psihologa, to je napad na ličnost partnera.

2. Prezir

“Uvrede, prevrtanje očima, ruganje, ismijavanje i okrutne šale. Demonstracija prezira u bilo kom obliku – najopasnija je u bračnim odnosima. Ako u svakom trenutku pokazujete da vam partner ne prija, rješenje problema je rastanak.” – ističe Gotman. Prezir je toksična emocija koja truje dušu, pa je bolje rastati se, nego je razvijati.

3. Stalno prebacivanje osjećaja krivice

Psiholog upozorava na manipulativno prebacivanje osjećaja krivice na partnera. U raspravi stalno prebacivanje krivice, sa jedne na drugu stranu, neće dovesti do rješenja, već će samo produbiti konflikt.

  1. Tišina

Manipulativna tišina nakon rasprave kao vid kažnjavanja partnera je jedan od najrizičlnijih oblika manipulacije. Korišćenje ovakvih igrica ne donosi ništa dobro, već samo ugrožava odnos, komunikaciju i čini da se i vi i druga strana osjećate loše.

Gotmanovo istraživanje pokazalo je da razlike u mišljenjima i simpatijama supružnika ne uništava odnose. Kako ističe, brak neće uspjeti ako supružnici pokušavaju jedno drugo stalno da promijene. Često su ovi sukobi povezani sa fundamentalnim stvarima: načinom života, osobinama ličnosti ili vrijednostima. Takve svađe su gubljenje vremena i mentalne snage. Šta učiniti sa onim što se ne može promijeniti – prihvatite to kako jeste ili izbaciti iz svog života, istakao je Gotman.

(Sensa)

pročitaj više

Zašto je igra sa drugarima važna za razvoj djece

Posljednjih godina su telefoni i drugi uređaji postali naročito popularni među djecom. Igraju igrice, koriste društvene mreže i rade razne, često opasne izazove. To ih sve više drži podalje od društva vršnjaka, a to je ključan dio razvoja djece.

Kako bi se klinci razvijala na pravi način, važno je da budu izloženi svim vrstama igre, a to definitivno uključuje i igru sa drugom djecom. Ona je važna za mališane svih uzrasta.

Igra sa drugarima uči djecu da regulišu svoje emocije, razvijaju socijalne vještine i osjećaj za identitet. Bez ovakvog odnosa sa drugom djecom, osjećaj usamljenosti i društvene izolovanosti je neminovan. Uz to se često javljaju anksioznost i strahovi.

Zbog čega je socijalizacija i igra sa drugarima važna za djecu?

-Djeca upoznaju nove drugare i stvaraju odnose koji mogu trajati i u odraslom dobu.

-Razvijaju svoje socijalne vještine i uče da se ponašaju u društvu, da postavljaju granice i rješavaju probleme.

-Kada su u društvu, oni pred sobom imaju model pozitivnog ponašanja.

-Kada se igraju, djeca uče nove stvari, usvajaju vokabular, razvijaju sposobnost komunikacije i boljeg izražavanja.

-Na ovaj način djeca uče da preuzimaju rizik, rješavaju probleme i pronalaze ideje.

-Grupna igra razvija sposobnost funkcionisanja u timu, uči ih da stvaraju interakciju sa drugima i podstiče empatiju.

-Dok su u društvu, oni uče pozitivne i negativne načine da iskažu svoja osjećanja. Prepoznaju na koji način treba da se nose sa svojim osjećanjima i kako da ih kontrolišu. Pokazivanje emocija je važno zarad mentalnog zdravlja djeteta.

-Ovako se podstiče i kreativnost kod mališana, jer dobijaju nove ideje za igru i zabavu.

-Fizički su aktivnija nego kada sede kod kuće, pored telefona, što direktno utiče na rast i razvoj.

Nasuprot sjedenju kod kuće, Tiktok izazovima, igranju igrica i usamljenosti, igra sa vršnjacima ima mnogobrojne prednosti po fizički, psihički, emotivni razvoj djeteta. Zato je važno da mališane podstičemo da što više vremena provode u društvu druge djece.

pročitaj više

Kako djeci saopštiti da se razvodite?

Razvod nikome ne pada lako, posebno ne djeci. Mnoga djeca osjećaju posljedice ne samo drugačijeg načina života nego i toga kako su roditelji pristupili ovoj situaciji. Ukoliko ste se odlučili na ovaj korak, nudimo nekoliko savjeta psihološkinje kako svojoj djeci da objasnite zašto im se život mijenja.

Normalno je da u braku dođe i do nesuglasica i svađa, ipak treba imati na umu da su roditelji modeli svojoj djeci. Međutim, mnogim razvodima prethode brojne žustre svađe između partnera, kojima nažalost mališani nekada prisustvuju ili ih slušaju.

„Djeca svađe roditelja podnose uglavnom jako loše. Svaka svađa donosi do nesklada u porodičnoj dinamici i uticaj svađa na dijete zavisi i od uzrasta. Ukoliko su te svađe ipak jako žustre, i oni su izloženi tome tako usvajaju model braka koji im roditelji prezentuju”, tvrdi psihološkinja.

Kako i sama kaže, to se ne dešava uvijek, ali je najčešća posljedica. Te svađe svakako donose dodatni stres za dijete jer se ‘mama i tata ne slažu’. Posebno je loše ukoliko situacije prerastu u psihičko i dalje fizičko nasilje, gdje je vrlo jasno koliko to negativno utiče na mališane. Postanu visoko vulnerabilni i ne uspijevaju da izgrade dobre mehanizme za nošenje sa stresom. Djeca često usvajaju mehanizme svojih roditelja, kao i da svoju agresiju koju ne mogu da izraze kod kuće, prenose u školu i nekada tuku đake.

Da ih ne bi izlagali takvim situacijama, parovi se odlučuju na razvod. Nagledali smo se razilaženja u filmovima gdje je prisutna slika oca kako izlazi sa koferima, majka plače, dok dijete zbunjeno posmatra šta se dešava.

Kako ne biste rekreirali ovakve scene i ostavili trajne posljedice na svoju djecu psihološkinja savjetuje sljedeće:

„Važno je razgraničiti ulogu djeteta i ulogu partnera. Često ni odrasli ne umiju sebi to da razgraniče, ali djeci je potrebno da im stavite do znanja da ako se mama i tata rastaju to ne znači da njih manje vole, nego da ne mogu da funkcionišu zajedno. I da je situacija gora kada žive zajedno, nego kada su odvojeni.”

I kako kaže, djeci to najčešće bude potpuno jasno, posebno kada su dugotrajno izložena svađama i lošem okruženju. Kada odrastaju u takvom setingu, iako im je teško, vrlo vjerovatno i sama pretpostavljaju da je tako bolje.

„Vrlo često razvod roditelja shvataju kao da ih jedan od roditelja napušta, tako da je potrebno da im se obezbijedi sigurno okruženje. Iako je razvod roditelja u pitanju, ipak bi u centru pažnje trebalo da budu djeca te da im se dalje sigurno obezbijedi prisustvo oba roditelja u životu.”

Odnos roditelja bi trebalo da bude adekvatno riješen, tako da imaju dobru komunikaciju između sebe, iako se razilaze. Da nema prepirki i rasprava, te da ne dolazi do emocionalnih ucjena i manipulacija u koje je dijete upleteno. Jer se često dešava da dijete bude prenosnik ili dobija poruke ‘više voliš tatu nego mene’, ‘ako odeš kod mame mene ne voliš, a ja sam tebi sve dao’ i tome slično.

„Na ovaj način izazivate krivicu u djeci, pritom ona nisu ni za šta tu kriva. I da bi se adekvatno adaptirali na razvod, potrebno je da oba roditelja budu uključena i da djeca shvate da su roditelji odvojeni, ali da ispunjavaju svoje roditeljske uloge, iako njihova partnerska relacija nije bila uspješna.”

Roditelji bi definitivno trebalo da budu skladni u odgoju i vaspitanju djeteta, čak i ako je u pitanu na primjer – prevara.

„Iako je narušen odnos povjerenja, to bi trebalo da ostave po strani. Kao i da kažu sebi da je to partnerski odnos, a da odnos prema djetetu primaran. To ne znači da roditelji moraju da se druže i obavljaju zajedno aktivnosti sa djetetom, ali je važno da imaju dobru komunikaciju i da učestvuju u bitnim događajima poput rođendana, školskih aktivnosti i finansijama.”

Dalje zaključujemo da partnerske odnose ne treba miješati u odnos prema djetetu, te da razmirice ne rješavaju na nivou djeteta, nego na nivou partnera. Iako se porodica razilazi, u kontekstu djeteta bi trebalo razdvojiti te dvije uloge. Svi članovi porodičnog sistema imaju proces tugovanja zbog gubljenja porodičnog odnosa, ali je ključ u dobroj komunikaciji kako bi se dijete dobro adaptiralo novoj situaciji.

„Čest je problem što je među partnerima problem lične prirode, te to umiješaju i u porodične odnose, a to treba potpuno razdvojiti. I ukoliko je potrebno, posjeta terapeutu može mnogo pomoći navikavanju novom okruženju i za roditelje i za djecu. ”

pročitaj više

Kako da prepoznaš da li si previše strog roditelj

Mnogi roditelji se često preispituju da li su previše blagi ili strogi. Vaspitanje i disciplina jesu važni, ali kako napraviti balans?

Ograničenja, pravila i restrikcije su dobre, ali mogu biti i iscrpljujuće i zbunjujuće za djecu. Djeca, vrlo vjerovatno, neće tražiti svaku priliku da pobjegnu od kuće ako ste previše strogi, ali ipak postoje negativne posljedice u ponašanju koje možete očekivati. U razgovoru sa psihološkinjom i psihoterapeutkinjom Radmilom Grujičić portal Zadovoljna.rs saznaje kako napraviti distinkciju između zdrave i potrebne strogoće i one koja je vrlo kontraproduktivna.

Ona kaže da je za dijete važno da postoje pravila, kao i da je u vaspitanju vrlo važno da postoje nagrade, ali i kazne.

„Sa strane roditelja karakterističan je osjećaj ljutnje i da nisu ispoštovani od strane djeteta, kao i mišljenje da je dijete nediciplinovano i nevaspitano. Roditelj se preispituje.”

Odrasli se stavljaju u situaciju da od djeteta ‘zahtijevaju’ nešto, a to čine tako što šalju ‘naredbe’. Dešava se da se ono uslovljava sa ‘Ako uradiš ovo, onda si dobar’, te ako ne ispuni očekivanja i zadatke, roditelj postavlja sebi pitanja poput ‘Gdje ja toliko griješim’ i ‘Sve im dajem, a oni mi ovako uzvraćaju’, što na kraju rezultira nezadovoljstvom na obje strane.

Ukoliko su mama ili tata stava ‘disciplina mora da postoji’ i ‘zna se neki red’, to vrlo često guši odnos nametanjem nekog ultimativnog ‘reda’ koji mora da se poštuje. Rečenice poput ‘tako je, jer ja tako kažem’ kod djece mogu da izazovu kontraefekat, te se tako ne podstiče razvoj motivacije i želje za ispunjenjem ciljeva ili poštovanjem pravila. Kod njih to razvija frustraciju jer ne razumiju zašto zaista mora nečega da se pridržavaju, a autoritet roditelja sam po sebi nekada nije dovoljan”, kaže Grujičić.

Šta to u djetetu budi?

Iz pozicije djeteta sa zahtjevnim roditeljem – ono se osjeća pod pritiskom, takođe neispoštovano i kao da sve što uradi nije dovoljno dobro. Negativna osjećanja bude i konstatne zamjerke roditelja, kao i nedostatak pohvala i komplimenata.

Samim tim ono osjeća obavezu da ispunjava zahtjeve roditelja, kao i obavezu za konstantnim dokazivanjem umjesto da mu se razvija želja, ambicija i potreba – sve to čini svojevoljno.

Tako, ukoliko je pritisnuto od strane roditelja, najčešće razvija otpor. Uslijed kog roditelj osjeća bijes i razočaranje, i ulazi se u začarani krug u kom nešto očigledno ne funkcioniše. Odnos između roditelja i djece i te kako trpi.

„Oni se udaljavaju, svako se iz svog ugla osjeća povrijeđeno i potrebe obje strane nisu ispoštovane”, kaže Radmila Grujičić.

Znak da nešto treba mijenjati je kada otpor djeteta postane vrlo primjetan, te da ‘ne može više od toga’ i kada očigledno nema pomaka na bolje.

Kako uspostaviti ravnotežu?

Psihološkinja naglašava da postoje dvije vrlo bitne stavke za skladan, a opet disciplinovan život.

„Dva kriterijuma su vrlo značajna kada je uspostavljanje pravila u pitanju. Prvi je da zahtjev roditelja bude realan i u skladu sa kapacitetom djeteta. I drugi je da dijete samo bude saglasno sa ciljem koji se postavlja pred njega, tako da razumije i prihvati da je to i njegov cilj, a ne samo želja roditelja.”

Dešava se i da roditelji svoje ambicije žele da ispune kroz mališane, te prema riječima psihološkinje, ukoliko uhvatite sebe da govorite riječi ‘moraš da ideš (na trening na primjer) ne brini, dopašće ti se vremenom’ nešto ne radite kako treba. Bilo kakvo forsiranje tog tipa nije preporučljivo”, zaključuje ona.

Možemo zaključiti da je kompromis ključ uspjeha. Uzajamno razumijevanje i dogovor idu mnogo dalje od nametanja i zahtijevanja. Cilj je kreiranje prostora da dijete može slobodno i otvoreno da izrazi svoje emocije, te ćete sigurno dobiti poštovanje zauzvrat. A svako kada ostane sa samim sobom može da se zapita da li od svoje djece želi poštovanje ili strahopoštovanje, te da se prema njima odnosi u skladu sa tim.

(Zadovoljna)

pročitaj više

Roditeljske greške zbog kojih se narušava odnos između braće i sestara

Odgajanje djeteta je složen i težak zadatak, a podizanje nekoliko djece istovremeno čini taj proces još komplikovanijim.

Ne samo da je potrebno izgraditi odnos pun povjerenja sa svakim djetetom ponaosob, već im treba pomoći da imaju dobre međusobne odnose.

Nažalost, ponekad upravo fraze koje roditelji izgovaraju mogu da dovedu do sukoba.

