Prije tačno godinu dana,17. marta 2020. u Crnoj Gori registrovan je prvi slučaj oboljelog od korona virusa.Tačnije,tog 17.marta zabilježena su tri slučaja: Bili su to jedan bračni par koji se vraćao sa putovanja iz Španije i žena koja je doputovala iz Amerike. Pet dana kasnije koronavirus odnio je i prvu žrtvu.Od tada i prvih donešenih mjera u cilju sprječavanja širenja korona virusa prošli smo mnogo. I mnogo toga se promijenilo u našim i životima naših najmilijih, posebno djece.
Za proteklu godinu dana u Crnoj Gori ukupno je oboljelo 85253, a broj preminulih povezanih sa kovidom19 popeo se na 1169.
I u svijetu i kod nas počele su prve vakcinacije, uprkos tome broj oboljelih se ne smanjuje.
A Crna Gora je bila posljednja država u Evropi kod koje je te 2020.godine stigao kovid.
Evropa se već dva mjeseca borila sa njim.
Sjećate se sigurno koliko smo plakali gledajući tužne slike iz Bergama. Plakali i slali im riječi nade i podrške.
I dok broj oboljelih i umrlih kod nas iz dana u dan raste možda sada, baš ovoga trena treba da ponovo poslušate pjesmu „Rodiću se i ti ćeš se roditi ponovo“ Robija Fakinetija koju je prije godinu dana posvetio žrtvama koronavirusa u njegovom rodnom gradu Bergamu. Podnaslov njegove pjesme je –Za moj ranjeni grad.
I dok slušamo ovu pjesmo čvrsto odlučimo da ćemo i mi uraditi nešto za našu voljenu zemlju. Da ćenmo pomoći ljekarima,jedni drugima,sad kad je teško.
Da ćemo početi da nosimo maske, držimo distancu jer znamo da tako branimo i sebe ali i nejač,da čojstvo još stanuje ovdje!
Ne tražimo od odgovornih da nam pomognu da smanjimo gubitke, mada je štrajkovanje legitimno jer nam ono neće donijeti bolje sjutra, niti nas to bolje sjutra čeka na tanjiru.
Ostavimo naše djedove da mirno počivaju jer sve što su oni uradili nije naša zasluga. Zapitajmo se šta smo mi, pojedinačno uradili za dobrobit svih nas.
Umjesto ljutnje i podjela skupimo se u pesnicu. Možemo.
