Prosvetni radnici od danas u štrajku, ministarstvo ćuti, roditelji i đaci na čekanju, sluđeni

Sinoć negdje oko 19 časova neuspješno je završen sastanak predstavnika Sindikata prosvete i Ministarstva prosvete, nauke i inovacija.

Nakon sastanka na kome nije postignut dogovor predsjednik Sindiokata prosvjete Crne Gore Radomir Božović kazao je da će u ponedjeljak tj. danas početi štrajk prosvjetnih radnika.

“Od nas je traženo da odložimo štrajk, mi ne možermo da odložimo štrajk”, rekao je on iako je samo prije nekoliko dana kazao da, ako se postigne dogovor sa ministarstvom, istog časa će najavljeni štrajk biti obustavljen.

Nastavnici koji štrajkuju neće držati nastavu oni koji ne podržavaju štrajk držaće časove.

“Na direktorima je da organizuju nastavu, makar kod onog dijela nastavnika koji hoće da rade. Neka direktori vide postoji li način da se organizuje nastava rekao je predsjednik Sindikata.

Sluđeni roditelji i njihovi školarci čekali su sinoć zvaničnu informaciju da li će danas njihova djeca imati nastavu ili ne.

Sinoć tek oko 22. sati oglasilo se ministarstvo i izrazilo žaljenje što sa prosvetarima nije postignut dogovor a, članovi Savjeta roditelja su negdje isto u to vrijeme javili roditeljima da nastave u školama u danas neće biti.

Novi sastnak ministarstva Prosvete i Sindikta najavljeno je da će se održati u srijedu.

Većina nastavnika u srednjim školama nije u štrajku, ali jesu onu koji predaju u osnovnoj školi koja je zakonom obavezna!

Predsjednik Sindikata prosvete rekao je jutros gostujući na jednoj televiziji da se ne slaže da u ovom štrajku djeca najviše trpe. Najviše ispaštaju prosvetni radnici utvrdio je on, i počeo da nabraja koliko je prosvetnih radnika bez stana i tako redom. Ni riječi o djeci. Tako se otkrilo ono što svi odavno znamo. Posvećenost poslu, svjesnosti da bi se trebalo biti uzor mladim generacijama je manje važno od novca. I to ne važi samo za prosvetare već skoro za sve profesije u našem društvu.

Naravno, ima i svijetlih primjera poput učiteljice iz jedne osnovne škole u Podgorici koja je iznjedrila mnoge generacije i koja je uprkos tome što ne prima veću platu od ostalih kolega jutros uvela đake u svoju učionicu i tako djecu i svoj poziv stavila na prvo mjesto!

Gospodo prosvetari, imate pravo na svojih 10 posto dogovenog povećanja zarade ali ne na ovaj način- ne preko leđa djece. I molimo poštujte zakon jer kakav god da je dok se ne donese novi mora se poštovati stari. Učite djecu i tome da su uvijek u jednoj ruci prava u drugoj obaveze.

Gospodo iz ministarstva, hoće li obavijestiti roditelje idu li sjutra njihova djeca u školu ili ćete to učiniti u srijedu oko 22h? Hoćete li ih već danas obavijestiti kako će se do srijede i možda i poslije izvoditi nastava? Njihovo pravo je da znaju jer djeca nisu paketi. I Hoćete li građane obavijetiti šta kaže zakon u ovom slučaju i mora li se on poštovati?

MN

pročitaj više

Vedrana Rudan: “Djeci nakon smrti treba ostaviti samo dugove i pogrebne troškove”

Književnica Vedrana Rudan često komentariše aktuelna dešavanja, a svojim izjavama često privlači veliku pažnju.

Vedrana Rudan je sada u svojoj novoj kolumni govorila o djeci i nesvakidašnjim stavom izazvala brojne reakcije, a prenosimo je u cjelosti.

“Moj poljski prevodilac Gregor ispričao mi je fenomenalnu anegdotu. On i žena iznenada su dobili dvije karte za pozorišnu predstavu koju su svakako željeli vidjeti. Imali su malog sina, njihova teta čuvarica je srećom bila kod kuće. Zatražili su od nje da uskoči.