Nekoliko rečenica su štetne i bolje je da ih ne koristite u odgoju djece ako želite da očuvate njihove dobre odnose.

Uzmi brata ili sestru za primjer

Možda vam se čini da je upoređivanje sa drugom djecom odlična motivacija. Ali ono što dijete čuje je samo da njegovog brata ili sestru volite više ili da je on ili ona gori. To stvara osjećaj zavisti, što može dugoročno da dovede do problema sa samopoštovanjem.

Pazi na mlađeg brata ili sestru

Preporučuje se da zamolite stariju djecu da brinu o mlađoj, ali samo kada postoji značajna razlika u godinama. Starije dijete ne može u potpunosti da zamijeni roditelje.

U idealnom slučaju, briga o mlađem bratu ili sestri trebalo bi da dođe od djeteta, kao izraz njegove odnosno njene ljubavi.

Moraš voljeti brata ili sestru

Nova beba u porodici može da bude izvor stresa za starije dijete. Kod njega se može pojaviti ljubomora.

Napor da starije dijete zavoli mlađe može samo da pojača osjećaj odbojnosti. Mnogo bolja opcija je da planirate vrijeme koje ćete provesti i posvetiti isključivo starijem djetetu.

Ti si stariji, budi pametniji

Prisiljavanje starijeg djeteta da popusti mlađem može da naruši odnos između djece, ali i da prouzrokuje lične probleme starijem djetetu.

Zbog opterećenja i stalnog pritiska može da izraste u manje optimističnog i tjeskobnog perfekcionistu koji uvijek traži odobravanje i teško gradi prijateljske odnose.

Ko će prvi?

Bilo da je riječ o kupanju ili o tome ko će prvi da uđe u automobil, ova fraza otvoreno izaziva takmičenje među djecom. Jedno dijete uvijek ćete stavljati u nepovoljniji položaj.

Takmičenje ovog tipa za djecu nije igra, a emocije prouzrokovane pobjedom ili gubitkom su prilično snažne. Zato je prikladnije djecu odgajati učeći ih da su tim, a ne da se takmiče jedno protiv drugog. Vi preuzmite ulogu trećeg igrača koji gubi, prenosi Index.hr.

Prestani da se ljutiš

Kad djetetu branimo da iskaže neku emociju, pogoršavamo situaciju. Umjesto da djeci branite da se ljute ili plaču saslušajte ih, recite im da su njihovi osjećaji normalni i pomozite im da shvate stvari.

Volim vas jednako

Izraz „volim vas jednako“ naglašava da nijedno dijete nema ništa posebno u sebi. Umjesto toga, bolje je pohvaliti talente svakog djeteta ponaosob. Tako ćete učiniti da se djeca osjećaju vrijednim.

(Index)

pročitaj više

Privlačni ljudi koje svi žele u svojoj blizini

Evo koje osobine imaju ljudi koji su najprivlačniji na svijetu – gdje god da se nalaze, u kojem god trenutku, njihova energija osvaja:

1. Prirodni su

Ljudi koji su privlačni drugima nikada ne pokušavaju da se pretvaraju da su neko drugi. Ako nešto ne znaju, to će priznati. Ako se ne slažu sa tuđim mišljenjem, ne pokušavaju da sakriju tu činjenicu iza osmijeha. Umjesto toga, iskreno priznaju da na stvari gledaju drugače. Vjerni su sebi i potpuno su iskreni. Ne prilagođavaju se drugim ljudima, ostaju svoji, ali su i ljubazni i njihovo društvo prija. Ne osuđuju druge ljude, već prihvataju da svako ima svoju viziju života i svijeta u kojem živimo.

2. Ne žele da se takmiče

Razgovor nije samo još jedna prilika da nekome nešto dokažete. Ljudi koji su privlačani u komunikaciji ne dominiraju u razgovoru i ne pokušavaju svoju priču predstaviti kao nešto posebno. Oni nemaju razloga za to. Razgovor za takve ljude je prilika da bolje upoznaju sagovornika, ojačaju odnos sa njim i nauče nešto novo, a ne da samo isključivo oni budu u pravu. Vodite svaki razgovor tako da osoba osjeti da je poštujete i naučite da slušate druge ljude.

3. Nastoje da pomognu

Kada im se sagovornik na nešto požali, biće spremni da ga posavjetuju i pruže nekoliko kreativnih rješenja. Slušaju druge ljude i stalo im je do njih. Imaju razvijenu empatiju i razmišljaju o tuđim potrebama, ali ne na svoju štetu. Nažalost, češće razmišljamo o sebi i ne primjećujemo tuđe probleme. Ako obratite pažnju na njih i pomognete, onda ćete imati prijatelje koji će, možda, ostati sa vama do kraja života.

4. Izbjegavaju besmislene razgovore i vještačke odnose

Privlačni ljudi izbjegavaju besmislene i usiljene razgovore samo da bi izbjegli neprijatnu tišinu. Radije će započeti smislenu komunikaciju u kojima će lako zainteresovti sagovornika. Postavljaju iskrena pitanja kako bi bolje razumjeli osobu sa kojom komuniciraju. Ukoliko ne vide ispred sebe pravog sagovornika, neće stvarati vještačku prijatnu atmosferu, već će započeti razgovor sa drugim ljudima. Ove osobe su izuzetno otvorene i kod njih je sve jednostavno i jasno.

5. Oni iskreno vole ljude oko sebe

Trude se da u ljudima uglavnom vide dobru stranu ui da ih razumeju. Kada razvijaju prijateljstva i romantične odnose, oni se ne igraju igrica, već iskreno i potpuno vole. Za njih je ljubav hrana, elisksir života. Vole i šire ljubav, a zbog toga su najviše i sami voljeni.

(Sensa)

pročitaj više

Djeca u Crnoj Gori roditeljski dom napuštaju sa 33 godine, a da li je to dobro?!

Nedavna istraživanja pokazala su da djeca u Crnoj Gori najkasnije u Evropi napuštaju roditrljski dom. Prosjek godina kada odlaze iz kuće je 33,3 godine.

Istraživanje je pokazalo da u Evropi Crnogorcima treba najviše vremena da se osamostale, a do sličnog životnog doba sa roditeljima žive i Hrvati (32,4 godine), Makedonci (32,1) i Srbi (31,2).

Najranije se osamostaljuju Šveđani – sa samo 17 i po godina, a potom slijede Danci (21,2), Njemci (23,8) i Francuzi (24 godine).

Kako prenosi hrvatski portal Index, u većini zemalja, osim u Luksemburgu, sinovi ostaju s roditeljima duže od kćerki.

Dajana Golubović- Pejović, urednica i voditeljka kaže da je dom napustila sa 15 godina, kada se preselila u Podgoricu zbog pohađanja nastave u Srednjoj muzičkoj školi “Vasa Pavić”.

-Tada sam stekla odgovornost, naučila da štedim i brinem o sebi. Brzo je počelo i moje  finansijsko osamostaljivanje jer sam sa pojedinim učenicima učestvovala u akcijama koje su podrazumijevale muzičke nastupe, organizaciju manjih svečanosti i slično. Potpuno sam se osamostalila kada sam počela da studiram. Igrom slučaja, zaposlila sam se u tadašnjoj televiziji Elmag kao voditeljka nedjeljnog popodneva, nekoliko mjeseci kasnije, potpisala sam prvi ugovor i to u televiziji Atlas- kaže Dajana pa dodaje:

– Roditeljima su ova iskustva uvijek teško padala jer su osim mene dom zbog svojih talenata i želje da ih ostvare napustila oba moja brata. Njihov izbor podrazumijevao je prelazak Atlantika i ispostaviće se da je odluka bila ispravna. Obojica su jako uspješni u svojim profesijama i srećni su da mogu, na neki način, da žive na dva kontinenta. Roditeljima smo maksimalno olakšali činjenicom da smo ostali vjerni svim vaspitnim postulatima, da smo ostali jako vezani i brižni jedni prema drugima, i da smo izrasli u kvalitetne ličnosti.

Za razliku od nje kako ističe Filip Jovanović, novinar, kasnije se osamostalio, pa naglašava da nikada nije kasno da se napravi takav korak.

-Roditeljski dom sam za moje standarde kasnije napustio, dok za crnogorske rano. Bilo je to sa skoro 27 godina, kada sam već bio formirana ličnost, sa tada desetogodišnjom karijerom i većim brojem prijatelja. I da bilo je teško napustiti svoj grad, svoju državu i svoj život nastaviti daleko od kuće. Ali uz divne rođake koji su mi otvorili vrata svog doma, sve je išlo mnogo lakše. Posao koji me je čekao, samo je bio nastavak započetog. Graditi karijeru van svoje kuće je teže u smislu jer se treba dokazivati na terenu gdje ranije niste radili, ali uz divne ljude sve je lakše. Zato uvijek glasam da bi djeca roditeljski dom trebalo da napuste poslije završene srednje škole- kaže Filip, koji je mišljenja da je odlaskom “zdraviji” odnos između roditelja i djece.

-Moje iskustvo je tako pokazalo. Da sam sa roditeljima postao još bližiji. Roditeljima uvijek teško pada odlazak djece iz porodičnog doma, ali moraju da shvate da je to logičan slijed i da je bolje da to urade dok su njihovi nasljednici mlađi- ističe Filip.

Influenserka i PR Milica Marković, kaže da je roditeljski dom napustila sa 19. godina zbog upisivanja na fakultet u Podgorici.

-Poslije završene prve godine sam odmah počela da radim i više nikad nijesam stala. Protiv toga su imali negodovanja jer su mislili da ću zapostaviti fakultet. Pomagali su mi sa plaćanjem stanarine uvijek, a posjećivali smo se vikendima. Kad sam otišla iz porodične kuće čini mi se tek tad’ sam postala svjesna koji sam komfor kod njih imala i koliko mi majka znači – iskrena je Milica pa naglašava:

-Odlazak od kuće za dijete je veliki korak u sazrijevanju a za roditelje tek sada kad imam dijete mogu da zamislim koliko stresan i težak momenat. Plače mi se čim pomislim na to.

N.Vuksanović

pročitaj više

Zašto je važno da dijete naučite lijepim manirima

Sjetite se samo koliko vam prija kada ste u društvu neke osobe koja ima lijepe manire.

S druge strane, vjerovatno želite da budete što dalje od osobe koja se ponaša bahato, nepristojno i vrijeđa sve oko sebe. Učtivost je nešto što se uči od malih nogu. Jako je teško odraslu osobu naučiti lijepim manirima i ponašanju ako to nije prije svega posmatrala cio život, a zatim i učila kako da primjenjuje.

Mnogo je razloga zbog kojih je važno da djeca imaju lijepe manire. Mnogi od tih razloga su korisni po njih same, ali i vama mogu učiniti život ljepšim. Redovi koji slijede su tu da vam otkriju zašto su maniri važni kada su djeca u pitanju, kako biste još predanije mogli da radite na promovisanju lijepog ponašanja kod svoje djece.

Lijepi maniri njeguju brižnu prirodu djece

Prvi i osnovni razlog zbog kog je važno da djeca usvoje lijepe manire je svakako taj što oni njeguju brižnu prirodu djece. Ako želite da vaše dijete bude osjećajno i da zna kako da brine o drugima, važno je da ga naučite lijepim manirima. Kada vaše dijete postane svjesno da i drugi ljudi imaju osjećanja, želje, ciljeve i da se ne vrti sve oko njih, lakše će se snalaziti u svakodnevnim situacijama. Takođe, vi ćete primati komplimente koji vam poručuju da su vam djeca lijepo vaspitana.

Maniri djecu uče zahvalnosti

Jako je teško malo dijete naučiti da bude zahvalno za ono što ima i ono što dobija. Djeca nekako smatraju da sve što im se pruža zaslužuju i podrazumijevaju da će uvijek sve imati. Potrebno je mnogo truda i rada da dijete nekom uputi riječi zahvalnosti i da to zaista misli. Iskazivanje zahvalnosti je lekcija koju kada savladaju, ostaje uz njih tokom čitavog života.

Lijepi maniri sprečavaju dijete da bude razmaženo

Ako svoje dijete naučite lijepim manirima, isključujete mogućnost da bude razmaženo. Maniri nas uče da mislimo na druge, da ne uzimamo ništa i nikog zdravo za gotovo i da uz sposobnost izražavanja zahvalnosti vrednujemo ljude oko sebe. Razmažena djeca su ona koja nemaju tu sposobnost i koja misle da su centar svijeta. Lijepo ponašanje je ono koje se bori protiv toga.

Djeca sa lijepim manirima lakše stiču prijatelje

Učenje djeteta lijepom ponašanju je stepenik koji mu pomaže da lakše stiče prijatelje. Čak i djeca vole drugu djecu koja znaju lijepo da se ponašaju. Nisu maniri ti koji će djetetu da obezbijede prijatelje u životu već činjenica da je dijete ljubazno, dobronamjerno i da ima razumijevanja za drugu djecu.

(Yumama)

pročitaj više

Sedam zakona dobrog življenja

Andrej Kurpatov, psihoterapeut, pisac i kolumnista mnogih publikacija, postavio je zlatna pravila svog života. Pročitajte ih, možda će i vama odgovarati.

1. Nikada ne prebacujte odgovornost za ono što vam se dešava u životu na leđa drugog

Razumijem da postoji konstantno iskušenje da krivite drugog, to je možda i najlakše, i time opravdavate sebe. Ali moć ćete naći onda kada budete potpuno prihvatili da ste autor svih svojih neuspjeha i kreator svih svojih uspjeha.

2. Prihvatite činjenicu da ne možete da promijenite prošlost – gotovo je

Možemo da utičemo samo na budućnost, a ona zavisi od toga šta radimo sada. Ne očekujte da će vaše buduće ja biti umoljivo: Morate da radite najbolje što možete da bi vam se budućnost smiješila.

3. Odbacite iluziju da možete da promijenite druge

Podsvjesno, svi imamo tu naivnu iluziju da možemo nekoga da promijenimo. Kao rezultat toga, patimo jer ne možemo to da sprovedemo u djelo. Samo okolnosti mogu da promijene ljude – sve ostalo je samo percepcija prevare. Dopustite drugima da budu različiti, da budu ono što jesu. U nekom trenutku, možda ćete čak početi da uživate u njima.

