Tanja Bošković: “Žao mi je lijepih djevojaka koje su se izoperisale i sad liče na plastične viršle”

Glumica Tanja Bošković u svoje vrijeme važila je za jednu od najljepših žena na našim prostorima. Ona i danas važi za njegovanu i lijepu ženu.

Naime, glumica je istakla da voli ljepotu, ali smatra da je bitno da ljepota bude prirodna, pa se tom prilikom dotakla i teme koja je sve popularnija, estetskih korekcija.

“Meni je žao lijepih djevojaka koje su imale potencijal, ali su se izoperisale i sad liče na plastične viršle. Što se mene tiče, cio život se smijem i svuda idem pješke, to je tajna moje ljepote”, otkrila je jednom prilikom Tanja pa dodala:

“Ljepota jeste unutra. To nijedna od ovih sa silikonima u ustima, izoperisane, neće shvatiti o čemu im pričam. To je zaista smiješno. Zamislite te djevojke koje stavljaju implante u jagodice, grudi, ne znam gdje sve više… Šta će one da rode? O čemu se radi? I glupo je i nepotrebno. A tek žene mojih godina koje pokušavaju da ispeglaju bore! Šta pokušavaju sebi da kažu? Ove oči ne mogu da se prevare. Ja znam koji sam život preživjela. To mi je najljepše od svega. Znam i kad sam rđa bila i kad sam padala i kako sam mučena ustajala. I šta me briga?”, rekla je glumica u emisiji “Agape”.

pročitaj više

Tanja Bošković: “Volim neustrašivost, naš gorštački narod je Mediteran”

Svaki susret sa glumačkom divom Tanjom Bošković (68) je poseban, oplemenjuje, i zadivljuje njenom nevjerovatnom ljepotom i harizmom. Bogata filmska, pozorišna i televizijska karijera koja traje skoro pet decenija. Trenutno je aktuelna predstava Petra koja ostvaruje uspjeh u cijelom regionu, a za Tanju je posebna jer dijeli scenu sa kćerkom Lanom. Tanja proces pozorišne saradnje s kćerkom opisuje kao posebno iskustvo u kojem je Lanu posmatrala isključivo kao mladu glumicu koja ima svoj dar, što je željela ispoštovati. “Nije bilo savjeta. Tu se mora poštovati tuđi dar. Ona ima svoj, a ja svoj. Inače kad dolazim u kontakt s mlađim glumcima pazim šta i kako govorim. Jedno je naš porodični, a sasvim drugo naš kolegijalni odnos. Ona je vrlo osjetljivo umjetničko biće, baš kao i ja. Kroz cijeli proces smo njegovale uzajamno poštovanje i toleranciju.”

Zajedničko iskustvo

Usne joj se zatim šire u smijeh, pa dodaje kako je nakon odigrane premijere zahvalila Lani za zajedničko iskustvo, nakon čega ju je kćerka podsjetila da su kroz takve procese prolazile već nekoliko desetina puta. “Ona je sa mnom prolazila kroz takve procese otkako je naučila čitati. Svaki put. Moj odnos sa djecom je izgledao ovako – pričala sam s njima kao sa odraslim ljudima, govorila sam im šta me tišti i čini sretnom. Nisu uvijek sve razumjeli, ali smo o svemu razgovarali. Preslušavali su me prije svake predstave. Lana je prošla sve dječije bolesti u pozorištu. To je takođe važno. Često postoji predrasuda da se djeca glumaca apriori primaju u pozorište, ali to nije istina. Ne zaboravite da se veoma razlikuju djeca koja su odrasla u pozorištu i djeca koja prvi put dolaze u takve institucije. Lana je već s pet godina igrala prvu predstavu, malu Lolitu. Sjećam se da smo se jedne večeri vraćale kući, a vani je padala kiša. Nismo imale novca za taksi, a ona je propustila drugaricin rođendan kako bi odigrala predstavu. Pitala me: ‘Šta je ovo, jesu li ovo čari umjetničkog života?’. Prošla je i tu ružniju stranu, naučila je da gluma nije samo uvijena kosa, glamur i čokolade i cvijeće na poklon. Po tome se razlikuje od ostalih.”
Lanu, koja se prošle godine udala za dugogodišnjeg partnera, trenera Stefana Adžića, Tanja je dobila u braku sa sad već bivšim suprugom, rediteljem Dejanom Karaklajićem. Osim Lane, plod ovog rediteljsko-glumačkog braka je i 32-godišnji sin Đorđe koji živi i radi kao socijalni radnik na Floridi, a oženjen je anesteziologinjom Katarinom.

