Na današnji dan, prije 23 godine, tačno u 19.45 sati, bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN počela je NATO agresija na Saveznu Republiku Jugoslaviju čiji je dio tada bila i Crna Gora.
Mirisalo je proljeće dok smo te večeri na malim ekranima gledali kao iz Aviana NATO baze u Italiji NATO avioni uzlijeću sa smrtonosnim tovarima bombi koje će nekoliko minuta kasnije baciti na nas. Nismo znali gdje će pasti te bombe punjene osirumašenim uranijumom, ni te večeri ni sledećih 78. dana koliko je trajala NATO agresija na SRJ.
Prva bomba u Crnoj Gori pala je na danilovgradsku kasarnu „Milovan Šaranović“ i ubila 19-godišnjeg vojnika.
Šest dana kasnije 30. aprila u bombardovanju Murina poginulo je šest civila među kojima troje djece, 14- godišnji Miroslav Knežević, 13-godišnja Olivera Maksimović 10- godišnja Julija Brudar.
Ageresija na SRJ trajala je 78. dana.
Svakoga dana, čule su se sirene koje su najavljivale dolazak NATO aviona. Njihov huk nad našim glavama značio je novu smrt i razaranje. Bili smo zatvoreni kao u mišolovci. Mogli smo samo čekati šta će se dogoditi.
Tokom tih 78. dana djeca su išla u školu, ljudi na posao. Kad nismo imali struje na gužvicama vate umočene u alkohol podgrijavali smo mlijeko za bebe. Preživljavali smo kako smo mogli.
Tačan broj žrtava NATO agresije na SRJ nikada nije utvrđen, a materijalna šteta u kojoj su teško su oštećene stambene četvrti,infrastruktura, privredni objekti, škole, zdravstvene ustanove, medijske kuće, spomenici kulture, crkve i manastiri procjenjuje se od 30-100 milijardi. O psihičkim problemima koji su uslijedili nakon okončanja ove agresije NATO-a ne treba ni govoriti.
Za tih 78. dana u SRJ poginulo je na hiljade ljudi i zauvijek uništeni mnogi snovi. Zemlje u koje smo do tada gledali sa povjerenjem i nadom, zemlje u kojima su još naši preci odlazili tražeći bolji život, u ostvarivanju svojih namjera, umjesto zakona u ruke su uzeli silu. Kršeći sva međunarodna prava, bez odobrenja Savjeta bezbjednosti UN, izvršile su agresiju na zemlju u srcu Evrope.
MN