Rekla im je da može ali da neće jer pohađa kurs. “Kurs, kakav kurs?”, pitao je Gregor. Poljska je u to vrijeme ušla u Evropu. Kurs organizuje jedna evropska organizacija, svi koji ga polazimo moramo naučiti kako reći NE. Mogu čuvati malenoga ali neću.” Gregor je bio u šoku, nisu otišli u pozorište. Ja sam tada prvi put skontala da je najveći izazov svakome od nas kako u životu bez oklijevanja reći NE. Od moga razgovora s Gregorom prošlo je dvadesetak godina.

Doduše, nije lako otvoreno govoriti o izgubljenim bitkama. Kad smo već kod NE tu je riječ najteže izgovoriti u pravcu mesa našeg mesa. S jedne strane smo mi, umorni od života, neki od nas na odlasku, s druge strane su vampiri u punoj snazi. Mi njih volimo, ili mislimo da ih volimo ili smo povjerovali onima koji su nam rekli da je jedina neraskidiva veza ona između naših krvopija i nas.

A oni… Prijatelj je svoju kuću poklonio ćerki, bila je trudna, muž student, ona studentkinja u trideset i drugoj, ako ti neće pomoći otac, ko će? Djevojka se udala i uselila, moj prijatelj je uselio u podstanarski stan od trideset kvadrata, starcu u pedeset i devetoj malo treba, bivša žena živi u drugoj državi.

Prijatelj je srećan čovjek. Smije čuvati unuku, smije je voditi u vrtić, smije je voditi iz vrtića, smije s njom u svojoj garsonijeri provoditi svaki vikend jer njegova djeca, sad već na pragu četrdesete, studiraju”, povremeno čak i nešto rade. Kad prijatelj plati najam, režije i pasju hranu za svoju Lulu malo mu ostane za preživljavanje. To skriva od djece” tako da od svoje devedesetogodišnje majke posuđuje lovu da bi mogao hraniti unuku. Doduše, Lole će se morati odreći jer se stanari bune. Lola laje”, zidovi su tanki, prijatelj traži dobre ruke u koje će uvaliti svoju ljubimicu, nikako da ih nađe.

Svi njegovi vršnjaci koji imaju unučad traže dobre ruke za svoje ljubimce jer ne možeš hraniti i njih i unučad.

Prijateljica, zajedno smo išle u osmogodišnju školu, na pragu je sedamdeset i pete. Radi u Italiji. “Srećom, rekla mi je juče, zdravlje me služi, čuvam onog starca već dvadeset godina, ako umre djeca će mi crknuti od gladi.” Njena djeca su na pragu pedesete ali život je težak, život je skup, djeca djece traže svoje. Zato su nonu nagovorili da svoj stan iznajmi. Kad od Italijana dobije slobodan vikend spava na kauču kod djece u dnevnom boravku. Znam da im smetam ali mi to nikad nisu rekli.”

Komšinica je već tri nedjelje u domu. Dom je smrdljiva rupa, uski hodnici zakrčeni su kolicima u kojima sjedi usrana starčad koja pojma nema gdje je. Šezdesetosmogodišnja komšinica u punoj snazi spava u sobi s nepokretnom ženom koja urla čitavu noć. Svoju je kuću dala sinu, jadno pedesetogodišnje dijete ne može sa troje djece biti podstanar.

Srećom, dogovorila se s vlasnikom doma pa svakog dana autobusom ide u grad i čisti stanove da bi mogla plaćati dom. Važno mi je da su oni na sigurnom i da ih niko ne može izbaciti iz kuće.”

Juče je kod mene bio unuk Krešo. Otvorio je frižider: “Nona, nema kole, ti znaš da ja pijem samo kolu!” Ko te je*e”, rekla sam ispunjena nježnošću i ljubavlju. Nona”, sjeo je na kauč i digao noge na fotelju, vi imate i kuću i vrt i mačke, a mi živimo u onoj rupi, vas ste dvoje, a nas ima…” Reci tati da se goni u ku*ac!”