4. Ljudima smo potrebni jaki

Niko vas ne treba kada ste slabi, umorni, kada patite ili kada ste nesrećni. Ako se ljudi pretvaraju da vas vole kada ste slabi, samo vas lažu. Ne podliježite takvim lažima. Jednostavno se složite sa apsolutnošću ovog pravila, izdahnite, pokušajte da se oraspoložite…

5. Svi naši postupci imaju posljedice

U stvari, mi uvijek biramo ne šta ćemo da radimo, već šta će izaći kao rezultat naših postupaka. Zato uvijek razmišljajte o posljedicama. Tako će biti manje glupih stvari koje vam se dešavaju u životu.

6. Radite ono što je vama zaista važno

Ako se pitate šta je smisao života, najvjerovatnije ste pomalo depresivni. Ono što je najvažnije nije „smisao života“, već osjećanje da živite svoj život smisleno. Radite ono što smatrate da vam je od velike važnosti. Ne zaboravite da se podsjetite na to s vremena na vrijeme. Nemojte slijepo pratiti uspjeh, samo zato što većina oko vas to radi. Ako jednostavno radite ono što osjećate da je važno, uspjeh će vam sigurno doći.

7. Ne trošite vrijeme i energiju na one kojima nije stalo do vas, ili na one koji vas ne vole

U ovom svijetu postoji mnogo ljudi kojima se dopadate, i sa kojima bi život bio potpuna radost. Samo nemojte da budete zatvorena i sumnjičava osoba. Vjerujte mi – otvorenost i dobrota će vam pomoći da dobijete sve dobrobiti.

VIA  www.bizlife.rs

pročitaj više

Koliko je opasno ako se tinejdžer otuđio od svih

Više od godinu dana od početka pandemije korone uveliko se vide posledice koje ostaju po naše mentalno zdravlje. Među njima je i socijalna izolacija kod mladih, isprva nametnuta zbog širenja bolesti, ali nažalost i dalje prisutna. Koliko je ozbiljno kad se tinejdžer sasvim otuđi, za Zadovoljnu priča Nikolina Milosavljević, dječja psihološkinja.

Zatvaranja, karantini, orgraničenja, ali i onlajn nastava – sve je to doprinijelo da se tinejdžeri više povuku u svoj digitalni svijet, da se otuđe i izoluju od onog stvarnog oko sebe. Nikolina Milosavljević kaže da je to očigledno jedna od najozbiljnih posledica pandemije po mentalno zdravlje adolescenata i mladih.

„Nerijetko se dešavalo da djeca prilikom odvajanja u dvije grupe u odjeljenju budu u različitim grupama u odnosu na one drugare i drugarice sa kojima su se družili. Onda zbog socijalne distance i rijetkog fizičkog viđanja može doći do međusobnog udaljavanja, pa čak i gubitka kontakta, što na jednu mladu osobu djeluje vrlo nepovoljno“, kaže Milosavljević.

Moguće i misli o samoubistvu

Ona priča i šta sve zapravo predstavlja ta izolovanost i otuđenost.

„Današnji tinejdžeri svoje kontakte najčešće održavaju digitalno. Sa svojim prijateljima vole da se dopisuju i da su na društvenim mrežama. Međutim, većina njih smatra da ta vrsta komunikacije nije dovoljna da bi se kvalitetno povezali sa svojim prijateljima, što znači da im je potrebno da se vide oči u oči sa njima.“

Ipak, kad nema te fizičke povezanosti sa prijateljima, najprije jer ju je narušila pandemija, dijete se može osjećati usamljeno i odbačeno.

„Takva osjećanja se dodatno pojačavaju ukoliko su oni svom prijatelju poslali poruku, a on im nije odmah odgovorio. Tad tinejdžer često može doći do zaključka da taj prijatelj ne želi više da se druži sa njim. Zbog nedostatka kontakta uživo, takvi nesporazumi ne budu razriješeni i objašnjeni i dijete se može dodatno osjećati odbačeno. Takođe, može razviti osjećanje neprihvaćenosti, a sve to može uticati na to da se razviju određeni simptomi depresivnosti, čak do ideja o suicidu.“

Znak za uzbunu – apetit i san

Zato je vrlo važno znati kako da prepoznamo ovaj problem i koji to alarmi ukazuju da se dijete otuđilo od drugih.

„Kada se tinejdžer osjeća izolovano i odbačeno, može se dodatno povući u sebe. Roditelji mogu primijetiti da se adolescent ne druži sa istim osobama kao ranije ili čak da mnogo slabije izlazi sa bilo kim. Takođe, može biti razdražljiviji i svadljiviji sa ukućanima. Ukoliko dođe do razvoja određenih depresivnih osjećanja (s tim što ne mora da znači da će kod svakog doći do toga), treba obratiti pažnju na apetit i na kvalitet sna. Ukoliko dijete slabije ili previše jede, previše kasno legne da spava (ima poteškoća da se uspava), ujutru je neispavano, ima problem sa koncentracijom, učenjem i pamćenjem, i sve to traje više od dvije nedjelje, treba razmotriti angažovanje profesionalne osobe koja će pomoći adolscentu“, napominje dječja psihološkinja Nikolina Milosavljević.

Za roditelje dupli izazov

A ako se ovi znaci pojave, roditelji ih primijete, pa logično krenu da pomognu djetetu, kako da to najbolje izvedu? Kako da probiju tu barijeru kad to može da bude dupli izazov – ako znamo da tinejdžeri inače umiju da budu distancirani i u svom svijetu?„Vrlo je važno da porodica ima naviku da redovno organizuje određene porodične aktivnosti kako bi se tinejdžer osjećao povezano sa ukućanima. To porodično vrijeme može biti usmjereno na zajedničko gledanje filmova koji su zanimljivi i tinejdžerima, i roditeljima, ili da se organizuje veče društvenih igara. To može pomoći djetetu da se osjeća bolje“, kaže Nikolina Milosavljević.

Ona navodi i da roditelji često žele što prije da saznaju šta se dešava djetetu, ali neće dijete biti uvijek spremno da podijeli to sa roditeljima i stvaraće otpor.

„Ako je dijete bliskije sa nekim drugim iz šire porodice, treba zamoliti tu osobu da spontano priđe djetetu i opipa šta ga muči i da li ga uopšte nešto muči ili samo prolazi kroz određenu pubertetsku fazu. Takođe, ne treba uvijek lično shvatati djetetovu svadljivost i ne treba ulaziti u svađu sa njim, već čekati trenutak kada se dijete umiri, pa da se tada porazgovara sa njim o osjećanjima i izazovima“, zaključuje dječja psihološkinja Nikolina Milosavljević.

(Zadovoljna.rs)

pročitaj više

Šta je ključno za srećan život

Istraživanje je pokazalo kako su pozitivni socijalni odnosi u djetinjstvu i adolescenciji ključni za dobrobit i sretan život odrasle osobe, te da školski uspjeh ima malo uticaja, prenosi Daily Mail.
Dobrobit je definisana kao mješavina osjećaja koherentnosti, pozitivnih strategija pri rješavanju problema, društvenog angažmana i snaga kojih su osobe same svjesni. Do ovog su saznanja naučnici su došli analizirajući podatke 804 osobe tokom 32 godine, pri čemu su mjerili odnos između nepovoljnog porodičnog položaja, socijalne povezanosti i razvoja govora u djetinjstvu, socijalne povezanosti i obrazovanja u adolescenciji te dobrobiti u odrasloj dobi.
Rezultati su pokazali da postoji snažna veza između socijalne povezanosti djeteta i tinejdžera s dobrobiti odrasle osobe čime se pokazuje značaj pozitivnih društvenih odnosa tokom životnog vijeka u odrasloj dobi.
U studiji objavljenoj u časopisu Journal of Happiness Studies tvrdi se da kako rani razvoj govora kod djeteta i školski uspjesi u adolescenciji imaju malo veze sa srećom odraslih osoba. naučnici s Univerziteta Deakin tvrde kako treba ulagati u izgradnju jakih socijalnih vještina i odnose, jednako kao i u dostignuća u školi.

via tportal.hr

pročitaj više

Kako zaštititi bebu tokom vrućih ljetnih dana

Kako biste spriječili pregrijavanje bebe tokom vrućih, ljetnih dana poslušajte savjete stručnjaka.

Tražite hlad, ova mjesta su idealna želite li provoditi vrijeme vani, a ne izlagati svoju bebu jakom suncu. 

Odijevajte bebu odgovarajuće – Lagana odjeća svijetlih boja koja nije preuska držat će vašu bebu rashlađenom. Najbolji materijal je pamuk, a šeširići koji štite lice i vrat su, takođe, obavezni dodatak. 

Držite bebu hidratizovanom: Beba mora jesti češće, kako biste osigurali da mokri kao i inače. Za bebe ispod šest mjeseci, majčino mlijeko ili formula su najbolji izbor, a starije bebe mogu dobiti i gutljaj vode. 

Koristite kremu za sunčanje samo za bebe starije od šest mjeseci – Krema za sunčanje nije preporučljiva djeci mlađoj od šest mjeseci, što je još jedan od razloga zbog kojeg biste s mlađom bebom trebali što rjeđe biti na otvorenom, savjetuju stručnjaci.

Ne pokrivajte kolica ili nosiljku dekom – Najbolji način kojim ćete čuvati kolica u hladu je suncobran koji možete pričvrstiti na njih ili navlaka protiv sunca. Čak i lagana dekica od platnene tkanine može povisiti temperaturu u kolicima. Bolje je držati protok vazduha slobodnim.

Takođe, ako je vaše dijete pokriveno dekicom, nećete moći vidjeti ako se muči.

pročitaj više

Enigme koje muče svaku ženu – koje su tajne muško-ženskih odnosa?

Muško-ženski odnosi oduvijek su enigma, ali ponekad neko ponašanje ima svoje opravdanje. Nekad kada je riječ o muškom polu, odnosno zašto muškarac ne zove na drugi sastanak, ali nastavlja komunikaciju sa vama?

Odlučio je da predahne

Da, takođe znamo da najčešće takve pauze preduzimaju oni koji se ne usuđuju direktno da kažu da je veza gotova. Ali, pošto je oni još nisu započeli, razlozi za usporavanje mogu biti veoma raznoliki.

Možda želi da napravi iznenađenje povodom drugog sastanka, ali još ne zna šta da vam pokloni ili samo želi da shvatite koliko će zajednički biti vaši interesi dok se potpuno ne zaljubi u vas.

Previše je zavisan od društvenih mreža i aplikacija za upoznavanje

Psiholozi kažu da se to pretvorilo u pravi problem oba pola u dobi od 18 do 45 godina – mogućnost sticanja novih poznanstava na društvenim mrežama. Redovno održavanje onlaj flertovanja za mnoge stvara iluziju da uvijek mogu da pronađu drugog potencijalnog partnera, prema tome, ne vrijedi žuriti sa stvarima.

Takvog „zavisnika“ možete razlikovati već na prvom sastanku – najvjerovatnije da neće izbaciti omiljeni gedžet iz ruku, ili će da razgovara o tome kako je imao prethodne izlaske sa djevojkama iz aplikacije na kojoj su se upoznali, piše besnopile.rs.

Plaši se da vam se nije dopao

Muškarac može da pristane na „dobrovoljnu zonu prijatelja“ ako sumnja da djevojka neće željeti da nastavi sastanak na romantičan način. U takvoj situaciji, održavanje komunikacije bez pozivanja na sastanak, ali uz pozive ili prepisku, za njega znači način da sačeka pravi trenutak.

On je radoholičar

Čovjek koji nije imao ozbiljnu vezu već neko vrijeme često uranja u izgradnju karijere toliko da su mu poslovi planirani za naredne nedelje. Ako se nađe u takvoj situaciji, moraćete se naoružati strpljenjem i čekati trenutak kada će biti moguće zakazati drugi, treći i sve naredne sastanke.

Suviše je stidljiv

Neizvjesnost u osjećanjima i reakcije takođe može biti izazvano činjenicom da vaš potencijalni partner pati od prekomjerne stidljivosti.

Da, ponekad ova „bolest“ pogađa i momke koji spolja izgledaju samouvjereno zbog vedrog izgleda i vrtoglave karijere! Bojeći se odbacivanja on kupuje vrijeme, istovremeno pokušavajući da otkrije kako se osjećate zbog njega.

(Ddl/prva)

pročitaj više

Stvari koje žena nikako ne treba da raditi za svog muškarca

Koliko god da voli  pametna žena nikad neće ove stvari raditi za svog partnera:

1. Pomagati ga finansijski

Svaka žena koja je muškarca finansirala se gorko pokajala zbog toga. Budite mu podrška kada je teško, ali nikad ne pristajte da budete neko ko će ga izdržavati.

2. Kupovati skupe poklone

Nikad mu ljubav ne pokazujte skupim poklonima. Ne pokušavajte da ga impresionirate tako što ćete potrošiti ogromnu količinu novca na njega, naročito ne na početku veze. Ovo će vašu vezu odvesti u pogrešan smjer. Novac ne treba nikad da bude mjerilo ljubavi.

3. Menjati izgled samo zato što on to želi

Nikada ne menjajte svoj izgled samo zarad muškarca, pa i da ga volite najviše na svijetu. Ako vas pritiska da se oblačite kako on želi, da nosite frizuru kakvu on voli ili na bilo način koji mijenjate svoje tijelo, on nije vrijedan vašeg vremena.

4. Odustati od svojih snova

To što ste u vezi, ne znači da treba da odustanete od svojih snova samo zato što se partnerovi snovi ne poklapaju sa vašim. Naprotiv! Pravi muškarac će vas podržati u svim vašim namjerama.

5. Izmišljati opravdanja za njega

Kad on pogriješi, ponekad sigurno ima dobro opravdanje, ali nije na vama da ga izmišljate za njega. Na taj način se samozavaravate i, u suštini, dajete podršku njegovom neprimjerenom ponašanju u nekim situacijama. Kad zatreba, slobodno lupite šakom o sto… Naravno, mislimo figurativno.

Stil.kurir.rs

pročitaj više

Imaju tajno oružje – Žene rođene u ova 3 znaka su najprivlačnije muškarcima

Ako je vjerovati astrologiji, žene u ovim horoskopskim znakovima privlače muškarce bez investicije truda. Njihovo tajno oružje je harizma, a pažnju privlače gdje god se pojave.

Bik

Žene rođene u ovom znaku veoma su šarmantne zbog čega muškarci lude za njima. Posebno ih privlači činjenica da ove žene žive po svojim pravilima.

