Category: porodica

Zaštitnik ljudskih prava i sloboda je utvrdio da je došlo do povrede prava na privatnost maloljetnika u pojedinim emisijama “Dnevnica“ koje su emitovane na javnom servisu RTCG, kada su prikazivana lica djece kojima je potrebno liječenje i djece koja žive u socio-ekonomski ugroženim porodicama, gdje se prikazuju stambeni prostor i teški uslovi u kojima žive porodice, zarad prikupljanja pomoći u vidu novčanih sredstava.

“Naime povrijeđeno je pravo na privatnost djece, na zaštitu ličnih podataka koje je Ustavom zagarantovano. Takođe ovakvim postupanjem, zadiranjem u privatni život djeteta, dovodi se u pitanje pravo na porodični život garantovano Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama”, navela je zamjenica Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Snežana Mijušković.

Zaštitnik pozdravlja održavanje humanitarnih akcija, kojima se popravlja položoj različitih ranjivih kategorija građana i smatra da i djecu od najranijeg uzrasta treba učiti solidarnosti i humanošću.

“Međutim, u svim akcijama treba voditi računa o privatnosti i zaštiti ličnih podataka onih kojima su takve aktivnosti namijenjene, a naročito treba voditi računa o zaštiti podataka o maloljetnim licima, bez obzira na saglasnost roditelja/staratelja”, kazala je Mijušković.

Prikazivanje djece nije nužno da bi humanitarna akcija mogla ostvariti svoj cilj

TV Format „Dnevnica“ (jedan od oblika prikupljanja sredstava za pomoć građanima) koji se dugi niz godina prikazuje na crnogorskim frekvencijama, u poslednjem periodu se prikazuje na javnom servisu Radio televiziji Crne Gore.

Zaštitnik je izvršio uvid u pojedine objavljene emisije koje se nalaze na youtube-u, kao i najave pojedinih emisija (Emisija S08E09, Promo S07E21,…) i ustanovio da je riječ o programskom sadržaju koji je humanitarnog karaktera kojom se prikupljaju novčana sredstva za porodice koje se suočavaju sa materijalnim, kao i zdravstvenim problemima.

Članovi ekipe koja proizvodi program, kao i gost/i koji učestvuje, dolaze u porodicu, razgovaraju sa članovima porodice kojoj doniraju prikupljeni novac. Prethodno gost/i obavlja posao u nekom privrednom društvu predstavljajući djelatnost tog društva, za određenu novčanu naknadu.

Evidentno je, navodi Mijušković, da se u nekim emisijama pojavljuju djeca različitih uzrasta u svojim domovima. Djeca su prikazivana i u pojedinim emisijama koje su objavljene na RTCG-u.

Prikazivanje djece, sa kojim činom u kasnijem životu se djeca se bi saglasila, po mišljenju Zaštitnika, nije nužno da bi humanitarna akcija mogla ostvariti svoj cilj.

RTCG ne uočava eventualne posljedice koje djeca dožive ili mogu doživjeti u vršnjačkim grupama, niti stigmatizaciju koja ih prati zauvjek

“Činjenica je da pojavljivanje djece u bilo kojim emisijama, izaziva kod gledalaca emotivne reakcije. Eksplicitno prikazivanje djece i njihovog porodičnog okruženja i otkrivanja mjesta stanovanja, može višestruko negativno uticati na razvoj djece i njihovu bezbjednost”, kazala je Mijušković.

Podsjeća, da se u konkretnim slučajevima mogla upotrijebiti tehnička mogućnost – zamagljivanje (tzv. blurovanje) lica maloljetnika kako bi se zaštitila njihova privatnost.

“Međutim, postupanjem na ovakav način, djeca se izlažu degradaciji, bivaju obilježena u sredinama u kojima žive, a stiče se utisak da se zloupotrebljavaju zarad profita, odnosno gledanosti”, navodi Mijušković.

RTCG, dodaje ona, kao Javni servis, ne uočava eventualne posljedice koje djeca dožive ili mogu doživjeti u vršnjačkim grupama, niti stigmatizaciju koja ih prati zauvjek.

“Riječ je o posebno osjetljivom pitanju jer, za razliku od odraslih lica, djeca nijesu u zakonskoj mogućnosti da podnose prijave i tužbe zbog povrede svoje privatnosti/dostojanstva, već je to prepušteno njihovim roditeljima/starateljima, koji su u konkretnim slučajevima dali saglasnost da se djeca objavljuju”, kazala je Mijušković.

Podsjeća da je obaveza pružalaca medijskih usluga da vode računa o zaštiti prava maloljetnika kao i regulatornog tijela – AEM-a.

“U ovakvim u sličnim slučajevima, najčešće je objašnjenje da su roditelji/staratelji dali saglasnost za objavljivanje djece”, napominje Mijušković.

Kada je riječ o siromaštvu i porodicama koje se suočavaju sa lošom socio-ekonomskom situacijim, Mijušković ističe da treba imati u vidu i odredbe Porodičnog zakona gdje se navodi da su roditelji dužni da izdržavaju svoju djecu, i da poštuju i štite njihovo dostojanstvo.

“Pomenuti Zakon, takođe, propisuje da su svi dužni da postupaju prema djetetu uz poštovanje njegove ličnosti i individualnosti. Ostaje upitnim da li možda i najbolja namjera roditelja/staratelja i onih koji žele da im pomognu i ostvare određeni cilj koji se želi postući – pomoć u datom trenutku, u kasnijem periodu života djeteta, može negativno uticati na njegov razvoj i dalje životne okolnosti. Može se primjetiti da pomoć namijenjena porodicama sa djecom, u najvećem broju slučajeva, njima kratkoročno rješava određene probleme, a ne i potpuni izlazak iz situacije u kojoj se nalaze”, navodi Mijušković.

Podsjeća da Konvencija o pravima djeteta, kao najvažniji međunarodni pravni akt kojim se štite dječja prava u čl. 16, garantuje svakom djetetu pravo privatnost odnosno na zakonsku zaštitu protiv
miješanja u njegovu privatnost, dom i porodicu ili prepisku, kao i zaštitu protiv nezakonitih napada na njegovu čast i ugled.

“Mišljenja smo da u konkretnom slučaju objavljivanje ličnih podataka o djeci, predstavlja nezakonito zadiranje u njihovu privatnost”, ukazuje Mijušković.

RTCG se u svom izjašnjenju poziva na Pravilnik o programskim standardima, gdje se ističe da maloljetnici i ranjive osobe neće biti ispitivani o privatnim stvarima bez pisanog odobrenja roditelja ili staratelja, osim u slučajevima ukazivanja na težak položaj maloljetnih ili ranjivih osoba, a čiji je prvenstveni cilj animiranje javnosti u svrhu obezbjeđenja pomoći.

“Međutim, RTCG prenebregava stav 2 citiranog člana koji propisuje da identitet i lični podaci maloljetnika ili ranjivih osoba ne smiju biti otkriveni u slučajevima kada postoji opravdana sumnja da bi njihovo objavljivanje moglo dovesti do ugrožavanja njihovog interesa ili dostojanstva”, kazala je Mijušković.

RTCG takođe ističe shodno tom Pravilniku, maloljetnici mogu direktno učestvovati ili se uključivati u programske sadržaje uz prethodnu pisanu saglasnost roditelja/staratelja.

“Proizilazi da cilj – prikupljanje sredstava za porodicu opravdava prikazivanje djece i njihovog porodičnog doma uz saglasnost roditelja. Međutim, pomenuti Pravilnik, ne može imati veći normativnu snagu od zakona, koji ovu tematiku tretira na drugačiji način. Takođe veću pravnu snagu imaju i potvrđeni i objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava koja, shodno Ustavu Crme Gore, imaju primat nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada odnose uređuju drukčije od unutrašnjeg zakonodavstva”, ukazala je Mijušković.

Podsjeća da Zakon o medijima propisuje da su mediji dužni da štite integritet djece, dok Zakon o elektronskim medijima propisuje da su emiteri dužni da poštuju privatnost i dostojanstvo građana i štite integritet maloljenih lica.

Zaštitnik nema mandat da djeluje u odnosu na privatne medije

Zaštitnik primjećuje da je Agencija za elektronske medije, posvetila određenu pažnju ovom problemu, te je periodično pozivala i podsjećala emitere elektronskih medija da sa profesionalnom
odgovornošću i nužnim senzibilitetom tretiraju ovu problematiku, uz brigu da se ni na koji način ni u kom detalju maloljetnim i ranjivim osobama ne ugroze prava i interesi.

“Agencija pravilno ističe da svaka slika, video ili audio snimak maloljetnika pripada njihovoj privatnosti, tako da oni imaju pravo da odluče sa kim žele da ga podijele, i da sa stanovišta prava maloljetnika, nije važno da li je njegov zakonski staratelj na to pristao, kao i da objavljivanje slika maloljetnika može da ih dovede u ranjivo stanje odmah ili kasnije u budućnosti (zbog mogućeg ismijavanja ili stigmatizacije), a njihov „digitalni trag” može uticati na njihove buduće mogućnosti za karijeru”, navodi Mijušković.

Činjenica je da su u prethodnom periodu razni emiteri prikazivali ovaj format emisije, takođe sa djecom.

“Međutim, imajući u vidu da Zaštitnik nema mandat da djeluje u odnosu na privatne medije, putem javnih objava apelovao je da mediji o djeci izvještavaju sa pažnjom, poštujući njihovo dostojanstvo, najbolji interes, kao i pravo na zaštitu njihove privatnosti. U konkretnom slučaju, riječ je o javnom emiteru, javnom servisu koji vrši usluge od javnog interesa i finansira se od strane države i tim prije dužan je štititi prava i interese djece”, navodi Mijušković.

Primjećuje se da je i Agencija za elektronske medije stekla dojam da se maloljetnici, u pojedinim emisijama TV formata „Dnevnica”, pojavljuju na način koji može izazvati sumnju da je došlo ili moglo doći do ugrožavanja njihovih prava na dostojanstvo i privatnost.

Institucija Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore preporučuje Javnom servisu RTCG da u buduće prilikom emitovanja emisije „Dnevnica“, shodno pozitivnim propisima i najboljem
interesu djece, vodi računa o privatnosti i bezbjednosti maloljetnih osoba; da se prilikom prikazivanja humanirarnih akcija, sakupljanja novčane i druge pomoći na javnom servisu, štite integritet i dostojanstvo djece.

(cdm)

pročitaj više

Lako je pretpostaviti da djeca prolaze kroz život bez ikakvih problema, ali stvarnost je mnogo drugačija. I djeca imaju probleme sa prijateljima, pa čak i osjećaj usamljenosti – što može da ima veliki uticaj na njihovo mentalno i fizičko zdravlje.

Zapravo, u Sjedinjenim Državama jedan ljekar je nedavno objavio da u toj zemlji postoji “epidemija“ usamljenosti koja je povezana sa problemima spavanja, tjelesnim upalama, pa čak i imunološkim promjenama kod mlađih odraslih osoba. Usamljenost je takođe povezana i sa većim rizikom od srčanih oboljenja, moždanog udara, dijabetesa, zavisnosti, suicidalnosti i demencije.

Nažalost, djeca nisu imuna na usamljenost. Usamljenost je bila problem sa kojim su se djeca suočavala prije pandemije kovida-19, ali je postalo još gore.

“Postoji znatno veći procenat djece koja kažu da su usamljena, pri čemu je 40 odsto u nedavnoj studiji primijetilo da imaju blago do umjereno osjećanje usamljenosti, dok se 10 odsto osjeća ozbiljno usamljeno”, prenio je za “Yahoo Life” psiholog Stefan Sofer.

Zašto je važno da se razgovara o usamljenosti sa svom djecom

Stručnjaci kažu da bi roditelji trebalo da razgovaraju sa djecom o tome šta je usamljenost – jer su velike šanse da će je iskusiti, čak i ako ne mogu da je imenuju.

“Usamljenost je izuzetno česta u ovom trenutku u našem svijetu”, ističe psiholog Džon Majer i dodaje:

“Sa široko rasprostranjenom upotrebom elektronskih uređaja, igračaka i interaktivnih uređaja i predmeta, djeca ne uče unutrašnje vještine da se zaokupe i zabavljaju kao što su to činili u prošlim generacijama”.

Ako djeca dožive usamljenost i ne znaju šta je to ili kako da zatraže pomoć, takva situacija može da ih dovede do emocionalnih zdravstvenih problema i problema u ponašanju.

“Periodična usamljenost može biti normalna i možda neće zahtijevati mnogo intervencije osim pomoć djetetu da pronađe adekvatnu aktivnost ili način da se poveže sa prijateljima i porodicom”, kaže Adel Kadje, pedijatrijski psiholog, i napominje:

“Ali uporna, hronična ili dugotrajna usamljenost ima mnogo veći uticaj na emocionalno i fizičko zdravlje djeteta ili adolescenata, kao i na cjelokupno svakodnevno funkcionisanje”.

Osjećaj usamljenosti može da dovede i do dodatnih izazova.

“Tu su povećana anksioznost oko vršnjaka ili odraslih, problemi sa samopoštovanjem i depresija”, kaže Hilari Amon, klinički psiholog, i dodaje:

“Ako roditelji razgovaraju sa djecom o tome šta je usamljenost i kakvo je to osjećanje, djeca će imati alate da im pomognu da identifikuju taj osjećaj kada ga dožive”.

Djeca koja se osjećaju usamljeno, ističu stručnjaci, takođe mogu da donesu loše odluke oko izbora prijatelja ili društvenih aktivnosti.

“Možda prihvate prijateljstvo jer je to bolje nego da nemaju prijatelja, ali ono može da dovede do toga da se vežu za vršnjake koji nemaju dobar uticaj ili ne uzvraćaju dobrim prijateljstvom. Ovim mladima će biti potrebna podrška u identifikovanju negativnih aspekata prijateljstva i podrška u pronalaženju prijateljstava koja su recipročna”, ističe Kadje.

Znaci usamljenosti kod djece

Stručnjaci kažu da postoji nekoliko znakova da je dijete usamljeno.

Dijete kaže da se osjeća izostavljeno

“Ovo može biti zbog promjena u prijateljstvima koja mogu biti uobičajena tokom rane i srednje adolescencije – to jest, dijete koje je ranije imalo stabilnu grupu prijatelja može da doživi neočekivane i neželjene promjene”, ističe Sofer.

Dijete se čvrsto drži roditelja

“Djeca koja izbjegavaju školu ili druge aktivnosti i žele da provode više vremena sa roditeljima možda se bore sa usamljenošću. Neka djeca mogu da tražiti više uvjeravanja ili češće zagrljaje ili druge fizičke udobnosti”, otkriva Amon.

Zadirkuju ih ili maltretiraju

“Ova iskustva često doprinose osjećaju isključenosti iz grupa vršnjaka”, kaže Sofer.

Izgledaju tužno

“Djeca koja izgledaju tužno ili doživljavaju značajnu anksioznost mogu se takođe osjećati izolovano od grupe svojih vršnjaka”, upozorava Soffer.

Stalno traže pažnju

“Ponašanja koja privlače pažnju, kao što je glupiranje pred vršnjacima ili činjenja stvari koje mogu biti nesigurne, mogu da budu znak da je dijete usamljeno”, tvrdi Amon.

Ne žele da rade stvari koje su voljeli ranije

“Roditelji mogu da primijete da njihovo dijete pokazuje malo interesovanja za aktivnosti ili možda nema samopouzdanja u pridruživanju aktivnostima”, ističe Kadje.

Dijete je mrzovoljno

“Možda će vam dijete djelovati kao napornije, razdražljivije ili anksioznije nego inače”, upozorava Kadje.

Ipak, treba imati i na umu da su neka od navedenih ponašanja razvojno odgovarajuća i normalna, zbog čega je važno da se razgovara o ponašanju sa djetetom, kako bi roditelji bolje razumjeli osnovni uzrok.

Kako pomoći usamljenom djetetu

Prva stvar je razgovor. Može biti direktan ili samo da izrazite svoju zabrinutost.

“Ako vaše dijete prijavi da se osjeća usamljeno, pitajte ga koji faktori dovode do takvoj osjećanja. Kada saznate šta stoji iza toga, možete da pokušate da riješite problem”, predlaže Amon.

Kadje preporučuje da roditelji priznaju osjećanja svog djeteta umjesto da im kontriraju, jer to pomaže djetetu da zna da ga neko čuje i da ne odbacujemo njihova osjećanja. Majer uz to predlaže i ograničavanje elektronike, napominjući da ona pomaže djeci da nauče da se više zabavljaju i tjera ih da imaju više društvenih interakcija.

Roditelji takođe mogu da preduzmu neke korake kako bi dijete bilo više uključeno u vannastavne aktivnosti u kojima će biti društveno aktivno. To uključuje zakazane sastanke za igru sa drugom djecom, priključivanje nekom sportskom klubu i drugi načini povezivanja sa prijateljima i porodicom.

Stručnjaci međutim upozoravaju roditelje da budu oprezni kada je u pitanju uključivanje djece na društvene mreže.

“Društveni mediji su jedna od opcija za povezivanje, ali nisu prikladni za sve uzraste i imaju mnogo nedostataka”, podvlače.

Kada tražiti stručnu pomoć za dijete koje je usamljeno

Stručnjaci kažu da nikada nije loše uključiti djecu u savjetovanje ako se suočavaju sa teškim osjećanjima, ali to je posebno tačno ako dijete pokazuje određene znake.

“Roditelji se podstiču da potraže stručnu pomoć ako sumnjaju da njihovo dijete pokazuje znake depresije – izgleda tužno i/ili razdražljivo tokom dužeg vremenskog perioda, povlači se iz zabavnih aktivnosti, ima promjene u obrascima spavanja i/ili apetita – ili značajnu anksioznost koja ga sprečava da se uključi u rutinska društvena iskustva, kao što su sastanci, zabave, sportske ili druge aktivnosti”, naglašava Sofer.

Kadje predlaže da roditelji potraže stručnu pomoć ako se dijete osjeća uporno usamljeno nekoliko nedjelja. Osim u slučaju ako dijete daje komentare o samopovređivanju ili je zapravo pokušalo da se povrijedi, što je znak da roditelji moraju odmah da potraže pomoć.

pročitaj više

Jačanje samopouzdanja kod djeteta jedna je od najvažnijih stavki prilikom njegovog odgajanja, a roditelji tu često griješe.

Kako tvrde psiholozi, pretjerano hvaljenje djeteta i podilaženje njegovim zahtjevima dosta negativno utiču na njegovo samopouzdanje.

Ako konstantno djetetu stavljamo do znanja da određene poslove obavlja na pravi način, onda on, zapravo, dobija signal da ne bi trebalo više da se trudi, a građenje samopouzdanja je mukotrpan proces koji zahtijeva konstantan rad na sebi.

Druga greška koji roditelji često prave usko je povezana sa zaštitom djeteta od neuspjeha. Odnosno, roditelji ne dozvoljavaju djeci da uče iz svojih grešaka već ih štite, kao što smo spomenuli, od neuspjeha.