Davno sam napisala da djeci nakon smrti treba ostaviti dugove i pogrebne troškove. Niko me ne sluša. Ni ja samu sebe nisam slušala. U posljednje vrijeme gledam oko sebe i polako, nikad nije kasno, učim, učim, učim…”.

pročitaj više

Vedrana Rudan: “Ne možeš slikat gu**cu i klepetati o majčinstvu”

Vedrana Rudan kaže da joj moderno majčinstvo ide na živce, a evo i zbog čega.

Vedrana o svom životu, majčinstvu, djeci i unucima uvijek govori realno i do koske ogoljeno, što joj daje pravo da priča i o tome kako vidi današnje majke:

“Meni to moderno majčinstvo toliko ide na živce. Taj feminizam koji nije uopšte feminizam. To je nekakva poza kojekavih influenserki koje misle da je trendi boriti se za ženska prava a pritom pokazati i gole noge. Ja to osuđujem. Osuđujem i mlade majke koje svoju djecu doživljavaju kao projekat ili kao izvor bogaćenja.

Te majke, nemajke toliko uništavaju privatnost svoje djece da bi sebe istakle, ali ja znam iz iskustva da je majčinstvo krvavi posao i da ti ne možeš okolo da se slikaš gole gu*ice i klepetat o majčinstvu i biti istovremeno i majka. To jedno drugo isključuje.

Dakle, ti možeš govoriti o majčinstvu da bi prodala neka kolica ili dudu, ali sigurno dvije, tri žene koje nemaju nikakva ljudska prava brinu o tom tvom nesrećnom djetetu.

To je jedno licemjerje. Žene su postale nekakve hodajuće reklame, naduvane i izobličene lutke i sve ono protiv čega sam se ja borila. Ali mislim da se tu više ništa ne može popraviti. Žene su prestale da budu osobe, a postale su igračke u rukama kapitala i muškarca”.

pročitaj više

Kolumna, piše Vedrana Rudan: “Punoljetnoj djeci pokazati vrata”

“Djeca ne duguju roditeljima ništa”, svojevremeno je na svom blogu napisala spisateljica i kolumnistkinja Vedrana Rudan.

Njenu kolumnu objavljenu na portalu “Rudan.info”, prenosimo u cjelosti.

“Negdje na netu naletjela sam na ovu rečenicu. Napisala ju je Lisa Pontius, poznata influenserka, žena ima trideset i tri godine, mnogi čitaju njene objave.

Sviđa mi se teza. Bez ikakve zajebancije, sviđa mi se. Ni jedno dijete, naravno kad prestane biti dijete, roditeljima ne duguje ništa. Dijete je odrasla osoba kad navrši osamnaest godina. I baš bi bilo lijepo kad bi roditelji odrasloj osobi mogli reći: „Bivše dijete moje, ne duguješ mi ništa. Tamo su ti vrata. Srećan put!“

Svi ili gotovo svi moji znanci, da sebe vole i poštuju, s velikim bi zadovoljstvom pristali na takav rasplet odnosa sa svojom bivšom djecom. Ne volimo se i ne poštujemo se. Mi volimo djecu, djeca ne vole nas. Zašto ljudi imaju djecu? Životinje smo, u nama čuči zov divljine.

Kad smo mi mame prvi put stavile svoju bebu na sise niko nam nije rekao da će nam beba jednom postati stranac. Bivša beba će u vrtiću mlatiti ostale bivše bebe, krenuće u školu i biti loš đak, beba će se upisati u srednju školu, koliko koštaju instrukcije svi znamo, neki na fakultet. Što sam ono rekla, kad dijete navrši osamnaest, prestaje biti dijete. Na fakultet ljudi kreću u osamnaestoj. Jesu li perverzni roditelji koji plaćaju školovanje djeci koja to nisu? Ili je to „normalno“?

Većina bivše djece će se složiti da to jeste „normalno“. Njihovo je objašnjenje uvijek isto, „nisam ja tražio, tražila, da se rodim“. Ajmo se složiti, normalno je punoljetnim ljudima plaćati fakultet iako u mnogim zemljama to „djeca“ sama sebi plaćaju jer roditelji bivšoj djeci ne duguju ništa.