Iako su bezbrižne i traže muškarce koji im mogu da se prilagode, lista onih koji padaju na njihov šarm je dugačka, piše “Pinkvilla”, a prenosi Index.hr.

Škorpija

Muškarce privlači njihova ljepota i ponašanje, ali i činjenica da su jako izbirljive. Teško ih je impresionirati, a muškarce to jako privlači.

Blizanci

Društvene su, a njihova narav je anđeoska. Muškarci su spremni na sve samo da ih osvoje.

pročitaj više

Srodna duša je stvar prošlosti, sada svi traže blizanačku dušu

Da li ste ikada upoznali nekoga ko je iz korijena promijenio vaš život? Nekoga ko vam je toliko blizak u emotivnom i intelektualnom smislu da se pored njega osjećate kao dio jedne neraskidive cjeline?

Ako jeste, znajte da ste ste privilegovani, jer tu šansu ne dobija mnogo ljudi u životu.

O čemu se zapravo radi? Vjerovatno ćete u prvi mah pomisliti da pričamo o srodnim dušama, ali ne, ne govorimo o tome, već o terminu koji objedinjuje mnogo više od toga a zove se twin flame ili “blizanački plamen”, “dvostruki plamen” ili kako ga popularno zovu “blizanačka duša”.

Blizanačka duša samo je jedna, energetski ista kao mi, koja ima suprotnu frekvenciju. Onog trenutka kada se prepoznaju, blizanačke duše započinju proces povratka svojoj suštini kroz proces blizanačkog ujedinjenja. Kroz taj odnos postajemo sve više ono što već jesmo. Da li je to to, da li smo stvarno sreli svog blizanačkog partnera, znaćemo samo ako se sa njim ujedinimo emotivno ili duhovno.

Susreti blizanačkih duša su veoma intenzivni, to je duboko iskustvo, koje mijenja oba partnera. Oni više ne mogu da budu isti, jer doživljavaju sebe na drugi način, intenzivno osjećajući sebe u svojoj blizanačkoj polovini

“Ove duhovne ljubavne veze na visokom nivou postoje, ali postoji prilično ozbiljno nerazumijevanje šta to znači. Suprotno vjerovanju, blizanački plamen nije vaša srodna duša. Vaš blizanački plamen čak ni ne mora da bude neko u koga ste se zaljubili, iako se to često dešava. Ovakve veze zasnovane su na povezivanju duša, a ne nužno na romatiku i seks. Kada ih upoznate, vaš život se jednostavno potpuno mijenja. Počinjete drugačije da gledate na svijet, želite da promijenite svijest i postanete bolje, duševno biće”, kaže psiholog Lisa Valehos.

Glavna razlika između blizanačke i srodne duše je to da su blizanačke duše dvije polovine iste duše, dok su srodne duše dvije različite duše koje dijele nevjerovatnu povezanost.

I blizanački susret u početku ima sve one poznate obrasce prepoznavanja koje smo već doživjeli sa srodnim dušama. Osjećamo da se znamo od ranije, hemija je jaka, emocije intenzivne… Na energetskom nivou stvari su ipak mnogo snažnije, jer se sa blizanačkim partnerom povezujemo pravo iz grudi, iz srčane čakre, a naše dvije istovjetne energije suprotnih frekvencija, stapaju se u treću, jedinstvenu energiju. To je prava energija ljubavi, ona koja je veća od nas, koja sve obuhvata i prožima i koja zahtijeva bezuslovno predavanje.

“U ovim relacijama javlja se “osjećaj povratka kući”, objašnjava Valehos.

“Postoji takav osjećaj spajanja energije, da zapravo ne možete da kažete gdje počinje, a gdje se završava, a to je veoma intenzivno iskustvo”.

Za razliku od životnih partnera ili onoga što smatramo srodnim dušama, blizanački plamen je intenzivan i izazovan odnos koji nas primorava da se bavimo svojim neriješenim problemima i postanemo bolja osoba. Zbog ovog intenziteta, rijetko se dešava da ovakvi ljudi budu doživotni partneri.

“Umjesto toga, ovi ljudi ulaze u vaš život na određeno vrijeme kako bi vam pomogli da rastete i usmjeravaju vas na pravi put. Uobičajeno je da se te veze prekidaju, jer ih je veoma teško održavati, zato što su jako intenzivne”, objašnjava Valehos.

A kada se blizanačke duše jednom razdvoje, to osjećanje tuge ne napušta ih nikada. Oni znaju da su propustili nešto najvrijednije i najdragocjenije u životu, ono najbolje što je u partnerskoj ljubavi ljudski moguće pronaći. U ovom odnosu, onaj koji je “snažniji” nastaviće da se razvija sam i dalje, noseći sa sobom sva iskustva koje je imao u bliznačakoj relaciji, a onaj slabiji, nastvalja da pati do kraja života, pokušavajući ponovo da pronađe ono što je izgubio.

Dakle, blizanački plamen pali se samo jednom, a onda se ili razbukta ili sagori.

(Bliczena)

pročitaj više

Kako zaštititi djecu na Instagramu: Važni savjeti za roditelje tinejdžera

Ne možete zanemariti popularnost Instagrama, a ni značaj društvenih mreža uopšte.

Djeca, tinejdžeri i mladi vole ovu aplikaciju, jer promoviše kreativnost, a pruža im priliku i da se iskažu na sebi svojstven način. Uprkos svim prednostima ove popularne mreže, Instagram može biti i potencijalna opasnost za djecu.

Zašto? Opasnosti vrebaju na sve strane, od pedofilije, do negativnih komentara okoline sa kojima mališani ne mogu da se nose, a nekada i preveliko iznošenje privatnosti može narušiti život porodice (pljačke, kidnapovanja, praćenja). Kako do toga ne bi došlo, Instagram je nedavno objavio koristan vodič napravljen u saradnji sa Američkim dječjim institutom. Mame i tate mogu da pročitaju vodič da bi se upoznali sa ažuriranim bezbjednosnim alatima, podešavanjima privatnosti i još mnogo toga.

Evo šta roditelji treba da znaju da bi zaštitili svoju djecu koja koriste Instagram.

Djeca se mogu povezati sa bilo kim na Instagramu

Korisnici Instagrama imaju dvije opcije naloga koje se nalaze u odjeljku “Privatnost naloga” u podešavanjima: javni i privatni. Bilo koji korisnik Instagrama može da pregleda i prati javni nalog. Za djecu je preporučeno da on bude privatni, jer nikad ne znate ko bi mogao da stupi u interakciju sa fotografijama i video zapisima vašeg djeteta ili da im šalje neželjene poruke i komentare.

Korisnici Instagrama često teže savršenstvu

Instagram ima opcije lajkovanja, a to platformu pretvara u takmičenje za popularnost. To može da naškodi djetetu, da izgubi samopouzdanje i sigurnost u sebe. Djeci je takođe veoma teško da shvate da nije sve što vide na Instagramu stvarno. Filteri i uređivanje fotografija mogu promijeniti izgled osobe, a to bi moglo da stvori želju za nedostižnim savršenstvom kod mališana.

Djeca mogu naići na neprikladan sadržaj

Početna stranica korisnika Instagrama sastoji se od fotografija i video snimaka ljudi koje korisnik prati. Ali djeca mogu da se kreću i putem Instagram opcije Eksplore, koja algoritamski traži javni sadržaj na osnovu interesa i interakcije vašeg djeteta. Takođe mogu da pretražuju fotografije koristeći hashtagove (kategorije na određene teme). Zbog prirode aplikacije, djeca mogu da naiđu na ljude koji učestvuju u opasnim izazovima, koji šire predrasude i rasističke stavove, a to može da utiče na svijest mališana i može biti vrlo opasno.

Kako roditelji mogu zaštititi svoju djecu:

– Otvoreno razgovarajte o Instagramu

Psiholozi savjetuju da roditelji što više razgovaraju sa djecom i objašnjavaju im kako zapravo ova aplikacija funkcioniše. Da su fotke namještene i da cio Instagram svijet nije realan. Razgovarajte o opasnostima i uputite djecu šta im se može dogoditi.

– Ažurirajte njihova podešavanja privatnosti

Za razliku od javnih naloga, koje svako može da pregleda, privatni nalozi su dostupni samo vašim prijateljima (pratiocima). Samo odobreni korisnici mogu da gledaju slike i storije vašeg djeteta. Možete lako da podesite privatni sa javnog naloga, a to će u velikoj mjeri doprinijeti sigurnosti vašeg djeteta. Kontrolišite koga djeca prate, kakav sadržaj plasiraju i sa kim komuniciraju (da li su možda na meti pedofila).

– Blokirajte neželjene sadržaje

Instagram funkcija omogućava blokiranje i ograničavanje sadržaja, a to doprinosi da dodatno zaštitite djete. Blokirana osoba nikada neće biti obaviještena i može se deblokirati u bilo kom trenutku.

– Ograničite komentare, objave i status aktivnosti

Korisnici Instagrama mogu da biraju kome je dozvoljeno da komentariše postove, bilo da je to niko, svi ili samo njihovi pratioci. To je posebno značajno za djecu, kako bi se njihova sigurnost povećala, a i kako bi roditelji bili bezbrižni.

– Ograničite vrijeme koje dijete provodi kraj ekrana

U podešavanjima aplikacije Instagram imate opciju da provjerite koliko je korisnik bio aktivan. To je odlično za roditelje, koji djeci dozvoljavaju određeni vremenski period da provode kraj aplikacije. Dozirajte djeci društvene mreže, i na veoma lak način provjeravajte da li poštuju dogovor.

– Isključite podešavanja lokacije

Korisnici Instagrama mogu označiti svoju lokaciju kad god postavljaju sadržaj. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom o vašim željama u vezi sa podešavanjima lokacije. Možete im dozvoliti da objavljuju opšte boravište (poput gradova ili država) umjesto određenih mjesta (poput naziva restorana ili ulice). Možete i da potpuno isključite postavke lokacije, posebno ako ste zabrinuti zbog potencijalnih opasnosti.

– Podstaknite djecu da prijave nasilje

Čest je primjer među maloljetnim licima da naiđu na nasilje i uznemiravanje kada su u pitanju društvene mreže. Razgovarajte sa djecom i ukažite im na potencijalne opasnosti koje mogu da im se dogode i naglasite im da će uvijek imati vašu podršku.

Aplikacija je tokom godina primijenila mnoge sigurnosne funkcije kako bi zaštitila svoje maloljetne korisnike.

(Yumama)

pročitaj više

Zašto je važno da tata bude dio odrastanja

Očevi, posebno oni koji pokazuju svoju ljubav, mogu mnogo doprinijeti razvoju i sreći djece. Vjerovali ili ne, igra sa tatom može djecu učiniti inteligentnom i pomoći im na mnoge druge načine.

Zbog čega je to očinska ljubav korisna i prijeko potrebna?

1. Djeca očeva koji brinu imaju veći koeficijent inteligencije

Prema studiji koju je Erin Pouhnet sprovela na Univerzitetu Konkordija, očevi značajno doprinose kognitivnom razvoju djece. I djevojčice i dječaci sa brižnim očevima pokazali su veći koeficijent inteligencije. Štaviše, djevojke koje su imale brižne očeve pokazivale su manje emocionalnih poremećaja i teškoća sa ponašanjem u predadolescentnim godinama.

2. Njihove ćerke su pametnije i asertivnije

Očevi imaju vrlo važnu ulogu u obrazovanju svojih ćerki. Prema istraživanju, djevojke koje imaju ohrabrenje svojih očeva češće se bave poslovima koje uglavnom obavljaju muškarci. Osim toga, puno profesionalnih sportistkinja odaje priznanje svojim očevima koji su ih podržavali na putu uspjeha i razvijali njihovu izdržljivost.

3. Njihovi sinovi se klone lošeg društva

Očevi imaju značajan uticaj na razvoj identiteta djeteta i društvene odnose. Djeca iz porodice bez oca imaju tri puta veću vjerovatnoću da postanu kriminalci do 30. godine. Takođe se navodi da većina članova bandi dolazi iz porodica bez oca.

4. Njihova djeca su rjeđe zavisnici

Procjenjuje se da većina pacijenata koji pate od zloupotrebe droga dolazi iz domova bez oca.

5. Njihova djeca su emocionalno inteligentnija

Glasna rasprava između djece i očeva zapravo je korisna. Doktor Entoni T. De Benedet i Lorens Koen vjeruju da to značajno povećava samopouzdanje djece. Svađajući se, raspravljajući ili zabavljajući sa očevima, djeca uče bolje da saosjećaju i kontrolišu svoje osjećaje.

6. Njihova djeca imaju više samopouzdanja

Djeca koja imaju topao odnos sa očevima obično postanu samopouzdane odrasle osobe. Očevi često imaju ulogu prijatelja i savjetnika koji vodi svoju djecu na pravi put i pomaže im ako je to potrebno.

(Yumama)

pročitaj više

Žensko ponašanje koje odbija muškarce

Možda se već neko vrijeme pitate kako to da ste još uvijek sami i kako to da vam veze propadnu i prije nego što počnu. Možda griješite u tim prvim koracima, a da toga niste ni sami svjesni. Kako biste mogli riješiti problem, najprije ga treba prepoznati, a za to je potrebna mala samoanaliza. Ovih nekoliko iritantnih navika možda će vam pomoći u tome. Ako se prepoznajete u nekoj od njih, vrijeme je za mijenjanje ponašanja.

Ne zatvarate usta
Neke žene kad su nervozne puno pričaju, a neke to čine uvijek. No, previše priče može odbiti muškarca od vas jer nikome se ne da slušati monologe. Bez obzira na to koliko zabavne i simpatične bile, previše priče nije OK. On će pobjeći glavom bez obzira jer će se uplašiti da će mu dani izgledati tako – ispunjeni vašim monolozima.

Vaš novac je samo vaš
Da, na prvim sastancim muškarci vole da časte ženu koja im se sviđa i dopustite im to. Međutim, tu i tamo ponudite se i same da platite večeru ili barem piće poslije večere. Ako vam pređe u naviku da plaćanje uvijek očekujete od njega, on će pomisliti da ste škrti, a škrtost nije privlačna odlika. Uostalom, on ne želi biti vaš sponzor pa podijelite ponekad svoj novac s njim.