Vraćamo se na Petru, a Tanja je prepuna utisaka i izuzetno ponosna na uspjeh predstave: “Riječ je o jednoj interesantnoj temi, nema tako često predstava o majci i tri kćerke. Taj odnos je bogat. To je odličan komad u kojem ljudi mogu da se identifikuju s likovima. Ne volim politički teatar i koncepte, volim glumačko pozorište, igrati situacije koje smo dobili od pisca. To me zabavlja. Nemam više vremena za potrošnju na nešto što me ne zanima. To je komocija koju obezbijedite kada imate toliko godina”.
Razgovor skreće u pravcu dugogodišnje glumačke karijere, a Tanja ističe kako u 48 godina djelovanja ne postoji ništa što bi promijenila. Od pjevačice u filmu Balkan ekspres, lika po kojem je prepoznaju mnoge generacije, da spomenemo samo neka od njenih mnogobrojnih filmskih ostvarenja: Majstori, majstori, Čovek sa četiri noge, Policajac sa Petlovog brda, Rat uživo,Okupacija u 26 slika, Balkanska pravila, Volim te najviše na svetu, Peti leptir, kao i TV lik Lole Golubović u Srećni ljudi. Za dvije godine neće slaviti veliki jubilej jer smatra da nema razloga za slavlje. “Ja sam svoj život potrošila na glumu, sve što sam do sada radila je slava. Što sam živjela, to da slavim? Meni je svaki dan slavlje, meni je divno”. Dodaje kako planira susret s Goricom Popović i Brankom Jerinićem, trojcem koji je zajedno stupio na scenu 19. januara 1973. godine: “Otići ćemo na ručak nas troje koji smo živi, radosni i veseli. Prisjetićemo se tog dana kad smo zajedno počeli”.

Prizivajući sjećanja iz mladosti, Tanja ističe kako je ponosna na sliku koju decenijama nosi u glavi. Još kao mlada glumica prisustvovala je jednom od susreta književnika Danila Kiša i njegovih kolega u Ateljeu 212: “Mi koji smo imali sreću da to slušamo, nismo otvarali usta, osim kada se zaprepastimo. To su velika bogatstva koja su nam darovali. Danas se rijetko čuje prava rasprava, ljudi se svađaju i ne slušaju jedni druge. Tako jadno, tako siromašno. To je zapravo naše siromaštvo. Nemate potrebu da date, a samim time nemate potrebu ni za primanjem. Svako ostaje u svom tijesnom svijetu u kojem se njeguju strah i tuga”.

Govori nam kako upravo zbog toga nije bila sretna tokom prve godine pandemije, nazivajući sebe zavisnicom od zagrljaja i druženja. Samim time ne smatra da su snimci predstava uspjeli nadomjestiti ljudsku potrebu za kulturom za vrijeme pandemije: “To nije pozorište. To nije emocija ni misao, to je samo zabava. Pozorište može da bude zabavno, ali nije tako, ono služi nečemu drugom. Napolju se vrlo rijetko dešavaju čuda, a u pozorištu su svakodnevna. Odlazak u pozorište jeste i mora biti katarza. Umjetnost je oduvijek bila i ostaće pribježište. Pozorište će preživjeti sve”.

Na kraju, Tanja sebe opisuje kao ženu 19. vijeka, koja se nekako uspjela prilagoditi 20. vijeku, iako ju je pomalo žuljao, dok je već 21. nije pretjerano oduševio: “Ja volim neustrašivost, naš gorštački narod je Mediteran. Tu i kad se viče, viče se kao muzika! Polako odlazim s ovog svijeta i idem negdje drugo, to je jedno vrlo prijatno iskustvo. Nemam žal za mladošću, to gledam kao jedno teško prebiranje gdje imate mnogo snage i malo mudrosti. U mojim godinama je obrnuto. Sada je fizička snaga manja, što ne znači da ne mogu da letim!”.

(Gracija)

pročitaj više

Tanja Bošković odlučila da donira organe nakon smrti

Legendarna glumica Tanja Bošković podržala je peticiju o transplataciji organa „Donorstvo je herojstvo“ i objasnila zašto je potpisala donorsku karticu.

“Jako je plemenito kada shvatimo da onog časa kad krenemo na put ka Gospodu, tamo gdje odlazimo organi nam neće više biti potrebni, a nekome mogu donijeti život na ovoj zemlji”, objasnila je glumica i dodala:

“Dati, učiniti nešto za drugu osobu je osnovna stvar koju svi treba da uradimo”.

Tanja je svima nama očitala važnu lekciju o današnjim vrijednostima.

“Ova civilizacija je ponudila „ja“ kao početak, sredinu i kraj svega, a to nije dobro. Dozvoljene su laži, manipulacije, čak je to prihvatljivo ponašanje ljudi i pojedini smatraju da su mnogo pametni kada nekoga prevare. Zakazali smo kao roditelji, nismo našoj djeci uspjeli da prenesemo smisao našeg postojanja, a to je da ljubimo svoga bližnjega i učinimo ovaj svijet boljim. Čovjek sebi mora da postavi moralno pitanje: Šta mogu da učinim za drugog i kada ništa ne mogu za sebe”, zaključila je Tanja.

