Živko Nikolić, nenametljivi stvaralac, dostojanstven i tih koji je zadužio djelima Crnu Goru

Živko Nikolić, nenametljivi stvaralac, dostojanstven i tih koji je zadužio djelima Crnu Goru

Prošlo je više od dvije decenije kako nije sa nama Živko Nikolić, cenjeni crnogorski filmski reditelj i scenarista. Rođen je 29. novembra 1941. godine u selu Ozrinići, u blizini Nikšića. Umro je 17. avgusta 2001. godine u Beogradu. 

U Herceg Novom je pohađao umjetničku školu ali i današnji Fakultet dramskih umetnosti u Beogradu.

Svoj prvi film “Beštije” snimio je 1977. godine. Posle čega snima mnogobrojne filmove, kao što su “Jovanu Lukinu”, “Čudo neviđeno”, “Ljepota poroka”, “U ime naroda”, “Iskušavanje đavola”. Ostavio je pečat i na televiziji. Serije poput “Đekna još nije umrla a kad će ne znamo” i “To kad uvati ne pušta” ostvarile su neverovatan uspeh.

Osvojio je preko 30 nagrada, neke od najznačajnijih su: Srebrni zmaj u Krekovu 1976. godine, Zlatne medalje 1976. godine i 1981. godine, “13. jul” Republike Crne Gore.

Bio je oženjen Vesnom Pećanac, srpskom glumicom. Zajedno su stvorili troje djece, sinove Petra i Luku i ćerku Mariju.

Foto: magazinnina.me

Koliko je bio dostojanstven i nenametljiv čovjek, svojevremeno je rekla i njegova supruga.

-Francuska akademija nauka godinama ga je stavljala na prvo mjesto liste deset najboljih dokumentarista svijeta, a ovdje niko nije htio da mu da novac za snimanje novog filma. Ali nije se žalio, bio je tih, dostojanstven, stidljiv, nenametljiv, nikoga nije htio da opterećuje. Bio je sanjar, on je u životu hodao snovima kao i u svojoj umjetnosti.

Koliko je bio vezan za svoj zavičaj, govori to što je sva svoja djela snimio na crnogorskom tlu.

Još nešto što govori o njegovoj vezanosti za korene jeste odluka koju je doneo pred sam kraj svog života, a to je da bude sahranjen među najmilijima u Crnoj Gori. Iako su svi predstavnici kulture bili za to da je zaslužio da počiva u Aleji zaslužnih građana ipak je ispoštovana njegova želja i danas počiva u Crnoj Gori, pored svojih Ogradića.

Pored toga što ga svi pamtimo kao izvrsnog umetnika i sjajnog čovjeka, vjerujemo da je ipak najznačajnije sjećanje na njega koje ima njegov sin.

-Živko je imao jedan mir, blagost, svaka njegova riječ je bila umilna, iskrena, i nijedna nije bila ni višak ni manjak.- rekao je Petar.

B.S.

foto; privatna arhiva

Slični članci

Ostavi komentar