Ogledalo vam je najbolji prijatelj
Naravno da muškarci vole uz sebe imati lijepu i njegovanu ženu. No, žena koja je previše opterećena svojim izgledom može biti veoma iritantna. Ako se gledate u svaki izlog kraj kojega prođete, ako neprestano popravljate šminku i kosu te ako stalno pričate o tretmanima ljepote koje planirate, otjeraćete ga od sebe. Steći će dojam da ste površna i naporna žena, a ako se uistinu tako i ponašate, onda vjerojatno i jeste.

Prevelika otvorenost na samom početku
Komunikacija na samom početku veze je iznimno važna. Naravno da ga treba pitati neke stvari jer ćete jedino tako doznati nešto o njemu, no jako pazite da ne pređete granice. Nemojte ga stalno ispitivati o bivšima i poštujte njegovu intimu. Kad bude spreman, sam će vam reći. Jednako tako, ne morate odmah na početku sve otkrivati o sebi – od bivših ljubavi i seksa do zdravstvenih tegoba. Budite umjereni.

Odmah planirate zajedničku budućnost
Koliko god vam se on sviđao i koliko god mislile da se što prije morate udati, na samim počecima odnosa nipošto ne forsirajte priče o zajedničkoj budućnosti i potencijalnom vjenčanju. Ako to budete činile, on će pobjeći glavom bez obzira. Dajte vremena i sebi i njemu da se dobro upoznate, a ako budete kompatibilni, doći će na red i teme o zajedničkoj budućnosti.

tportal.hr

pročitaj više

Neka vam redovno prepričavaju svoj dan: Zašto je važno da djeca pričaju priče?

Podstičite djecu da vam pričaju priče, tako postaju kreativniji, maštovitiji, tolerantniji, snalažljiviji.

“Život je velika priča, a što više razumijete priče i učite načine na koje ih možete ispričati, to bolje možete shvatiti život i načiniti mudrije izbore”, poručio je pisac Nejtan Brajon.

Istraživanja pokazuju da svaki put kada djetetu prepričate neku bajku, pripovjetku, pjesmicu, stvaran događaj ili ih, još bolje, pustite da ona budu tumači istih sadržaja, vidici malih bića se proširuju i oni uspijevaju da sagledaju svijet iz perspektive zrele osobe. To postaje poligon za jačanje uma.

Razvijajte im naviku

Poželjno je da razvijete naviku da vam, onako usput, prepričaju nešto što su pročitali, ne očekujući da će to izgovoriti napamet, već upravo uz pomoć mašte. Podstaknite ih da vam iskažu i emocije koje su razvili tokom čitanja nekog sadržaja i pomozite im da pronađu prave riječi za njih, jer je to odlična vježba za izražavanje i bogaćenje rječnika.

Međutim, važno je da mališani ovo ne shvate kao obavezu, već kao zabavu, relaksaciju, ritual pred spavanje. Još jedna od korisnih preporuka je da podstaknete dijete da vam što češće prepričava događaje u kojima je bilo učesnik, čak i ako se radi o nekoj naizgled banalnoj stvari.

Psiholozi kažu da je za njih sve podjednako veliko, pa roditelji ne bi smjeli da ih prekidaju ako im oduševljeno prepričavaju kako su, recimo, dali gol u igri sa najboljim drugom. Kada primijete da ih neko pažljivo sluša dok pričaju, ona automatski postaju maštovitija, više se unose u priču, dodaju detalje u opisima i tako mozak pokreću da više radi.

Studije pokazuju i da pričanje priča utiče na razvoj memorije kod mališana, a pritom se pohvalno odražava i na oslobađanje treme, što je dobar temelj za buduće javne nastupe – od recitacija u školi do voditeljskih i glumačkih izvedbi.

pročitaj više

Kako razvijati čitalačke sposobnosti kod djece

Mnogi se roditelji bore sa tim kako navesti djecu da što više čitaju, a time i kako razvijati čitalačku pismenost. Srećom, postoji rješenje.

Čitalačka pismenost definiše se kao sposobnost razumijevanja, promišljanja i angažmana u pisanim tekstovima radi postizanja ličnih ciljeva, razvoja vlastitog znanja i potencijala i aktivnog učestvovanja u društvu.

Prema nekim istraživanjima, razvijana čitalačka pismenost povećava vjerovatnost da će neko nastaviti više ili visoko obrazovanje nakon završetka srednje škole.

Postoji nekoliko nivoa čitalačke pismenosti koje se redovno provjeravaju standardizovanim testovima i PISA testiranjima, od traženja samo jednog jasno istaknutog podatka u tekstu do pronalaženja skrivenih podataka u tekstu i zaključivanja.

Do svega toga dijete mora doći postupno, a ovo su načini na koje mu možete pomoći.

1. Pratite djetetovo čitanje i uočite da li se muči sa nečim

Čitanje se zasniva na pet faktora: jezičko-govornom razvoju, sposobnosti auditivne i vizuelne percepcije, tečnosti, obogaćivanju rječnika i razumijevanju. Djetetu ćete najviše pomoći tako što uočite sa kojim područjem ima najviše problema i radite upravo na tim temama.

Na primjer, ako vidite da dijete bez problema može pročitati priču, letak ili domaći zadatak, ali ne razumije šta se od njega traži, najviše ćete mu pomoći ako se usredsredite na to.

Mirnim tonom nastojte da mu postavljate potpitanja, navodite ga da u tekstu pronađe rečenice kojima će potkrijepiti to što je reklo i da pokuša vlastitim rečenicama da prepriča pročitano. Vremenom će mu ići sve lakše, ali potrebno je strpljenje.

2. Neka čita bilo šta, ne samo knjige

Čitalačka pismenost ne odnosi se samo na čitanje knjiga ili drugih štampanih materijala nego i na elektronske medije. Današnja djeca provode mnogo više vremena na internetu nego prethodne generacije, posebno kada se uzme u obzir onlajn nastava, pa je zato i traženje podataka drugačije nego kada je riječ o pisanim materijalima.

Ovaj dio čitalačke pismenosti vezan je za sposobnost objedinjavanja, tumačenja i provjeravanja vjerodostojnosti izvora iz kojeg se podaci dobijaju. Upravo zato treba razvijati kritičko mišljenje, pa je sa djetetom potrebno razgovarati o tome i izvan medijske kulture u školama.

Što se tiče čitanja drugih materijala, pokušajte da iskoristite svaku priliku za to. Na primjer, neka dijete čita jelovnik u restoranu, strip…

3. Pustite da povremeno i samo odabere naslove koji mu se čine zanimljivim

Svaki nivo obrazovanja sa sobom nosi lektirne naslove koji se moraju pročitati. I koliko god se (neki) učitelji i profesori trudili da djeci približe lektiru na što zanimljiviji način, upravo to što se to mora pročitati djeci stvara svojevrsnu odbojnost.

Nastojte da dijete ne povezuje čitanje i knjige samo sa lektirama. Povedite ga u knjižaru i dajte mu da samo odabere što mu se čini zanimljivim.

Izbor je zaista veliki, samo osluškujte djetetove želje, a povremeno mu ponudite i svoje prijedloge.

4. Povežite čitanje (i pisanje) sa svakodnevnim aktivnostima

Pisanje je takođe neodvojivo od čitanja i čitalačke pismenosti, a kako biste to dvoje spojili, uključite dijete u svakodnevne aktivnosti. Na primjer, ako treba da nabavite hranu u prodavnici, diktirajte djetetu spisak potrebnih namirnica, a ono neka piše. Neka vam na kraju pročita cio spisak.

Takođe mu možete dati zadatak da baki, deki ili bilo kom drugom rođaku napiše pismo u kom će napisati kako mu izgleda dan nastave, čime se igra kod kuće i slično. Neka vam ga takođe naglas pročita prije slanja.

5. Budite uzor

Svi prethodni savjeti uzaludni su ako dijete ne vidi da uistinu aktivno učestvujete u svemu, ali i ako ne vidi da i vi sami čitate. Neka vas dijete što češće vidi kako čitate (ili barem listate) knjigu. Neka vidi kako odlazite u knjižaru i stavljate knjige na svoj noćni ormarić.

Vremenom će njegova znatiželja prevladati, pa će htjeti da vidi šta to čitate i samo osjećati potrebu za čitanjem.

(Yumama) foto: novakdjokovicfondation

pročitaj više

10 stvari na koje zrela žena nikad neće pristati

Poslije mladosti, koju djevojke često žrtvuju za svoju ljubav, dolazi vrijeme zrelosti i žene počinju više da cijene sebe i da žive na osnovu svojih prioriteta. Od tog trenutka, najčešće, na neke stvari više ne pristaju. A, evo koje su to stvari:

1. Nikad ne ide na utakmice, ako to stvarno ne voli. Neće da sluša muziku, ili da posećuje restorane u kojima joj nije prijatno, samo zato što “njen muškarac voli tu da boravi.” Ona zna da je sasvim u redu da on tamo ide sa drugarima, a da ona ima svoj način zabave.

2. Nikad neće čekati da je muž “zabavi”, da joj organizuje vrijeme… Ona zna da svako od njih ima svoje potrebe i da je sasvim uredu da ona poslije ručka ide u šetnju ili na kafu sa drugaricom, dok on kod kuće gleda televiziju.

3. Ne oprašta zanemarivanje. Njen muž mora i treba da se sjeti njenog rođendana, godišnjice, bilo kog važnog datuma – jer to znači da je poštuje i da poštuje vrijeme koje zajedno provode.

4. Nikad neće ćutati na ono što joj ne odgovara ili joj se ne sviđa. Ona će stvari istjerati na čistac, ako može – popraviće odnos koliko je to u njenoj moći.

5. Nikad neće opravdati muškarca koji uvrijedi ili povrijedi ženu, koji se opija ili drogira, kocka ili živi onako kako ne treba.

6. Ne plaši se direktnih pitanja. One su sve već “raščistile” prije braka i u brak nisu ušle noseći prtljag tabu tema sa sobom.

7. Zrela žena nikad neće ostati u braku koji je guši, pored muškarca koji joj ne prija.

8. Neće tolerisati bolesnu ljubomoru od muža, pogotovo ako ona nema nikakvog osnova.

9. Zrela žena shvata da je za brak bitna ljubav, ali i vođenje ljubavi i to nikad ne smije da se promijeni.

10. Zrela žena se nikad neće fizički promijeniti zbog muškarca, jer ona zna da muškarac treba da je voli zbog nje same, a ne zbog izgleda.

pročitaj više

Da li su mame danas zaista nesrećnije nego prije?

Često se postavlja pitanje da li su mame danas zaista nesrećnije nego prije? Jedna mama je podijelila iskustvo o postporođajnoj depresiji i borbi sa svim nametnutim idealima.

“Kad sam bila trudna, gledala sam prekrasne profile raznih mama na Instagramu. Dijete milo leži u krevecu, dijete sisa dok majka savršeno valovite kose nježno gleda u njega, bijela ispeglana posteljina, šoljica beskofeinske kafe i vaza sa lalama, znate već kako izgledaju ti profili. Kao bajka. Jer jesu bajka. Kao što ne postoji Pepeljuga, ne postoji ni takav život sa djetetom.

Znaš to, ali ne znaš za hormonsko plakanje u nedjeljama nakon porođaja. Influenserke ne pričaju o tome. Plakanje se ne lajkauje. A zapravo, većina nas mama plače nakon porođaja, i to je sasvim normalna pojava koja se zove baby blues. I kad prođe blues, dio majki ostaje nesrećan, neispunjenih očekivanja koja su se pred njih postavljala prije porođaja. Nekom starijem se požališ, pa kažu kako toga nije bilo ranije. Nije li?

Pročitala sam knjigu Bety Frajden iz 1960. “Feminine Mystique” i naletjela na poglavlje koje se zove “Problem koji nema ime”. Dok sam ga čitala, u sebi sam govorila “ovo sam trebala znati ranije”.

Beti Frajden je još prije 60 godina intervjuirala majke koje su joj anonimno priznavale da nisu ispunjene, da su usamljene i da ih je sram da priznaju kako su izgubljene usred podizanja porodice. Američka predgrađa sa kućicama ispred kojih su savršeno pokošeni travnjaci bila su slika srećnih porodica, a u tim kućama živjele su nesrećne mame.

O tome se nije govorilo. Nije bilo društvenih mreža. Nismo mogle lako jedna drugoj dijeliti informacije, nismo se takmičile sa cijelim svijetom u tome koja je mama bolja, nego samo sa susjedstvom. Danas je stanje gore jer se mjerimo sa svima.

Nije teško zapasti u depresiju. Prije su se majke brinule oko ospica i dječje paralize, danas se brinu oko korone i 101 stvari koje nisu postojale ranije.

Mame influenserke toliko lažiraju stvarni život da olako drugima stvaraju komplekse, jednako kao što fotošopirane žene na naslovnicama nameću nestvarne standarde ljepote zbog kojih mislimo da smo ružne, ili barem nedovoljno lijepe. Jer tamo niko nema grbu na nosu, bubuljicu ili dlaku na bradi, podočnjake takođe.

Ne, mame influenserke nisu neispavane, to se sve raduje non-stop, popeglane frizure, savršena šminka. A opet, brendovi guraju samo takve mame. Jer stvarne mame, one koje prezentuju stvaran život, nisu u skladu sa brendovima. Kako da se krema reklamira ako dijete slučajno plače? Biće da krema pecka pa da dijete plače. Kako da se beskofeinska kafa reklamira uz mamu s podočnjacima? To jednostavno nije poželjan život, imati podočnjake. A brendovi prodaju bolji život. Oglašavanje je prodaja boljeg života.

Pisala sam o postporođajnoj depresiji i ranije. Mislim da jedan članak nije dovoljan. Moramo dovoljno puta ponoviti nešto da to normalizujemo. Postporođajna depresija nije bolest modernog doba ništa više nego što je to bila bolest doba naših baka i mama, samo se o tome nije govorilo.

A kad se o nečem ne govori, onda to ne postoji. Danas, kad su žene dobile snagu da se otvore i pričaju o svemu, čini nam se da se odjednom pojavila i ta nesrećna depresija, ali stvar je samo da smo napokon progovorile o tome!

Šezdeset godina nakon Beti Frajden osjećamo isti problem kao i naše bake i mame, samo na drugačiji način.

