Tanja Bošković: Plakala sam u tišinama, kada me niko ne vidi nakon prijekih pogleda i ružnih riječi

Tanja Bošković: Plakala sam u tišinama, kada me niko ne vidi nakon prijekih pogleda i ružnih riječi

Tanja Bošković gostovala je u emisiji “Balkanskom ulicom”, a ovom prilikom govorila je o najtežim trenucima s kojima se susretala tokom života. Istakla je da nikad nije imala para, da je voljela da ih ulaže u djecu i prave vrijednosti, ali i da ni jednom nije bila zaprošena. Osim toga, odlazak tate nikad nije preboljela, a tuge ređale su se jedna za drugom…

“Najteže sam u životu podnijela tatin odlazak, međutim on je otišao srećan i bez straha, bez grča. Ali ja znam da je on sa mnom i vjerujem u boga i znam da je tu. Čak mi je usfalila briga oko njega, ona svakodnevna i sasvim prozaična. Teško mi padaju i krajevi, kad se završava jedan komad, onda prestajete da se svakodnevno družite sa ljudima, tako da mi i premijere teško padaju između ostalog”, ispričala je čuvena glumica te odgovorila na pitanje da li je ikada dobijala ljubavna pisma:

“Meni nikada niko nije pisao ta pisma, nisam ih zaslužila. Isto nikada nisam imala vjerenički prsten. Jedina osoba koja me je ikad zaprosila je bio Tika Stanić u predstavi “Očevi i oci”. Ni jedan prsten nisam bacila, jer ga nisam ni dobila. Recimo moja ćerka je sad dobila prsten i ja sam presrećna. Dobila je prosidbu kakvu žene mogu samo da sanjaju, meni su suze tekle”.

Tanja Bošković se s teškom gorčinom prisjetila da njenoj djeci nikada nije odgovarao njen duh i temperament. Kako ističe, ćerka joj je stalno govorila da se očešlja, jer je uvijek imala razbarušenu grivu dok su druge dame bile „uredne”…

“Nekad djeci uopšte nije odgovoralo što sam bila tako mlada. Lana je govorila kao mala, molim te kad dolaziš u školu očešljaj se, jer sam nosila te duge razbarušene kose, a druge žene punđe i kratke kose. U mladosti nisu voljeli što pjevam, stalno sam pjevala i igrala pa je bilo mama saberi se, ali sada mislim da im vrlo prija što sam ovakva. Oni su došli u godine kad mogu da podnesu moju različitost, ona nije jedostavna i ja nisam uobičajna mama. Imam utisak da se moja djeca prilično ponose mnome i zbog toga sam presrećna”, istakla je Tanja za emisiju „Balkanskom ulicom”, a potom otkrila da nikada nije štedjela novac.

“Para nikad nisam imala, pa ko je vidio bogatog glumca sem ako je trgovac. Nisam bogata i nikad se nisam bavila da to budem, ali sam bogata u potpuno drugom smislu. Žena sam koja troškari, volim da recimo napravim terasu, volim ljepotu i sve što sam zaradila uložila sam i dala. Odgajila sam svoju djecu, putovali su po bijelom svijetu, vrlo sam bogata u tom smsilu. A pare nisam skupljala za crne dane nikada, niti mi trebaju za tako nešto”.

Iako na prvu loptu ne djeluje kao osjetljiva osoba, Tanja je bila hipersenzitivna. Teško se nosila sa predrasudama, a zbog negativnih kritika znala je da plače u svoja četiri zida…

“Plakala sam u tišinama, kada me niko ne vidi nakon tih prijekih pogleda i ružnih riječi. Umjetnika možete ubiti pogledom, preživjela sam probe koje nikad neću zaboraviti. Desi se da probam neku ulogu, a ne mogu ništa, loše mi ide, ne razumijem. Sjedi koleginica ispred mene, drži noge na naslonu stolice i negoduje, radi ono “c,c,c”, e tad sam porasla. Inat je divna stvar”.

“Onda su odjednom na ova moja usta izletjele žabe krastače, zmijurine najgore, to je gnijev. Pala sam u pravi pravcati gnijev sa sve bacanjem namještaja sa scene, podivljala sam, ali sam odrasla. Tad sam se uspravila i rekla – pusti me na miru, ja sad probam koliko god da mi treba. Dozvoljeno je pokušati i ne uspjeti, dozvoljeno je i biti loš, baš me briga šta misli kritika”, ispričala je Tanja i dodala:

“Glupost je neizlječiva ali je dio moje ličnosti i to je strašno važno, sve muke mimo mene prođoše. Strašno je važno da znate u životu da sve dolazi od boga i radujete mu se. U životu me ništa nije unazadilo, nešto me okrznulo po malo, ali samo sam se malo potresla i to je prošlo. Ne okrećem se, pamtim i skupljam samo dragulje, a one kaljave škripce iz cipela samo istresete i zaboravite. Zaboravljanje ružnih stvari je ljekovito i jako važno za zdravlje. Samo od naših misli zavisi kakvi ćemo biti, naša sloboda je sloboda da izaberemo dobrotu, od nje se niko nije razbolio”, završila je Tanja svoju emotivnu ispovijest.

Slični članci

Ostavi komentar