Komemoracija povodom smrti Isidore Bjelice održana je u Sava centru, gdje su došli prijatelji i rodbina.
Neutješna Isidorina djeca Lav i Vila, kao i otac Dimitrije i majka Nevenka, te suprug Nebojša, još ne mogu da vjeruju da nje nema.
Spisateljica koja je umrla u 52. godini za sobom je ostavila porodicu, ali i veliki trag u savremenoj književnosti.
– Isidora je bila najveći intelektualac, najviše smo od Isidore učili o ljubavi, zalagala se da se ljubav kao predmet uvede u škole. Bila je borac. Među našim zadnjim prepiskama napisala mi je da smrt ne postoji, da je to premještaj. Bila je vanvremenska, vanserijska, bila je apsolutno svoja, ali u isto vrijeme naša – rekla je Dragana Papić Grujić, dok su se u sali čuli jecaji.
– Imala je vremena uvijek za prijatelje, dok je čekala hemioterapiju ona je mene tješila i davala mi nadu. Voljela je da se druži i da se zabavlja. Isidora je jako voljela pjesmu “Ivanova korita”, gde jedan stih kaže “ne pomažu ni ljekari ni travari”, a mi smo pjevale “ne pomažu ni ljekari ni šamari”. Ovo je nije “zbogom”, ovo je “doviđenja”. Volim te Isidora i hvala ti što si bila moja prijateljica – rekla je Isidorina ljekarka i dugogodišnja prijateljica, na komemoraciji u Sava centru.
Isidora Bjelica preminula je nakon sedam godina duge borbe sa rakom, a posljednja dva mjeseca života provela je kod roditelja Nevenke i Dimitrija u bloku 45, u ulici Jurija Gagarina.
Nakon komemoracije, danas je kremirana na Novom groblju u Beogradu.
tekst i foto: N.Vuksanović
