Crnogorski glumac Momčilo Otašević gostujući u emisiji kod kolege Božidara Zubera, govorio je o svom prvom pijanstvu, mladosti, ali i roditeljstvu i djeci.
-Omiljena uloga mi je uloga oca. Uživam u tome, zna ponekad biti i naporno i zahtjevno i fizički i psihički. Prelijepo je i uživam u njihovoj sreći i prvim iskustvima, otkrićima, ona iskra u oku- rekao je emotivno Momčilo Otašević.
Rođeni Cetinjanin, svaki trenutak kada ima dođe da obiđe roditelje i prijatelje.
-Cetinje mi je omiljena destinacija. Praznike sam proveo fenomenalno. Možda nekoliko puta zbog poslovnih obaveza nisam bio na Cetinju kada je Badnji dan i Božić. Ove godine jesam i strašno sam ponosan i srećan što sam uspio da odem sa ocem i sinom da uberem badnjak jer je to tradicija koja se nastavlja. Jakša je jednom udario, kasnije se zabavljao po šumi dok smo mi odradili sve što treba. Lijepo mu je bilo- rekao je Momo gostujući na Televiziji “E”.
Glumac se zatim prisjetio svog prvog, ali kako kaže, i posljednjeg pijanstva.
-Cetinjski blamovi nisu za priču, to je nezgodno malo. Osamnaesti Draškov rođendan, ja imam 14 godina, prvi srednje. Popio sam nekoliko đus votke, što je tada za taj organizam bilo dovoljno da budeš na vrh glave. Došao sam kući, pitali su me šta sam pio jer su vidjeli da se ne ponašam baš normalno. Rekao sam: “Dvije koka-kole i jednu fantu”. Kako je išao razgovor dalje, ja sam pojačavao i pričao da nisam pijan. I onda mi je bilo zabranjeno narednih 7 dana da se javim drugarima, ni kroz prozor nisam smio, iz kuće nisam smio da izađem. Ne sjećam se samo da li su me prebili oboje ili samo otac- kroz smijeh je ispričao Otašević.
Kako ponosno ističe, popularnost i slava ga nisu promijenili.
-Zbog njih ostaneš isti. Imamo grupu na Vajberu koja je stara koliko i on. Zove se “Neću pasoš, vrati mi kusur”, to je naša interna fora koja je ostala. Svakodnevno smo na toj grupi, gdje god da sam na tu grupu se piše. Podrže me i na premijerama filmova i predstava. Dođu do Zagreba da se i družimo, i utakmice kad su. Držimo se, ne daju me, ne dam ni ja njih- priča Otašević koji se slaže sa činjenicom da je odrastao u drugačijem vremenu od svoje djece sada.
-Rođeni smo u drugo vrijeme, pa ih nije bilo. Vrikeme na kompjuteru mi je bilo veoma ograničeno. Igrali smo fudbal na ulici. Oni sad kad dođu na Cetinje kod muzeja znaju da je to slobodna zona i uživaju. Bezbrižan sam. Ove godine je bilo prelijepo sa klizalištem. Koliko smo mi uživali u nekoj drugoj slobodi toliko oni imaju neku svoju slobodu i stvari koje mi nismo imali.
Glumac je priznao i da ima jednu manu, ali joj je vrlo brzo našao lijeka.
-Emotivan sam po prirodi, ali ima jedna fora. Naučio sam da kad me uhvate emocije samo se ujedeš za jezik ili obraz- kroz osmijeh kaže Momčilo koji je na kraju ipak zaplakao kada je ugledao na ekranu druga Petra.
-Rastužio si me jer obično imam naviku da mu se javim kad dolazim. Odgovor na Petrovo pitanje je hodam drugim mjestom po kući i držim male prste ko juče da naprave prve korake čvrste.
Kako kaže, znao je da će se baviti glumom, ali je bilo potrebno određeno vrijeme da se to i iskristališe.
-Gluma je moja prva ljubav, od 13. do 18. godine sam se amaterski bavio i uživao u tome. Sa 18 godina trebalo je nešto upisati, ali na Cetinju nije bilo glume te godine. Drugarica je išla za Rim da studira političke nauke, ja joj rekao da ću ići sa njom i da ću s njom uporedo učiti i završiti iako mene nimalo nisu zanimale političke nauke. Tačnije, međunarodni odnosi, to me baš ne zanima. Pao sam prijemni tamo. Međutim, ja sam za svaki slučaj upisao pravo u Podgorici. Upisao sam, ali nisam na budžet upao. Zovu me roditelji pitaju šta ću, a ja kažem: “Ništa, ja ću godinu dana ovdje biti da vidim kako se živi. Odvojen od kuće, da malo osjetim. Dogodine ću nešto upisati”- priča Otašević i nastavlja:
-Dogodine se i dešava, upisao sam arhitekturu i glumu za prijemni. Najbolji drugari su mi studirali arhitekturu tako da sam od njih malo gledao. I kada sam izašao na prijemni, pobijedila je gluma. Kada sam izašao na taj prijemni i krenuo te monologe, osjetio sam se predobro i slobodno. Samo sam rekao: “To je to što hoću da radim u životu”. To je savjet koji bi rekao mladima, samo da se bavi nečim što voli jer će sve biti lakše.
Naglašava da su mu roditelji bili veliki oslonac i da je zahvaljujući njima ostao skroman.
-Puno, ali na neki lijep način. Nisu mi dali da poletim, a opet sa druge strane uskakali su mi kad god je trebalo. Dolazili su na premijere po više puta jer sam radio i nije me bilo pa jedini način da me vide bilo je da dođu na predstavu- kaže Momčilo, a zatim se osvrnuo i na svoje glumačke uloge:
-Najdalja uloga mi je sigurno bila tetka Beliza jer nikad do tad nisam igrao žensko. Najsličnija mi je uloga u “Budvi na pjenu od mora” jer sam bio u tim godinama nisam baš imao iste probleme, ali slične, što se kaže lake dječačke probleme.
Na pitanje koje su mu želje, glumac je ostao skroman te otkrio da ima samo jednu.
-Želim samo zdravlje, i sebi i drugima- završava Momčilo Otašević.