Gledam ljude oko sebe. Moje vršnjake i mlađe. Svi imamo tridesetogodišnju ili četrdesetogodišnju „djecu“. Poklanjamo im stanove, kuće, aute, odjeću, odjeću za njihovu djecu, nalazimo im posao. Keš, keš, keš! Nikad dosta keša. Neki roditelji pasu travu da bi od djece izmamili hvala. Nikad „hvala“ čuti neće jer „djeca roditeljima ne duguju ništa“.

I ne duguju. Mi roditelji, zaslijepljeni bezuslovnom ljubavlju koja ne graniči s perverzijom, ona jeste perverzija, postajemo bankomat doživotno osuđen na riganje novčanica. Što će nama telefonski poziv? Čokolada? Osmijeh? Cvijet? Zagrljaj? Mi smo svoje na ovome svijetu obavili. Izrodili smo neshvaćene genijalce koji bi bili turbo uspješni da žive u nekom drugom vremenu, da ih ne ubija korporacijski kapitalizam, da su završili neki drugi fakultet, da nisu u depri, da od nas dobiju pet hiljada eura, mi smo dali samo tri, da nisu djeca razvedenih roditelja, da jesu djeca razvedenih roditelja, da su djeca pokojnih roditelja…

Kad „djetetu“ u četrdesetoj isplatiš jednu od rata kredita koji mu do smrti nećeš vratiti, moraš imati na umu da „djeca roditeljima ne duguju ništa“. Ovih sam dana mnogo razmišljala o toj temi. Nešto se u meni definitivno prelomilo. Shvatila sam da me najzad, nakon toliko godina davanja koje se podrazumijevalo iako je proslava „djetetovog“ osamnaestog rođendana davno iza nas, uopšte nije briga hoće li neko prema meni biti pristojan ili mi ikad reći hvala.

Prosvijetlila me teza da mi dijete ne duguje ništa. Juče me prijatelj nasmijao. „Nazvao sam sina, rekao mi je: „Stari, na sastanku sam, nazvaću te za pet minuta. Već petnaest dana čekam da me nazove.“

„Ahahahaha.“ „Tebi je to smiješno“, čudio se? „Smiješno mi je, ja se više na ta sranja neću paliti.“ „Blago tebi.“

Da, blago meni. Imam muža, imam mačku, imam kuću, imam cvijeće. Dopizdjelo mi je boriti se za „ljubav“ četrdesetogodišnjeg djeteta do mog zadnjeg eura. Šta sam dala, dala sam. Naravno da sam pogriješila kad nakon duvanja u osamnaest svjećica nisam rekla: “Tamo su ti vrata“. Nikad nije kasno. Dobar je osjećaj pokazati vrata i dvadeset godina kasnije.

Lakše se diše”.

pročitaj više

Ovih 25 artikala će se prodavati po najnižim cijenama

U Crnoj Gori sjutra počnje kampanja STOP INFLACIJI u koju se uključilo šest maloprodajnih lanaca: Voli, Mercator, Laković, Domaća trgovina (Aroma, City, Conto), Franca i Megapromet.

Antiinflaciona korpa formirana je na način da sadrži najmanje po jedan artikal iz svake od 25 vrsta dogovorenih proizvoda u tabeli koja slijedi. Izbor konkretnog artikla iz definisane vrste proizvoda vrši sam trgovac i formira cijenu u skladu sa prethodno postignutim dogovorom sa Ministarstvom ekonomskog razvoja(trgovačka marža u maloprodaji ne treba da bude iznad pet odsto, dok je trgovačka marža u veleprodaji takođe limitirana na pet odsto).

Trgovac je u obavezi da vodi evidenciju o vrstama, cijenama i zaračunatim maržama na pojedinačne artikle koji ulaze u strukturu antiinflacione korpe i na zahtjev Ministarstva iste dostavi na uvid.

Svi trgovci imaju mogućnost da prošire listu proizvoda koji ulaze u sastav antiinflacione kopre, formiraju cijene prema postignutom dogovoru i o tome vode adekvatnu evidenciju, ali trgovac ne može skraćivati listu proizvoda.