Upravo ovaj čin ne dozvoljava djetetu da spozna sebe, odnosno, svoje kapacitete, pa onda društvo i svijet oko sebe.

(index.hr)

pročitaj više

Roditelji su prvi i najvažniji uzor kojem se djeca obraćaju kada počinju da uče o svijetu oko sebe, a odrastanje u okruženju koje formiraju roditelji ima ogroman uticaj na razvoj, ponašanje i sreću djece.

Da bi izrasli u zdrave pojedince djeci su potrebni stabilnost, ljubav i podrška roditelja kako bi se osjećala sigurno i voljeno. a roditelji imaju moć da oblikuju budućnost svoje djece na mnogo načina.

Osim obrazovanja, oni presudno utiču na učenje djece poštovanju, empatiji, odgovornosti. Održavanje ljubavi, povjerenja i otvorene komunikacije unutar porodice stvara temelj stabilnosti i emocionalne sigurnosti za djecu. koji pomažu djeci u izgradnji zdravih odnosa s drugima, postizanju uspjeha i suočavanju s izazovima koje će im donijeti život.

Roditelji igraju i važnu ulogu u razvoju dječjih interesa i talenata. Kroz podršku i ohrabrenje, oni mogu pomoći djeci da otkriju svoje talente i pokušaju da ih razviju.

Vaspitanje djece ne zhtijeva mnogo novca i skupih stvari ali zahtijeva punu posvećenost i vrijeme koje treba provesti sa djetetom. Uvijek se treba sjetiti da svaki jedan minut proveden sa djetetom je najbolje utrošeno vrijeme.

U vaspitanju djece najvažniji je vlastiti primjer. Često roditelji kažu: Sto puta sam njoj ili njemu rekao. Ali nije dovoljno reći. Treba vlastitim primjerom pokazati. Na primjer roditelj koji provodi vrijeme gledajući u telefon a istovremeno opominje dijete da ne igra igrice neće postići ništa. Roditelj koji se ne druži uzalud će tjerati dijete da to radi. I tako redom. Kako bi roditelji bili što bolji uzor, važno je da žive u skladu s vlastitim vrijednostima i pokažu dosljednost u svojim postupcima.

Ukratko, roditelji su najvažniji u oblikovanju budućnosti svoje djece. Njihove odluke, vrijednosti i podrška imati dugoročne posljedice na život i razvoj djece. Kroz obrazovanje, moralno usmjerenje, podršku interesa i izgradnju zdravih odnosa, roditelji mogu pružiti temelj za uspjeh i sreću svoje djece

mn

pročitaj više

Da biste bili u toku sa svime što se događa u životu vaše djece, nužna je komunikacija, no nisu sva djeca niti pričljiva niti voljna podijeliti sa svojim roditeljima detalje o tome kako im je prošao dan.

Rutina razgovora

Rutina razgovora nakon škole podosta je važna ne samo zbog toga jer ćete bolje razumjeti kako izgledaju njihovi dani kada nisu s vama već takvi razgovori mogu poslužiti kao izvrsni pokretači razgovora o drugim temama.

Kroz ova pitanja vjerujemo da ćete dobiti odgovore duže od jedne riječi.

Šta je (prijatelj, učiteljica) danas rekao?

Uz klasično pitanje “kako je bilo u školi”, pitajte djecu i šta je neko rekao, poput učitelja, učiteljice ili najboljeg prijatelja ili prijateljice, jer će to pitanje natjerati djecu na razmišljanje šta je neko zaista rekao te su velike šanse da ćete dobiti konkretnije i detaljnije odgovore.

Je li te nešto danas u školi uplašilo?

Ovo pitanje, osim ako ne vidite potrebu za time, ne morate postavljati svakog dana, ali jednom sedmično je sasvim u redu kako biste malo više upoznali okruženje u kojem vaše dijete boravi te saznali ako od nečega ima strah.

Takve stvari obično se neće saznati nekim spontanim razgovorom, ali to je informacija koja može biti vrijedna.

Šta te danas nasmijalo?

Osim što ćete se i vi nasmijati, djeca vole dijeliti takve stvari te će im sigurno biti drago da su nekom šalom i vama izmamili osmijeh na lice.

Šta ste igrali za vrijeme odmora?

Ovdje ćete saznati i kako se provodio odmor i s kim se vaše dijete družilo te s kime najviše provodi slobodno vrijeme.

avaz

pročitaj više

Emocionalno zanemarivanje u djetinjstvu u većini slučajeva može da ima negativan efekat na pojedinca u odrasloj dobi.

Kako objašnjavaju psiholozi, emocionalna iskustva djeteta mogu da utiču na njegove buduće odnose sa drugim ljudima.

Ponašanja roditelja i djece koja dovode do zanemarivanja mogu ranom intervencijom da se modifikuju i isprave.

Kako uopšte prepoznati znakove emocionalnog zanemarivanja kod djece​? Kako piše „Parenting for Brain“, simptomi koji mogu da ukažu ovu vrstu zanemarivanja uključuju sljedeće:

– nesiguran obrazac privrženosti djeteta

– pasivne, povučene i agresivne obrasce ponašanja

– kašnjenje u razvoju

– negativnost tokom interakcije roditelj-dijete i ljutnju prema roditelju

– znatno manje pozitivne socijalne interakcije

– kašnjenje u razvoju govora

– izbjegavanje interakcije sa drugom djecom

– loše odnose sa vršnjacima

– ometajuće i impulsivno ponašanje, agresiju, neprijateljstvo i protivljenje

– nisko samopoštovanje

– sram, samooptuživanje i osjećaj bezvrijednosti

– probleme s pažnjom

– probleme u ponašanju

– simptome depresivnog poremećaja​ i anksioznog poremećaja.

Iako svaki od ovih znakova ne znači nužno da kod djeteta postoji emocionalno zanemarivanje, stručnjaci tvrde da su upravo ovi simptomi njegovi najčešći pokazatelji, prenosi Index.hr.

pročitaj više

Ukoliko se vi susrećete sa periodom adaptacije ali i ako vaše dijete već ima izgrađene radne obaveze međutim želite da radite na njegovom samopouzdanju naredni redovi vam mogu biti od koristi.

U razgovoru sa psiholozima došli smo do zanimljivih savjeta koje možete primjenjivati u odnosu sa djetetom i koji će im pomoći u svakodnevnici.

Psiholozi ističu da najprije treba prihvatiti dječiji karakter, zato što nije svako dijete isto i nema želju za istim aktivnostima u kojima bi pratilo grupu vršnjaka.

Kako bi dijete razvilo samopouzdanje treba mu pomoći da spozna i zavoli svoj karakter, svoju individualnost i osobine koje ga krase i razlikuju od vršnjaka.

Često se u društvu roditelji susreću sa mitom da dijete nema samopouzdanje, a zapravo je intravertno, zato je važno pratiti razvoj djeteta kao cjeline i ostati podrška na ovom izazovnom putu.

Ohrabrujte dijete

Kako bi dijete napredovalo i osjetilo da razumijete proces kroz koji prolazi prije nego što postigne određene rezultate važno je ohrabrivanje. Prolazeći različite procese sa djecom i ohrabrujući ga na putu do uspjeha ono će se dodatno zbližiti sa vama i dokazaćete mu da razumijete njegov svijet.

Djeca često misle da roditelji vide samo rezultat i da su obaveze i zaduženja koje je dijete imalo kako bi dostiglo cilj male, naspram obaveza odraslog čovjeka. Istina je da je vama sada izuzetno lak kontrolni iz matematike (naprimjer), ali pokažite djetetu da razumijete period u kom se trenutno nalazi uz produktivne riječi poput ”Vjerujem u tebe”.

Izbjegavajte poređenja

Pokušajte da izbjegnete poređenje sa drugom djecom, ističu psiholozi. Svakako da im je jasno da roditelji žele svom djetetu najbolje ali djeca često poređenje shvataju negativno i doživljavaju kao da ih se roditelji stide i da žele da imaju neko drugo dijete pored sebe.

Riječi odraslih djeca često preozbiljno shvate što može na duže staze napraviti problem sa samopouzdanjem. Savjet psihologa je da se izbjegavaju poređenja sa drugom djecom van porodice ali i sa starijom i mlađom braćom i sestrama.

Uključite djecu u svakodnevne aktivnosti

Jasno je da roditelji žele da uključe djecu u aktivnosti u skladu sa afinitetom djeteta poput različitih sekcija u školi, časova plivanja i drugih treninga.

Istraživanja psihologa širom svijeta pokazuju da je važno uključiti dijete u svakodnevne kućne aktivnosti i aktivnosti porodice koje se obavljaju.

To znači da možete dijete uključiti u nedjeljno održavanje kuće, prostiranje veša, odlazak u prodavnicu kako bi se osjetilo vrijednim u kolektivu što će se kasnije odraziti na njihovu samosvjesnost i osjećaj sopstvene vrijednosti.

Na ovaj način dijete gradi samopouzdanje i pritom stiče radne navike i upoznaje se sa poslovima u kući koji će mu biti neopohodni tokom života, piše Magazin Novosti.

pročitaj više

Savjeti o vaspitanju djece često se mijenjaju. Kako nauka ponudi neke nove odgovore, roditelji nastoje da usvoje najbolje i najkorisnije informacije koje bi im pomogle u donošenju najboljih odluka.

Iako su pohvale dobra za djecu, postavlja se pitanje o načinu na koji bi trebalo da budu iskomunicirana.

Prema Research Addictu, pohvale su opšte dobre. Kad roditelj hvali dijete za ono šta čini dobro, umjesto da ga prekori zbog njegovih grešaka, dijete će u odnosima s ljudima pokazivati manje agresije, pokazalo je istraživanje.

Dvije vrste pohvale

U praksi je situacija s pohvalama ipak složenija nego što se čini na prvi pogled. Nije dovoljno samo djetetu reći koliko je dobro premda je to definitivno jedan od načina. Naime, postoji lična pohvala i pohvala temeljena na trudu.

Lična pohvala je pohvala djetetu zbog njegovih prirodnih sposobnosti i vještina. Ova vrsta pohvale je najbolja kad želite da djetetu iskažete ljubav.

Pohvala na temelju truda je hvaljenje neke djetetove radnje ili aktivnosti. To podrazumijeva pohvalu za nešto što dijete može da kontroliše.

Postoji li negativna strana pohvale?

Iako na prvu ne djeluje tako, moguće je da se s pohvalama pretjera. Parenting Science navodi da je objavljeno istraživanje koje je pokazalo da pohvale mogu da potkopaju djetetovu motivaciju, što znači da mogu da dovedu do toga da ono misli kako nije potrebno ulagati trud da bi nešto postiglo. To se događa kad roditelji upadnu u zamku pretjerivanja s ličnim pohvalama jer to dovodi djecu do uvjerenja da sve vještine posjeduju prirodno i da na njima nije potrebno raditi.

(index.hr)

pročitaj više

Iako u pedagogiji i psihologiji decenijama postoje podijeljena mišljenja o tome jesu li klasične bajke, poput Grimovih ili Andersenovih, dobre za djecu ili ne, činjenica je da su one dio kulturnog nasljeđa te da se čitaju već generacijama. Struka navodi da su od najranije dobi klasične bajke veoma važne za razvoj djeteta.

Rani razvoj čitalačke pismenosti

,,Ako želite da vam djeca budu inteligentna, čitajte im bajke. Ako želite da budu inteligentnija, čitajte im više bajki”, rekao je Albert Ajnštajn. Pripovijedanje i slušanje priča igra važnu ulogu u ranom razvoju čitalačke pismenosti. Obogaćuje se njihov rječnik, jer sa svakom novom bajkom čuju barem jednu riječ koju ranije nisu poznavali. Što im se češće čita (ili što ih češće podstičete da sami čitaju kada uče čitati), rječnik će biti bogatiji.

Razvijanje vještina rješavanja problema

Djeca uče od likova u pričama i to im pomaže da povežu situacije sa svojim životom. Priče pokazuju djeci kako da imaju pozitivan pogled na stvari koje ih okružuju. Ponekad je djeci vrlo teško da izraze osjećanja, ali kada ih prepričavaju preko likova i njihovih borbi, nesvjesno to povezuju sa svojom situacijom. Na primjer, ako se dijete osjeća odbačeno i nevoljeno, lako će se uporediti s likom u bajci ,,Ružno pače”, ali će mu pozitivan kraj dati nadu da će sve biti dobro.

Izgradnja emocionalne otpornosti

Mnoge porodice, a posebno djeca, u današnjem vremenu izloženi su stresu. U takvoj situaciji djeca moraju biti svjesna da se loše stvari događaju svima. A klasične bajke mogu imati brojne dobrobiti za djecu – mogu im pomoći da razviju emocionalnu otpornost pomažući im da povežu priče sa stvarnim životnim problemima u kojima junak pobjeđuje. Ove im priče pokazuju da svi prolazimo kroz životne izazove i da vjeruju da mogu uspjeti u životu.

Razvijanje komunikacijskih vještina

Djetetu se bajke najčešće čitaju kada samo još ne zna čitati. Ali zato je od presudne važnosti razgovarati s djetetom nakon čitanja, jer se upravo tim razgovorom počinju razvijati komunikacijske vještine. Krenite od početka radnje, upitajte dijete šta se dogodilo, koje je likove upoznalo, kakvi su ti likovi, kako se priča završava, šta mu se najviše svidjelo, šta mu se nije svidjelo… I pazite na to da pitanja budu usklađena s uzrastom djeteta.

Razvijanje mašte

Jedna od osnovnih karakteristika bajki je ispreplitanje mogućeg i nemogućeg, realnog i nadrealnog. Tu su likovi poput vilenjaka i zmajeva koji ne postoje u stvarnom svijetu, ali upravo su ti elementi oni koji će kod djeteta razvijati maštu. Dijete će i te kako postati svjesno toga da to nije stvarnost, ali će i naučiti kako samo stvarati svoje likove, kako kreativno pristupiti pisanju sastava, kako na maštovit način rješavati svakodnevne situacije.

(agencije)

pročitaj više

Većina roditelja bila je u situaciji da dijete ne želi da podijeli igračku sa drugom djecom u parku i silno se upire objašnjavajući mališanu da preda predmet u kojem je uživao drugom djetetu jer je ono zainteresovano za njega, prenosi Verywellfamily.

Zašto to radimo?

Jedan od osnovnih principa ranog vaspitanja djece je njihovo učenje da se lijepo ophode prema drugarima, što mnogi roditelji poistovjećuju s dijeljenjem svega što dijete ima kod sebe u rukama.

Ono što je važno jeste da se zapitate s kojim ciljem tjerate dijete na dijeljenje? Da li mislite da će se dijete tako lakše uklopiti u društvo? Ili to radite zbog drugih odraslih koji su tu prisutni da ne bi pomislili da odgajate sebično i nemarno dijete?

Tokom ranog razvoja dijete uči kako da zadovolji sopstvene potrebe. Ideja o dijeljenju i pozajmljivanju je previše složena da bi dijete moglo da je razumije.

Dijete u ranom uzrastu nije razvilo empatiju i ne može da se stavi u ulogu drugog djeteta.

Kako smatra psiholog Lauri Markam, kada tjeramo djecu da dijele igračke učimo ih pogrešnim lekcijama, a to je da glasno plakanje pomaže da se dobije nešto što se želi i da bi svi trebalo da prekinu ono što rade kako bi nešto dali drugome samo zato što to drugi traži.

Roditelji sigurno ne žele ovakve poruke da prenesu djeci kada ih prisiljavaju da dijele.

Prema mišljenju psihologa, umjesto što dijete tjerate da dijeli treba da mu objasnite na koji način može da riješi sukob. Rješenje je dogovor kada bi drugo dijete koje želi igračku moglo da dođe na red za igru sa željenim predmetom.

Potrebno je da roditelj djeteta koje želi predmet odreaguje u datoj situaciji i nauči ga strpljenju.

Ako odrasli uvijek uskaču ili postavljaju granice, dijete gubi sposobnost učenja iz iskustva. Važno je da nauči kako da govori u svoje ime i na ljubazan način, pun poštovanja.

Djeca bi trebalo da imaju punu slobodu tokom igranja i da, kada su spremna, predaju igračku nekom drugom. Ovaj metod razvija samoregulaciju, samodisciplinu i sposobnost prepoznavanja svojih i tuđih osjećaja i nivoa zadovoljstva.

Djeca vole da usrećuju drugu djecu, ali kada to ne rade pod pritiskom. Roditelj mora da nauči dijete kako da sačeka svoj red, jer su krajnji cilj ove metode djeca koja su naučena strpljenju i empatiji.

pročitaj više

Marsija Herman-Gidens je prvi put shvatila da se nešto mijenja kod mladih djevojaka kasnih 1980-ih, dok je radila kao direktor tima za zlostavljanje djece u Medicinskom centru Univerziteta Duke u Duramu, Sjeverna Karolina.

Tokom procjene djevojčica koje su bile zlostavljane, dr Herman – Gidens je primijetila da su mnoge od njih počele da razvijaju grudi sa šest ili sedam godina.

„To mi nije bilo u redu“, rekla je dr Herman-Gidens, koja je sada pomoćna profesorka na Gilings školi za globalno javno zdravlje Univerziteta Sjeverne Karoline.

Ona nije mogla da pronađe podatke koji bi pratili početak puberteta kod djevojčica u Sjedinjenim Državama. Zato je odlučila da ih sama prikupi.

Deceniju kasnije, objavila je studiju o više od 17.000 djevojčica koje su bile podvrgnute fizičkim pregledima u kancelarijama pedijatara širom zemlje.

Brojke su otkrile da su u prosjeku djevojčice sredinom 1990-ih počele da razvijaju grudi – što je tipično prvi znak puberteta – oko 10 godina, više od godinu dana ranije nego što je ranije zabilježeno. Pad je bio još izrazitiji kod crnih djevojčica, koje su počele da razvijaju grudi, u prosjeku, sa 9 godina.

Medicinska zajednica bila je šokirana nalazima, a mnogi su sumnjali u dramatičan novi trend koji je primijetio nepoznati ljekarski asistent, prisjeća se dr Herman-Gidens.

„Bili su zaslepljeni“, rekla je.

Ali pokazalo se da je studija bila prekretnica u medicinskom razumijevanju puberteta. Studije koje su rađene decenijama od tog trenutka potvrdile su, u desetinama zemalja, da je doba puberteta kod djevojčica opadalo za oko tri mjeseca po deceniji od 1970-ih. Sličan obrazac, iako manje ekstreman, primijećen je kod dječaka.

Iako je teško razdvojiti uzrok i posljedicu, raniji pubertet može imati štetne posljedice, posebno za djevojčice.

Djevojčice koje rano prolaze kroz pubertet izložene su većem riziku od depresije, anksioznosti, zloupotrebe supstanci i drugih psiholoških problema, u poređenju sa vršnjakinjama koje kasnije dođu u pubertet.

Djevojčice koje dobiju menstruaciju ranije mogu takođe biti u većem riziku od razvoja raka dojke ili materice u odraslom dobu, piše New York Times.

