Glumac Milutin Mima Karadžić je početkom ovog mjeseca proslavio 66. rođendan.
Pored bogate glumačke karijere, i pregršt sjajnih uloga, javnost je sa posebnom pažnjom bila zainteresovana i za njegov privatni život.
O tome Karadžić nikada nije volio mnogo da govori. Ali je u jednom TV gostovanju ispričao do tada nepoznate detalje iz svog života.
“Moja majka već neko vrijeme nije živa i više me ne pita kada ću se ženiti tako da mi je beznačajno da me pita bilo ko drugi. A to s njom mi je bilo beskrajno duhovito:
-Mile, ja nešto mislim, samo ga ti napravi a mi ćemo ga svi podizati.
– Čekaj majka o čemu se radi?
– Pa dijete da napraviš a mi ćemo ga podizati.
– Majko, valjda se i ta žena što bi ga rodila pita nešto?
– Auf…, reče mi majka.
– Tipično crnogorski”.
Prije upisa na FDU kako sam priznaje o glumi nije znao ništa, a ni o pozorištu nije znao mnogo što šta.
“Tako me je jednom u kafani, pred zoru, Danilo Lazović ubjeđivao da treba da upišem Akademiju. Kada sam položio prijemni i kad sam se vratio u Podgoricu neki ljudi su me pitali – šta ti si položio glumu?! Kao da sam malouman…
Ma po ključu. Primili su jednog Crnogorca, jednog Hrvata, jednog Albanca… nema to veze, kažem im.
– A pa da, zato su te i primili”.
U vrijeme studiranja se jednom prilikom nešto naprasno zaljubio i trebalo je da ide za Zagreb.
“Nisam znao kako da dođem najkraće do para pa sam otišao kod profesora Brane Đorđevića u kabinet i kažem mu kako ja nemam nikog ovdje u Beogradu, i ako može da mi, dok mi ne stigne stipendija ili dok ne zaradim neki novac, pozajmi 50.000 dinara za veš, čarape, duge gaće, majicu… I on pristane. Ujutru kada sam došao na Akademiju meni kažu da me čeka paket od profesora Đorđevića. Otvorim ga a unutra složeno nekoliko gaća, pa duge gaće, majice. Sve je to on meni kupio. I ispod svega je bio koverat u kome je bilo 50.000 dinara i papir gdje je pisalo – Nikad ne laži svoga profesora”, ispričao je Karadžić u emisiji “TV lica kao sav normalan svijet.”
Mima je istakao da koliko god zaradiš novca bitno je da sebi zaradiš vremena.
“I onda to vrijeme čini neku dobru priču. Imaš ljudi koji zarađuju jako mnogo ali i rade jako puno i nemaju baš nešto puno slobodnog vremena. Ja sam prije par godina krenuo iz Budve do Beograda kolima, išao 18 dana. E to je vrijeme. Putovao sam. Kreneš preko Dubrovnika, Opatije, Trsta, Venecije, Zagreba. Sve može samo moraš imati vremena”, rekao je Karadžić.
Priča o ženidbi slavnog glumca se donekle i zna, barem toliko da mu je kum bio Žarko Laušević. Ali Mima je ispričao tada i još nešto:
“Kada sam se ženio, kad sam sa tom djevojkom krenuo u tu varijantu onda je došao Aljoša Vučković pa me je pitao šta da mi glumci kupe. Šta mi nedostaje u kući, jer ja sam htio da tada pravim isto žurku i da svi glumci Ateljea 212 dođu.
– Šta da ti kupimo? Bata Stojković je rekao da će ti kupiti ledomat.
– Niko mi ništa neće kupiti nego ćemo napraviti da svi glumci ponešto otpjevaju ili odrecituju.
Muci Draškić je držao govor i rekao da je žurka sjajna i da mi želi još veću žurku kad se budem razvodio. E tu ga nisam poslušao, a mogao sam da napravim… Kum mi je bio Žarko Laušević”, rekao je Mima.
Na kraju je progovorio o tome šta mu je najteže padalo u životu.
“Rastanci mi uvijek teško padaju. Jako su mi teško padali rastanci i abortusi. To mi je nešto najteže u životu. Ali Bože moj, nisam ih ja birao, ni jedno ni drugo, nekako se to u životu tako desi”, rekao je Mima Karadžić.
Ove godine navršava se 19 godina od smrti omiljenog dječjeg pjesnika Dragana Radulovića.
Tom prilikom u KIC-u “Budo Tomović” upriličena je manifestacija u njegovu čast.
Radulovićeve pjesme dio su obavezne školske lektire. Veliki broj je preveden na strane jezike i komponovan.