Trgovac može mijenjati artikle u okviru iste vrste proizvoda u zavisnosti od raspoloživosti i zaliha, na mjesečnom nivou.

Trgovci će artikle obilježavati na poseban način, a Ministarstvo će obezbijediti odgovarajuću promotivnu kampanju trgovaca koji pristupe ovom sistemu snižavanja cijena.

Artikal ne smije biti pri isteku roka, ne smije imati manjkavosti niti bilo kakva oštećenja i ne smije biti lošijeg kvaliteta od prosječnog kvaliteta proizvoda određene vrste.

Predviđeno je da nove, snižene cijene u skladu sa dogovorom o “antiinflacionoj korpi” stupe na snagu sjutra, 21. marta i traju do kraja aprila, nakon čega će akcija biti produžena do 1. juna sa mogućnošću zamjene artikala.

O kojim se artiklima radi pogledajte OVDJE.

pročitaj više

Protest Udruženja roditelji: Posljednji čas da se kaže stop nasilju nad djecom

Na Trgu nezavisnosti u Podgorici je, u organizaciji te nevladine organizacije, održan protest zbog nasilja među djecom i mladima. Protestu su prisustvovali premijer Dritan Abazović i ministar unutrašnjih poslova, kao i poslanik Socijaldemokrata Boris Muguša i veliki dio predstavnika iz nevladinog sektora.

U Baru je, na Trgu Vladimira i Kosare. istim povodom organizovan protest.

Izvršna direktorica Udruženja, Kristina Mihailović, kazala je da je od presudne važnosti da predstavnici svih nadležnih zajedno definišu naredne korake.

“Smatramo bespotrebnim u ovom trenutku procjenjivanje da li nasilja ima više ili manje, jer svi živimo u ovoj zemlji i znamo sa čim se svakodnevno susrijećemo, zbog čega je važno promijeniti načine uticanja na ovu problematiku i prestati tražiti opravadanja, odnosno prebacivati krivicu na drugu stranu”, kazala je Mihailović.

Poručuje da su odgovorni svi, i da je zato i treba donijeti mjere koje se odnose na sve i obavezno nadzirati njihovu primjenu.

Bez nadzora primjene, tvrdimo, ništa neće promijeniti i zato predlažemo hitnu sjednicu Savjeta za prava djeteta o mjerama prevencije i suzbijanja nasilja među i nad djecom u Crnoj Gori, uvođenje novih vaspitnih mjera za počinioce i sistema nadzora njih i njihovih porodica i definisanje socijalnih usluga i servisa podrške za žrtve nasilja i njihove porodice”, navela je Mihailović.

Takođe je, predložila defisanje socijalnih usluga i programa postupanja sa počiniocima nasilja i njihovim roditeljima/starateljima, izmjenu zakonske regulative na način da jasno definiše odgovornost roditelja/staratelja, nadzor i kazne za njihovo nepostupanje I uspostavljanje sistema nadzora i kontrole rada nadležnih institucija – posebno uprava škola, i centara za socijalni rad, policije, tužilaštva, sudstva.

“Pojačan nadzor policije i svakodnevni obilazak i prisustvo policajaca u blizini škola, početak rada zaštitara u školama i uspostavljanje sistema video nadzora u svakoj školi i njihovim dvorištima, kao I ponovno uspostavljanje i primjena Programa za suzbijanje vršnjačkog nasilja i vandalizma u školama”, istakla je Mihailović.

Poručila je i da je neophodno sistemsko rješenje koje će obezbijediti veći broj stručnih radnika u školama – psihologa, pedagoga, socijalnih radnika… koji će biti podrška mentalnom zdravlju djece i mladih.

“Sistemsko rješenje koje će obezbijediti veći broj stručnih radnika na lokalnom nivou u savjetovalištima/centrima za mentalno zdravlje, koji će pružati psiho-socijalu podršku djeci i mladima”, kazala je Mihailović.