Niko ne zna koji faktor, ili što je još vjerovatnije, koja kombinacija faktora – pokreće raniji pubertet ili zašto postoje velike razlike na osnovu rase i pola.

Čini se da gojaznost igra ulogu, ali ne može u potpunosti da objasni promjenu.

Istraživači takođe istražuju druge potencijalne uticaje, uključujući hemikalije koje se nalaze u određenoj plastici i stres. I iz nejasnih razloga, ljekari širom svijeta su prijavili porast slučajeva ranog puberteta tokom pandemije.

„Vidimo ove značajne promjene kod sve naše djece i ne znamo kako da to spriječimo. Ne znamo šta je uzrok“, rekao je dr Anders Džul, pedijatar endokrinolog sa Univerziteta u Kopenhagenu koji je objavio dvije nedavne studije o ovim pojavama.

Gojaznost

Otprilike u vrijeme kada je dr Herman-Gidens objavila svoju značajnu studiju, istraživačka grupa dr Džula je ispitivala razvoj grudi u zajednici od 1.100 djevojčica u Kopenhagenu. Za razliku od američke djece, danska grupa je odgovarala šablonu koji je dugo opisivan u medicinskim udžbenicima – djevojčice su počele da razvijaju grudi u prosječnoj starosti od 11 godina.

„Dosta sam intervjuisan o bumu puberteta u SAD, kako smo ga nazvali, a ja sam rekao, ’to se ne dešava u Danskoj‘“, rekao je dr Džul.

U to vrijeme, on je sugerisao da je raniji početak puberteta u Sjedinjenim Državama vjerovatno vezan za porast gojaznosti u djetinjstvu, što se nije dogodilo u Danskoj.

Gojaznost je povezana sa ranijim periodima kod djevojčica od 1970-ih. Brojne studije su od tada utvrdile da djevojke koje imaju višak kilograma ili su gojazne, imaju tendenciju da dobiju prvu menstruaciju ranije nego djevojke prosječne težine.

U jednoj decenijama dugoj studiji koja je rađena na uzorku od skoro 1.200 djevojčica u Luizijani, objavljenoj 2003. godine, gojaznost u djetinjstvu je bila povezana sa ranijim ciklusima – svaka standardna devijacija iznad prosječne tjelesne težine u djetinjstvu bila je povezana sa udvostručenom šansom za menstruaciju prije 12. godine.

Istraživači iz Britanije su 2021. otkrili da leptin, hormon koji oslobađaju masne ćelije i koji ograničava glad, djeluje na dio mozga koji takođe reguliše seksualni razvoj. Miševi i ljudi sa određenim genetskim mutacijama u ovoj regiji doživjeli su kasniji seksualni razvoj.

„Mislim da ovih dana nema mnogo kontroverzi oko toga da je gojaznost glavni uzrok koji doprinosi ranom pubertetu“, rekla je dr Natali Šo, pedijatrijski endokrinolog sa Nacionalnog instituta za zdravstvene nauke o životnoj sredini koja je proučavala efekte gojaznosti na pubertet.

Ipak, dodala je, mnoge djevojke koje se rano razviju nemaju višak kilograma.

„Gojaznost ne može da objasni sve ovo“, rekla je dr Šo.

Hemikalije

U deceniji nakon Herman-Gidensine studije, dr Džul je počeo da primjećuje povećanje broja preporuka za rani pubertet u Kopenhagenu, uglavnom djevojčica koje su razvijale grudi sa 7 ili 8 godina.

„Onda smo pomislili: ’Da li je ovo pravi fenomen?‘“, rekao je dr Džul. Pitao se – da li su roditelji i ljekari postali „histerični“ zbog izvještavanja o studiji dr Herman-Gidens.

U istraživanju iz 2009. na skoro 1.000 djevojčica školskog uzrasta u Kopenhagenu, njegov tim je otkrio da je prosječna starost razvoja grudi pala za godinu dana od njegovog ranijeg istraživanja, na nešto manje od 10 godina, pri čemu je većina djevojčica u rasponu od 7 do 12 godina. Djevojčice su takođe dobijale menstruaciju ranije, oko 13 godina, oko četiri mjeseca ranije nego što je on ranije prijavio.

„To je veoma primjetna promjena u veoma kratkom vremenskom periodu“, rekao je dr Juul.

Ali, za razliku od ljekara u Sjedinjenim Državama, on nije mislio da je gojaznost kriva – indeks tjelesne mase danske djece u iz 2009. nije bio ništa drugačiji nego što je bio 1990-ih.

Dr Džul je postao jedan od najglasnijih zagovornika alternativne teorije – da je za sve to krivo izlaganje hemikalijama.

Djevojčice sa najranijim razvojem grudi u njegovoj studiji iz 2009. godine, rekao je, imale su najveći nivo ftalata u urinu, supstanci koje se koriste da plastiku čine izdržljivijom, a nalaze se u svemu, od vinilnih podova do ambalaže za hranu.

Ftalati pripadaju široj klasi hemikalija koje se nazivaju „endokrini disruptori“, koji mogu uticati na ponašanje hormona i postali su sveprisutni u životnoj sredini u posljednjih nekoliko decenija. Ali dokazi da oni pokreću raniji pubertet nisu pouzdani.

U preglednom članku objavljenom prošlog mjeseca, dr Džul i tim istraživača analizirali su stotine studija koje se bave endokrinim disruptorima i njihovim efektima na pubertet.

Metode studija su se veoma razlikovale; neke su urađeni kod dječaka, druge kod djevojčica, i testirane su na mnogo različitih hemikalija u različitim godinama izloženosti. Na kraju, analiza je uključila 23 studije koje su bile dovoljno slične za upoređivanje, ali nije mogla da pokaže jasnu vezu između bilo koje pojedinačne hemikalije i doba puberteta.

„Veliki zaključak je da postoji malo publikacija i malo podataka za istraživanje ovog pitanja“, rekao je dr Rus Hauser, epidemiolog za životnu sredinu na Harvard T.H. Chan School of Public Health i koautor analize.

Taj nedostatak podataka je naveo mnoge naučnike da budu skeptični prema teoriji, rekao je dr Hauser, koji je nedavno izvijestio o tome kako endokrini poremećaji utiču na pubertet kod dječaka.

„Nemamo dovoljno podataka da bismo izgradili jak slučaj za određenu klasu hemikalija.“

Stres i način života

Drugi faktori takođe mogu biti uključeni u raniji pubertet, barem kod djevojčica.

Seksualno zlostavljanje u ranom djetinjstvu je povezano sa ranijim početkom puberteta. Međutim, uzročne strelice je teško nacrtati.

Stres i trauma bi mogli da podstaknu raniji razvoj, ili, kako je dr Herman-Gidens pretpostavila prije nekoliko decenija, djevojke koje se fizički razviju ranije mogle bi biti podložnije zlostavljanju.

Djevojčice čije majke imaju istoriju poremećaja raspoloženja takođe izgleda vjerovatnije ranije ulaze u pubertet, kao i djevojčice koje ne žive sa svojim biološkim očevima.

Faktori načina života kao što je nedostatak fizičke aktivnosti takođe su povezani sa promjenama u vremenu puberteta.

A tokom pandemije, pedijatrijski endokrinolozi iz cijelog svijeta primijetili su da se povećavaju preporuke za raniji pubertet kod djevojčica.

Studija objavljena u Italiji u februaru pokazala je da je 328 djevojčica upućeno u pet klinika širom zemlje tokom perioda od sedam mjeseci 2020. godine, u poređenju sa 140 u istom periodu 2019. (Nijedna razlika nije pronađena kod dječaka.)

Anegdotski, isto nešto bi se moglo dogoditi u Indiji, Turskoj i Sjedinjenim Državama.

„Pitao sam svoje kolege širom zemlje i veliki broj njih je rekao da, vide sličan trend“, rekao je dr Pol Kaplovic, profesor pedijatrije u Dječjoj nacionalnoj bolnici u Vašingtonu.

Nejasno je da li je trend uzrokovan povećanim stresom, usporenijim načinom života ili roditeljima koji su dovoljno bliski sa svojom djecom da primijete rane promjene.

Nekoliko faktora najvjerovatnije doprinosi odjednom. I mnoga od ovih pitanja neproporcionalno utiču na porodice sa nižim prihodima, što može djelimično objasniti rasne razlike u početku puberteta u Sjedinjenim Državama, rekli su istraživači.

Nova normala

Decenijama su medicinski udžbenici definisali faze puberteta koristeći takozvanu Tanerovu skalu, koja je zasnovana na bliskim posmatranjima između 1949. i 1971. godine oko 700 djevojčica i dječaka koji su živjeli u sirotištu u Engleskoj.

Skala definiše normalan pubertet kao početak od 8 godina ili više za djevojčice i 9 ili više godina za dječake.

Ako pubertet počinje ranije od tih granica, ljekari bi trebalo da pregledaju dijete na rijetki hormonski poremećaj koji se zove centralni prerani pubertet, koji može da podstakne pubertet već u djetinjstvu.

Djeca sa ovim poremećajem često se podvrgavaju skeniranju mozga i uzimaju propisane ljekove za blokiranje puberteta kako bi odložili seksualni razvoj do odgovarajućeg uzrasta.

Ali neki stručnjaci tvrde da bi starosni prag za uzbunu trebalo smanjiti. U suprotnom, kažu, zdrava djeca bi mogla da budu upućena specijalistima i podvrgnuta nepotrebnim medicinskim procedurama, koje mogu biti fizički naporne i skupe.

„Postoji još mnogo podataka koji ukazuju da 8 godina nije optimalna granica za odvajanje normalnog od abnormalnog“, rekao je dr Kaplovic. Godine 1999. on je tvrdio da bi starosna granica za normalan pubertet trebalo da se spusti na 7 godina kod bijelih djevojčica i 6 godina kod crnih djevojčica.

„To nije prošlo baš najbolje“, prisjeća se on.

Taj stav je, međutim, potkrijepljen nedavnom studijom grupe dr Džula koja pokazuje da, od 205 pubertalne djece mlađe od 8 godina koja su bila podvrgnuta skeniranju mozga, samo 1,8 posto djevojčica i 12,5 posto dječaka ima moždane abnormalnosti što ukazuje na centralni prerani pubertet.

Smanjenje starosne granice ostaje kontroverzno, a mnogi pedijatri tvrde da je rizik od poremećaja i dalje dovoljno velik da opravda dodatne mjere predostrožnosti.

Drugi, poput dr Herman-Gidensa, kažu da su promjene znak legitimnog javnog zdravstvenog problema i da ih ne treba prihvatiti kao normalne.

To bi moglo biti normalno u smislu onoga što podaci pokazuju, ali ne mislim da je normalno, zbog nedostatka bolje riječi, za ono što je priroda namjeravala“, rekao je dr Herman-Gidens.

(zadovoljna.rs)

pročitaj više

Psiholog Nihatra Kraus, otkrila je da djeca, pogotovo u tinejdžerskom dobu, mogu imati ozbiljne psihičke probleme, zbog kojih upadaju u depresiju.

“Klinička depresija može da počne u ranom ili srednjem djetinstvu i pogađa jedno od osmoro djece. Zbog pandemije koronavirusa u kojoj smo bili punih dvije godine, sve više mladih se osjeća umorno, poniženo i negativno”, naglasila je doktorica Kraus.

Posavjetovati se s psihologom

Prepoznavanje depresije, može biti veoma teško, nebitno da li se radi o djetetu ili odrasloj osobi. Ljudi sa mentalnim problemima, često plaču i izjavljuju da su depresivni.

“Roditeljima nije lako u početku da primijete znakove depresije kod djece, zbog toga je potrebno posavjetovati se sa psihologom, jer nemaju svi mladi ljudi iste simptome. Mnogi će pokazati različite simptome u drugačijim okruženjima”, kaže dr. Kraus.

Uobičajeni simptomi

Iako nijedno dijete nije isto, postoje uobičajeni simptomi, koji bude alarm kod roditelja da s djetetom nešto nije u redu.

1. Stalna plačljivost ili tuga

2. Beznađe

3. Promjene rutine spavanja

4. Promjene u ishrani

5. Umor

6. Žali se na bol

7. Odustajanje od aktivnosti u kojima su uživali i druženja

8. Pokazivanje negativnih stavova prema školskom zadatku

9. Poteškoće u koncentraciji

10. Loša motivacija

11. Povećanje rizičnog ponašanja, samopovređivanje i misli o smrti ili samoubistvu

12. Samoumirujuća ponašanja, poput igranja igara

Niz faktora

Depresiju izaziva niz faktora koji se odnose na okruženje, genetiku, životne događaje i životne navike. Ponekad uopšte ne postoji jasan razlog zašto bi neko mogao da doživi ovo stanje.

Dr. Krause kaže da porodična istorija depresije može predisponirati vaše dijete. Ostali faktori uključuju bilo koji veliki životni događaj (na primjer, razvod roditelja) ili neočekivanu ili značajnu žalost.

Maltretiranje, trauma ili loše fizičko zdravlje takođe se mogu razviti u depresiju.

Šta dalje

Dr. Krause kaže, da ukoliko ste zabrinuti, prvi korak je da posjetite svog ljekara opšte prakse da procijeni fizičko i mentalno stanje djeteta. Ljekar opšte prakse može uputiti dijete lokalnoj službi za mentalno zdravlje djece i mladih za specijalizovanu pomoć.

Pozitivna stvar koju treba zapamtiti je da se depresija veoma efikasno liječi kada se ustanovi. Tretman obično “uključuje individualne ili porodične razgovore i povremeno ljekove”.

(avaz)

pročitaj više

Iako je Svjetska zdravstvena organizacija 2018. godine na popis bolesti uvrstila i prekomjerno igranje video-igrica, teško je mlade i djecu odvući od ekrana. Gejming industrija doživjela je ekspanziju i u Crnoj Gori.

S napretkom tehnologije, djeca mnogo češće igraju igrice na gejming konzolama, kompjuterima i telefonima.

Četrnaestogodišnja Isidora Jovićević, kojoj ta vrsta razonode nije u vrhu prioriteta, smatra da njeni vršnjaci mnogo vremena provode igrajući igrice.

Psiholog Milan Radovanović objašnjava da igranje igrica može pozitivno uticati na koordinaciju i motoriku.

Da je gejming industrija doživjela ekspanziju i u Crnoj Gori, posebno tokom pandemije, ističe predsjednik Saveza elektronskih sportova Filip Šoć. Kaže da se na takmičenjima u igranju igrica koje je Savez do sada organizovao u prosjeku se prijavi od 80 do 90 odsto djece.

Većina djece, nažalost, ima pogrešan pristup zbog čega dolazi do niza problema na psihološkom, fizičkom, socijalnom i porodičnom nivou, upozorava Radovanović. Najgori scenario je, kaže, formiranje kliničkog sindroma zavisnosti.

Svjetska zdravstvena organizacija je, naime, sredinom 2018. na popis bolesti uvrstila i prekomjerno igranje svih vrsta igrica, dok je Kina djeci ispod 18 godina zabranila da igraju videoigre više od tri sata sedmično kako bi smanjila zavisnost. Naši sagovornici saglasni su da ključna uloga ipak pripada roditeljima.

“Dokle god imamo mjeru i dok ono što radimo ne utiče negativno na nas, našu porodicu i okolinu, postupamo ispravno”, zaključila je Isidora.

(Rtcg)

pročitaj više

Osnovna škola ,,Radosav Jagoš Vešović“ u Barama Kraljskim poznata je ne samo po bioblioteci na kojoj joj mogu zavidjeti i najveće gradske škole, već i po ljudima koji su u njoj naučili prva slova.

Ove godine škola je još po nečem neobična. Sedmogodišnja djevojčica Olivera Stanisavić, učenica prvog razreda, svakog dana u školu udaljenu dva kilometra od njene kuće stiže na konju Rubinu.

U zimskoj jakni sa rukama na uzdama i đačkom torbom na sjedlu svakog jutra stigne na vrijeme u školu. Snijeg i loše vrijemeOliveri nisu razlog da zakasni ili da odustane od odlaska u školu.

Do škole prolazi prečicama. Ima i uzbrdica i nizbrdica, seoskih mostova ali nju  nije strah a vještinu jahanja savladala je kad je imala četri godine.

Omiljena je u odjeljenju kod učiteljice Novke Zlajić, ali i u cijeloj školi i dobar je đak.

Kada školsko zvono označi kraj nastave, đaci i nastavnici upute se ka parkingu. gdje ih čeka školski autobus, a Olivera ka svom konju  Rubinu. Opet će prečicom, dva kilometra do kuće sa zakopčanom kapuljačom i osmijehom i sigurnošću kakvu može imati sedmogodišnja djevojčica.

Izvor: Pobjeda,Foto: Dražen Drašković

pročitaj više

Djeca upijaju sve oko sebe dok su mala, pa je dobra ideja da to iskoristite i naučite ih nekim sjajnim navikama, poput čitanja. Bez obzira na godine, priče za laku noć će kod vašeg djeteta podstaći razvoj mozga, ojačati vašu vezu i pomoći mu da stekne važne vještine koje će mu služiti cijelog života.

Dijete će se naučiti strpljenju

Biti strpljiv je vrijedna vještina u životu koja mnogima nedostaje. Srećom, tome se djeca mogu naučiti od najranijeg uzrasta, jer slušanje priča koje im čitate mališane čini strpljivijim. Razvijanje strpljenja ujedno čini vaše dijete boljim u aktivnom slušanju. Tako će ono u budućnosti biti dobar slušalac uz kog će se drugi osjetiti cijenjeno, piše zadovoljna.rs.

Obogatiće svoj rječnik

Brojne studije su pokazale da su vrlo mala djeca kojima su roditelji čitali priče mogla da razumiju kasnije više riječi od beba kojima nisu čitali. Rezultati jednog istraživanja su pokazali da se receptivni rječnik djece povećao za 40 odsto, dok je brojka u grupi kojoj se nije čitalo bila 16 odsto.

Razvijaće maštu

Čitanje podstiče našu maštu, tako da je razumljivo što razvija maštu i kod mališana. Što više čitamo svojoj djeci, to im postaje lakše da zamisle te riječi i priče koje čuju. Taj stalni trening mozga poboljšava sposobnost djeteta da zamišlja i bude kreativnije i otvorenije za nove ideje.

Učiće šta je empatija

Pokazalo se da empatija i čitanje idu zajedno. Kada djeci roditelji čitaju ili kad ona malo starija sama čitaju priče, imaju priliku da vide i dožive tu priču iz ugla lika. Na taj način mogu da razumiju šta se dešava sa junacima, da osjete njihova iskustva i razumiju njihova osjećanja, piše Bright Side.

Bolje će komunicirati sa drugima

Čitanje poboljšava sposobnost djeteta da se angažuje i komunicira. Pritom, dešava se da djeca često prekidaju roditelje s raznim pitanjima dok im čitaju, ali to je zapravo veoma dobra stvar. Pokušajte da odgovorite na sva djetetova pitanja, a možete i da ono što se dešava u priči povežete sa nečim što vam se desilo. Pomozite djetetu da se i ono uključi, tako što ćete ga pitati kako se neki lik osjeća ili šta bi sljedeće moglo da se dogodi.

