Književnica Jasenka Lalović oglasila se povodom smrti slikarke Vasilise Radojević, čije je stvaralaštvo i ličnost, iako je nije poznavala, doživljavala kao nešto sasvim posebno.
Radojević je sahranjena 29. oktobra, na nikšićkom starom groblju.
Sahranu je organizovao Centar za socijalni rad, a okupilo se pedesetak ljudi.
Jasenku je pogodilo ono što je pročitala o načinu na koji je slikarka ispraćena.
U tome vidi mnogo širi problem – odnos društva i države prema ljudima čiji rad i talenat ostavljaju trag.
“A onda pročitam kako je ispraćena… Koliko je porazno za jednu državu kada ne umije da prepozna, za života poštuje i sačuva dostojanstvo onih koji je svojim darom i djelom čine većom nego što jeste”, poručila je Jasenka.
Iako nije imala priliku da upozna Vasilisu Radojević, kaže da njen odlazak u njoj budi tugu.
“Nijesam poznavala Vasilisu. Ali osjećam tugu zbog njenog odlaska i stid zbog načina na koji smo se oprostili od nje”, napisala je.
U svojoj objavi Lalović govori o ženama koje se ne izdvajaju samo ljepotom ili talentom, već nečim mnogo rjeđim – potpunom i neponovljivom posebnošću.
“Postoje žene kojima se divite ne samo zbog njihove ljepote, darovitosti ili onoga što su stvorile, već zbog nečeg mnogo rjeđeg, neponovljive osobenosti koja ih izdvaja od ostalih. Toliko su svoje da ih je nemoguće porediti s drugima. One ne nastoje da budu drugačije. One to jednostavno jesu”, napisala je Lalović.
Upravo tako doživljavala je Vasilisu, čija joj je pojava djelovala gotovo nestvarno.
“Takva je za mene bila Vasilisa Radojević. U njoj je bilo nečeg gotovo nestvarnog, neke raskošne, samosvojne ženstvenosti, zbog koje mi se činila nedodirljivom. Kao da je pripadala samo sebi i nekom svijetu koji nije pristajao na običnost”, navela je književnica.
Na kraju joj je uputila posebnu poruku, uz uvjerenje da će njena ljepota i posebnost ostati prisutne i nakon odlaska.
“Neka su ti spokojna nebeska prostranstva, divna ženo. Sigurna sam da ćeš i tamo zasjeniti nebo svojom ljepotom”, zaključila je Lalović.