Prema njenim riječima, potrebno je i usvajanje podzakonskih propisa i početka primjene novih odredbi Krivičnog zakonika koje se odnose na počinioce djela protiv polne slobode maloljetnika (uspostavljanje registra, sistema nadzora počinilaca…).

“Ovo su mjere koje smatramo ključnim, a očekujemo i da predstavnici institucija i  prosvjetni i stručni radnici daju svoj doprinos predlozima na osnovu iskustva u radu. NE SMIJEMO DA DOZVOLIMO DA JOŠ NEKO DIJETE NASTRADA da bismo reagovali!”, zaključila je Mihailović-

Tokom protesta je poručeno da je ovo posljednji je čas da se kaže stop nasilju nad djecom.

„Organizovane tuče, pretučena djeca, droga, alkohol, puštanje na slobodu povratnika, neizanteresovanost institucija i porodica, minimalne kazne, dojave o bombama u školama, pedofili na slobodi, suicidi zbog nasilja…Zato najglasnije tražimo bezbjedne škole, bezbjedne ulice, strože kazne za počinioce , dodatne vaspitne mjere, odlučne akcije nadležnih, odgovornost porodice i institucija“, naveli su organizatori protesta.

Predsjednica Upravnog odbora Unije srednjoškolaca, Lana Lješković, rekla je da strašno da se u 21 vijeku dešavaju ovakve stvari i da se nekontrolisano odvijaju, bez rješenja i odgovora institucija i nadležnih organa.

„Smatramo da treba vratiti psihologe u škole, da treba edukavati više nastavni kadar i roditelje. Pozivam vas da razmislite o ovome što se dešava u našoj državi“, kazala je Lješković.

Profesor biologije Petar Špadijer, kazao je da ukupna društvena klima forsira nasilje.

„Najlakše je za sve oblike vršnjačkog nasilja optužiti škole kada god nemamo hrabrosti i znanja da prstom uperimo u prave adrese“, poručio je Špadijer.

On je rekao da su apelovali i da se vrati školski policajac.

“Odgovor policije je bio da nemaju ljudstva, a kasnije da ne znaju ko bi ih plaćao. Moram da ponovim rečenicu koju je nekad Evropa poslala crnogorskim zvaničnicima, a ona glasi: „Dosta je akcionih planova, radite nešto“”, zaključio je Špadijer.

Psiholog Radoje Cerović kazao je da današnji protest nije protiv „prirode“, već protiv institucija koje ne mogu da na nivou elementarnog arbitra garantuju poštovanje pravila.

„Mi te arbitre, institucije, nemamo suštinski razloga da poštujemo i to djeca osjećaju. Oni osjećaju nedostatak autoriteta, srozavanje na najniži mogući nivo svih onih koji bi trebalo da budu uzori. Sistem je tako danas napravljen da ste između nastavnika i djece i stvorili neprijatelje“, rekao je Cerović.

Kako je kazao, stvoren je sistem u kojem je uticaj pedagoga, nastavnika, direktora, mnogo daleko od mogućnosti da utiče na „mali prst mog ponašanja, a kamoli na to da prihvatim drugog i razmišljam o posljedicima prije nego bih ga udario“.

Prema riječima Cerovića, svi koji misle da će problem biti riješen ako se pozovemo na čast i tradiciju, moraju da se sjete da je to bilo rješenje u srednjem vijeku.

„Rješenje su institucije, kredibilitet, poštovanje pravila, i zato vjerujem, ako postoji nešto što bih volio da bude zajednička poruka, to je: evropske institucije, vladavina prava i suštinski kredibilan obrazovni sistem“, poručio je Cerović.

Glumica Branka Femić poručila je da potrebno svi glasno kažu da neće da ćute na bilo koji oblik nasilja.

„Najveća odgovornost je na političarima koji treba da prestanu da stvaraju atmosferu neprijateljstva i da rade svoj posao kako bi smo imali zdravo okruženje za odrastanje naše djece“, poručila je Femić.

Ministar unutrašnjih poslova, Filip Adžić, kazao je novinarima, da je evidento da sistem ima dugogodišnje probleme i da se nekad sporo i neadekvatne sankcije za bilo kakavu vrstu nasilja.