Više će obraćati pažnju

Djeca, posebno mala, teško zadržavaju pažnju, pa će ih priče za laku noć naučiti koncentraciji i sposobnosti pažnje. Da bi saslušali priču i razumjeli je, potrebno je da budu mirni, te rezultat mogu biti rjeđi izlivi bijesa, ako ih, recimo, dijete ima. Pritom, ako djetetu redovno čitate, vrlo je moguće da će bolje pamtiti, a to će mu biti od velike koristi u školi i kasnije u životu.

Razviće ljubav prema čitanju

Ako djeci počnete da čitate još dok su mala, ona će razviti strast prema knjigama i čitanju. A to znači da će ih i kasnije voljeti, možda i više od video-igrica i TV-a, što je svakako plus.

(zadovoljna.rs)

pročitaj više

Mladi Japanci starije ljude ne smatraju dosadama, već izvorom mudrosti. Zauzvrat, stari ne viču na mlade i ne kritikuju ih, već im prenose tu svoju mudrost.

Japan je zemlja kojoj se mnogi dive iz više razloga, a jedan od najvećih je način vaspitanja djece.

Karakter ljudi iz Japana ne prestaje da oduševljava cio  svijet. Svi smo imali prilike da čujemo koliko su uporni, istrajni, kako ni pod kojim okolnostima ne gube pribranost i osjećaj za komunikaciju. Takođe su poznati po svom poštovanju prema drugima i izuzetno marljivom radu.

Takvi su zato što su takvi bili i kao djeca, a takvi su bili kao djeca jer su ih tome naučili.

Djeca iz Japana veoma se razlikuju od djece sa Zapada. Umjerena su i pristojno se ponašaju, slušaju svoje roditelje i nikada ne histerišu i nemaju napade besa.

U čemu je tajna?

Bliski odnos među članovima porodice različitih generacija je nešto što, između ostalog, čini Japance tako posebnim. Ta veza između starih i mladih zasnovana je na dubokom saosjećanju i međusobnoj brizi, kakva se, nažalost, ne može vidjeti skoro nigdje u svijetu. Stari ljudi se u Japanu smatraju izvorom mudrosti i zaslužuju posebnu pažnju i poštovanje.

S druge strane, stari ljudi imaju puno strpljenja i ljubavi za mlade. Stari Japanci ponašaju se kao mentori, ne kao kritičari i sprovodioci kazne. U tome leži ključ harmonije među generacijama.

Japanci cijene i poštuju sve svoje rođake. Istovremeno, imaju veoma striktne granice. Na primjer, smatra se neprihvatljivim da baka i deka gaje unuče, zato što roditelji nemaju dovoljno vremena. Porodične veze u Japanu nisu zasnovane na “razmjeni usluga”, već na vjerovanju da sve na ovom svijetu ima svoje mesto.

Razumijevanje roditeljstva

Većina porodica u Japanu vjeruje da roditeljstvo treba da bude zasnovano na osjećajnosti i razumijevanju. Podizanje glasa na dijete u Japanu je jednako svim drugim, oštrim kaznama. Roditelji u Zemlji izlazećeg Sunca vjeruju da izbjegavanjem kažnjavanja zapravo uče djecu kako da se povežu sa svijetom i poštuju tuđa osećanja.

Ako dijete nije dobro, mama i tata ga kažnjavaju pogledom ili gestom neodobravanja. Na taj način pokazuju da je takvo ponašanje neprihvatljivo. Fraze poput “povrijedićeš je/ga” ili “povrijedićeš se” koriste se da ukažu na nepravilno ponašanje i moguće posljedice, a ne tek tako.

Isto pravilo primjenjuje se za predmete. Na primjer, ako dijete polomi igračku, roditelj će reći “pogrešio si”, a ne “polomio si igračku”. Japanci naglašavaju važnost djela, a ne funkcionalnost predmeta. Zato djeca od ranog detinjstva uče da budu svjesna svega u svakoj situaciji i da vode računa o svemu oko sebe.

Najveća tajna je – slobodno vrijeme

Japanci svoje slobodno vrijeme provode sa djecom. Učenje ne smatraju zasebnom aktivnošću, već sve rade zajedno. Njima je najvažnije da izgrade jaku vezu s djecom.

U Japanu je veoma rijetko da majka upiše dijete u vrtić ako nije napunilo bar tri godine. Japanke svoju djecu vode bukvalno svuda, jer vjeruju da takva fizička bliskost stvara duboke i jake veze. Takođe, vjeruju da blizina majke smiruje dušu djeteta. Majke u Japanu veoma vode računa da dosta razgovaraju s djecom.

Zadovoljna.nova.rs

pročitaj više

Upoznavanje partnera sa roditeljima može biti siguran način da potvrdite da je vaša veza zaista ozbiljna. U svakom slučaju, važno je i da pripremite partnera za tako nešto.

Kako ćete znati da je vrijeme za upoznavanje roditelja? Ovih šest znakova to otkrivaju:

1. Shvatili ste da veza postaje ozbiljna

Znaćete da je pravo vrijeme za upoznavanje roditelja kada se međusobno isključite. Nema smisla stavljati svakoga kroz korake upoznavanja ako vaš odnos neće trajati.

Jednom kada odlučite da ćete ostati u toj vezi, vjerovatno je pravi trenutak da upoznate roditelje sa partnerom.

2. Upoznali ste partnera sa prijateljima

Ako se vaš partner družio sa vašim prijateljima u više navrata, onda je sigurno reći da je on spreman da upoznaje ljude kojima ste vi okruženi.

Manje je pritiska kada je riječ o susretu sa prijateljima, ali svakako može biti jedan od znakova da je pravo vrijeme da ga dovedete u kuću.

3. Upoznao je neke druge članove vaše porodice

Da li se vaš partner susreo sa drugim članovima vaše porodice slučajno ili namjerno, nakon što je upoznat sa njima, vjerovatno je vrijeme da se sretne i sa vašim roditeljima.

Na primjer, možda ste vi i vaš partner naleteli na vašu tetku u supermarketu i stali ste da pričate sa njom kako ne biste ispali nepristojni. Zapamtite da se takvi dogadjaji šire brzinom svjetlosti po porodici.

Vijest će se proširiti poput požara da je vaša tetka upoznala vašeg partnera prije nego što su to učinili vaši roditelji.

4. Pričate o zajedničkoj budućnosti

Jednom kada počnete da razmišljate o zajedničkoj budućnosti, onda znate da je vaš odnos na stabilnim nogama. To je pravo vrijeme da pričate sa partnerom oko upoznavanja roditelja. To će učiniti vašeg partnera srećnim jer će znati da se vaš odnos podigao na veći nivo.

5. Ponosni ste na svog partnera

Ako ste ponosni na to sa kim ste, neizbježno biste željeli da svi znaju o njegovim ili njenin dostignućima. Želite da ljudi kojima je stalo do vas vide zašto ste tako zaljubljeni u tu osobu.

6. Roditelji su spremni na upoznavanje

Razgovarajte sa svojim roditeljima o vašem partneru i ocenite njihovu reakciju kada im predložite da vaš partner dodje na upoznavanje. Isto učinite i sa partnerom.

Susret sa roditlejima po prvi put je ogroman korak, bez obzira da li tako mislite ili ne. Iznenadićete se koliko veza je krenulo pogrešnim smjerom samo zato što prvi sastanak sa porodicom nije protekao kako je bilo planirano.

Koliko god da volite partnera, ono što vaša porodica misli takodje je važno, pogotovo ako ste bliski.

Nikada ne potcjenjujte intuiciju roditelja. Roditelji imaju bizarno šesto čulo kada je riječ o takvim stvarima, pa odvojite vrijeme da saslušate njihovo mišljenje.

Naravno, to ne znači da treba da postupate onako kako oni kažu, ali ponekad nije loše saslušati i druge.

pročitaj više

Muškarac, koji je na Zabjelu zaustavljao djevojčice, pokušavao sa njima da komunicira dok se u isto vrijeme neprikladno dodirivao i pokazivao im neprimjerene sadržaje, “nije ugrozio ili povrijedio nijedno osnovno ljudsko pravo i slobodu maloljetnica”, smatraju u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici”

-Učinilac nije ugrozio ili povrijedio nijedno osnovno ljudsko pravo i slobodu maloljetnica, već je preduzeo radnje kojima na javnom mjestu vrijeđa moral i na nedozvoljen način remeti javni red i mir”, saopštio je portparol i državni tužilac ODT-a u Podgorici, Vukas Radonjić.

Roditelji jedne desetogodišnje djevojčice podnijeli su prijavu protiv mladića, koji je, kako tvrde, prethodnog dana u Ulici Buda Tomovića na Zabjelu zaustavio djevojčicu dok se vraćala iz škole „Oktoih“ i sudeći po onome što je djevojčica prenijela roditeljima, dok je sjedio u vozilu i razgovarao sa njom muškarac se samozodovoljavao.

Portal roditeljii.me piše da “Prema navodima majke djevojčice muškarac je nakon prijave priveden u Sud za prekršaje, ali intervencijom advokata, koji je tražio i izuzeće sudije, postupak nije okončan, već odložen, a osumnjičeni je nakon toga pušten na slobodu.

Majka djevojčice kako prenosi isti portal kazala je da se sve desilo u 11. 45 časova, kada se njihova djevojčica vraćala iz škole. Ona je na ulici vidjela zaustavljeno manje bijelo vozilo i mlađeg muškarca na mjestu vozača.

“Spustivši prozor, upitao ju je gdje se nalazi škola „Vuk Karadžić“. Rekao je da je iz Srbije i da je došao po sestru, koja je u toj školi. Pitao je i da li u toj školi postoji fiskulturna sala, jer bi on trebao da tamo predaje. Iako se djevojčica nije u početku približavala vozilu, on je insistirao da mu objasni gdje je škola, koliko metara ima do tamo, kao i da li mu može to pokazati na mapi. U trenutku kada je prišla vozilu, kako bi mu navodno na mapi na telefonu pokazala kuda da ide, vidjela je da nema donji dio odjeće i da se dodiruje na nepriumjeren način. Na telefonu je bila slika gole ženske osobe”, prenosi portal.

Djevojčicu je sve to veoma uplašilo, trkom se udaljila i o svemu odmah obavijestila roditelje.

Ubrzo su i njihove komšije i drugi roditelji saznali za sumnjivog mladića u blizini škole, pa su već narednog dana otišli da sačekaju djecu. Iz razgovora su saznali da je još jedna djevojčica doživjela istu traumu, a pretpostavljaju da možda sva djeca nijesu ni ispričala šta im se desilo na putu od škole do kuće, udaljenom svega oko 200 metara. Prema tvrdnjama roditelja koji su se juče zatekli u blizini škole, u isto vrijeme su zapazili isto vozilo. Iako su pokušali da mu priđu kako bi ga zaustavili ili bar vidjeli tablice, on je to primijetio i pobjegao im. To je učinio velikom brzinom, uz nekontrolisanu vožnju. Istog dana je priveden.

U blizini škole “Oktoih” i u prethodnim mjesecima je bilo sličnih situacija, nakon čega su roditelji tražili od Uprave policije da obezbijedi prisustvo njenih ppripadnika u dvorištu škole.

Izvor: roditelji.me

pročitaj više

Neke greške u vaspitanju mnogo koštaju djecu i u odraslom dobu, a psiholozi tvrde da postoji pet pogrešnih ponašanja roditelja kojima možda mogu svojoj djeci da upropaste budućnost.

Nikad ne govorite djetetu da ga volite i koliko vam znači

Mnogi roditelji, ma koliko da su posvećeni i vole svoju djecu često prave grešku i djeci ne pokazuju i ne govore da ih vole i koliko im znače. Na našim prostorima to je pomalo i stvar kulture i naslijeđa, jer se vjerovalo da se “djeca kvare, ako se pohvale”.

Međutim, djeci treba pokazivati ljubav i kroz verbalizaciju.Nemojte da se ustručavate da kažete djetetu koliko ga volite i koliko vam znači njegovo postojanje.

Pretjerujete u kontrolisanju djetetovih odluka i izbora

Roditelji u većini slučajeva imaju potrebu da kontrolišu djecu u gotovu svemu što čine, a naročito u odlukama koje donose.

Ponekad je potrebno djecu pustiti da sama donesu neke važne odluke. Kontrolisanje svake sitnice u njihovom životu dovešće do toga da sumnjaju u sebe i osjećaju se ograničeno. Ako djeci damo mogućnost da odlučuju, to će im razviti samopouzdanje i samopoštovanje i naučiće ih da preduzimaju odgovornost za svoje postupke

Ne poštujete privatnost djece

Kao i odrasli, i djeca imaju potrebu za privatnošću. Sa odrastanjem ta potreba raste, jer ona zapravo znači i da hoće da preuzmu kontrolu nad sopstvenim životom. Dajte im priliku, a iz daleka ih pratite i posmatrajte šta i kako rade. Ukoliko ne poštujete njegovu privatnost, dovodite dijete u situaciju nepovjerenja, a laganje bi moglo da mu postane navika koje se neće riješiti ni kao odrsala osoba.

Svađate se sa partnerom pred djecom

Nemojte se svađati pred djecom, naročito ako su te svađe nepijatne, pune ružnih riječi i verbalno agresivne. To može da ostavi dugotrajne traume na njih, a mogu imati zbog toga kasnije probleme i u svojim emotivnim vezama.Roditelji bi trebalo da budu primjer ljubavi, povjerenja i odanosti, na osnovu kog će djeca forimirali odnose.

Imate nerealna očekivanja

Ima roditelja koji od svoje djece imaju prevelika očekivanja, bilo da je riječ o školi, sportskim uspjesima ili nečemu trećem. Imajte na umu da je svako dijete drugačije i posebno, i da svako od njih ima različite sposobnosti. Posmatrajte i pratite svoje dijete i ne očekujete od njega nemoguće, jer to ga može učiniti nesigurnim i dati mu osjećaj manje vrijednosti s kojim će morati da se bori i kao odrasla osoba.

Telegraf.rs

pročitaj više

Muško ženski odnosi uvijek su interesantni. Evo jednog pomalo neobičnog razmišljanja o muškoj sreći.

Kako se bližim četrdesetoj godini, uviđam da se sve više mojih vršnjaka razvodi. Neki su našli mlađe žene, pa su odlučili da se razvedu, a neki jednostavno odlaze.

Danas je postalo nemoguće živeti sa jednom emancipovanom ženom!

Oni koji se nisu razveli, primorani su da tolerišu ženu. Razlog je: Šta će ljudi reći? Kako podijeliti stan, kola, starateljstvo nad djecom itd…

Postoje i oni rijetki muškarci koji tvrde da su srećni u braku. Mislim da su samo sebe ubijedili u to.

Brend “ženska sreća” viri sa svih strana. Samo se o tome priča. Muška sreća je tabu. Da li ste u posljednje vrijeme čuli da neko priča o muškarcima i njihovoj sreći? To je postalo politički nekorektno!

Ako se posvetimo temi “muške sreće”, žene će se pobuniti i reći da se muškarcima decenijama udovoljavalo dok žene nisu uspjele da se izjednače. Reći će ti da su se dugo borile za emancipaciju, ali izgleda da je sada vrijeme da se muškarci emancipuju.

Ne predlažem da se uvede tamo neki dan za muškarce i da se borimo za muška prava. Samo želim da muškarci i žene daju odgovor na jedno sasvim glupo pitanje:

“Zašto savremenom muškarcu u četrdesetim, koji je prevazišao ljubav, treba žena?”

Nedavno mi je jedan ogorčeni, svježe razvedeni muškarac postavio isto ovakvo pitanje: “Zašto bih se ja opet oženio? Zašto bih ulazio u to? Recimo da mi treba neko za seks – mogu da nađem vezu za jedno veče. Recimo da mi treba neko da mi kuva i čisti – platiću pomoć nekoj ženi koja će dolaziti tri puta nedeljno. Onda, zašto bih se vezao za neku histeričnu ženu koja će mi uvjek nešto zahtijevati, praviti scene i od mene očekivati nemoguće?”

Rekao sam mu: Porodica? Djeca? Porodično gnezdo?

“To više ne postoji. Emancipovana žena traži jednakost, nema više topline. Muškarac uvijek na kraju ispadne kriv. Ako imaš sreće i dobiješ djecu, žena će učiniti sve da ih okrene protiv tebe. Nema više poštovanja. Otac i muškarac se više ne poštuje! I kada se to desi, kada shvatiš da tu nema sreće, šta ti preostaje – da odeš!”

Zašto muškarac ulazi u brak? Na ovo pitanje postoji romantičan i netačan odgovor – Iz ljubavi. Muškarac i žena, kada ulaze u brak, obavezuju se ovim rečima: ti daješ meni, ja dajem tebi.

Kada se desi da žena ne daje muškarcu, da samo traži, dolazi do prestanka ljubavi. Bar sa njegove strane.

Muškarcu treba svrha – dozvoli mu da bude muškarac.

Današnje žene su izgubile svu svoju ženstvenost. Ništa osim genitalija na njima žensko nije ostalo. I kako onda da muškarac voli takvu jednu ženu? Emancipovana žena danas nema potrebu da je muškarac voli, jer ona voli samu sebe!

Kada muškarac napuni četrdeset godina, sve dolazi na svoje mjesto. Nema više iluzija. Većina muškaraca nema razlog da istraje u braku sa takvom ženom. Ljubav prestaje. Ako muškarac nije navikao da trpi, doći će do razvoda.

Reći ću vam šta je ženstvena žena: to nisu grudi, zadnjica, lice… Ženstvenost je nježnost, poštovanje prema muškarcu, toplina kojom zrači. Ženstvenost je sposobnost da se ispuni vazduh dobrotom, nježnošću, harmonija barem jednog prostora. To je sposobnost da se muškarac ne prisiljava, već da mu se da nešto zbog čega se može osjećati kao srećan čovjek: poštovanje, laka dominacija, mir… I bez histerije – molim!

Dajte muškarcu nježnost, odanost, velikodušnost i on će biti srećan pored vas.

Drage žene možete da se zavaravate da je vaš muž srećan pored vas emancipovanih žena, ali sačekajte… Nakon pet ili deset godina taj isti “srećni muž” otići će od vas ako mu niste dozvolili samo jednu stvar – da bude muškarac!

Stil.kurir/ Autor: Dimitri Sokolov, Econet.ru

pročitaj više

Studija moždane funkcije kod žena otkriva pojačanu aktivnost u predjelu mozga zaduženom za empatiju kada gledaju slike unučadi, piše The Guardian.

Naučnici odavno tvrde da žene žive duže od svojih reproduktivnih godina kako bi povećale šanse za preživljavanje svojim unucima.

Kaže se da su unuci najveća radost u životu, a sada imamo i prvu studiju koja je istražila moždanu funkciju kod baka i pokazala da su one emotivno više vezane za svoje unuke nego za svoje sinove ili ćerke.

