Danijela Dimitrovska izazvala je veliku pažnju zbog svog stajlinga na vlastitom vjenčanju u crkvi, 27. januara u Beogradu. Mlada je blistala u bijeloj haljini koju je dizajnirala Viktorija Bekam, preko koje je nosila bijeli kaput i maramu na glavi.
Prema riječima teologa, mnoge žene se odlučuju pokriti glavu kao znak poštovanja prema svetinji i liturgiji, ali to nikako ne znači da su one koje to ne čine manje vjerne ili manje pobožne.
— U Pravoslavnoj crkvi nošenje marame za žene tokom liturgije nije obavezno. Riječ je o drevnoj crkvenoj praksi koja se vezuje za riječi apostola Pavla upućene Korinćanima, gdje on govori o pokrivanju glave tokom molitve — objasnio je Aleksandar Đurđević.
Teolog je uputio jasnu poruku vjernicima, naglašavajući da vjera ne smije postati međusobno osuđivanje.
— Nošenje marame je lični duhovni izbor. Neka svaka žena postupi onako kako osjeća. One koje nose maramu ne treba osuđivati one koje je ne nose, kao ni obrnuto. Suština vjere je ljubav — poručio je Đurđević.
Šta piše u Svetom pismu?
Korijeni ovog običaja nalaze se u Prvoj poslanici apostola Pavla Korinćanima, gdje se jasno govori o pokrivanju glave tokom molitve.
— Svaka žena koja se gologlava moli Bogu ili prorokuje, sramoti glavu svoju; jer je jedno isto kao da je ošišana. Jer ako se žena ne pokriva, neka se i šiša… — piše u tekstu poslanice (I Kor. 11, 5–6).
Nekoliko stihova kasnije, apostol Pavle dodaje: — Sami u sebi sudite: je li lijepo da se žena gologlava moli Bogu? (I Kor. 11, 13).
U antičko doba simbolika kose i pokrivene glave bila je mnogo snažnija nego danas. Ošišana ili obrijana žena predstavljala je znak sramote i kazne.
Savremeni teolozi ističu da se pitanje marame u hramu ne smije tumačiti formalistički, već suštinski — poruka nije u komadu tkanine, već u unutrašnjem odnosu prema vjeri, molitvi i poštovanju svetinje.