Danas žene uglavnom rade. Osjećaju pritisak jer rade, a nisu sa svojom djecom. Ako pak ne rade, onda osjećaju kao da ih društvo gleda negativno. Zbog toga se često uznemirujemo i preispitujemo svaku odluku. Obaveze su postale strašne, kompetitivnost je narasla, normalno da nam je život ponekad haotičan i prenatrpan. Željele bismo sve uspješne žene poklikati:

– Radim i uspješna sam u poslu

– Provodim puno vremena s djetetom

– Svaki dan kuvam zdravo

– Edukujem se o vaspitanju

– Vozim djecu na x aktivnosti

I tako dalje. Znate na šta mislim.

Uostalom, prije smo živjeli u zajednicama, u domaćinstvima u kojima su mame i bake uskakale, a danas većina mama nema pomoć koju ne treba da plati. Srećom, pomalo kao društvo napredujemo i očevi sve više shvataju koja je njihova uloga u odgoju djeteta i nose sa nama mamama teret roditeljstva.

Ako mislite da je samo vama teško, nije. Potražite pomoć, postporođajna depresija se može liječiti. Niste ludi, s vama je sve okej, samo vas je malo “prebacilo”. Osim stručne pomoći, više se družite.

Nazovite prijateljicu i izađite s njom u šetnju ili na kafu, socijalizacija je jako korisna za mlade mame. I dajte sebi vremena. Prije svega za sebe”.

(Yumama)

pročitaj više

Dijete ima pravo na grešku: Važni savjeti psihologa o vaspitanju

Ne samo djeca, već i odrastali, imaju pravo na grešku. Zapravo, prema riječima psihologa Milje Krivokuće, naša percepcija greške kao isključivo nečeg negativnog, nečega što nas čini manje vrijednim ili manje sposobnim, predstavlja iskrivljeno i pogrešno uvjerenje.

“Pogrešno vjerujemo da ‘ne smijemo da griješimo’, da su greške ‘strašne i nedopustive’, što vodi kontraefektima ne samo kod djece, već i kod odraslih. Psihološki pritisak koji na ovaj način sami produkujemo ili provociramo kod djeteta vodi u emocionalne blokade. Sa druge strane samo iz greške možemo nešto da naučimo, nikako iz savršenstva. Greška nam zapravo poručuje da nešto možemo da uradimo i drugačije. Ona je vodič ka tome da se razvijamo, da isprobamo nešto novo. Ona nam poručuje da odbacimo naše stare navike i pokušamo drugačije”, objašnjava psiholog.

Prema njenim riječima, u vaspitanju u kome i sami roditelji imaju prava da pogriješe jako je važno da roditelji osvijeste svoja uvjerenja u odnosu na greške koje su neizbježne i kod djeteta i kod njih. To je važno jer je poželjno da roditelji budu tolerantni na greške djeteta, da ga usmjeravaju, da ga podrže dok ono uči nešto novo i u tom učenju griješi.

“Ukoliko vrijeđamo dijete zbog toga što je pogrešilo, rizikujemo da kod njega razvijamo nisko samopoštovanje, strah da izađe iz komforne zone, strah od greške i samim tim od pokušaja. S obzirom na to da se učenje ne dešava samo u školi u formalnom obrazovanju, već počinje mnogo ranije, važno je da roditelji njeguju toleranciju prema greškama čim krenu prvi vaspitni uticaji na dijete. U komunikaciji sa djetetom pažnju treba da obrate i na neverbalnu komunikaciju, odnosno na cjelokupnu poruku koju šalju djetetu”, ističe psiholog za Blic ženu.

Iz odnosa koji roditelj ima prema greškama djeteta, dijete može da “izvede” različite zaključke, često pogrešne u odnosu na sebe, kao i u odnosu roditelja prema njemu. Na primjer, dijete pogrešno može da zaključi da će ga roditelj voljeti samo ukoliko dostiže “neki postavljeni stanadard”, a to je i osnova za ljubav i odnos koji će ono razvijati prema sebi i prema drugima.

“Istina je, dakle, da najbolje učimo iz sopstvenih grešaka, a u tom učenju upravo sprečavamo da one imaju ozbiljnije posledice po nas”, zaključuje Krivokuća.

(Yumama)

pročitaj više

Djevojčica iz Budve žrtva maltretiranja na TikToku: Prijete joj kidnapovanjem i da je niko ne može spasiti

Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru utvrđuje činjenice u slučaju djevojčice iz Budve koja je već dva i po mjeseca žrtva maltretiranja na društvenoj mreži Tik Tok, gdje joj se prijeti da će biti kidnapovana i da je niko ne može spasiti. Iz ovog tužilaštva su za Pobjedu kazali da ih je policija obavijestila o ovom slučaju.

“Dežurni tužilac Osnovnog državnog tužilaštva naložio je preduzimanje određenih radnji u cilju utvrđivanja svih činjenica bitnih za donošenje odluke o daljem postupanju”, rekla je portparolka i državna tužiteljka Ana Marinović.

LAŽNA PRIJAVA

Roditelji djevojčice su u proteklih desetak dana prijavljivali u više navrata slučaj policiji. Njena majka ispričala je za Pobjedu da je neko na društvenoj mreži TikTok otvorio lažni profil na ime djevojčice gdje objavljuju vulgaran i opasan sadržaj. Nedavno su objavili njenu sliku, uz broj njene majke i napisali da je navodno nestala. Vijest je potom počela da se šeruje i na Facebooku nakon čega je porodicu pozivala uznemirana rodbina i građani. Djevojčica je, međutim, sve vrijeme bila kod kuće.

“Nakon što smo prijavili to policiji, u popodnevnim satima na Instagramu je djevojčica dobila podršku i uslijedile su molbe da se ugasi taj nalog na TikToku. Međutim, i onima koji su je podržavali počele su da stižu prijetnje u smislu da joj neće niko pomoći, da će je kidnapovati. Otišli smo ponovo u policiju. Prijeti joj se da će ona stvarno nestati, da joj neće pomoći ni policija dok stigne ona će već biti u njihovim rukama. Tako su napisali”, ispričala je Pobjedi majka.

Nalog na Tik Toku je i pored velikog broja zahtjeva korisnika i dalje aktivan.

Uplašeni roditelji su djevojčici ograničili kretanje, odnosno prate je svuda gdje se kreće. Porodica sumnja da je riječ o vršnjačkom nasilju, ali se, kako navode, do odluke tužilaštva ništa ne zna.

“Nijesmo razgovarali sa direktorom škole, ali kada je objavljeno da je nestala, zvali su nas, jer su se bili organizovali da je traže. Škola zna što se dešava”, tvrdi majka djevojčice.

PRAĆENJE

Po saznanju za sporni profil na TikToku nijesu odmah reagovali, jer su očekivali da je to kratkotrajna dječja šala i da će sve riješiti sa roditeljima, a bili su se razboljeli i od koronavirusa. Ipak, maltretiranja su se nastavila. Ona kaže da kao roditelj ne može da shvati da su djeca spremna da idu do ove granice uznemiravanja.

Na lažnom profilu objavljuju razne “informacije” o djevojčici. Snimana je kako prelazi ulicu, kao i mjestu na kojem se ljulja na ljuljašci uz natpis: ovdje se ona ljulja; ili: ovdje ona jede kolač.

“Bilo je i vulgarnih natpisa da se ona zabavlja sa drugaricom”,kaže majka djevojčice.

pročitaj više

U više gradova mirni protest Za našu djecu: Zaštititi najmlađe od nasilnika

U više gradova Crne Gore danas su se na trgovima okupili građani koji mirnim protestom iskazuju nezadovoljstvo zbog neadekvatne zaštite djece od djela protiv pravnih sloboda. Podgoričani su će se okupili u 16:30 časova na Trgu nezavisnosti sa zahtijevom – da se donesu konkretne promjene u ovoj oblasti.

Mnogi od njih, ali i građani u drugim crnogorskim gradovima donijeli su plišane igračke, koje će kasnije biti donarine Crvenom krstu.

Foto: fejabuk Damira Kalač

Povod za ovo okupljanje su posljednji slučajevi seksulanih napada na djecu.

Sve plišane igračke su donijeli građani, ostaće na Trg  oko sat vremena kao poruka i apel.

Foto: fejsbuk Ana Martinovic

Okupljeni traže da se djeca zaštite od pedofila i silovatelja, da se pooštre kazne, da se napravi registar počinilaca ovih djela.

U pozivu je naglašeno da svi koji dođu nose maske i poštuju distancu.

Poručeno je da na ova okupljanja ne dolaze političari.

(Cdm)

pročitaj više

Kako zaštititi djecu na Instagramu: Važni savjeti za roditelje tinejdžera

Ne možete zanemariti popularnost Instagrama, a ni značaj društvenih mreža uopšte.

Djeca, tinejdžeri i mladi vole ovu aplikaciju, jer promoviše kreativnost, a pruža im priliku i da se iskažu na sebi svojstven način. Uprkos svim prednostima ove popularne mreže, Instagram može biti i potencijalna opasnost za djecu.

Zašto? Opasnosti vrebaju na sve strane, od pedofilije, do negativnih komentara okoline sa kojima mališani ne mogu da se nose, a nekada i preveliko iznošenje privatnosti može narušiti život porodice (pljačke, kidnapovanja, praćenja). Kako do toga ne bi došlo, Instagram je nedavno objavio koristan vodič napravljen u saradnji sa Američkim dječjim institutom. Mame i tate mogu da pročitaju vodič da bi se upoznali sa ažuriranim bezbjednosnim alatima, podešavanjima privatnosti i još mnogo toga.

Evo šta roditelji treba da znaju da bi zaštitili svoju djecu koja koriste Instagram.

Djeca se mogu povezati sa bilo kim na Instagramu

Korisnici Instagrama imaju dvije opcije naloga koje se nalaze u odjeljku “Privatnost naloga” u podešavanjima: javni i privatni. Bilo koji korisnik Instagrama može da pregleda i prati javni nalog. Za djecu je preporučeno da on bude privatni, jer nikad ne znate ko bi mogao da stupi u interakciju sa fotografijama i video zapisima vašeg djeteta ili da im šalje neželjene poruke i komentare.

Korisnici Instagrama često teže savršenstvu

Instagram ima opcije lajkovanja, a to platformu pretvara u takmičenje za popularnost. To može da naškodi djetetu, da izgubi samopouzdanje i sigurnost u sebe. Djeci je takođe veoma teško da shvate da nije sve što vide na Instagramu stvarno. Filteri i uređivanje fotografija mogu promijeniti izgled osobe, a to bi moglo da stvori želju za nedostižnim savršenstvom kod mališana.

Djeca mogu naići na neprikladan sadržaj

Početna stranica korisnika Instagrama sastoji se od fotografija i video snimaka ljudi koje korisnik prati. Ali djeca mogu da se kreću i putem Instagram opcije Eksplore, koja algoritamski traži javni sadržaj na osnovu interesa i interakcije vašeg djeteta. Takođe mogu da pretražuju fotografije koristeći hashtagove (kategorije na određene teme). Zbog prirode aplikacije, djeca mogu da naiđu na ljude koji učestvuju u opasnim izazovima, koji šire predrasude i rasističke stavove, a to može da utiče na svijest mališana i može biti vrlo opasno.

Kako roditelji mogu zaštititi svoju djecu:

– Otvoreno razgovarajte o Instagramu

Psiholozi savjetuju da roditelji što više razgovaraju sa djecom i objašnjavaju im kako zapravo ova aplikacija funkcioniše. Da su fotke namještene i da cio Instagram svijet nije realan. Razgovarajte o opasnostima i uputite djecu šta im se može dogoditi.

– Ažurirajte njihova podešavanja privatnosti

Za razliku od javnih naloga, koje svako može da pregleda, privatni nalozi su dostupni samo vašim prijateljima (pratiocima). Samo odobreni korisnici mogu da gledaju slike i storije vašeg djeteta. Možete lako da podesite privatni sa javnog naloga, a to će u velikoj mjeri doprinijeti sigurnosti vašeg djeteta. Kontrolišite koga djeca prate, kakav sadržaj plasiraju i sa kim komuniciraju (da li su možda na meti pedofila).

– Blokirajte neželjene sadržaje

Instagram funkcija omogućava blokiranje i ograničavanje sadržaja, a to doprinosi da dodatno zaštitite dijete. Blokirana osoba nikada neće biti obaviještena i može se deblokirati u bilo kom trenutku.

– Ograničite komentare, objave i status aktivnosti

Korisnici Instagrama mogu da biraju kome je dozvoljeno da komentariše postove, bilo da je to niko, svi ili samo njihovi pratioci. To je posebno značajno za djecu, kako bi se njihova sigurnost povećala, a i kako bi roditelji bili bezbrižni.

– Ograničite vrijeme koje dijete provodi kraj ekrana

U podršavanjima aplikacije Instagram imate opciju da provjerite koliko je korisnik bio aktivan. To je odlično za roditelje, koji djeci dozvoljavaju određeni vremenski period da provode kraj aplikacije. Dozirajte djeci društvene mreže, i na veoma lak način provjeravajte da li poštuju dogovor.

– Isključite podešavanja lokacije

Korisnici Instagrama mogu označiti svoju lokaciju kad god postavljaju sadržaj. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom o vašim željama u vezi sa podešavanjima lokacije. Možete im dozvoliti da objavljuju opšte boravište (poput gradova ili država) umjesto određenih mjesta (poput naziva restorana ili ulice). Možete i da potpuno isključite postavke lokacije, posebno ako ste zabrinuti zbog potencijalnih opasnosti.

– Podstaknite djecu da prijave nasilje

Čest je primjer među maloljetnim licima da naiđu na nasilje i uznemiravanje kada su u pitanju društvene mreže. Razgovarajte sa djecom i ukažite im na potencijalne opasnosti koje mogu da im se dogode i naglasite im da će uvijek imati vašu podršku.

Aplikacija je tokom godina primijenila mnoge sigurnosne funkcije kako bi zaštitila svoje maloljetne korisnike. Evo nekoliko najnovijih, objavljenih u martu 2021:

– Odrasli ne mogu da šalju direktne poruke tinejdžerima mlađim od 18 godina, osim ako ih tinejdžer ne prati.

– Tinejdžeri će biti obaviješteni kad god odrasla osoba, koja se ponaša sumnjivo, pokuša da stupi u komunikaciju sa njima. Na primjer, ako odrasla osoba šalje više puta zahtjeve za prijateljstvo ili poruku osobama mlađim od 18 godina, Instagram će obavijestiti djecu da bi možda trebalo da blokiraju korisnika.