Od 1960-ih godina naovamo, istraživači tvrde da je jedan od razloga što žene obično žive decenijama nakon svojih reproduktivnih godina taj što time povećaju šanse za preživljavanje svojih unuka, kroz fizičku podršku koju često pružaju. Ova teorija poznata je kao “hipoteza o bakama”. Skoriji dokazi sugerišu da su blagostanje djece i njihov obrazovni uspjeh povećani prisustvom bake i djede koji se angažuju oko njih.

Za bolje razumijevanje biološke pozadine ove povezanosti, antropolozi su izabrali 50 žena sa najmanje jednim biološkim unukom između 3 i 12 godina, te su koristili magnetnu rezonancu da skeniraju mozak baka dok gledaju fotografije unuka, svoje djece, te djece i odraslih sa kojima nisu rodbinski povezani.

“Ono što zaista odskače jeste aktivacija djelova mozga koji su povezani sa emocionalnom empatijom. To sugeriše da su bake vođene onim što osjećaju njihovi unuci kada imaju interakciju sa njma. Ako se njihovi unuci smiju, one osjećaju njihovu radost. Ako unuci plaču, one osjećaju njihovu bol i uznemirenost”.

Ranije su naučnici izveli sličnu vježbu sa očevima dok su gledali slike svoje djece. Aktivnost primijećena kod baka je u prosjeku bila jača nego kod očeva – iako je bilo i očeva koji su imali jednaku aktivnost u tim predjelima mozga.

S druge strane, kada su bake gledale fotografije svoje odrasle djece, nešto drugačiji djelovi mozga bi bili aktivirani: oni povezani sa kognitivnom empatijom. To bi moglo ukazivati na to da su one nastojale kognitivno da shvate svoje odraslo dijete, a ne da iskuse direktniju emocionalnu povezanost. Emocionalna empatija je kada možete osjetiti ono što neko drugi osjeća, a kognitivna empatija je kada na kognitivnom nivou razumijete šta neko drugi osjeća i zašto.

To bi možda moglo pomoći da se objasni iskustvo koje mnogi odrasli ljudi imaju kada njihovi roditelji često izgledaju uzbuđeniji što vide svoje unuke nego njih. To je razumljivo, obzirom da su mala djeca vjerovatno razvila sposobnost manipulisanja ne samo mozgom majke, već i mozgom bake. Odrasle osobe nemaju taj isti “faktor slatkoće”, tako da ne dobijaju isti emocionalni odgovor od svojih roditelja.

Rezultati ovog istraživanja potkrepljuju ideju da u mozgu možda postoji globalni sistem brige o djeci koji se aktivira kod majki (koje su ispitane u odvojenoj studiji), očeva i baka. Naučnici se sada nadaju da će sprovesti studiju i na djedovima i drugima koji brinu o djeci, kako bi napravili poređenja.

(Buka)

pročitaj više

Indijanci su živjeli u potpunom skladu sa prirodom  i zato su izgledali nazadno “civilizovanim” Evropljanima.

Koliko su bili napredniji i bolji od ostatka svijeta, svjedoče i njihove mudrosti koje su u isto vrijeme jednostavne i duboke. Ovo su neke od njih.

    Dobra osoba vidi dobre znake.

    Svakoj osobi su potrebni tihi dani da se čuje.

    Onaj koji ćuti, zna dvostruko više od govornika.

    “Neophodno je” – samo umrijeti.

    Kuća je tamo gdje se osjećate dobro.

    Unutar svake osobe bore se zao i dobar vuk. Vuk koji hrani, uvijek pobjeđuje.

    Sve na svijetu ima svoju pesmu.

    Dijete je gost u vašoj kući: nahranite, naučite i pustite.

    Znanje je skriveno u svakoj stvari. Nekada je cio svijet bio biblioteka.

    Kada se posječe posljednje drvo, kada se otruje posljednja reka, kada se uhvati posljednja ptica – tek tada ćete razumjeti da se novac ne može pojesti.

    Voli svoju zemlju. Ne nasleđuješ je od roditelja, pozajmili ste je od vaše djece.

Stil.kurir.rs

Foto: Peabody Museum of Archaeology and Ethnology according

pročitaj više

Posljednjih godina su telefoni i drugi uređaji postali naročito popularni među djecom. Igraju igrice, koriste društvene mreže i rade razne, često opasne izazove. To ih sve više drži podalje od društva vršnjaka, a to je ključan dio razvoja djece.

Kako bi se klinci razvijala na pravi način, važno je da budu izloženi svim vrstama igre, a to definitivno uključuje i igru sa drugom djecom. Ona je važna za mališane svih uzrasta.

Igra sa drugarima uči djecu da regulišu svoje emocije, razvijaju socijalne vještine i osjećaj za identitet. Bez ovakvog odnosa sa drugom djecom, osjećaj usamljenosti i društvene izolovanosti je neminovan. Uz to se često javljaju anksioznost i strahovi.

Zbog čega je socijalizacija i igra sa drugarima važna za djecu?

-Djeca upoznaju nove drugare i stvaraju odnose koji mogu trajati i u odraslom dobu.

-Razvijaju svoje socijalne vještine i uče da se ponašaju u društvu, da postavljaju granice i rješavaju probleme.

-Kada su u društvu, oni pred sobom imaju model pozitivnog ponašanja.

-Kada se igraju, djeca uče nove stvari, usvajaju vokabular, razvijaju sposobnost komunikacije i boljeg izražavanja.

-Na ovaj način djeca uče da preuzimaju rizik, rješavaju probleme i pronalaze ideje.

-Grupna igra razvija sposobnost funkcionisanja u timu, uči ih da stvaraju interakciju sa drugima i podstiče empatiju.

-Dok su u društvu, oni uče pozitivne i negativne načine da iskažu svoja osjećanja. Prepoznaju na koji način treba da se nose sa svojim osjećanjima i kako da ih kontrolišu. Pokazivanje emocija je važno zarad mentalnog zdravlja djeteta.

-Ovako se podstiče i kreativnost kod mališana, jer dobijaju nove ideje za igru i zabavu.

-Fizički su aktivnija nego kada sede kod kuće, pored telefona, što direktno utiče na rast i razvoj.

Nasuprot sjedenju kod kuće, Tiktok izazovima, igranju igrica i usamljenosti, igra sa vršnjacima ima mnogobrojne prednosti po fizički, psihički, emotivni razvoj djeteta. Zato je važno da mališane podstičemo da što više vremena provode u društvu druge djece.

pročitaj više

Mnogi roditelji se često preispituju da li su previše blagi ili strogi. Vaspitanje i disciplina jesu važni, ali kako napraviti balans?

Ograničenja, pravila i restrikcije su dobre, ali mogu biti i iscrpljujuće i zbunjujuće za djecu. Djeca, vrlo vjerovatno, neće tražiti svaku priliku da pobjegnu od kuće ako ste previše strogi, ali ipak postoje negativne posljedice u ponašanju koje možete očekivati. U razgovoru sa psihološkinjom i psihoterapeutkinjom Radmilom Grujičić portal Zadovoljna.rs saznaje kako napraviti distinkciju između zdrave i potrebne strogoće i one koja je vrlo kontraproduktivna.

Ona kaže da je za dijete važno da postoje pravila, kao i da je u vaspitanju vrlo važno da postoje nagrade, ali i kazne.

„Sa strane roditelja karakterističan je osjećaj ljutnje i da nisu ispoštovani od strane djeteta, kao i mišljenje da je dijete nediciplinovano i nevaspitano. Roditelj se preispituje.”

Odrasli se stavljaju u situaciju da od djeteta ‘zahtijevaju’ nešto, a to čine tako što šalju ‘naredbe’. Dešava se da se ono uslovljava sa ‘Ako uradiš ovo, onda si dobar’, te ako ne ispuni očekivanja i zadatke, roditelj postavlja sebi pitanja poput ‘Gdje ja toliko griješim’ i ‘Sve im dajem, a oni mi ovako uzvraćaju’, što na kraju rezultira nezadovoljstvom na obje strane.

Ukoliko su mama ili tata stava ‘disciplina mora da postoji’ i ‘zna se neki red’, to vrlo često guši odnos nametanjem nekog ultimativnog ‘reda’ koji mora da se poštuje. Rečenice poput ‘tako je, jer ja tako kažem’ kod djece mogu da izazovu kontraefekat, te se tako ne podstiče razvoj motivacije i želje za ispunjenjem ciljeva ili poštovanjem pravila. Kod njih to razvija frustraciju jer ne razumiju zašto zaista mora nečega da se pridržavaju, a autoritet roditelja sam po sebi nekada nije dovoljan”, kaže Grujičić.

Šta to u djetetu budi?

Iz pozicije djeteta sa zahtjevnim roditeljem – ono se osjeća pod pritiskom, takođe neispoštovano i kao da sve što uradi nije dovoljno dobro. Negativna osjećanja bude i konstatne zamjerke roditelja, kao i nedostatak pohvala i komplimenata.

Samim tim ono osjeća obavezu da ispunjava zahtjeve roditelja, kao i obavezu za konstantnim dokazivanjem umjesto da mu se razvija želja, ambicija i potreba – sve to čini svojevoljno.

Tako, ukoliko je pritisnuto od strane roditelja, najčešće razvija otpor. Uslijed kog roditelj osjeća bijes i razočaranje, i ulazi se u začarani krug u kom nešto očigledno ne funkcioniše. Odnos između roditelja i djece i te kako trpi.

„Oni se udaljavaju, svako se iz svog ugla osjeća povrijeđeno i potrebe obje strane nisu ispoštovane”, kaže Radmila Grujičić.

Znak da nešto treba mijenjati je kada otpor djeteta postane vrlo primjetan, te da ‘ne može više od toga’ i kada očigledno nema pomaka na bolje.

Kako uspostaviti ravnotežu?

Psihološkinja naglašava da postoje dvije vrlo bitne stavke za skladan, a opet disciplinovan život.

„Dva kriterijuma su vrlo značajna kada je uspostavljanje pravila u pitanju. Prvi je da zahtjev roditelja bude realan i u skladu sa kapacitetom djeteta. I drugi je da dijete samo bude saglasno sa ciljem koji se postavlja pred njega, tako da razumije i prihvati da je to i njegov cilj, a ne samo želja roditelja.”

Dešava se i da roditelji svoje ambicije žele da ispune kroz mališane, te prema riječima psihološkinje, ukoliko uhvatite sebe da govorite riječi ‘moraš da ideš (na trening na primjer) ne brini, dopašće ti se vremenom’ nešto ne radite kako treba. Bilo kakvo forsiranje tog tipa nije preporučljivo”, zaključuje ona.

Možemo zaključiti da je kompromis ključ uspjeha. Uzajamno razumijevanje i dogovor idu mnogo dalje od nametanja i zahtijevanja. Cilj je kreiranje prostora da dijete može slobodno i otvoreno da izrazi svoje emocije, te ćete sigurno dobiti poštovanje zauzvrat. A svako kada ostane sa samim sobom može da se zapita da li od svoje djece želi poštovanje ili strahopoštovanje, te da se prema njima odnosi u skladu sa tim.

(Zadovoljna)

pročitaj više

Odgajanje djeteta je složen i težak zadatak, a podizanje nekoliko djece istovremeno čini taj proces još komplikovanijim.

Ne samo da je potrebno izgraditi odnos pun povjerenja sa svakim djetetom ponaosob, već im treba pomoći da imaju dobre međusobne odnose.

Nažalost, ponekad upravo fraze koje roditelji izgovaraju mogu da dovedu do sukoba.

Nekoliko rečenica su štetne i bolje je da ih ne koristite u odgoju djece ako želite da očuvate njihove dobre odnose.

Uzmi brata ili sestru za primjer

Možda vam se čini da je upoređivanje sa drugom djecom odlična motivacija. Ali ono što dijete čuje je samo da njegovog brata ili sestru volite više ili da je on ili ona gori. To stvara osjećaj zavisti, što može dugoročno da dovede do problema sa samopoštovanjem.

Pazi na mlađeg brata ili sestru

Preporučuje se da zamolite stariju djecu da brinu o mlađoj, ali samo kada postoji značajna razlika u godinama. Starije dijete ne može u potpunosti da zamijeni roditelje.

U idealnom slučaju, briga o mlađem bratu ili sestri trebalo bi da dođe od djeteta, kao izraz njegove odnosno njene ljubavi.

Moraš voljeti brata ili sestru

Nova beba u porodici može da bude izvor stresa za starije dijete. Kod njega se može pojaviti ljubomora.

Napor da starije dijete zavoli mlađe može samo da pojača osjećaj odbojnosti. Mnogo bolja opcija je da planirate vrijeme koje ćete provesti i posvetiti isključivo starijem djetetu.

Ti si stariji, budi pametniji

Prisiljavanje starijeg djeteta da popusti mlađem može da naruši odnos između djece, ali i da prouzrokuje lične probleme starijem djetetu.

Zbog opterećenja i stalnog pritiska može da izraste u manje optimističnog i tjeskobnog perfekcionistu koji uvijek traži odobravanje i teško gradi prijateljske odnose.

Ko će prvi?

Bilo da je riječ o kupanju ili o tome ko će prvi da uđe u automobil, ova fraza otvoreno izaziva takmičenje među djecom. Jedno dijete uvijek ćete stavljati u nepovoljniji položaj.

Takmičenje ovog tipa za djecu nije igra, a emocije prouzrokovane pobjedom ili gubitkom su prilično snažne. Zato je prikladnije djecu odgajati učeći ih da su tim, a ne da se takmiče jedno protiv drugog. Vi preuzmite ulogu trećeg igrača koji gubi, prenosi Index.hr.

Prestani da se ljutiš

Kad djetetu branimo da iskaže neku emociju, pogoršavamo situaciju. Umjesto da djeci branite da se ljute ili plaču saslušajte ih, recite im da su njihovi osjećaji normalni i pomozite im da shvate stvari.

Volim vas jednako

Izraz „volim vas jednako“ naglašava da nijedno dijete nema ništa posebno u sebi. Umjesto toga, bolje je pohvaliti talente svakog djeteta ponaosob. Tako ćete učiniti da se djeca osjećaju vrijednim.

(Index)

pročitaj više

Evo koje osobine imaju ljudi koji su najprivlačniji na svijetu – gdje god da se nalaze, u kojem god trenutku, njihova energija osvaja:

1. Prirodni su

Ljudi koji su privlačni drugima nikada ne pokušavaju da se pretvaraju da su neko drugi. Ako nešto ne znaju, to će priznati. Ako se ne slažu sa tuđim mišljenjem, ne pokušavaju da sakriju tu činjenicu iza osmijeha. Umjesto toga, iskreno priznaju da na stvari gledaju drugače. Vjerni su sebi i potpuno su iskreni. Ne prilagođavaju se drugim ljudima, ostaju svoji, ali su i ljubazni i njihovo društvo prija. Ne osuđuju druge ljude, već prihvataju da svako ima svoju viziju života i svijeta u kojem živimo.

2. Ne žele da se takmiče

Razgovor nije samo još jedna prilika da nekome nešto dokažete. Ljudi koji su privlačani u komunikaciji ne dominiraju u razgovoru i ne pokušavaju svoju priču predstaviti kao nešto posebno. Oni nemaju razloga za to. Razgovor za takve ljude je prilika da bolje upoznaju sagovornika, ojačaju odnos sa njim i nauče nešto novo, a ne da samo isključivo oni budu u pravu. Vodite svaki razgovor tako da osoba osjeti da je poštujete i naučite da slušate druge ljude.

3. Nastoje da pomognu

Kada im se sagovornik na nešto požali, biće spremni da ga posavjetuju i pruže nekoliko kreativnih rješenja. Slušaju druge ljude i stalo im je do njih. Imaju razvijenu empatiju i razmišljaju o tuđim potrebama, ali ne na svoju štetu. Nažalost, češće razmišljamo o sebi i ne primjećujemo tuđe probleme. Ako obratite pažnju na njih i pomognete, onda ćete imati prijatelje koji će, možda, ostati sa vama do kraja života.

4. Izbjegavaju besmislene razgovore i vještačke odnose

Privlačni ljudi izbjegavaju besmislene i usiljene razgovore samo da bi izbjegli neprijatnu tišinu. Radije će započeti smislenu komunikaciju u kojima će lako zainteresovti sagovornika. Postavljaju iskrena pitanja kako bi bolje razumjeli osobu sa kojom komuniciraju. Ukoliko ne vide ispred sebe pravog sagovornika, neće stvarati vještačku prijatnu atmosferu, već će započeti razgovor sa drugim ljudima. Ove osobe su izuzetno otvorene i kod njih je sve jednostavno i jasno.

5. Oni iskreno vole ljude oko sebe

Trude se da u ljudima uglavnom vide dobru stranu ui da ih razumeju. Kada razvijaju prijateljstva i romantične odnose, oni se ne igraju igrica, već iskreno i potpuno vole. Za njih je ljubav hrana, elisksir života. Vole i šire ljubav, a zbog toga su najviše i sami voljeni.

(Sensa)

pročitaj više

Andrej Kurpatov, psihoterapeut, pisac i kolumnista mnogih publikacija, postavio je zlatna pravila svog života. Pročitajte ih, možda će i vama odgovarati.

1. Nikada ne prebacujte odgovornost za ono što vam se dešava u životu na leđa drugog

Razumijem da postoji konstantno iskušenje da krivite drugog, to je možda i najlakše, i time opravdavate sebe. Ali moć ćete naći onda kada budete potpuno prihvatili da ste autor svih svojih neuspjeha i kreator svih svojih uspjeha.

2. Prihvatite činjenicu da ne možete da promijenite prošlost – gotovo je

Možemo da utičemo samo na budućnost, a ona zavisi od toga šta radimo sada. Ne očekujte da će vaše buduće ja biti umoljivo: Morate da radite najbolje što možete da bi vam se budućnost smiješila.

3. Odbacite iluziju da možete da promijenite druge

Podsvjesno, svi imamo tu naivnu iluziju da možemo nekoga da promijenimo. Kao rezultat toga, patimo jer ne možemo to da sprovedemo u djelo. Samo okolnosti mogu da promijene ljude – sve ostalo je samo percepcija prevare. Dopustite drugima da budu različiti, da budu ono što jesu. U nekom trenutku, možda ćete čak početi da uživate u njima.

4. Ljudima smo potrebni jaki

Niko vas ne treba kada ste slabi, umorni, kada patite ili kada ste nesrećni. Ako se ljudi pretvaraju da vas vole kada ste slabi, samo vas lažu. Ne podliježite takvim lažima. Jednostavno se složite sa apsolutnošću ovog pravila, izdahnite, pokušajte da se oraspoložite…

5. Svi naši postupci imaju posljedice

U stvari, mi uvijek biramo ne šta ćemo da radimo, već šta će izaći kao rezultat naših postupaka. Zato uvijek razmišljajte o posljedicama. Tako će biti manje glupih stvari koje vam se dešavaju u životu.

