Socijalna radnica i stručnjakinja za roditeljstvo Gen Muir tvrdi da prijetnje kaznama mogu da dovedu do nepotrebnog sukoba sa djetetom, a to dalje vodi do problema u odnosu sa njim.
Kao majka četvoro djece, Gen odlično razumije izazove sa kojima se suočavaju današnji roditelji, te je brzo naučila riječi koje i gvozdena vrata otvaraju.
Umjesto kazne, ona preporučuje korišćenje riječi “kada” i “onda”, za koje tvrdi da mijenjaju dječji pogled na situaciju i predstavljaju nagradu za izvršenje zadataka.
“Vaše dijete vas neće poslušati ako mu prijetite da ćete mu oduzeti konzolu za igrice svaki put kada mu je soba neuredna. Djeca nisu za stalnu saradnju. Oni bi trebalo da pomjeraju granice, a njihovo negodovanje zbog vaših naredbi je znak da se bore sa emocijama koje trenutno doživljavaju”, objasnila je.
“Ukoliko promijenite pristup i kažete ‘kad uradiš ovo, onda možemo da imamo ono’, veća je vjerovatnoća da ćete ostvariti prvobitnu namjeru”, rekla je.
Drugim riječima, kako kaže socijalna radnica Muir, bolje je da upotrebljavate fraze kao što su ‘kad se obučeš, onda možeš da se igraš’ ili ‘kad napišeš domaći zadatak, onda možeš da gledaš TV’”.
Ulogom majke Bosiljke u seriji “Pad”, crnogorska glumica Dubravka Drakić pobrala je simpatije domaće publike.
Dubaravka Drakić bila je prva generacija je Fakulteta dramskih umetnosti na Cetinju u klasi profesora Bora Stjepanovića, gde su između ostalih studirali i Andrija Milošević, Maja Šarenac, Ivana Mrvaljević…
-Prvi susret sa profesorom Stjepanovićem je bio u Podgorici u gimnaziji, pošto je ekipa koja je osnovala fakultet (matična komisija) na čelu sa profesorom Minjom Dedićem, profesorom Nenadom Vukovićem i Banetom Popovićem obilazila srednje škole. Pošto je to bio novi studijski program oni su po cijeloj Crnoj Gori objašnjavali maturantima šta je potrebno za prijemni. Ja sam bila tamo i prvi put sam vidjela profesora Stjepanovića . Bila sam fascinirana kako je on jednostavnim riječima nama objasnio šta je prijemni, šta kod sebe treba da ispitamo i vidimo i da obavezno dođemo na konsultacije. Ja sam to dobro poslušala i prvom prilikom otišla na Cetinje na konsultacije. Kada sam došla on mi je pružio ruku i rekao Boro Stjepanović. On je za mene tada bio legendarni profesor i glumac. To me je istovremeno blokiralo i oduševilo. Da je toliko prostupačan, orginalan i normalno ljudsko biće i da meni koja sam tamo neki kandidat pruži ruku i da me pogleda u oči. To mi je bio signal da pažljivo slušam njegova upustva i smernice. Redovno sam išla na konsultacije i davao mi precizno smjernice za prijemni- rekla je Dubravka Drakić koja je dodala da je osim profesora Stjepanovića imala podršku od glumice CNP-a Žakline Oštir koja je spremala za prijemni.
– Bilo je mnogo kandidata i uspela sam da položim. Prvi put sam polagala u Beograd 1994. u junskom roku i pala kao s kruške- rekla je kroz osmijeh Dubravka i dodala da nije izgubila godinu jer sticajem oklonosti te iste godine je bio prijemni na Cetinju.
-Ono što nas je prvo profesor Boro naučio jeste da je radnja u glumi prva, odnosno sve. Tu vrstu metodologije koju je profesor Stjepanović sa nama radio to je vrhunski. Kada imaš profesora koji prilazi glumi kao jedno od najtežijih, najozbiljnijih i najodgovornijih profesija onda ti shvatiš da to nije šala nego da je potrebna ljubav i odricanje. Red, rad i disciplina u našem poslu izgrađuju ono što je ključno, a to je profesionalizam. To je pokušavao od nas da izgradi, što je i za život dobro. Da si vrijedan, radan, odgovoran kako prema sebi, tako i prema drugima. S druge strane nam je govorio da je gluma igra – istakla je Dubravka.
Tokom razgovora sa kolegom Božom Zuberom u emisiji “Zvjezdana prašina” Dubravki se javila kuma iz inostranstva koju nije odavno videla, što je glumicu rasplakalo.
– Puno intezivnih, ljudskih sjećanja, veza me povezuje sa Anastasijom i sa njenom porodicom. To su moji prijatelji dok sam živa. I to što je rekla da jedva čeka da se vidimo me je pogodilo zbog toga što se nismo videle osam godina. Poslednji put u Njujorku- rekla je kroz plač Dubravka, koja je dodala da je ćerku rodila tamo.
