Od ponedjeljka djeca u Podgorici, Cetinju, Budvi i Ulcinju ponovo će preći na onlajn nastavu jer je u ovim gradovima, kažu nadležni, stopa kumulativne incidencije prešla 800 na 100.000 stanovnika pa se zbog toga pored zabrane rada kafića i kućnih okupljanja, privremeno obustavlja nastava i škole prelaze na sistem učenja na daljinu.
Tako će naši đaci samo nešto više od mjesec dana nakon što su krenuli u školu ponovo učiti od kuće.
Koliko je ova odluka u korist djece? Šta sa njom djeca gube a šta dobijaju?
Zdravlje djece jeste najdragocjenije,ali jesu li djeca iz ovih opština u kojima je stopa kumulativne incidencije prešla 800 na 100.000 stanovnika u riziku da ih roditelji koji rade zaraze? Da li ih zbog tog rizika treba odvojiti od roditelja?
Zašto je ova odluka donesena ako se svi slažu da su djeca, posebno osnovci,obustavljanjem nastave do sada već puno izgubila kada je riječ o usvajanju gradiva, socijalizaciji,stvaranju radnih navika?
Zašto djecu koja, kažu stručnjaci, rjeđe obolijevaju od koronavirusa i lakše ga prebole ako obole od njega treba odvojiti od škole? I uz to svi slažu da su nam djeca najbezbednija u školi jer se u učionici poštuju sve propisane mjere, đaci i nastavnici nose maske, održava se distanca između učenika, dezinfekuju se školske prostorije.
Od pojave koronavirusa kod nas prošlo je više od sedam mjeseci. Za to vrijeme nastava u školama je nekoliko puta prekinuta i prelazilo se na onlajn učenja. Na djecu starijeg uzrasta to je vjerovatno ostavilo manje posledica jer poznaju rad na kompjuteru, ali kakve će posledice ostaviti na osnovce?
Istina je da i u Evropi i kod nas korona galopira. Ipak, neke zemlje nisu prekidale nastavu u školama uprkos velikom broju oboljelih.
Je li upkos velikom broju oboljelih postojalo i kod nas neko drugo rješenje sem ovog koje je predloženo?
MN