6. Radite ono što je vama zaista važno

Ako se pitate šta je smisao života, najvjerovatnije ste pomalo depresivni. Ono što je najvažnije nije „smisao života“, već osjećanje da živite svoj život smisleno. Radite ono što smatrate da vam je od velike važnosti. Ne zaboravite da se podsjetite na to s vremena na vrijeme. Nemojte slijepo pratiti uspjeh, samo zato što većina oko vas to radi. Ako jednostavno radite ono što osjećate da je važno, uspjeh će vam sigurno doći.

7. Ne trošite vrijeme i energiju na one kojima nije stalo do vas, ili na one koji vas ne vole

U ovom svijetu postoji mnogo ljudi kojima se dopadate, i sa kojima bi život bio potpuna radost. Samo nemojte da budete zatvorena i sumnjičava osoba. Vjerujte mi – otvorenost i dobrota će vam pomoći da dobijete sve dobrobiti.

VIA  www.bizlife.rs

pročitaj više

Više od godinu dana od početka pandemije korone uveliko se vide posledice koje ostaju po naše mentalno zdravlje. Među njima je i socijalna izolacija kod mladih, isprva nametnuta zbog širenja bolesti, ali nažalost i dalje prisutna. Koliko je ozbiljno kad se tinejdžer sasvim otuđi, za Zadovoljnu priča Nikolina Milosavljević, dječja psihološkinja.

Zatvaranja, karantini, orgraničenja, ali i onlajn nastava – sve je to doprinijelo da se tinejdžeri više povuku u svoj digitalni svijet, da se otuđe i izoluju od onog stvarnog oko sebe. Nikolina Milosavljević kaže da je to očigledno jedna od najozbiljnih posledica pandemije po mentalno zdravlje adolescenata i mladih.

„Nerijetko se dešavalo da djeca prilikom odvajanja u dvije grupe u odjeljenju budu u različitim grupama u odnosu na one drugare i drugarice sa kojima su se družili. Onda zbog socijalne distance i rijetkog fizičkog viđanja može doći do međusobnog udaljavanja, pa čak i gubitka kontakta, što na jednu mladu osobu djeluje vrlo nepovoljno“, kaže Milosavljević.

Moguće i misli o samoubistvu

Ona priča i šta sve zapravo predstavlja ta izolovanost i otuđenost.

„Današnji tinejdžeri svoje kontakte najčešće održavaju digitalno. Sa svojim prijateljima vole da se dopisuju i da su na društvenim mrežama. Međutim, većina njih smatra da ta vrsta komunikacije nije dovoljna da bi se kvalitetno povezali sa svojim prijateljima, što znači da im je potrebno da se vide oči u oči sa njima.“

Ipak, kad nema te fizičke povezanosti sa prijateljima, najprije jer ju je narušila pandemija, dijete se može osjećati usamljeno i odbačeno.

„Takva osjećanja se dodatno pojačavaju ukoliko su oni svom prijatelju poslali poruku, a on im nije odmah odgovorio. Tad tinejdžer često može doći do zaključka da taj prijatelj ne želi više da se druži sa njim. Zbog nedostatka kontakta uživo, takvi nesporazumi ne budu razriješeni i objašnjeni i dijete se može dodatno osjećati odbačeno. Takođe, može razviti osjećanje neprihvaćenosti, a sve to može uticati na to da se razviju određeni simptomi depresivnosti, čak do ideja o suicidu.“

Znak za uzbunu – apetit i san

Zato je vrlo važno znati kako da prepoznamo ovaj problem i koji to alarmi ukazuju da se dijete otuđilo od drugih.

„Kada se tinejdžer osjeća izolovano i odbačeno, može se dodatno povući u sebe. Roditelji mogu primijetiti da se adolescent ne druži sa istim osobama kao ranije ili čak da mnogo slabije izlazi sa bilo kim. Takođe, može biti razdražljiviji i svadljiviji sa ukućanima. Ukoliko dođe do razvoja određenih depresivnih osjećanja (s tim što ne mora da znači da će kod svakog doći do toga), treba obratiti pažnju na apetit i na kvalitet sna. Ukoliko dijete slabije ili previše jede, previše kasno legne da spava (ima poteškoća da se uspava), ujutru je neispavano, ima problem sa koncentracijom, učenjem i pamćenjem, i sve to traje više od dvije nedjelje, treba razmotriti angažovanje profesionalne osobe koja će pomoći adolscentu“, napominje dječja psihološkinja Nikolina Milosavljević.

Za roditelje dupli izazov

A ako se ovi znaci pojave, roditelji ih primijete, pa logično krenu da pomognu djetetu, kako da to najbolje izvedu? Kako da probiju tu barijeru kad to može da bude dupli izazov – ako znamo da tinejdžeri inače umiju da budu distancirani i u svom svijetu?„Vrlo je važno da porodica ima naviku da redovno organizuje određene porodične aktivnosti kako bi se tinejdžer osjećao povezano sa ukućanima. To porodično vrijeme može biti usmjereno na zajedničko gledanje filmova koji su zanimljivi i tinejdžerima, i roditeljima, ili da se organizuje veče društvenih igara. To može pomoći djetetu da se osjeća bolje“, kaže Nikolina Milosavljević.

Ona navodi i da roditelji često žele što prije da saznaju šta se dešava djetetu, ali neće dijete biti uvijek spremno da podijeli to sa roditeljima i stvaraće otpor.

„Ako je dijete bliskije sa nekim drugim iz šire porodice, treba zamoliti tu osobu da spontano priđe djetetu i opipa šta ga muči i da li ga uopšte nešto muči ili samo prolazi kroz određenu pubertetsku fazu. Takođe, ne treba uvijek lično shvatati djetetovu svadljivost i ne treba ulaziti u svađu sa njim, već čekati trenutak kada se dijete umiri, pa da se tada porazgovara sa njim o osjećanjima i izazovima“, zaključuje dječja psihološkinja Nikolina Milosavljević.

(Zadovoljna.rs)

pročitaj više

Koliko god da voli  pametna žena nikad neće ove stvari raditi za svog partnera:

1. Pomagati ga finansijski

Svaka žena koja je muškarca finansirala se gorko pokajala zbog toga. Budite mu podrška kada je teško, ali nikad ne pristajte da budete neko ko će ga izdržavati.

2. Kupovati skupe poklone

Nikad mu ljubav ne pokazujte skupim poklonima. Ne pokušavajte da ga impresionirate tako što ćete potrošiti ogromnu količinu novca na njega, naročito ne na početku veze. Ovo će vašu vezu odvesti u pogrešan smjer. Novac ne treba nikad da bude mjerilo ljubavi.

3. Menjati izgled samo zato što on to želi

Nikada ne menjajte svoj izgled samo zarad muškarca, pa i da ga volite najviše na svijetu. Ako vas pritiska da se oblačite kako on želi, da nosite frizuru kakvu on voli ili na bilo način koji mijenjate svoje tijelo, on nije vrijedan vašeg vremena.

4. Odustati od svojih snova

To što ste u vezi, ne znači da treba da odustanete od svojih snova samo zato što se partnerovi snovi ne poklapaju sa vašim. Naprotiv! Pravi muškarac će vas podržati u svim vašim namjerama.

5. Izmišljati opravdanja za njega

Kad on pogriješi, ponekad sigurno ima dobro opravdanje, ali nije na vama da ga izmišljate za njega. Na taj način se samozavaravate i, u suštini, dajete podršku njegovom neprimjerenom ponašanju u nekim situacijama. Kad zatreba, slobodno lupite šakom o sto… Naravno, mislimo figurativno.

Stil.kurir.rs

pročitaj više

Ne možete zanemariti popularnost Instagrama, a ni značaj društvenih mreža uopšte.

Djeca, tinejdžeri i mladi vole ovu aplikaciju, jer promoviše kreativnost, a pruža im priliku i da se iskažu na sebi svojstven način. Uprkos svim prednostima ove popularne mreže, Instagram može biti i potencijalna opasnost za djecu.

Zašto? Opasnosti vrebaju na sve strane, od pedofilije, do negativnih komentara okoline sa kojima mališani ne mogu da se nose, a nekada i preveliko iznošenje privatnosti može narušiti život porodice (pljačke, kidnapovanja, praćenja). Kako do toga ne bi došlo, Instagram je nedavno objavio koristan vodič napravljen u saradnji sa Američkim dječjim institutom. Mame i tate mogu da pročitaju vodič da bi se upoznali sa ažuriranim bezbjednosnim alatima, podešavanjima privatnosti i još mnogo toga.

Evo šta roditelji treba da znaju da bi zaštitili svoju djecu koja koriste Instagram.

Djeca se mogu povezati sa bilo kim na Instagramu

Korisnici Instagrama imaju dvije opcije naloga koje se nalaze u odjeljku “Privatnost naloga” u podešavanjima: javni i privatni. Bilo koji korisnik Instagrama može da pregleda i prati javni nalog. Za djecu je preporučeno da on bude privatni, jer nikad ne znate ko bi mogao da stupi u interakciju sa fotografijama i video zapisima vašeg djeteta ili da im šalje neželjene poruke i komentare.

Korisnici Instagrama često teže savršenstvu

Instagram ima opcije lajkovanja, a to platformu pretvara u takmičenje za popularnost. To može da naškodi djetetu, da izgubi samopouzdanje i sigurnost u sebe. Djeci je takođe veoma teško da shvate da nije sve što vide na Instagramu stvarno. Filteri i uređivanje fotografija mogu promijeniti izgled osobe, a to bi moglo da stvori želju za nedostižnim savršenstvom kod mališana.

Djeca mogu naići na neprikladan sadržaj

Početna stranica korisnika Instagrama sastoji se od fotografija i video snimaka ljudi koje korisnik prati. Ali djeca mogu da se kreću i putem Instagram opcije Eksplore, koja algoritamski traži javni sadržaj na osnovu interesa i interakcije vašeg djeteta. Takođe mogu da pretražuju fotografije koristeći hashtagove (kategorije na određene teme). Zbog prirode aplikacije, djeca mogu da naiđu na ljude koji učestvuju u opasnim izazovima, koji šire predrasude i rasističke stavove, a to može da utiče na svijest mališana i može biti vrlo opasno.

Kako roditelji mogu zaštititi svoju djecu:

– Otvoreno razgovarajte o Instagramu

Psiholozi savjetuju da roditelji što više razgovaraju sa djecom i objašnjavaju im kako zapravo ova aplikacija funkcioniše. Da su fotke namještene i da cio Instagram svijet nije realan. Razgovarajte o opasnostima i uputite djecu šta im se može dogoditi.

– Ažurirajte njihova podešavanja privatnosti

Za razliku od javnih naloga, koje svako može da pregleda, privatni nalozi su dostupni samo vašim prijateljima (pratiocima). Samo odobreni korisnici mogu da gledaju slike i storije vašeg djeteta. Možete lako da podesite privatni sa javnog naloga, a to će u velikoj mjeri doprinijeti sigurnosti vašeg djeteta. Kontrolišite koga djeca prate, kakav sadržaj plasiraju i sa kim komuniciraju (da li su možda na meti pedofila).

– Blokirajte neželjene sadržaje

Instagram funkcija omogućava blokiranje i ograničavanje sadržaja, a to doprinosi da dodatno zaštitite djete. Blokirana osoba nikada neće biti obaviještena i može se deblokirati u bilo kom trenutku.

– Ograničite komentare, objave i status aktivnosti

Korisnici Instagrama mogu da biraju kome je dozvoljeno da komentariše postove, bilo da je to niko, svi ili samo njihovi pratioci. To je posebno značajno za djecu, kako bi se njihova sigurnost povećala, a i kako bi roditelji bili bezbrižni.

– Ograničite vrijeme koje dijete provodi kraj ekrana

U podešavanjima aplikacije Instagram imate opciju da provjerite koliko je korisnik bio aktivan. To je odlično za roditelje, koji djeci dozvoljavaju određeni vremenski period da provode kraj aplikacije. Dozirajte djeci društvene mreže, i na veoma lak način provjeravajte da li poštuju dogovor.

– Isključite podešavanja lokacije

Korisnici Instagrama mogu označiti svoju lokaciju kad god postavljaju sadržaj. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom o vašim željama u vezi sa podešavanjima lokacije. Možete im dozvoliti da objavljuju opšte boravište (poput gradova ili država) umjesto određenih mjesta (poput naziva restorana ili ulice). Možete i da potpuno isključite postavke lokacije, posebno ako ste zabrinuti zbog potencijalnih opasnosti.

– Podstaknite djecu da prijave nasilje

Čest je primjer među maloljetnim licima da naiđu na nasilje i uznemiravanje kada su u pitanju društvene mreže. Razgovarajte sa djecom i ukažite im na potencijalne opasnosti koje mogu da im se dogode i naglasite im da će uvijek imati vašu podršku.

Aplikacija je tokom godina primijenila mnoge sigurnosne funkcije kako bi zaštitila svoje maloljetne korisnike.

(Yumama)

pročitaj više

Očevi, posebno oni koji pokazuju svoju ljubav, mogu mnogo doprinijeti razvoju i sreći djece. Vjerovali ili ne, igra sa tatom može djecu učiniti inteligentnom i pomoći im na mnoge druge načine.

Zbog čega je to očinska ljubav korisna i prijeko potrebna?

1. Djeca očeva koji brinu imaju veći koeficijent inteligencije

Prema studiji koju je Erin Pouhnet sprovela na Univerzitetu Konkordija, očevi značajno doprinose kognitivnom razvoju djece. I djevojčice i dječaci sa brižnim očevima pokazali su veći koeficijent inteligencije. Štaviše, djevojke koje su imale brižne očeve pokazivale su manje emocionalnih poremećaja i teškoća sa ponašanjem u predadolescentnim godinama.

2. Njihove ćerke su pametnije i asertivnije

Očevi imaju vrlo važnu ulogu u obrazovanju svojih ćerki. Prema istraživanju, djevojke koje imaju ohrabrenje svojih očeva češće se bave poslovima koje uglavnom obavljaju muškarci. Osim toga, puno profesionalnih sportistkinja odaje priznanje svojim očevima koji su ih podržavali na putu uspjeha i razvijali njihovu izdržljivost.

3. Njihovi sinovi se klone lošeg društva

Očevi imaju značajan uticaj na razvoj identiteta djeteta i društvene odnose. Djeca iz porodice bez oca imaju tri puta veću vjerovatnoću da postanu kriminalci do 30. godine. Takođe se navodi da većina članova bandi dolazi iz porodica bez oca.

4. Njihova djeca su rjeđe zavisnici

Procjenjuje se da većina pacijenata koji pate od zloupotrebe droga dolazi iz domova bez oca.

5. Njihova djeca su emocionalno inteligentnija

Glasna rasprava između djece i očeva zapravo je korisna. Doktor Entoni T. De Benedet i Lorens Koen vjeruju da to značajno povećava samopouzdanje djece. Svađajući se, raspravljajući ili zabavljajući sa očevima, djeca uče bolje da saosjećaju i kontrolišu svoje osjećaje.

6. Njihova djeca imaju više samopouzdanja

Djeca koja imaju topao odnos sa očevima obično postanu samopouzdane odrasle osobe. Očevi često imaju ulogu prijatelja i savjetnika koji vodi svoju djecu na pravi put i pomaže im ako je to potrebno.

(Yumama)

pročitaj više

Podstičite djecu da vam pričaju priče, tako postaju kreativniji, maštovitiji, tolerantniji, snalažljiviji.

“Život je velika priča, a što više razumijete priče i učite načine na koje ih možete ispričati, to bolje možete shvatiti život i načiniti mudrije izbore”, poručio je pisac Nejtan Brajon.

Istraživanja pokazuju da svaki put kada djetetu prepričate neku bajku, pripovjetku, pjesmicu, stvaran događaj ili ih, još bolje, pustite da ona budu tumači istih sadržaja, vidici malih bića se proširuju i oni uspijevaju da sagledaju svijet iz perspektive zrele osobe. To postaje poligon za jačanje uma.

Razvijajte im naviku

Poželjno je da razvijete naviku da vam, onako usput, prepričaju nešto što su pročitali, ne očekujući da će to izgovoriti napamet, već upravo uz pomoć mašte. Podstaknite ih da vam iskažu i emocije koje su razvili tokom čitanja nekog sadržaja i pomozite im da pronađu prave riječi za njih, jer je to odlična vježba za izražavanje i bogaćenje rječnika.

Međutim, važno je da mališani ovo ne shvate kao obavezu, već kao zabavu, relaksaciju, ritual pred spavanje. Još jedna od korisnih preporuka je da podstaknete dijete da vam što češće prepričava događaje u kojima je bilo učesnik, čak i ako se radi o nekoj naizgled banalnoj stvari.

Psiholozi kažu da je za njih sve podjednako veliko, pa roditelji ne bi smjeli da ih prekidaju ako im oduševljeno prepričavaju kako su, recimo, dali gol u igri sa najboljim drugom. Kada primijete da ih neko pažljivo sluša dok pričaju, ona automatski postaju maštovitija, više se unose u priču, dodaju detalje u opisima i tako mozak pokreću da više radi.

Studije pokazuju i da pričanje priča utiče na razvoj memorije kod mališana, a pritom se pohvalno odražava i na oslobađanje treme, što je dobar temelj za buduće javne nastupe – od recitacija u školi do voditeljskih i glumačkih izvedbi.

pročitaj više

Mnogi se roditelji bore sa tim kako navesti djecu da što više čitaju, a time i kako razvijati čitalačku pismenost. Srećom, postoji rješenje.

Čitalačka pismenost definiše se kao sposobnost razumijevanja, promišljanja i angažmana u pisanim tekstovima radi postizanja ličnih ciljeva, razvoja vlastitog znanja i potencijala i aktivnog učestvovanja u društvu.

Prema nekim istraživanjima, razvijana čitalačka pismenost povećava vjerovatnost da će neko nastaviti više ili visoko obrazovanje nakon završetka srednje škole.

Postoji nekoliko nivoa čitalačke pismenosti koje se redovno provjeravaju standardizovanim testovima i PISA testiranjima, od traženja samo jednog jasno istaknutog podatka u tekstu do pronalaženja skrivenih podataka u tekstu i zaključivanja.

Do svega toga dijete mora doći postupno, a ovo su načini na koje mu možete pomoći.

1. Pratite djetetovo čitanje i uočite da li se muči sa nečim

Čitanje se zasniva na pet faktora: jezičko-govornom razvoju, sposobnosti auditivne i vizuelne percepcije, tečnosti, obogaćivanju rječnika i razumijevanju. Djetetu ćete najviše pomoći tako što uočite sa kojim područjem ima najviše problema i radite upravo na tim temama.

Na primjer, ako vidite da dijete bez problema može pročitati priču, letak ili domaći zadatak, ali ne razumije šta se od njega traži, najviše ćete mu pomoći ako se usredsredite na to.

Mirnim tonom nastojte da mu postavljate potpitanja, navodite ga da u tekstu pronađe rečenice kojima će potkrijepiti to što je reklo i da pokuša vlastitim rečenicama da prepriča pročitano. Vremenom će mu ići sve lakše, ali potrebno je strpljenje.

