Crnogorska evrovizijska delegacija, na čelu sa našom ovogodišnjom predstavnicom Vladanom Vučinić, otputovala je za Torino, gdje ćemo sa moćnom baladom “Breathe” (Diši), u drugoj polufinalnoj večeri, 12. maja, pokušati da prokrčimo put do finala 66. Eurosonga (na programu 14. maja).
Ovo evrovizijsko putovanje za Vladanu je nadasve lično, jer je pjesma, ujedno i muzički omaž svim žrtvama korone, prouzrokovana gubitkom. Smrt majke, koja je, kako je pjevačica ranije objasnila, rezultirala “dodirom anđela sa neba”, a potom i nastankom ove numere.
“Bolno je pjevati je i misliti o njoj, napisala sam je u dahu i bila začuđena momentom otkud mi dolazi sama, zajedno sa melodijom, te stoga to iskustvo mogu nazvati iskonskim“, priznala je u razgovoru za Standard Vučinić.
Istovremeno, ona pojašnjava koliko je bitno bilo, u vrijeme pandemije, ispričati ovu, njoj, intimnu i ličnu priču.
“Bila sam jako bijesna u tom periodu na ljude oko mene, na ljude na ulici, u prodavnici, kafićima, znajući da neko tamo u Kliničkom ne može da diše, dok se oni skroz nonšalantno ponašaju i ne mare da od svakog pojedinca zavisi život drugog, i to ne život samo starijih ljudi, već svih nas. Zato u pjesmi pominjem sebičnost ‘to act so selfishly is unforgivable’ (ponašati se toliko sebično je neoprostivo). Za mene je to ponašanje stvarno bilo neoprostivo. Iako ne volim što se u svoj ovoj priči pominje moj privatni momenat, nisam ga mogla zaobići jer sam osjećala da mi je dužnost da to pretočim u nešto, u ovom slučaju, kroz muziku“, prisjetila se ona.
Priznaje da isprva nije imala nikakva očekivanja, ali je u nekom trenutku bila prijatno iznenađena lijepim komentarima na račun numere i njenog vokala, jer prema njenim riječima “mi obično prolazimo prilično nezapaženo”.
Pohvale stiže i na račun spota. Numeru prati sjajan spot, koji fantastično korespondira sa njenim glasom, ali i emocijom pjesme.
“Spot je zaista sve fascinirao i činjenica da imamo tako mladog talentovanog režisera Gojka Berkuljana, koji može da stane rame uz rame sa svjetskim produkcijama. Sa punim povjerenjem prepustila sam su realizuje ideju, kojoj sam od samog starta vjerovala. Kao i njegovom entuzijazmu. Ispostavilo se da me osjećaj u radu sa kreativcima ne vara”, naglašava ona.
Kada je riječ o promociji numere, pred odlazak u Torino, naša delegacija se mahom koncentrisala na inostrano tržište, a pjesma je prepjevana na nekoliko jezika. Vučinić ističe da “ništa nije rađeno slučajno ili iz nekog hira”, te da je svaki korak bio unaprijed dobro promišljen.
“Evrovizijska pjesma treba da bude usmjerena na strano tržište, jer njom se zemlja predstavlja Evropi, u tome je poenta, sem ukoliko izvođaču nije cilj da napravi hit u svojoj zemlji, što meni nije bila zamisao. Ja sam otišla sa idejom da pošaljem poruku prije svega na engleskom jeziku, kao zvaničnom jeziku, na kojem nastupa 80 odsto zemalja na ovom festivalu. Italijansku sam odabrala jer znam jezik, jer je to domaćin, jer smo komšije, jer je melodičan, zato što simfonijski aranžman odgovara najviše njemu. Finsku verziju pak, snimila sam na sugestiju svog kreativnog tima i nagovor prijatelja iz Finske koji su adaptirali tekst, i meni je bio izazov da pokušam da pjevam na nekom meni sasvim stranom jeziku, ali opet iz one zemlje koja može za nas glasati u polufinalu“, ističe pjevačica.https://www.youtube.com/embed/7e3GiXy7SLc?feature=oembed
A koliko ju je sputavala činjenica da je naša delegacija na raspolaganju imala jako mali budžet i kako je tim uspio to da nadomjesti?
“Sponzorstvima. Da smo se oslonili samo na budžet Javnog servisa, sve što smo uradili ne bi ni upola izgledalo kako sada izgleda. Prije svega mislim na pomoć SZO-a, koji je finansirao zvanični spot, zatim hoteli Bianca i Avala koji su finansirali video za italijansku verziju pjesme. Biće i drugih sponzora kojima ću se zahvaliti nakon nastupa, jer će nam pomoći da nastup Crne Gore i moje izvođenje izgleda drugačije nego svih godina do sada“, priča Vladana.
U fokusu scenskog nastupa u polufinalu je ona, ali i sama tema pjesme, otkriva pjevačica.
“Nema plesača, rekvizita i slično. Želimo da se gledalac fokusira na ono što želim da poručim u ta tri minuta. Ipak, biće elemenata na sceni, koji vas neće ostaviti ravnodušnim, samo još uvijek ne mogu da ih otkrijem. Neka ostane iznenađenje za 12. maj“, zagonetna je naša ovogodišnja predstavnica.
Šta bi za nju lično značilo finale, samim tim i za Crnu Goru? Kakve su prognoze, s obzirom na to da je polufinalna grupa u kojoj se nalazimo izuzetno jaka?
“Kao i svaki izvođač koji će nastupiti u Torinu, voljela bih da uđemo u finale. Najprije zbog ljudi iz Crne Gore, da se ona pomene još jednom, da se istaknemo u moru različitosti, da dobijemo priliku, da malo skrenemo barem tog dana temu sa politike u državi, da se ljudi okupe sa porodicama i društvom u finalu i navijaju, da se vratimo zajedništvu… Ja lično sam se ostvarila samim tim što predstavljam svoju zemlju. Zahvalna sam samo na toj prilici, a sve preko toga smatraću darom sa neba“, poručuje Vladana Vučinić u razgovoru za Standard. M.R.