(n portal)

pročitaj više

Tanja Bošković: Plakala sam u tišinama, kada me niko ne vidi nakon prijekih pogleda i ružnih riječi

Tanja Bošković gostovala je u emisiji “Balkanskom ulicom”, a ovom prilikom govorila je o najtežim trenucima s kojima se susretala tokom života. Istakla je da nikad nije imala para, da je voljela da ih ulaže u djecu i prave vrijednosti, ali i da ni jednom nije bila zaprošena. Osim toga, odlazak tate nikad nije preboljela, a tuge ređale su se jedna za drugom…

“Najteže sam u životu podnijela tatin odlazak, međutim on je otišao srećan i bez straha, bez grča. Ali ja znam da je on sa mnom i vjerujem u boga i znam da je tu. Čak mi je usfalila briga oko njega, ona svakodnevna i sasvim prozaična. Teško mi padaju i krajevi, kad se završava jedan komad, onda prestajete da se svakodnevno družite sa ljudima, tako da mi i premijere teško padaju između ostalog”, ispričala je čuvena glumica te odgovorila na pitanje da li je ikada dobijala ljubavna pisma:

“Meni nikada niko nije pisao ta pisma, nisam ih zaslužila. Isto nikada nisam imala vjerenički prsten. Jedina osoba koja me je ikad zaprosila je bio Tika Stanić u predstavi “Očevi i oci”. Ni jedan prsten nisam bacila, jer ga nisam ni dobila. Recimo moja ćerka je sad dobila prsten i ja sam presrećna. Dobila je prosidbu kakvu žene mogu samo da sanjaju, meni su suze tekle”.

Tanja Bošković se s teškom gorčinom prisjetila da njenoj djeci nikada nije odgovarao njen duh i temperament. Kako ističe, ćerka joj je stalno govorila da se očešlja, jer je uvijek imala razbarušenu grivu dok su druge dame bile „uredne”…

“Nekad djeci uopšte nije odgovoralo što sam bila tako mlada. Lana je govorila kao mala, molim te kad dolaziš u školu očešljaj se, jer sam nosila te duge razbarušene kose, a druge žene punđe i kratke kose. U mladosti nisu voljeli što pjevam, stalno sam pjevala i igrala pa je bilo mama saberi se, ali sada mislim da im vrlo prija što sam ovakva. Oni su došli u godine kad mogu da podnesu moju različitost, ona nije jedostavna i ja nisam uobičajna mama. Imam utisak da se moja djeca prilično ponose mnome i zbog toga sam presrećna”, istakla je Tanja za emisiju „Balkanskom ulicom”, a potom otkrila da nikada nije štedjela novac.

“Para nikad nisam imala, pa ko je vidio bogatog glumca sem ako je trgovac. Nisam bogata i nikad se nisam bavila da to budem, ali sam bogata u potpuno drugom smislu. Žena sam koja troškari, volim da recimo napravim terasu, volim ljepotu i sve što sam zaradila uložila sam i dala. Odgajila sam svoju djecu, putovali su po bijelom svijetu, vrlo sam bogata u tom smsilu. A pare nisam skupljala za crne dane nikada, niti mi trebaju za tako nešto”.

Iako na prvu loptu ne djeluje kao osjetljiva osoba, Tanja je bila hipersenzitivna. Teško se nosila sa predrasudama, a zbog negativnih kritika znala je da plače u svoja četiri zida…

“Plakala sam u tišinama, kada me niko ne vidi nakon tih prijekih pogleda i ružnih riječi. Umjetnika možete ubiti pogledom, preživjela sam probe koje nikad neću zaboraviti. Desi se da probam neku ulogu, a ne mogu ništa, loše mi ide, ne razumijem. Sjedi koleginica ispred mene, drži noge na naslonu stolice i negoduje, radi ono “c,c,c”, e tad sam porasla. Inat je divna stvar”.

“Onda su odjednom na ova moja usta izletjele žabe krastače, zmijurine najgore, to je gnijev. Pala sam u pravi pravcati gnijev sa sve bacanjem namještaja sa scene, podivljala sam, ali sam odrasla. Tad sam se uspravila i rekla – pusti me na miru, ja sad probam koliko god da mi treba. Dozvoljeno je pokušati i ne uspjeti, dozvoljeno je i biti loš, baš me briga šta misli kritika”, ispričala je Tanja i dodala:

“Glupost je neizlječiva ali je dio moje ličnosti i to je strašno važno, sve muke mimo mene prođoše. Strašno je važno da znate u životu da sve dolazi od boga i radujete mu se. U životu me ništa nije unazadilo, nešto me okrznulo po malo, ali samo sam se malo potresla i to je prošlo. Ne okrećem se, pamtim i skupljam samo dragulje, a one kaljave škripce iz cipela samo istresete i zaboravite. Zaboravljanje ružnih stvari je ljekovito i jako važno za zdravlje. Samo od naših misli zavisi kakvi ćemo biti, naša sloboda je sloboda da izaberemo dobrotu, od nje se niko nije razbolio”, završila je Tanja svoju emotivnu ispovijest.

pročitaj više