2. Neka čita bilo šta, ne samo knjige

Čitalačka pismenost ne odnosi se samo na čitanje knjiga ili drugih štampanih materijala nego i na elektronske medije. Današnja djeca provode mnogo više vremena na internetu nego prethodne generacije, posebno kada se uzme u obzir onlajn nastava, pa je zato i traženje podataka drugačije nego kada je riječ o pisanim materijalima.

Ovaj dio čitalačke pismenosti vezan je za sposobnost objedinjavanja, tumačenja i provjeravanja vjerodostojnosti izvora iz kojeg se podaci dobijaju. Upravo zato treba razvijati kritičko mišljenje, pa je sa djetetom potrebno razgovarati o tome i izvan medijske kulture u školama.

Što se tiče čitanja drugih materijala, pokušajte da iskoristite svaku priliku za to. Na primjer, neka dijete čita jelovnik u restoranu, strip…

3. Pustite da povremeno i samo odabere naslove koji mu se čine zanimljivim

Svaki nivo obrazovanja sa sobom nosi lektirne naslove koji se moraju pročitati. I koliko god se (neki) učitelji i profesori trudili da djeci približe lektiru na što zanimljiviji način, upravo to što se to mora pročitati djeci stvara svojevrsnu odbojnost.

Nastojte da dijete ne povezuje čitanje i knjige samo sa lektirama. Povedite ga u knjižaru i dajte mu da samo odabere što mu se čini zanimljivim.

Izbor je zaista veliki, samo osluškujte djetetove želje, a povremeno mu ponudite i svoje prijedloge.

4. Povežite čitanje (i pisanje) sa svakodnevnim aktivnostima

Pisanje je takođe neodvojivo od čitanja i čitalačke pismenosti, a kako biste to dvoje spojili, uključite dijete u svakodnevne aktivnosti. Na primjer, ako treba da nabavite hranu u prodavnici, diktirajte djetetu spisak potrebnih namirnica, a ono neka piše. Neka vam na kraju pročita cio spisak.

Takođe mu možete dati zadatak da baki, deki ili bilo kom drugom rođaku napiše pismo u kom će napisati kako mu izgleda dan nastave, čime se igra kod kuće i slično. Neka vam ga takođe naglas pročita prije slanja.

5. Budite uzor

Svi prethodni savjeti uzaludni su ako dijete ne vidi da uistinu aktivno učestvujete u svemu, ali i ako ne vidi da i vi sami čitate. Neka vas dijete što češće vidi kako čitate (ili barem listate) knjigu. Neka vidi kako odlazite u knjižaru i stavljate knjige na svoj noćni ormarić.

Vremenom će njegova znatiželja prevladati, pa će htjeti da vidi šta to čitate i samo osjećati potrebu za čitanjem.

(Yumama) foto: novakdjokovicfondation

pročitaj više

^{Poslije mladosti, koju djevojke često žrtvuju za svoju ljubav, dolazi vrijeme zrelosti i žene počinju više da cijene sebe i da žive na osnovu svojih prioriteta. Od tog trenutka, najčešće, na neke stvari više ne pristaju. A, evo koje su to stvari}:

^{1. Nikad ne ide na utakmice, ako to stvarno ne voli. Neće da sluša muziku, ili da posećuje restorane u kojima joj nije prijatno, samo zato što “njen muškarac voli tu da boravi.” Ona zna da je sasvim u redu da on tamo ide sa drugarima, a da ona ima svoj način zabave.}

^{2. Nikad neće čekati da je muž “zabavi”, da joj organizuje vrijeme… Ona zna da svako od njih ima svoje potrebe i da je sasvim uredu da ona poslije ručka ide u šetnju ili na kafu sa drugaricom, dok on kod kuće gleda televiziju.}

^{3. Ne oprašta zanemarivanje. Njen muž mora i treba da se sjeti njenog rođendana, godišnjice, bilo kog važnog datuma – jer to znači da je poštuje i da poštuje vrijeme koje zajedno provode.}

^{4. Nikad neće ćutati na ono što joj ne odgovara ili joj se ne sviđa. Ona će stvari istjerati na čistac, ako može – popraviće odnos koliko je to u njenoj moći.}

^{5. Nikad neće opravdati muškarca koji uvrijedi ili povrijedi ženu, koji se opija ili drogira, kocka ili živi onako kako ne treba.}

^{6. Ne plaši se direktnih pitanja. One su sve već “raščistile” prije braka i u brak nisu ušle noseći prtljag tabu tema sa sobom.}

^{7. Zrela žena nikad neće ostati u braku koji je guši, pored muškarca koji joj ne prija.}

^{8. Neće tolerisati bolesnu ljubomoru od muža, pogotovo ako ona nema nikakvog osnova.}

^{9. Zrela žena shvata da je za brak bitna ljubav, ali i vođenje ljubavi i to nikad ne smije da se promijeni.}

^{10. Zrela žena se nikad neće fizički promijeniti zbog muškarca, jer ona zna da muškarac treba da je voli zbog nje same, a ne zbog izgleda.}

pročitaj više

Često se postavlja pitanje da li su mame danas zaista nesrećnije nego prije? Jedna mama je podijelila iskustvo o postporođajnoj depresiji i borbi sa svim nametnutim idealima.

“Kad sam bila trudna, gledala sam prekrasne profile raznih mama na Instagramu. Dijete milo leži u krevecu, dijete sisa dok majka savršeno valovite kose nježno gleda u njega, bijela ispeglana posteljina, šoljica beskofeinske kafe i vaza sa lalama, znate već kako izgledaju ti profili. Kao bajka. Jer jesu bajka. Kao što ne postoji Pepeljuga, ne postoji ni takav život sa djetetom.

Znaš to, ali ne znaš za hormonsko plakanje u nedjeljama nakon porođaja. Influenserke ne pričaju o tome. Plakanje se ne lajkauje. A zapravo, većina nas mama plače nakon porođaja, i to je sasvim normalna pojava koja se zove baby blues. I kad prođe blues, dio majki ostaje nesrećan, neispunjenih očekivanja koja su se pred njih postavljala prije porođaja. Nekom starijem se požališ, pa kažu kako toga nije bilo ranije. Nije li?

Pročitala sam knjigu Bety Frajden iz 1960. “Feminine Mystique” i naletjela na poglavlje koje se zove “Problem koji nema ime”. Dok sam ga čitala, u sebi sam govorila “ovo sam trebala znati ranije”.

Beti Frajden je još prije 60 godina intervjuirala majke koje su joj anonimno priznavale da nisu ispunjene, da su usamljene i da ih je sram da priznaju kako su izgubljene usred podizanja porodice. Američka predgrađa sa kućicama ispred kojih su savršeno pokošeni travnjaci bila su slika srećnih porodica, a u tim kućama živjele su nesrećne mame.

O tome se nije govorilo. Nije bilo društvenih mreža. Nismo mogle lako jedna drugoj dijeliti informacije, nismo se takmičile sa cijelim svijetom u tome koja je mama bolja, nego samo sa susjedstvom. Danas je stanje gore jer se mjerimo sa svima.

Nije teško zapasti u depresiju. Prije su se majke brinule oko ospica i dječje paralize, danas se brinu oko korone i 101 stvari koje nisu postojale ranije.

Mame influenserke toliko lažiraju stvarni život da olako drugima stvaraju komplekse, jednako kao što fotošopirane žene na naslovnicama nameću nestvarne standarde ljepote zbog kojih mislimo da smo ružne, ili barem nedovoljno lijepe. Jer tamo niko nema grbu na nosu, bubuljicu ili dlaku na bradi, podočnjake takođe.

Ne, mame influenserke nisu neispavane, to se sve raduje non-stop, popeglane frizure, savršena šminka. A opet, brendovi guraju samo takve mame. Jer stvarne mame, one koje prezentuju stvaran život, nisu u skladu sa brendovima. Kako da se krema reklamira ako dijete slučajno plače? Biće da krema pecka pa da dijete plače. Kako da se beskofeinska kafa reklamira uz mamu s podočnjacima? To jednostavno nije poželjan život, imati podočnjake. A brendovi prodaju bolji život. Oglašavanje je prodaja boljeg života.

Pisala sam o postporođajnoj depresiji i ranije. Mislim da jedan članak nije dovoljan. Moramo dovoljno puta ponoviti nešto da to normalizujemo. Postporođajna depresija nije bolest modernog doba ništa više nego što je to bila bolest doba naših baka i mama, samo se o tome nije govorilo.

A kad se o nečem ne govori, onda to ne postoji. Danas, kad su žene dobile snagu da se otvore i pričaju o svemu, čini nam se da se odjednom pojavila i ta nesrećna depresija, ali stvar je samo da smo napokon progovorile o tome!

Šezdeset godina nakon Beti Frajden osjećamo isti problem kao i naše bake i mame, samo na drugačiji način.

Danas žene uglavnom rade. Osjećaju pritisak jer rade, a nisu sa svojom djecom. Ako pak ne rade, onda osjećaju kao da ih društvo gleda negativno. Zbog toga se često uznemirujemo i preispitujemo svaku odluku. Obaveze su postale strašne, kompetitivnost je narasla, normalno da nam je život ponekad haotičan i prenatrpan. Željele bismo sve uspješne žene poklikati:

– Radim i uspješna sam u poslu

– Provodim puno vremena s djetetom

– Svaki dan kuvam zdravo

– Edukujem se o vaspitanju

– Vozim djecu na x aktivnosti

I tako dalje. Znate na šta mislim.

Uostalom, prije smo živjeli u zajednicama, u domaćinstvima u kojima su mame i bake uskakale, a danas većina mama nema pomoć koju ne treba da plati. Srećom, pomalo kao društvo napredujemo i očevi sve više shvataju koja je njihova uloga u odgoju djeteta i nose sa nama mamama teret roditeljstva.

Ako mislite da je samo vama teško, nije. Potražite pomoć, postporođajna depresija se može liječiti. Niste ludi, s vama je sve okej, samo vas je malo “prebacilo”. Osim stručne pomoći, više se družite.

Nazovite prijateljicu i izađite s njom u šetnju ili na kafu, socijalizacija je jako korisna za mlade mame. I dajte sebi vremena. Prije svega za sebe”.

(Yumama)

pročitaj više

Osnovno državno tužilaštvo u Kotoru utvrđuje činjenice u slučaju djevojčice iz Budve koja je već dva i po mjeseca žrtva maltretiranja na društvenoj mreži Tik Tok, gdje joj se prijeti da će biti kidnapovana i da je niko ne može spasiti. Iz ovog tužilaštva su za Pobjedu kazali da ih je policija obavijestila o ovom slučaju.

“Dežurni tužilac Osnovnog državnog tužilaštva naložio je preduzimanje određenih radnji u cilju utvrđivanja svih činjenica bitnih za donošenje odluke o daljem postupanju”, rekla je portparolka i državna tužiteljka Ana Marinović.

LAŽNA PRIJAVA

Roditelji djevojčice su u proteklih desetak dana prijavljivali u više navrata slučaj policiji. Njena majka ispričala je za Pobjedu da je neko na društvenoj mreži TikTok otvorio lažni profil na ime djevojčice gdje objavljuju vulgaran i opasan sadržaj. Nedavno su objavili njenu sliku, uz broj njene majke i napisali da je navodno nestala. Vijest je potom počela da se šeruje i na Facebooku nakon čega je porodicu pozivala uznemirana rodbina i građani. Djevojčica je, međutim, sve vrijeme bila kod kuće.

“Nakon što smo prijavili to policiji, u popodnevnim satima na Instagramu je djevojčica dobila podršku i uslijedile su molbe da se ugasi taj nalog na TikToku. Međutim, i onima koji su je podržavali počele su da stižu prijetnje u smislu da joj neće niko pomoći, da će je kidnapovati. Otišli smo ponovo u policiju. Prijeti joj se da će ona stvarno nestati, da joj neće pomoći ni policija dok stigne ona će već biti u njihovim rukama. Tako su napisali”, ispričala je Pobjedi majka.

Nalog na Tik Toku je i pored velikog broja zahtjeva korisnika i dalje aktivan.

Uplašeni roditelji su djevojčici ograničili kretanje, odnosno prate je svuda gdje se kreće. Porodica sumnja da je riječ o vršnjačkom nasilju, ali se, kako navode, do odluke tužilaštva ništa ne zna.

“Nijesmo razgovarali sa direktorom škole, ali kada je objavljeno da je nestala, zvali su nas, jer su se bili organizovali da je traže. Škola zna što se dešava”, tvrdi majka djevojčice.

PRAĆENJE

Po saznanju za sporni profil na TikToku nijesu odmah reagovali, jer su očekivali da je to kratkotrajna dječja šala i da će sve riješiti sa roditeljima, a bili su se razboljeli i od koronavirusa. Ipak, maltretiranja su se nastavila. Ona kaže da kao roditelj ne može da shvati da su djeca spremna da idu do ove granice uznemiravanja.

Na lažnom profilu objavljuju razne “informacije” o djevojčici. Snimana je kako prelazi ulicu, kao i mjestu na kojem se ljulja na ljuljašci uz natpis: ovdje se ona ljulja; ili: ovdje ona jede kolač.

“Bilo je i vulgarnih natpisa da se ona zabavlja sa drugaricom”,kaže majka djevojčice.

pročitaj više

Ne možete zanemariti popularnost Instagrama, a ni značaj društvenih mreža uopšte.

Djeca, tinejdžeri i mladi vole ovu aplikaciju, jer promoviše kreativnost, a pruža im priliku i da se iskažu na sebi svojstven način. Uprkos svim prednostima ove popularne mreže, Instagram može biti i potencijalna opasnost za djecu.

Zašto? Opasnosti vrebaju na sve strane, od pedofilije, do negativnih komentara okoline sa kojima mališani ne mogu da se nose, a nekada i preveliko iznošenje privatnosti može narušiti život porodice (pljačke, kidnapovanja, praćenja). Kako do toga ne bi došlo, Instagram je nedavno objavio koristan vodič napravljen u saradnji sa Američkim dječjim institutom. Mame i tate mogu da pročitaju vodič da bi se upoznali sa ažuriranim bezbjednosnim alatima, podešavanjima privatnosti i još mnogo toga.

Evo šta roditelji treba da znaju da bi zaštitili svoju djecu koja koriste Instagram.

Djeca se mogu povezati sa bilo kim na Instagramu

Korisnici Instagrama imaju dvije opcije naloga koje se nalaze u odjeljku “Privatnost naloga” u podešavanjima: javni i privatni. Bilo koji korisnik Instagrama može da pregleda i prati javni nalog. Za djecu je preporučeno da on bude privatni, jer nikad ne znate ko bi mogao da stupi u interakciju sa fotografijama i video zapisima vašeg djeteta ili da im šalje neželjene poruke i komentare.

Korisnici Instagrama često teže savršenstvu

Instagram ima opcije lajkovanja, a to platformu pretvara u takmičenje za popularnost. To može da naškodi djetetu, da izgubi samopouzdanje i sigurnost u sebe. Djeci je takođe veoma teško da shvate da nije sve što vide na Instagramu stvarno. Filteri i uređivanje fotografija mogu promijeniti izgled osobe, a to bi moglo da stvori želju za nedostižnim savršenstvom kod mališana.

Djeca mogu naići na neprikladan sadržaj

Početna stranica korisnika Instagrama sastoji se od fotografija i video snimaka ljudi koje korisnik prati. Ali djeca mogu da se kreću i putem Instagram opcije Eksplore, koja algoritamski traži javni sadržaj na osnovu interesa i interakcije vašeg djeteta. Takođe mogu da pretražuju fotografije koristeći hashtagove (kategorije na određene teme). Zbog prirode aplikacije, djeca mogu da naiđu na ljude koji učestvuju u opasnim izazovima, koji šire predrasude i rasističke stavove, a to može da utiče na svijest mališana i može biti vrlo opasno.

Kako roditelji mogu zaštititi svoju djecu:

– Otvoreno razgovarajte o Instagramu

Psiholozi savjetuju da roditelji što više razgovaraju sa djecom i objašnjavaju im kako zapravo ova aplikacija funkcioniše. Da su fotke namještene i da cio Instagram svijet nije realan. Razgovarajte o opasnostima i uputite djecu šta im se može dogoditi.

– Ažurirajte njihova podešavanja privatnosti

Za razliku od javnih naloga, koje svako može da pregleda, privatni nalozi su dostupni samo vašim prijateljima (pratiocima). Samo odobreni korisnici mogu da gledaju slike i storije vašeg djeteta. Možete lako da podesite privatni sa javnog naloga, a to će u velikoj mjeri doprinijeti sigurnosti vašeg djeteta. Kontrolišite koga djeca prate, kakav sadržaj plasiraju i sa kim komuniciraju (da li su možda na meti pedofila).

– Blokirajte neželjene sadržaje

Instagram funkcija omogućava blokiranje i ograničavanje sadržaja, a to doprinosi da dodatno zaštitite dijete. Blokirana osoba nikada neće biti obaviještena i može se deblokirati u bilo kom trenutku.

– Ograničite komentare, objave i status aktivnosti

Korisnici Instagrama mogu da biraju kome je dozvoljeno da komentariše postove, bilo da je to niko, svi ili samo njihovi pratioci. To je posebno značajno za djecu, kako bi se njihova sigurnost povećala, a i kako bi roditelji bili bezbrižni.

– Ograničite vrijeme koje dijete provodi kraj ekrana

U podršavanjima aplikacije Instagram imate opciju da provjerite koliko je korisnik bio aktivan. To je odlično za roditelje, koji djeci dozvoljavaju određeni vremenski period da provode kraj aplikacije. Dozirajte djeci društvene mreže, i na veoma lak način provjeravajte da li poštuju dogovor.

– Isključite podešavanja lokacije

Korisnici Instagrama mogu označiti svoju lokaciju kad god postavljaju sadržaj. Razgovarajte sa svojim tinejdžerom o vašim željama u vezi sa podešavanjima lokacije. Možete im dozvoliti da objavljuju opšte boravište (poput gradova ili država) umjesto određenih mjesta (poput naziva restorana ili ulice). Možete i da potpuno isključite postavke lokacije, posebno ako ste zabrinuti zbog potencijalnih opasnosti.

– Podstaknite djecu da prijave nasilje

Čest je primjer među maloljetnim licima da naiđu na nasilje i uznemiravanje kada su u pitanju društvene mreže. Razgovarajte sa djecom i ukažite im na potencijalne opasnosti koje mogu da im se dogode i naglasite im da će uvijek imati vašu podršku.

Aplikacija je tokom godina primijenila mnoge sigurnosne funkcije kako bi zaštitila svoje maloljetne korisnike. Evo nekoliko najnovijih, objavljenih u martu 2021:

– Odrasli ne mogu da šalju direktne poruke tinejdžerima mlađim od 18 godina, osim ako ih tinejdžer ne prati.

– Tinejdžeri će biti obaviješteni kad god odrasla osoba, koja se ponaša sumnjivo, pokuša da stupi u komunikaciju sa njima. Na primjer, ako odrasla osoba šalje više puta zahtjeve za prijateljstvo ili poruku osobama mlađim od 18 godina, Instagram će obavijestiti djecu da bi možda trebalo da blokiraju korisnika.