– Instagram će na nekoliko načina podstaći tinejdžere da naprave privatni nalog.

– Odrasli će početi teže da pronalaze tinejdžerske profile i sadržaj.

(yumama)

pročitaj više

Preminula djevojčica koju su roditelji mjesecima zlostavljali

Juče je bio tužan Uskrs za Hrvatsku ali i za sve koji su pratili sudbinu dvoipogodišnje djevojčice koja je preminula od posledica zlostavljanja u porodici. Njeni biološki roditelji koji su nad njom mjesecima vršili nasilje su u pritvoru, a za o troje ostalo njihove djece brine Centar za socijalni rad. Trenutno je poznato da je djevojčica od početka prošlog novembra do ovog marta živela u starateljskoj porodici. Kad su je oduzeli roditeljima socijalni radnici su procijenili da je ostanak u biološkoj porodici bio visokorizičan po nju, ali kad je rizik smanjen na srednji, dijete je vraćeno porodici.

Ljekari su se danima borili za život devojčice nakon što je majka dovela u bolnicu u Novoj Gradiški. Ona je rekla da je dijete palo, ali ubrzo je otkrivena strašna priča. Djevojčica je, osim teških povreda glave, imala i modrice po tijelu različite starosti i svrab, pa su ljekari odmah posumnjali u priču majke.

Sumnja se da je dijete zlostavljano od novembra 2020. do 31. marta 2021. I za ostalo troje djece koja su oduzeta iz zajedničkog domaćinstva sumnja se da su bila zlostavljana duži period.

Cijela Hrvatska ali i region pratio je i molio se da djevojčica preživi. Građani su palili scijeće i donosili igračke ispred bolnice u kojoj je bila smještena.

“Malena, ti si naša princeza, naša djevojčica i mi te volimo. Mi smo svi tvoji roditelji i u našim si srcima. Ovoga Uskrsa u našim si molitvama. Ozdravi. Voli te tvoja majka – cijela Hrvatska” poručili su građani koji su ostavljali svijeće igračke i nadu ispred bolnice u kojoj su se ljekari borili za život djeteta.

A onda, u nedjelju nešto poslije 15 sati maleno srce prestalo je da kuca.

“Sa velikom tugom i žaljenjem moramo vas obavestiti da je kod naše male pacijentkinje, uprkos svim preduzetim terapijskim mjerma i izuzetnim naporima intenzivnog tima, došlo do kritičnog kliničkog pogoršanja”. U skladu sa tim, prema protokolu sproveden je postupak za utvrđivanje moždane smrti, što je nažalost potvrđeno.

Prema još nepotvrđenim informacijama, njeni roditelji, koji su u pritvoru, potpisali su da njeni organi budu donirani.

pročitaj više

Razvedeni ljudi se često stide, društvo ih osuđuje

U 21. vijeku razvod i dalje nosi određene predrasude, o čemu svjedoči činjenica da više od polovine razvedenih parova osjeća neku vrstu stida zbog neuspjeha svog braka, pokazala je studija britanske advokatske kompanije “Slater i Gordon” kod više od 1000 razvedenih ljudi.

Prema toj studiji, žene imaju dvostruko veću vjerovatnoću da se osjećaju krivima i nelagodno zbog razvoda od muškaraca, a u prosjeku je potrebno da prođu četiri godine nakon zvaničnog razvoda kako bi se ljudi oporavili emocionalno.

Najčešći razlozi zbog kojih ljudi ostaju u nefunkcionalnom braku su brige o djeci i finansijama, a svaki deseti je ostao u braku jer nije želio da se nosi sa socijalnim predrasudama koje donosi razvod. Više od trećine ljudi prekid braka doživljava kao lični neuspjeh, bilo da se osjećaju krivima zato što su odabrali lošeg životnog partnera ili zato što nisu uspjeli da pronađu zajednički jezik, uprkos vjerovanju da će ostati zajedno dok ih “smrt ne razdvoji” .

Da se brak ne okončava lako i bezbolno pokazuje i podatak da se više od 75 posto ljudi aktivno trudilo da spasi odnos i da mu da bar još jednu šansu, objavili su istraživači.

Društvene posljedice razvoda:

-oko 46 posto ljudi svakodnevno se suočava sa osuđivanjem drugih,
-oko 60 odsto ljudi kaže da su nakon razvoda izgubili veliki broj zajedničkih prijatelja,
-svaki šesti muškarac kaže da je nakon razvoda izgubio sve prijatelje,
-većina razvedenih ljudi vjeruje da je njihov društveni život pretrpio veliku štetu nakon razvoda.

(superzena)

pročitaj više

Stvari koje djeca nikada ne oproste roditeljima

Djeca se mogu naljutiti na roditelje. Ponekad čak obećaju da nikada neće oprostiti i nikada neće zaboraviti.

Često ove „slatke“ prijetnje ne znače ništa. Ali postoje i drugi slučajevi, postupci odraslih, koji zaista nanose djeci duboke emocionalne rane.

Kada ta djeca odrastu, ona će možda moći da razumiju razloge, ali ne i da oproste.

Ove dvije stvari se najčešće nikada ne opraštaju roditeljima!

1. Prekršena obećanja

Ako ne postoji način da se obećanje ispuni, onda je bolje da ga i ne dajete. Ovo je istina koju nam odrasli usađuju od djetinjstva, zar ne? I to ponavljaju djetetu iznova i iznova, zahtijevajući da dijete bude od riječi i da ispunjava svoja obećanja.

Međutim, odrasli sami često krše svoja obećanja, istovremeno uvijek pronalaze izgovore – nisu mogli, neki treći razlozi su to spriječili, roditelji imaju toliko problema da prosto ne mogu da stignu na sve strane…

Ne biste vjerovali koliki niz godina djeca znaju da vjeruju u neka obećanja, i ćutke svakodnevno trpe razočaranje što to obećanje nije ispunjeno. Često ih nikada i ne zaborave.

2. Nepoštovanje

Mnogi roditelji se drže toga da su djeca mala i da će zaboraviti sve. Zaboravljaju i da djeca nisu jednaka odraslima, pa nipodaštavaju njihova dostignuća i uspjehe, koji su uglavnom mali, baš kao i oni.

Krhka, nježna i vesela dječja duša željeće da je pohvalite za nešto malo, a vi mislite da to nije ništa posebno i to govorite, ne znajući koliko dijete tako povrijeđujete.

Na primjer, djevojčica voli da sama pravi haljinice za lutke. Roditelji govore da je to gubljenje vremena, da treba da se posveti nečemu korisnijem.

U početku to su haljine koje se rašivaju, vremenom su sve bolje i ljepše. U odraslom dobu, ta djevojčica pravi veliku karijeru u svijetu dizajna, ali zauvijek nosi jednu ružnu uspomenu – njeni roditelji nikada nisu vjerovali u nju…

Pazite šta obećavate djeci. Pazite šta im govorite o njihovim strastima i hobijima. Postoji velika šansa da vam nesmotrene riječi nikada ne oproste…

Da li se vi sjećate nekog prekršenog obećanja roditelja koje vas i dan danas boli?

(ddl)

pročitaj više

Nekadašnja štićenica Doma Mladost iz Bijele, Milica Brajović: “Dala sam sve od sebe da budem hrabra”

Nekadašnja štićenica Doma Mladost iz Bijele, devetnaestogodišnja Milica Brajović, sve je raplakala svojom životnom pričom, ali i oduševila hrabrošću koju posjeduje u sebi.

-Život u Domu je bio kolektivan, raznovrsan. Većina vremena je zaista bila predivna i zahvalila bih se ovom prilikom svim ljudima koji su bili uz mene i svoj podršci koju su mi pružili- rekla je Milica gostujući u Jutarnjem programu RTCG i dodala da pamti dosta lijepih trenutaka provedenih u Domu.

-Pamtim puno ekskurzija, izleta. Sva ljetovanja i zimovanja sa Ivanovih korita. Pamtim sve ono najljepše- istakla je Milica.

Ona je dodala da su u Domu svi sličnih sudbina i okolnosti, te da je sa njom boravila i sestra bliznakinja.

– Bile smo jedna drugoj najveća podrška. I biću joj podrška dok sam živa- naglasila je ona, koja je završila  Srednju stučnu školu za pomoćnog kuvara.

-Školovanje je bilo predivno. Prvi dio osnovne škole sa sestrom sam završila Centru “1. jun“, drugi dio u Zelenici, nakon toga sam završila SSŠ za pomoćnog kuvara u Kotoru. Putovala sam sa tri druga i vraćala se. Bilo je zaista divno- rekla je ona.

Od kada je postala punoljetnja, Milica se osamostalila.

-Imala sam veliku podršku Doma. Bilo je straha, raznih emocija kao i kod svakog štićanika. Ali sam dala sve od sebe da budem hrabra i da se uzdam u sebe. Imam svoj dom koji su me obezbijedili iz Centra za scocijaln rad i Help kao i obezubeđen posao-rekla je ona.

Njena sestra nalazi se u centru Komanski most.

-Sa najužom porodicom sam najčešće u komunikaciji. Sestru obilazim koliko sam u mogućnosti. Pošto je situacija sa koronom takva, trudim se da kada mogu da je posjetim, ponesm što joj je potrebno od hrane, odjeće- kazala je ona.

Milica je za kraj svim štićenicama poslala poruku podrške.

-Poručila bih da slušaju svoje srce, da budu optimistični i da koliko god mogu ostani hrabri i da se bore koliko je to moguće- zaključila je Milica.

M.N.

pročitaj više

Rodila je blizance sa 64 i sud joj ih je oduzeo: “Ona nije sposobna da brine o djeci”

Mauricija Ibanez koja sada ima 69 godina, prije četiri godine je uz pomoć vještačke oplodnje postala mama blizanaca. Kasna trudnoća je uspjela, ali čim ih je rodila, djecu je preuzela socijalna služba uz obrazloženje da majka nije sposobna da brine o njima.
U sistemu socijalne služne pored blizanaca nalazi se i Mauricijina ćeka, koja ima 11 godina, a koju su oduzeli od majke 2014. godine.

Španski sud je u ponedjeljak donio presudu da Mauricija nije sposobna da se brine o djeci.

Ovom odlukom okončana je pravna bitka koja je trajala četiri godine. Mauricija je na sve načine pokušala da vrati djecu, blizance Gabrijela i Mariju, koje je rodila nakon vještačke oplodnje u Americi.

Sud navodi da majka nije mogla na kvalitetan način da sarađuje sa socijalnom službom i da je to takođe škodilo djeci. Ponovili su da je presuda zasnovana na procjeni stručnjaka, a ne na osnovu Mauricijih godina, ni njenog mentalnog zdravlja.

U saopštenju suda u Burgosu, odakle je Mauricija, u vrijeme njihove prve presude stoji da majčine karakterne crte značajno utiču na psihosocijalni razvoj mališana. Kažu da djeca žive u izolaciji bez ikakvih veza sa ostalim članovima porodice, kao i bez podrške društva.

Blizanci danas imaju četiri godine, a socijalna služba ih je smjestila u udomiteljsku porodicu nedugo nakon rođenja. Ibanez je potpisala sa socijalnom službom dokument u kom je navela da će angažovati pomoćnicu, koja će biti tu da sa njom vodi računa o djeci i domaćinstvu. Ali, samo 10 dana nakon izlaska iz porodilišta u kom je bila mjesec dana, vlasti su zaključile da su blizanci u velikom riziku.

– Kada se vratila kući, tim je pratio njen napredak i svi izvještaji pokazuju da bi deca trebalo da odrastaju u drugačijem okruženju – reka oje tada predstavnik za štampu socijane službe u Burgosu.

(blic zena)

pročitaj više

Princ Hari i Megan otkrili pol bebe

Kada je kraljem prošle godine u “Njujork tajmsu” otkrila da je nekoliko mjeseci ranije doživjela pobačaj, cio svijet je saosjećao s vojvotkinjom od Saseksa Megan Markl (39), samim tim što je u autorskom tekstu navela pojedinosti nemilog događaja i do detalja opisala bolničku sobu u kojoj je pokraj supruga ležala skrhana bolom. Pomislila je, pa i napisala tada Megan, kako joj se čini da će se ona i princ Hari (36) od razarajućeg razočaranja teško i dugo oporavljati, međutim, svega par mjeseci kasnije, ovoga puta lijep događaj na tom polju oboma je vratio osmijeh na lice.

Po treći put, sredinom jeseni, ostala je u drugom stanju, a šta bolje, ljepše i brže može da obraduje čovjeka nego činjenica da će se još jednom okušati u roditeljskoj ulozi. Vijest da će mladi kraljevski par svom godinu i po dana starom sinu Arčiju podariti brata ili sestru objavio je njihov portparol na zvaničnoj “Instagram” stranici, uz prelijepe crno-bijele fotografije londonskog umjetnika Misana Harimana. Mada se na njima jasno vidi da je vojvotkinja u poodmakloj trudnoći, kako ne bi došlo do zabune, ispod njih je napisao:

“Mogu da potvrdim da će Arči postati stariji brat. Vojvoda i vojvotkinja od Saseksa su oduševljeni”.

Skladni supružnici ne kriju radost povodom trudnoće, ali njihovi najbliži prijatelji i članovi porodice svjedoče da još uvijek nisu u stanju da se oslobode straha koji se javio poslije pobačaja. Vrlo su oprezni i ništa ne prepuštaju slučaju. Nakratko ih je, doduše, smirilo kada su na posljednjem ultrazvuku saznali da ponovo čekaju zdravog dječaka, dok uskoro planiraju i da se posvete odabiru klinike u kojoj će se Megan poroditi. Budući da je prvog sina donijela u jednoj od najluksuznijih bolnica u Velikoj Britaniji, ne sumnjamo da će porodilište istog ranga pronaći i u Americi.

(story)

pročitaj više

Kako pripremiti starije dijete za dolazak novog člana

Ukoliko u bliskoj budućnosti očekujete prinovu, tj. dolazak novog člana porodice, a pri tom već imate jedno dijete, možete očekivati da će se mnoge stvari promijeniti, naročito kada se radi o ponašanju mališana koje je prvo rođeno.