„Loše je što je povod okupljanja bio taj nemili događaj, ali je dobro da su ljudi reagovali, da su poslate ovakve poruke, kako bi alarmirali sve ljude koji jesu donosioci odluka, kako bi postupali strože“, rekao je Adžić.

Nakon protesta na trgu okupljeni su otišli do zgrade Vlade, a predstavnici organizatora protesta predali su Abazoviću kućice u kojima su navedeni njihovi zahtjevi i pisma roditelja.

PR Centar se medijskim praćenjem protesta Udruženja roditelji pridružio zajedničkoj borbi protiv nasilja kojem su izložena djeca.

pročitaj više

Sramna izjava Vladimira Jokovića: “Nemaju ni kučeta ni mačeta, ne možete glasati za nekog ko nema djecu”

Lider Socijalističke narodne partije i potpredsjednik Vlade u tehničkom mandatu i ministar Vladimir Joković dao je skandaloznu izjavu gostujući na Srpskoj televiziji.

“Ne možete glasati za nekoga da vodi vašu djecu, ko nema svoju djecu. Ni kučeta ni mačeta… Kakvu odgovornost, prema kome, pasoš u džep, mogu gdje god hoće da odu… Više ja i moj potpredsjednik Dragoslav Šćekić imamo djece nego čitav poslanički klub Demokrata”, skandalozne su riječi Jokovića, želeći da diskredituje Demokrate.

Reagovali su iz partije Alekse Bečića.

“Ako ste se ikada pitali kako izgleda potpuna izvitoperenost uma, vjerovatno je to ovo. A ovo nam je (i meni je teško da povjerujem) potpredsjednik Vlade. Što ako npr neko od nas ne može da ima djecu, Jokoviću”, upitao ga je na Tviteru poslanik Demokrata Danilo Šaranović.

Njegova partijska koleginica Zdenka Popović pitala je zašto ćute ministarke u Vladi.

“Zašto ćute poslanice SNP i URA na uvrede, stupidnosti i gadosti Vladimira Jokovića. Gdje ste da osudite ovakav fašizam jednog potpredsjednika Vlade i zatražite da odmah odstupi sa mjesta člana Vlade? Boli tišina vašeg ćutanja”, poručila je Popović.

Njena koleginica Tamara Vujović ističe da izjava potpredsjednika Vlade u tehničkom mandatu Vladimira Jokovića rupravo dokazuje zašto on nije kvalifikovan da obavlja nijednu ozbiljniju javnu funkciju. Ni da je predsjednik neke mjesne zajednice, a ne tzv. potpredsjednik Vlade.

Primitivni rječnik, retrogradne izjave instaliranih činovnika uznemiravaju javni prostor, napisala je na Tviteru potpredsjednica DPS-a Sanja Damjanović.

“Ipak, nemojmo da trošimo energiju na minimume, koji su bili poluga rušenja Crne Gore. Naša energija treba da se usmjeri na razvoj i mehanizam odbrane da nam se ovo nikada više ne desi. DPS je dinamika i garant razvoja, suvereniteta i EU sigurnosti. Možemo li da garantujemo uspjeh – možemo. Kada su u pitanju oblasti nauka, inovacije, tehnološki razvoj – tu smo – zajedno do SEEISTa, NTPa, doktorskih stipendija, Centara izvrsnosti, IPA fondova kroz EIP”, navela je Damjanović.

Takođe je reagovala i poslanica Socijaldemokratske partije Draginja Vuksanović Stanković.

“E moj Jokoviću pamet ti ne smeta da ovakve izjave daješ. A, znaš li Jokoviću da ima žena koje žele, a ne mogu da se ostvare kao majke?! Bolje je ćutati i biti smatran budalom, nego progovoriti i odstraniti svaku sumnju”, navela je poslanica SDP-a na Tviteru.

“Umjesto komentarisanja nepristojne i necivilizacijske izjave potpredsjednika smijenje ne 43.Vlade, navešću citat M.L.Kinga: “Ništa u svijetu nije opasnije od iskrenog neznanja i savjesne gluposti”, poruka je poslanika Socijaldemokrata Borisa Mugoše.

