Zoran Kalezić: Povukao sam se u miran život, danas živim tamo gdje sam rođen

Zoran Kalezić koji je važio za jednog od najpopularnijih pjevača, povukao se sa javne scene, a sada je otrkio zbog čega mu estrada postala “gorka” i šta je razlog njegovog povlačenja.

“Svuda u svijetu postoje privilegovane stvari, pa tako i kod nas. A, muzika je upravo to. Poput mene, Halida Bešlića i još nekoliko njih, muziku, estradu tako i danas doživljavaju, pa tu je i Tozovac, ali i Lepa Lukić, mada je Lepa u zadnjih par godina svoj kompletan život nekako izobličila. Naravno, ima pravo na to, ali nije za mene. Mi smo svi teško došli do naših uspjeha, a kada smo počinjali učili smo od najboljih, kojih više nema, a tu mislim na pokojnog Safeta, Zaima, Himze, Arsena Dedića, Dragana Stojnića, Tomu Zdravkovića… Danas sve to ne vidite na estradi i to je užasno”, ispričao je Kalezić.

Osvrnuo se i na trenutnu pandemiju:

“U mom životu dosta me toga pratilo i dobrog i ružnog, ali sam uvijek znao ko su mi prijatelji ili neprijatelji. Uvijek sam znao protiv koga se borim, a ovako neprijatelja ne vidim. Neki možda znaju protiv koga se bore, pa su možda zbog toga i privilegovani. Uglavnom, sve to sam prihvatio onako kako jeste. Ja sam se već duži period odrekao tih nekih slatkih kolača, a koji su postali gorki, i koje nudi estrada. Povukao sam se u miran život. Danas živim tamo gdje sam rođen. Svojevremeno me dragi Bog prosvijetlio da napravim svojim roditeljima kuću, a to sam uradio na njihov nagovor. Sada sam srećan što sam ih svojevremeno poslušao”.

On se potom osvrnuo na smrt kolege Džeja Ramadanovskog koji je preminuo 6. decembra u 57. godini u svom stanu na Dorćolu u Beogradu.

“Upravo ću se nadovezati na ono što sam rekao o estradi. Ma, koliko mi ga žao bilo, on je umro na vrijeme. Svi smo rođeni da bi umrli, neko prije, a neko ranije. Niko nikada neće više snimiti takve balade koje je Džej snimao. On je bio jedna vesela ljudska veličina, svakog uveseljavala. Imao je sve, dok je bio popularan oko njega je uvijek i u svakom momentu bilo oko dvadesetak ljudi, živio je punim plućima. Kada je sve to nestalo, kada su ga obuzeli neki poroci, svi su nestali oko njega, osim članova njegove uže porodice. To je užas i to je Balkan. Zbog toga mislim da je otišao na vrijeme, otišao je kao veliki Džej, a ne da ode totalno poražen od života. Ja zavidim ljudima koji tako na vrijeme umru”, rekao je Zoran.

Na pitanje novinara kako komentariše to što kolege koje nisu pomogle Džeju sada oplakuju njegovu smrt, kaže:

“Pa zbog toga da se od njega mrtvog, od tog velikog umjetnika i čovjeka malo očešu. Da uzmu malo njegove slave, a to je jedan balkanski primitivizam bez imalo dostojanstva. To je grozno da mnogi idu na sahrane, plaču da ih drugi vide. To je ispod svake ljudskosti i dostojanstva”, bio je direktan pjevač.

Related posts

Ostavi komentar