Kada se mama vrati iz porodilišta, oba roditelja počinju više da obraćaju pažnju na novog člana porodice, pa se starije dijete može osjećati zapostavljeno. Kod njega se može javiti razdražljivost, ali i određena doza ljubomore s obzirom na to da više nije u centru pažnje. Zbog toga je veoma važno unaprijed ga pripremiti pričom kako je divno što će sada dijeliti ljubav sa batom ili sekom, što će imati društvo za igru kao i nekoga o kome će zajedno sa mamom i tatom brinuti sve dok ne poraste. Preporuka je što više razgovarati i na njemu razumljiv način objasniti da ga mama i tata isto vole kao prije i da nema razloga da se osjeća usamljeno ili obeshrabreno.

Isto tako, važno je da roditelji konstantno obraćaju pažnju kako na novorođenu bebu tako i na starije dijete i da ih nikako ne ostavljaju same. To znači da je potrebno da sa njima uvijek bude bar jedna odrasla osoba.

Nikako ne ostavljajte starije dijete kod kreveca za bebe

Stručnjaci savjetuju da svako ko ima starije dijete koje nema više od četiri godine bude obazriv jer je to još uvijek uzrast kada dijete nema predstavu o tome kako bi trebalo da se ponaša pa nehotice ili iz nepažnje može povrijediti najmlađeg člana porodice. Preporuka je da krevetac za bebe bude na vidljivom mjestu, kako bi roditelji uvijek mogli krajičkom oka posmatrati novorođenu bebu. Može se desiti da stariji mališan čuje plač bebe i da poželi da je podigne ili je uzme iz kreveca.

Obradujte svoje starije dijete poklonom 

Prilikom širenja porodice, psiholozi se slažu oko konstatacije da starijoj djeci roditelji isto tako moraju biti privrženi kao i najmlađem članu. To može biti naporno u početku, ali dobrom organizacijom sve se može postići. Jedna od korisnih stvari koju možete uraditi jeste da posvetite određeno vrijeme starijem djetetu. Možete ga odvesti u park ili igraonicu u koju ste ranije često odlazili ili mu kupite omiljenu igračku. Takođe, ako voli da crta, nabavite mu pune pernice sa bojicama kao i slikarski pribor. To će djetetu preokupirati pažnju i ispuniti mu slobodno vrijeme. Nikako mu ne ne uskraćujte da radi ono što voli, naprotiv trebalo bi ga podsticati i naći dovoljno vremena za njega.

Zajedno učestvujte u svim aktivnostima oko bebe kako bi se starije dijete osjećalo prihvaćenijim

Jedan od načina koji se pokazao najboljim za sprječavanje ljubomore i ljutnje starijeg djeteta prilikom dolaska bebe jeste da ga uključite u sve aktivnosti oko njege novog članog porodice. Pa tako, roditelji mu mogu dodijeliti zadatak da im pomaže prilikom presvlačenja, hranjenja, kupanja ili oblačenja. Na taj način, dijete se neće osjećati odbačeno, već suprotno. Osjećaće se korisno i važno jer će misliti da je dovoljno odraslo da može da vodi računa o najmlađem ukućaninu.

(blic)

pročitaj više

Zašto su žene podložnije depresiji od muškaraca

Zašto je vaše mentalno i emotivno stanje vrijedno vaše pažnje?

Depresija je tihi poremećaj, koji se uglavnom krije. Odbijanje razgovaranja o ovom stanju znači da ta borba često prolazi nezapaženo.

Mentalni problemi nisu ograničeni na tek nekoliko osoba, i mogu se dogoditi svakom od nas u bilo kom dobu našeg života. Mnoge studije su dokazale da su žene podložnije depresiji od muškaraca, a mi smo odlučili da porazgovaramo sa psihologom kako bismo otkrili zašto je to tako i šta možemo preduzeti kako bismo se izborili sa ovim sumornim stanjem.

Dakle, da počnemo ispočetka. Zašto su žene podložnije depresiji od muškaraca?

Zapravo, žene su duplo podložnije depresiji od muškaraca, a faktori rizika počinju da se manifestuju tokom adolescencije, odnosno onda kada nastupi pubertet, koji uključuje hormonalne i fizičke promjene, koje djevojčice uglavnom teže prihvataju zbog povećanja sadržaja masti u tijelu, što kao rezultat daje lošu sliku o svom tijelu. Sa druge strane, dječaci tada počinju da cijene svoje tijelo više, jer dobijaju više mišića.

Drugi hormonski poremećaji koji su takođe povezani sa depresijom koja pogađa žene jesu PMS i menopauza. Postoje takođe i psihofizički faktori koje moramo uzeti u obzir, poput društvenog pritiska zbog kog se od žena očekuje da nose djecu, održavaju kuću i imaju karijeru. Žene takođe imaju veći rizik od seksualnog i porodičnog nasilja, što kao rezultat može uzrokovati depresiju. Istraživači su takođe otkrili da su žene više u dodiru sa svojim emocijama, zbog čega lakše traže pomoć i verbalizuju svoje probleme. Sa druge strane, depresija kod muškaraca često prolazi nezapaženo.

Kako depresija pogađa i muškarce i žene?

Pa, postoje razlike u nastupima depresije kod muškaraca i žena. Muškarci eksternalizuju svoje simptome kroz izlive beijsa, rizično ponašanje, zloupotrebu supstanci i distrakcije. Sa druge strane, žene se sa svojim emocijama uglavnom bore unutar sebe, zbog čega se češće osjećaju beznadežno.

Depresija često djeluje kao da smo zaglavljeni u nezdravom kolu misli? Kako ga prevazići?

-budite svjesni svojih misli, ne samo svojih emocija. Ljudi koji pate od depresije često imaju mentalnu šemu koja ih navodi da sebe vide u negativnom svijetlu. Zbog toga će biti pristrasni kada se radi o informacijama koje im govore drugačije, odnosno neće prihvatiti nijedan pozitivni komentar od drugih.

-nemojte se zarobiti “sve ili ništa” razmišljanjem, vjerujući da sve mora biti ili savršeno ili nikako, bilo da se radi o vašim poslovnim dostignućima, društvenoj prihvatljivosti ili cijenjenju. Umjesto toga, čitajte između redovima. Mjerite svoj uspjeh ili neuspjeh uz pomoć skale.

-prestanite da se poredite. Iako nam društvena komparizacija koristi u smislu što nas navodi da budemo bolji, ona može biti raspaljena našim osjećajem nesigurnosti i može nas obeshrabiti. Umjesto što dostignuća drugih ljudi posmatrate kao svoj benčmark, poredite sebe samo sa samim sobom.

-prihvatite pozitivne varijante termina “šta bi bilo, kad bi bilo”. Depresiju možemo često sami izazvati, ako uvijek pretpostavljamo da će se dogoditi nešto najgore. Kada god pomislite “šta ako ja to ne mogu”, pokušajte da razmišljate pozitivno i zapitajte se šta bi bilo kada biste vi to mogli.

-nagradite i najmanja dostignuća. Primijetite ih i pohvalite sami sebe. Bilo da je u pitanju vježbanje u trajanju od pet minuta ili završavanje kupovine. Na taj način ćete moći sebe da vidite u boljem svijetlu, što će pojačati vašu produktivnost.

-nemojte se plašiti promjene. Depresivna osoba će pojačati svoj negativni način razmišljanja, jer joj je on poznat i bezbjedan. Kako biste se oslobodili toga, morate shvatiti da je promjena ponekad neophodna i pozitivna stvar, koja vam pruža nove prilike. Za početak, promijenite svoje poimanje stvari. Probleme posmatrajte kao izazove, a greške kao prilike za učenje.

-fokusirajte se na ono što imate, umjesto na ono što vam nedostaje ili što ste izgubili. Depresija će nas navesti da se fokusiramo na svoju prošlost i sve ono za čim žalimo. Važno je da podsjetimo same sebe na sve one stvari koje imamo.

Termin nasmijana depresija je po svemu sudeći u usponu. Može li naizgled srećna osoba biti depresivna?

To je vrlo vjerovatno. Osobe koje su depresivne teško izražavaju svoja osjećanja ili traže pomoć, jer ih je strah da će ih društvo osuđivati ili vidjeti u lošem svijetlu. Oni možda neće ni priznati svoja depresivna osjećanja i na taj način će se boriti sa neželjenim emocijama. Oni će imati snažan osjećaj odgovornosti kako bi ispunili očekivanja drugih ljudi, vjerujući da ih moraju zadovoljiti, a ne brinuti. Samim tim, oni će nabaciti osmijeh poput fasade, kako bi sakrili svoje interne ranjivosti, što često prolazi nezapaženo sve dok nije prekasno.

Šta nam govori da je jedna osoba depresivna? Koji su znaci upozorenja?

Prvi znak sa kojim se uobičajeno susrećemo jeste trenutak u kom se jedna individua povlači u sebe i nema interesovanja za ljude, stvari ili aktivnosti u kojima je nekada uživala. To može biti i pad produktivnosti na poslu, jer im je teško da ustanu iz kreveta i započnu svoj dan. Oni će možda konstantno imati tužan izraz lica, biti osjetljivi na negativne vijesti ili događaje, kao i pretjerano srećni za pozitivne stvari. Drugi ozbiljni simptomi uključuju znake koji ukazuju na samopovrijeđivanje. Takođe, takve osobe će zapostaviti svoje dobro stanje, a ispoljiće i impulsivno i destruktivno ponašanje.

Šta jednu osobu dovodi do razmišljanja o samoubistvu?

Osobe sa idejom o samoubistvu uglavnom gube svoje svrhu u životu i smatraju da nemaju za šta da žive. Oni se osjećaju odvojeno od čitavog svijeta i svih drugih ljudi, osjećaju se odbačeno i nevažno. Tu su takođe osobe koje smatraju da su probale sve druge opcije, vjerujući da nema drugog rješenja. Oni su uglavnom doživjeli neki strest poput gubitka voljene osobe, trauma, raskida ili fizičke funkcije.

Ako mislimo da je neko iz našeg okruženja depresivan, šta možemo uraditi?

Slušajte ih i saosjećajte se sa njihovim borbama. Nemojte umanjivati njihov bol i pretpostavljati da znate kako se osjećaju. Redovno ih kontaktirajte, bez nametanja i nemojte zadržavati svoju distance, misleći da ih vi možete uznemiriti. Pitajte ih šta im je potrebno, a nemojte im govoriti šta moraju da rade. Otvoreno razgovarajte o samoubistu i nemojte izbjegavati tu temu kada je ta osoba pomene. Naglasite njihove snage i sve što mogu ponuditi svijetu, nemoje ih osuđivati ili kriviti zbog njihove slabosti. Ohrabrite ih da potraže pomoć i podijele svoje probleme, nemojte ih podsticati da ih potisnu ili da očvrsnu.

(grazia.rs)

pročitaj više

Bauk ili iluzija: Logoped o dječijim strahovima i kako da ih prevaziđete

Logoped dr Nataša D. Čabarkapa objasnila je kako da pomognete djetetu da prevaziđe strahove od zubara, ljekara, čudovišta, buke. Da li smo od straha napravili bauk ili strašno čudovište ili samo iluziju neproživljenih životnih situacija?

Svako od nas je imao neki strah dok je bio mali. Neki su dolazili iz strepnje od nepoznatog, glasnog ili od priča kojima su nas naši stariji zastrašivali kada smo bili nevaljali. Emocije su tu, uvijek!

Pomozimo djetetu da ih prepozna, imenuje, razlikuje. Upoznavanjem emocija, lijepih, prijatnih i onih manje prijatnih, kao i razgovori o svim emocijama pomažu djetetu da bolje razumije sebe i svijet oko sebe, uči da se izrazi, da pomogne sebi kada ga osećanja ‘preplave’. Prepoznavanje i imenovanje osjećanja je osnova mentalne higijene.

Nerijetko se iza ‘Muka mi je’ ili ‘Boli me stomak’ krije neka neprijatna emocija koju dijete ne umije da verbalizuje. To se dešava i nama odraslima.

Strah je urođena emocija, nešto sa čime se svako od nas rađa, a tokom života učimo da pozitivne i negativne emocije kontrolišemo i savladamo. Za zdraviji i ispunjeniji život važno je da prepoznajemo sebe i druge, prihvatamo svoja i tuđa osjećanja, pomažemo sebi i drugima u osjećajnoj sferi.

Jedan od načina da sa djetetom vježbamo prepoznavanje i razlikovanje osjećanja, kao i da razvijamo strategije za nošenje sa neprijatnim emocijama, jeste da kroz vizuelni prikaz situacija u kojima su djeca, tumačimo tu situaciju, zaključujemo iz nje i smišljamo načine djelovanja.

U logopedskom centru multidisciplinarnim pristupom u saradnji sa logopedom i psihologom to radimo kroz zajednički opis slike i postavljanje pitanja koja su u vezi sa tim. Psiholog radi na oživljavanju socioemocionalnog doživljaja priče i situacije koju smo dali, dok logoped radi na govorno jezičkom izražavanju i verbalizaciji emocija u kojoj se dijete našlo, sa kojom se bori i koju treba da prevaziđe.

Pa tako možemo da pitamo: Kako se ovaj bata osjeća? Zašto se uplašio? Šta misliš, šta može da uradi da bi mu bilo lakše? Kada si se ti tako osjećao? Šta si radio? Da li se plašiš još nečega?

I naravno, navođenjem svojih primjera i strategija pomažemo djetetu da pronađe svoje. Za to možete koristiti primjere crteža koje smo mi izabrali, ali i knjige koje već čitate svom djetetu. Vidjećete, to može biti novi način čitanja knjiga. Za obradu situacije iz djetetovog života koje ja bila izazovna, takođe možete napraviti crtež te konkretne situacije, pa zajedno sa djetetom na ovaj način proći kroz situaciju i bolje je razumjeti.

Savjet logopeda dr Nataše D. Čabarkape: Ne stvarajte svom djetetu vještački strah, na primjer strah od zubara, od logopeda, mraka, jakog zvuka, čudovišta, buke. Prilagodite svoju životnu situaciju i trenutak sa svojim djetetom koji ga je uplašio na pravi način, tako što ćete ga upoznati sa situacijom sa kojom će se susresti. Na primher, ukoliko dijete treba da ide kod zubara, ljekara, logopeda, objasnite mu šta će ga dočekati i šta će mu se desiti kada uđe da popravlja zube, da dobije vakcinu, pregleda grlo, dođe na logopedsku procjenu.

(yumama)

pročitaj više