Predsjednica Foruma žena Socijaldemokrata Ivana Raščanin Radičević takođe je osudila ovu skandaloznu izjavu Jokovića.

“Sitna djeca kao mjerilo vrijednosti i doprinosa razvoja jednog društva – ovo je slika i prilika vrijednosnog sistema, tradicije i patrijarhata koji propagira potpredsjednik Vlade. U intervjuu za jednu medijsku kuću potpredsjednik Vlade sramno izjavi: “Kako može neko ko nema djece da vodi državu?” Ko nema, kako kaže, “ni kučeta, ni mačeta“. U preispitivanju nečijih kompetencija potpredsjednik Vlade Crne Gore koristi se time koliko ko ima ili nema djece – za nas žene kod Jokovića je vjerovatno  poželjno 3+ i to muške. Ništa kvalitet porodičnih odnosa. Ništa lični doprinos radom, ništa razvijanje servisa pomoći i podrške građanima”, ističe Raščanin Radičević.

Raščanin Radičević pita kakva je odgovornost potpredsjednika Vlade, koji izusti ovako nešto.

“Kakva EU. Ovo je the real thing! Totalna New age evropska, zelena vlada. Abazović i Joković, vazda za koplje ispred svog vremena”, zaključila je Raščanin Radičević.

Raščanin Radičević pita kakva je odgovornost potpredsjednika Vlade, koji izusti ovako nešto.

“Kakva EU. Ovo je the real thing! Totalna New age evropska, zelena vlada. Abazović i Joković, vazda za koplje ispred svog vremena”, zaključila je Raščanin Radičević.

Predsjednik Upravnog odbora Kvir Montenegro Danijel Kalezić podsjeća odlazećeg potpredsjednika Vlada Crne Gore da je, nažalost, potpredsjednik i onih koji nemaju djecu, ne mogu da imaju djecu, koji ne žele da imaju djecu, kao i onih koji su imali dijete ili djecu i nažalost su ih izgubili.

“Zastiđe je koga sve plaćamo i ko se sve uspio dograbiti vlasti”, poruka je Kalezića.

“Vjernik….. Hrišćanin….. Potpredsjednik Vlade…… Granica dna nikada nije konačna kada su u pitanju vrijednosti “tradicionalne Crne Gore”, poruka je istoričara Adnana Prekića.

A omladina Građanske inicijative “21-maj” poziva Jokovića da se suzdrži od daljeg “tralalajkanja i provaljivanja”.

“Javno obećavamo da ćemo mu na radni astal ostaviti primjerak ove knjige. Očekujemo da je pročita i da se javno izvini ne samo ženama nego svima bez djece”, naveli su oni na Tviteru.

(cdm)

pročitaj više

22 godine od NATO bombardovanja

Prije 22. godine,trećeg dana proljeća te 1999. godine, tačno u 19.45 sati počela je NATO agresija na tada Saveznu Republiku Jugoslaviju čiji je dio tada bila i Crna Gora.

NATO avioni,bez odobrenja Savjeta Ujedinjenih Nacija, poletjeli su iz svojih baza i prve bombe pale su na SRJ.

Mete bombardovanja su bile Beograd, Priština, Podgorica i nekoliko drugih gradova.

Prva bomba iz nevidljivih aviona, u Crnoj Gori pala je na danilovgradsku kasarnu „Milovan Šaranović“ i ubila devetnaestogodišnjeg vojnika.

Šest dana kasnije 30 aprila u bombardovanju Murina poginulo je šest civila među kojima troje djece, 14- godišnji Miroslav Knežević, 13-godišnja  Olivera Maksimović 10- godišnja Julija Brudar.

U novije doba nezapamćenoj agresiji koja je bez prekida trajala 78. dana tačan broj žrtava koje se mjeri hiljadama nikada nije utvrđen, a materijalna šteta u kojoj su teško su oštećeni infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri procjenjuje se od 30-100 milijardi

Posledice koje je bombardovanja ostavilo na građane i danas se osjećaju.

pročitaj više