U većini evropskih zemalja, pa i kod nas, predviđena pauza za ručak traje pola sata. Ali u nekim djelovima svijeta to može biti znatno duže, i za to vrijeme može i da se dremne, obavi neki poslić ili skuva ručak.
Najduže pauze imaju Španija i Grčka, a to djelimično ima veze sa tradicijom, ali i toplim vremenskim prilikama koje vladaju u ovim zemljama, gdje se zbog toga uglavnom radi dvokratno.
Radno vrijeme u Španiji i Grčkoj obično počinje u devet ujutru i traje do 14 sati, a onda slijedi trosatna pauza tokom najtoplijeg dijela dana. Radni dan se ponovo nastavlja od 17 sati, pa se radi do 20 sati i duže.
U Grčkoj se ručak smatra najvažnijim obrokom, kada se okuplja cijela porodica.
Iako nutricionisti smatraju da ništa ne bi trebalo da se jede poslije 18 sati, Grci za to ne mare, pa večeraju tek oko 22 sata.
U Francuskoj pauza traje dva sata i obično se koristi od 14 do 16 sati. Francuzi vole u miru da ručaju i uživaju u svakom zalogaju.
Dvosatnu pauzu imaju i u Kini. S obzirom na to da oni rano doručkuju, ručak im je već oko podneva.
Obrok obično brzo pojedu, a ostatak vremena iskoriste da dremnu, ne birajuću mjesto: na kancelarijskom stolu, u parku na travi ili na klupi.
Brazilci kasno večeraju, oko 22 sata, i to zbog pauze za ručak. Uglavnom imaju sastanke u 10.30 ili 11.00, a kada to završe odlaze na ručak, koji traje dva sata.
Zatim se vraćaju na posao, ne žureći da kući stignu na večeru, jer obično jedu veoma kasno.
Radnici u Italiji imaju pravo na pauzu od 90 minuta, kako bi na miru napravili pastu ili imali dovoljno vremena da ručaju u restoranu.
(24sedam)
