Prije dva dana na društvenim mrežama pojavio se snimak u kome se vidi kako, naočigled dvoje maloljetne djece, policajci hapse njihovog oca u prisustvu radnika Centra za socijalni rad Podgorica, koji su djecu namjeravali da predaju majci protiv njihove volje kako piše u opisu videa.
Snimak djevojčice i njenog brata koji vrišteći, u suzama pokušavaju da spriječe odvođenje svog oca u zatvor u trenu se proširio društvenim mrežama i izazvao buru reakcija koje su, kako to obično biva kod nas,
stizale sa svih strana.
Minister rada i socijalnog staranja Milojko Spajić je istog dana kada se snimak pojavio na društvenim mrežama na svom twiter nalogu napisao:
“Najoštrije osuđujem sve učesnike jučerašnjeg događaja, i javno obećavam da ću učiniti sve kako bi se utvrdila odgovornost svih učesnika kao i sproveli odgovarajući disciplinski postupci!”
On je zamolio sve građane “da obustave svako dalje dijeljenje sadržaja ovog nemilog događaja i bar time zaštite djecu koja su već pretrpjela veliki stres zbog neodgovornosti i nemara službenih lica”.
Veliki broj građana se istog dana okupilo ispred upravne zgrade Opštine glavnog grada a kasnije ispred Skupštine Crne Gore tražeći da se otac djece koji je osuđen na zatvorsku kaznu od 30 dana pusti na slobodu.
Građani su poručili da će protestvati sve dok se otac djece ne pusti iz zatvora.
Pokrenuta je i online peticiju za hitan postupak vraćanja djece ocu.
Iz Glavnog grada su kazali kako oni nijesu nadležni za regulisanje prava staratelja i roditelja…
Iz Centra za Socijalni rad da je pokrenuto pitanje odgovornosti zbog postupanja socijalnih radnika…
Iz Opštinskog suda da je otac djece duži vremenski period odbijao da preda djecu majci ( što je i bio razlog njegovog odvođenja u zatvor) koja, kako su kazali, nju ne dobijaju…
Reagovalo je i Ministarstvo unutrašnjih poslova apelujući na sve nadležne organe da iskoriste zakonske mogućnosti i ,,da se u interesu djece omogući izlazak na slobodu njihovog oca“. Tvrde da je policija u ovom slučaju postupila zakonito, po hitnom nalogu suda.
Reagovali su i iz policije”Ističemo da je policija prema nalogu suda postupala isključivo prema ocu, a nikako i prema djeci koja su bila na licu mjesta. U ovako osjetljivim situacijama, nije dovoljno postupati samo zakonito, već nužno sa posebnom senzibilnošću i humanošću”, kazali su oni iako se na snimcima vidjelo kako uplakani dječak, dok mu policajci privode oca, vuče policajca za kaiš.
Oglasile su se i NVO.
Na društvenim mrežama rasplamsavala se bitka između onih koji su osuđivali oca drugih koji su osuđivali majku. U tom “ratu” riječi više se govorilo o partnerskim odnosima, ko je pametniji, ko je više obaviješten o slučaju, o svemu, a ponajmanje o djeci. A, jedino o njima je i bila riječ.
A svako ko je vidio snimak mogao je samo da osjeti beskraju tugu ali i gnijev. I svako od nas je morao da se zapita ko ima pravo da izazove dječju patnju? Šta je sa dječjim pravima? Gdje smo kao društvo krenuli kad nas dječja suza ne boli?
„Djeca su dobro – što je najbitnije – stručna služba i psiholog su odradili svoj dio posla, a i ja sam ih morao lično posjetiti da se u to uvjerim. MFSS će obezbijediti da se dobro odmore u dječijem odmaralištu u Bečićima” objavio je na svom tviter nalogu minister Spajić.
Human gest ministra ali nedovoljan. Jer, djeca će traumu koju su preživjela nositi u sebi cijelog svog života. I oni i mnoga druga djeca poput njih. A, kakva god da je pozadina ove i sličnih priča dječju patnju niko nema pravo da izazove.