– Sticajem životnih oklonosti preselila se u Ameriku. Baš si me iznenadio i hvala ti – rekla je dirljivo Dubarkva Božu.
Dubravka je godinama u skladnom braku sa pomorcem Savom Drakićem sa kojim osim ćerke Ines ima i sina Filipa.
– To je bio sticaj oklonosti. Ta 2000. prelazak u novi milenijum je za mene bio značajan. Tada smo se upoznali – rekla je ona, pa ispričala kako joj je jedna psihološkinja Maruška Drašković koja je držala radionicu na Žabljaku gde je prisustvovala sa kolegama rekla:
– Gdje se nađoše glumica i pomorac? Vi ste raspar po svemu. Kako je to moguće.
Ovu scenu je Dubravka prepričala kroz osmijeh pa nastavila:
– Šalu na stranu. Maruška mi je rekla kada se odnos gradi na povjerenju onda prostor i vrijeme mi određujemo. I mi se vodimo time da li tu razdvojenost prostornu i vremensku pretvorimo u kvalitet. To sve zavisi od naše odluke, želje, ljubavi, povjerenja, poštovanja. Imala sam veliku sreću da sretnem takvog čovjeka i da stvorim porodicu. Zahvalna sam na svemu što mi je dao kao ženi i osobi.
Na pitanje šta joj je najvažnije da nauči djecu, Dubaravka je odgovorila:
– Stalno se preispitujem. To je mnogo težak proces i kompilkovan.
Ona je dodala da joj ćerka ima 17, a sin 13 godina i da Filip pohađa Muzičku školu, koju je pohađala i mezimica.
– Ines je trenirala rukomet, sada Filip. Bave se sportom i umjetnošću. Sport u tim godinama treba djeci da bude radost, da bi se pravilno razvijala, držala… – rekla je između ostalog Dubravka.
Svaka vrsta emocionalnog maltretiranja i ponižavanja čvrsto je povezana sa psihijatrijskim poremećajima kod djece i adolescenata.
Psihičko nasilje teško je prepoznati – kako u istraživanjima, tako i u praksi. Zato su naučnici Medicinskog fakulteta u Lajpcigu sproveli i detaljnu studiju o psihološkim efektima koje zlostavljanje, zanemarivanje i emocionalno maltretiranje imaju na djecu i adolescente.
Primjeri emocionalnog maltretiranja su kada roditelji svoju djecu ekstremno ponižavaju, prijete da će ih smjestiti u dom ili ih okrivljuju za sopstvene psihičke probleme.
Fizičko nasilje između roditelja koje djeca posmatraju takođe igra ključnu ulogu.
“Rezultati naše studije pokazuju da psihičko zlostavljanje ostavlja teške posledice, teže od svih drugih oblika maltretiranja“, objasnio je autor studije dr Lars Vajt, koji predvodi grupu istraživača na Odeljenju za dječju i adolescentsku psihijatriju, psihoterapiju i psihosomatiku u Univerzitetskoj bolnici u Lajpcigu.
U studiji je učestovalo 778 djece i adolescenata. Čak 80 odsto njih prijavilo je da su iskusili psihičko nasilje, što znači da je ova vrsta nasilja najčešća kod djece. S tim u vezi, istraživači su dokazali i da od svih formi zlostavljanja, psihičko zlostavljanje ima najjači efekat na psihu djece i adolescenata, čak i u poređenju sa oblicima zlostavljanja kojima se posvećuje više pažnje, kao što je fizičko zlostavljanje.
Kod mlađe djece uzrasta 3 – 8 godina, emocionalno maltretiranje dovelo je prvenstveno do problema u ponašanju, dok kod adolescenata dovodi do depresije i anksioznih poremećaja.
Pored opsežnih intervjua, naučnici su analizirali dosijee iz kancelarija za brigu o mladima. Ti uzorci pokazali su da je 306 djece i adolescenata iskusilo psihičko maltretiranje, a 472 učesnika nije imalo to iskustvo.
Rezultati sugerišu da je rizik od razvoja mentalnih poremećaja nakon emocionalnog maltretiranja već povećan u ranom i srednjem djetinjstvu, što naglašava potrebu za ranom intervencijom.
Što se tiče svakodnevnog života, psiholog dr Vajt naglašava:
„Moramo da edukujemo roditelje tako da češće uzimaju u obzir perspektivu djeteta. Još prije 30 godina opšteprihvaćeno je mišljenje da djecu treba ostaviti da plaču i da ono što dožive u djetinjstvu ionako zaborave. Ali sve više dolazi do potpune promjene u stavovima i razumijevanja da moramo da dopremo do najmlađe djece kada pokazuju teške emocije, kao što su ljutnja ili tuga.”