– Instagram će na nekoliko načina podstaći tinejdžere da naprave privatni nalog.

– Odrasli će početi teže da pronalaze tinejdžerske profile i sadržaj.

(yumama)

pročitaj više

Juče je bio tužan Uskrs za Hrvatsku ali i za sve koji su pratili sudbinu dvoipogodišnje djevojčice koja je preminula od posledica zlostavljanja u porodici. Njeni biološki roditelji koji su nad njom mjesecima vršili nasilje su u pritvoru, a za o troje ostalo njihove djece brine Centar za socijalni rad. Trenutno je poznato da je djevojčica od početka prošlog novembra do ovog marta živela u starateljskoj porodici. Kad su je oduzeli roditeljima socijalni radnici su procijenili da je ostanak u biološkoj porodici bio visokorizičan po nju, ali kad je rizik smanjen na srednji, dijete je vraćeno porodici.

Ljekari su se danima borili za život devojčice nakon što je majka dovela u bolnicu u Novoj Gradiški. Ona je rekla da je dijete palo, ali ubrzo je otkrivena strašna priča. Djevojčica je, osim teških povreda glave, imala i modrice po tijelu različite starosti i svrab, pa su ljekari odmah posumnjali u priču majke.

Sumnja se da je dijete zlostavljano od novembra 2020. do 31. marta 2021. I za ostalo troje djece koja su oduzeta iz zajedničkog domaćinstva sumnja se da su bila zlostavljana duži period.

Cijela Hrvatska ali i region pratio je i molio se da djevojčica preživi. Građani su palili scijeće i donosili igračke ispred bolnice u kojoj je bila smještena.

“Malena, ti si naša princeza, naša djevojčica i mi te volimo. Mi smo svi tvoji roditelji i u našim si srcima. Ovoga Uskrsa u našim si molitvama. Ozdravi. Voli te tvoja majka – cijela Hrvatska” poručili su građani koji su ostavljali svijeće igračke i nadu ispred bolnice u kojoj su se ljekari borili za život djeteta.

A onda, u nedjelju nešto poslije 15 sati maleno srce prestalo je da kuca.

“Sa velikom tugom i žaljenjem moramo vas obavestiti da je kod naše male pacijentkinje, uprkos svim preduzetim terapijskim mjerma i izuzetnim naporima intenzivnog tima, došlo do kritičnog kliničkog pogoršanja”. U skladu sa tim, prema protokolu sproveden je postupak za utvrđivanje moždane smrti, što je nažalost potvrđeno.

Prema još nepotvrđenim informacijama, njeni roditelji, koji su u pritvoru, potpisali su da njeni organi budu donirani.

pročitaj više

U 21. vijeku razvod i dalje nosi određene predrasude, o čemu svjedoči činjenica da više od polovine razvedenih parova osjeća neku vrstu stida zbog neuspjeha svog braka, pokazala je studija britanske advokatske kompanije “Slater i Gordon” kod više od 1000 razvedenih ljudi.

Prema toj studiji, žene imaju dvostruko veću vjerovatnoću da se osjećaju krivima i nelagodno zbog razvoda od muškaraca, a u prosjeku je potrebno da prođu četiri godine nakon zvaničnog razvoda kako bi se ljudi oporavili emocionalno.

Najčešći razlozi zbog kojih ljudi ostaju u nefunkcionalnom braku su brige o djeci i finansijama, a svaki deseti je ostao u braku jer nije želio da se nosi sa socijalnim predrasudama koje donosi razvod. Više od trećine ljudi prekid braka doživljava kao lični neuspjeh, bilo da se osjećaju krivima zato što su odabrali lošeg životnog partnera ili zato što nisu uspjeli da pronađu zajednički jezik, uprkos vjerovanju da će ostati zajedno dok ih “smrt ne razdvoji” .

Da se brak ne okončava lako i bezbolno pokazuje i podatak da se više od 75 posto ljudi aktivno trudilo da spasi odnos i da mu da bar još jednu šansu, objavili su istraživači.

Društvene posljedice razvoda:

-oko 46 posto ljudi svakodnevno se suočava sa osuđivanjem drugih,
-oko 60 odsto ljudi kaže da su nakon razvoda izgubili veliki broj zajedničkih prijatelja,
-svaki šesti muškarac kaže da je nakon razvoda izgubio sve prijatelje,
-većina razvedenih ljudi vjeruje da je njihov društveni život pretrpio veliku štetu nakon razvoda.

(superzena)

pročitaj više

Ukoliko u bliskoj budućnosti očekujete prinovu, tj. dolazak novog člana porodice, a pri tom već imate jedno dijete, možete očekivati da će se mnoge stvari promijeniti, naročito kada se radi o ponašanju mališana koje je prvo rođeno.

Kada se mama vrati iz porodilišta, oba roditelja počinju više da obraćaju pažnju na novog člana porodice, pa se starije dijete može osjećati zapostavljeno. Kod njega se može javiti razdražljivost, ali i određena doza ljubomore s obzirom na to da više nije u centru pažnje. Zbog toga je veoma važno unaprijed ga pripremiti pričom kako je divno što će sada dijeliti ljubav sa batom ili sekom, što će imati društvo za igru kao i nekoga o kome će zajedno sa mamom i tatom brinuti sve dok ne poraste. Preporuka je što više razgovarati i na njemu razumljiv način objasniti da ga mama i tata isto vole kao prije i da nema razloga da se osjeća usamljeno ili obeshrabreno.

Isto tako, važno je da roditelji konstantno obraćaju pažnju kako na novorođenu bebu tako i na starije dijete i da ih nikako ne ostavljaju same. To znači da je potrebno da sa njima uvijek bude bar jedna odrasla osoba.

Nikako ne ostavljajte starije dijete kod kreveca za bebe

Stručnjaci savjetuju da svako ko ima starije dijete koje nema više od četiri godine bude obazriv jer je to još uvijek uzrast kada dijete nema predstavu o tome kako bi trebalo da se ponaša pa nehotice ili iz nepažnje može povrijediti najmlađeg člana porodice. Preporuka je da krevetac za bebe bude na vidljivom mjestu, kako bi roditelji uvijek mogli krajičkom oka posmatrati novorođenu bebu. Može se desiti da stariji mališan čuje plač bebe i da poželi da je podigne ili je uzme iz kreveca.

Obradujte svoje starije dijete poklonom 

Prilikom širenja porodice, psiholozi se slažu oko konstatacije da starijoj djeci roditelji isto tako moraju biti privrženi kao i najmlađem članu. To može biti naporno u početku, ali dobrom organizacijom sve se može postići. Jedna od korisnih stvari koju možete uraditi jeste da posvetite određeno vrijeme starijem djetetu. Možete ga odvesti u park ili igraonicu u koju ste ranije često odlazili ili mu kupite omiljenu igračku. Takođe, ako voli da crta, nabavite mu pune pernice sa bojicama kao i slikarski pribor. To će djetetu preokupirati pažnju i ispuniti mu slobodno vrijeme. Nikako mu ne ne uskraćujte da radi ono što voli, naprotiv trebalo bi ga podsticati i naći dovoljno vremena za njega.

Zajedno učestvujte u svim aktivnostima oko bebe kako bi se starije dijete osjećalo prihvaćenijim

Jedan od načina koji se pokazao najboljim za sprječavanje ljubomore i ljutnje starijeg djeteta prilikom dolaska bebe jeste da ga uključite u sve aktivnosti oko njege novog članog porodice. Pa tako, roditelji mu mogu dodijeliti zadatak da im pomaže prilikom presvlačenja, hranjenja, kupanja ili oblačenja. Na taj način, dijete se neće osjećati odbačeno, već suprotno. Osjećaće se korisno i važno jer će misliti da je dovoljno odraslo da može da vodi računa o najmlađem ukućaninu.

(blic)

pročitaj više

Zašto je vaše mentalno i emotivno stanje vrijedno vaše pažnje?

Depresija je tihi poremećaj, koji se uglavnom krije. Odbijanje razgovaranja o ovom stanju znači da ta borba često prolazi nezapaženo.

Mentalni problemi nisu ograničeni na tek nekoliko osoba, i mogu se dogoditi svakom od nas u bilo kom dobu našeg života. Mnoge studije su dokazale da su žene podložnije depresiji od muškaraca, a mi smo odlučili da porazgovaramo sa psihologom kako bismo otkrili zašto je to tako i šta možemo preduzeti kako bismo se izborili sa ovim sumornim stanjem.

Dakle, da počnemo ispočetka. Zašto su žene podložnije depresiji od muškaraca?

Zapravo, žene su duplo podložnije depresiji od muškaraca, a faktori rizika počinju da se manifestuju tokom adolescencije, odnosno onda kada nastupi pubertet, koji uključuje hormonalne i fizičke promjene, koje djevojčice uglavnom teže prihvataju zbog povećanja sadržaja masti u tijelu, što kao rezultat daje lošu sliku o svom tijelu. Sa druge strane, dječaci tada počinju da cijene svoje tijelo više, jer dobijaju više mišića.

Drugi hormonski poremećaji koji su takođe povezani sa depresijom koja pogađa žene jesu PMS i menopauza. Postoje takođe i psihofizički faktori koje moramo uzeti u obzir, poput društvenog pritiska zbog kog se od žena očekuje da nose djecu, održavaju kuću i imaju karijeru. Žene takođe imaju veći rizik od seksualnog i porodičnog nasilja, što kao rezultat može uzrokovati depresiju. Istraživači su takođe otkrili da su žene više u dodiru sa svojim emocijama, zbog čega lakše traže pomoć i verbalizuju svoje probleme. Sa druge strane, depresija kod muškaraca često prolazi nezapaženo.

Kako depresija pogađa i muškarce i žene?

Pa, postoje razlike u nastupima depresije kod muškaraca i žena. Muškarci eksternalizuju svoje simptome kroz izlive beijsa, rizično ponašanje, zloupotrebu supstanci i distrakcije. Sa druge strane, žene se sa svojim emocijama uglavnom bore unutar sebe, zbog čega se češće osjećaju beznadežno.

Depresija često djeluje kao da smo zaglavljeni u nezdravom kolu misli? Kako ga prevazići?

-budite svjesni svojih misli, ne samo svojih emocija. Ljudi koji pate od depresije često imaju mentalnu šemu koja ih navodi da sebe vide u negativnom svijetlu. Zbog toga će biti pristrasni kada se radi o informacijama koje im govore drugačije, odnosno neće prihvatiti nijedan pozitivni komentar od drugih.

-nemojte se zarobiti “sve ili ništa” razmišljanjem, vjerujući da sve mora biti ili savršeno ili nikako, bilo da se radi o vašim poslovnim dostignućima, društvenoj prihvatljivosti ili cijenjenju. Umjesto toga, čitajte između redovima. Mjerite svoj uspjeh ili neuspjeh uz pomoć skale.

-prestanite da se poredite. Iako nam društvena komparizacija koristi u smislu što nas navodi da budemo bolji, ona može biti raspaljena našim osjećajem nesigurnosti i može nas obeshrabiti. Umjesto što dostignuća drugih ljudi posmatrate kao svoj benčmark, poredite sebe samo sa samim sobom.

-prihvatite pozitivne varijante termina “šta bi bilo, kad bi bilo”. Depresiju možemo često sami izazvati, ako uvijek pretpostavljamo da će se dogoditi nešto najgore. Kada god pomislite “šta ako ja to ne mogu”, pokušajte da razmišljate pozitivno i zapitajte se šta bi bilo kada biste vi to mogli.

-nagradite i najmanja dostignuća. Primijetite ih i pohvalite sami sebe. Bilo da je u pitanju vježbanje u trajanju od pet minuta ili završavanje kupovine. Na taj način ćete moći sebe da vidite u boljem svijetlu, što će pojačati vašu produktivnost.

-nemojte se plašiti promjene. Depresivna osoba će pojačati svoj negativni način razmišljanja, jer joj je on poznat i bezbjedan. Kako biste se oslobodili toga, morate shvatiti da je promjena ponekad neophodna i pozitivna stvar, koja vam pruža nove prilike. Za početak, promijenite svoje poimanje stvari. Probleme posmatrajte kao izazove, a greške kao prilike za učenje.

-fokusirajte se na ono što imate, umjesto na ono što vam nedostaje ili što ste izgubili. Depresija će nas navesti da se fokusiramo na svoju prošlost i sve ono za čim žalimo. Važno je da podsjetimo same sebe na sve one stvari koje imamo.

Termin nasmijana depresija je po svemu sudeći u usponu. Može li naizgled srećna osoba biti depresivna?

To je vrlo vjerovatno. Osobe koje su depresivne teško izražavaju svoja osjećanja ili traže pomoć, jer ih je strah da će ih društvo osuđivati ili vidjeti u lošem svijetlu. Oni možda neće ni priznati svoja depresivna osjećanja i na taj način će se boriti sa neželjenim emocijama. Oni će imati snažan osjećaj odgovornosti kako bi ispunili očekivanja drugih ljudi, vjerujući da ih moraju zadovoljiti, a ne brinuti. Samim tim, oni će nabaciti osmijeh poput fasade, kako bi sakrili svoje interne ranjivosti, što često prolazi nezapaženo sve dok nije prekasno.

Šta nam govori da je jedna osoba depresivna? Koji su znaci upozorenja?

Prvi znak sa kojim se uobičajeno susrećemo jeste trenutak u kom se jedna individua povlači u sebe i nema interesovanja za ljude, stvari ili aktivnosti u kojima je nekada uživala. To može biti i pad produktivnosti na poslu, jer im je teško da ustanu iz kreveta i započnu svoj dan. Oni će možda konstantno imati tužan izraz lica, biti osjetljivi na negativne vijesti ili događaje, kao i pretjerano srećni za pozitivne stvari. Drugi ozbiljni simptomi uključuju znake koji ukazuju na samopovrijeđivanje. Takođe, takve osobe će zapostaviti svoje dobro stanje, a ispoljiće i impulsivno i destruktivno ponašanje.

Šta jednu osobu dovodi do razmišljanja o samoubistvu?

Osobe sa idejom o samoubistvu uglavnom gube svoje svrhu u životu i smatraju da nemaju za šta da žive. Oni se osjećaju odvojeno od čitavog svijeta i svih drugih ljudi, osjećaju se odbačeno i nevažno. Tu su takođe osobe koje smatraju da su probale sve druge opcije, vjerujući da nema drugog rješenja. Oni su uglavnom doživjeli neki strest poput gubitka voljene osobe, trauma, raskida ili fizičke funkcije.

Ako mislimo da je neko iz našeg okruženja depresivan, šta možemo uraditi?

Slušajte ih i saosjećajte se sa njihovim borbama. Nemojte umanjivati njihov bol i pretpostavljati da znate kako se osjećaju. Redovno ih kontaktirajte, bez nametanja i nemojte zadržavati svoju distance, misleći da ih vi možete uznemiriti. Pitajte ih šta im je potrebno, a nemojte im govoriti šta moraju da rade. Otvoreno razgovarajte o samoubistu i nemojte izbjegavati tu temu kada je ta osoba pomene. Naglasite njihove snage i sve što mogu ponuditi svijetu, nemoje ih osuđivati ili kriviti zbog njihove slabosti. Ohrabrite ih da potraže pomoć i podijele svoje probleme, nemojte ih podsticati da ih potisnu ili da očvrsnu.

(grazia.rs)

pročitaj više

Logoped dr Nataša D. Čabarkapa objasnila je kako da pomognete djetetu da prevaziđe strahove od zubara, ljekara, čudovišta, buke. Da li smo od straha napravili bauk ili strašno čudovište ili samo iluziju neproživljenih životnih situacija?

Svako od nas je imao neki strah dok je bio mali. Neki su dolazili iz strepnje od nepoznatog, glasnog ili od priča kojima su nas naši stariji zastrašivali kada smo bili nevaljali. Emocije su tu, uvijek!

Pomozimo djetetu da ih prepozna, imenuje, razlikuje. Upoznavanjem emocija, lijepih, prijatnih i onih manje prijatnih, kao i razgovori o svim emocijama pomažu djetetu da bolje razumije sebe i svijet oko sebe, uči da se izrazi, da pomogne sebi kada ga osećanja ‘preplave’. Prepoznavanje i imenovanje osjećanja je osnova mentalne higijene.

Nerijetko se iza ‘Muka mi je’ ili ‘Boli me stomak’ krije neka neprijatna emocija koju dijete ne umije da verbalizuje. To se dešava i nama odraslima.

Strah je urođena emocija, nešto sa čime se svako od nas rađa, a tokom života učimo da pozitivne i negativne emocije kontrolišemo i savladamo. Za zdraviji i ispunjeniji život važno je da prepoznajemo sebe i druge, prihvatamo svoja i tuđa osjećanja, pomažemo sebi i drugima u osjećajnoj sferi.

Jedan od načina da sa djetetom vježbamo prepoznavanje i razlikovanje osjećanja, kao i da razvijamo strategije za nošenje sa neprijatnim emocijama, jeste da kroz vizuelni prikaz situacija u kojima su djeca, tumačimo tu situaciju, zaključujemo iz nje i smišljamo načine djelovanja.

U logopedskom centru multidisciplinarnim pristupom u saradnji sa logopedom i psihologom to radimo kroz zajednički opis slike i postavljanje pitanja koja su u vezi sa tim. Psiholog radi na oživljavanju socioemocionalnog doživljaja priče i situacije koju smo dali, dok logoped radi na govorno jezičkom izražavanju i verbalizaciji emocija u kojoj se dijete našlo, sa kojom se bori i koju treba da prevaziđe.

Pa tako možemo da pitamo: Kako se ovaj bata osjeća? Zašto se uplašio? Šta misliš, šta može da uradi da bi mu bilo lakše? Kada si se ti tako osjećao? Šta si radio? Da li se plašiš još nečega?

I naravno, navođenjem svojih primjera i strategija pomažemo djetetu da pronađe svoje. Za to možete koristiti primjere crteža koje smo mi izabrali, ali i knjige koje već čitate svom djetetu. Vidjećete, to može biti novi način čitanja knjiga. Za obradu situacije iz djetetovog života koje ja bila izazovna, takođe možete napraviti crtež te konkretne situacije, pa zajedno sa djetetom na ovaj način proći kroz situaciju i bolje je razumjeti.

Savjet logopeda dr Nataše D. Čabarkape: Ne stvarajte svom djetetu vještački strah, na primjer strah od zubara, od logopeda, mraka, jakog zvuka, čudovišta, buke. Prilagodite svoju životnu situaciju i trenutak sa svojim djetetom koji ga je uplašio na pravi način, tako što ćete ga upoznati sa situacijom sa kojom će se susresti. Na primher, ukoliko dijete treba da ide kod zubara, ljekara, logopeda, objasnite mu šta će ga dočekati i šta će mu se desiti kada uđe da popravlja zube, da dobije vakcinu, pregleda grlo, dođe na logopedsku procjenu.

(yumama)

pročitaj više