Tokom stvaralačkog rada, pokojni Dragan Radulović imao je veliku podršku supruge Marije sa kojom je imao dva sina.
Marija Radulović, fejsbuk: Miomira Maroša
Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja za poeziju.
Poznata djela:”Okrpljene cipelice”, “Krilata kolijevka”, “Leptir na asfaltu” , “Djeca imaju pravo”.
Objavio je preko dvadeset knjiga za djecu i odrasle.
Među brojnim nagradama, najznačajnije su Zmajeva nagrada za izuzetan doprinos savremenom izrazu u književnosti za djecu i Trinaestojulska nagrada.
Osim književnim i televizijskim radom, bavio se fotografijom i slikarstvom.
Radulović je prije nekoliko godina dobio ulicu u Podgorici, od Moskovske ulice do Bulevara revolucije. Takođe, otvoren je i vrtić u Glavnom gradu koji nosi njegovo ime.
Ne samo djeca, već i odrastali, imaju pravo na grešku. Zapravo, prema riječima psihologa Milje Krivokuće, naša percepcija greške kao isključivo nečeg negativnog, nečega što nas čini manje vrijednim ili manje sposobnim, predstavlja iskrivljeno i pogrešno uvjerenje.
“Pogrešno vjerujemo da ‘ne smijemo da griješimo’, da su greške ‘strašne i nedopustive’, što vodi kontraefektima ne samo kod djece, već i kod odraslih. Psihološki pritisak koji na ovaj način sami produkujemo ili provociramo kod djeteta vodi u emocionalne blokade. Sa druge strane samo iz greške možemo nešto da naučimo, nikako iz savršenstva. Greška nam zapravo poručuje da nešto možemo da uradimo i drugačije. Ona je vodič ka tome da se razvijamo, da isprobamo nešto novo. Ona nam poručuje da odbacimo naše stare navike i pokušamo drugačije”, objašnjava psiholog.
Prema njenim riječima, u vaspitanju u kome i sami roditelji imaju prava da pogriješe jako je važno da roditelji osvijeste svoja uvjerenja u odnosu na greške koje su neizbježne i kod djeteta i kod njih. To je važno jer je poželjno da roditelji budu tolerantni na greške djeteta, da ga usmjeravaju, da ga podrže dok ono uči nešto novo i u tom učenju griješi.
“Ukoliko vrijeđamo dijete zbog toga što je pogrešilo, rizikujemo da kod njega razvijamo nisko samopoštovanje, strah da izađe iz komforne zone, strah od greške i samim tim od pokušaja. S obzirom na to da se učenje ne dešava samo u školi u formalnom obrazovanju, već počinje mnogo ranije, važno je da roditelji njeguju toleranciju prema greškama čim krenu prvi vaspitni uticaji na dijete. U komunikaciji sa djetetom pažnju treba da obrate i na neverbalnu komunikaciju, odnosno na cjelokupnu poruku koju šalju djetetu”, ističe psiholog za Blic ženu.
Iz odnosa koji roditelj ima prema greškama djeteta, dijete može da “izvede” različite zaključke, često pogrešne u odnosu na sebe, kao i u odnosu roditelja prema njemu. Na primjer, dijete pogrešno može da zaključi da će ga roditelj voljeti samo ukoliko dostiže “neki postavljeni stanadard”, a to je i osnova za ljubav i odnos koji će ono razvijati prema sebi i prema drugima.
“Istina je, dakle, da najbolje učimo iz sopstvenih grešaka, a u tom učenju upravo sprečavamo da one imaju ozbiljnije posledice po nas”, zaključuje Krivokuća.
Početak maja dočekujemo sa zanimljivom konstalacijom planeta na nebu, tako da ćemo imati Sunce, Uran, Merkur i Veneru u Biku, a Mars će ući u Raka.
Ovakva konstalacija planeta dovodi nas u situaciju da promišljemo mnogo više o potezima koji su nam važni, ali i da brinemo o finansijama. Uz uticaj Marsa iz Raka u maju mjesecu, uvidjećemo da svemu pristupamo emotivnije, pa će porodični momenat biti ključan u donošenju odluka.
Svaka naša akcija uključivaće i emocije što će biti frustrirajuće, naročito ukoliko ste Rak u horoskopu. Maj mjesec je važan za Bikove, Jarčeve, Djevice i Rakove.
BIK
Pred vama je period u kojem ćete doživjeti kompletnu transformaciju. Mnogo toga će vam se dešavati odjednom, kako na poslovnom, tako na privatnom planu. Prihvatite promjene koje dolaze jer će biti dobre za vas. Uz uticaj Urana učite kako male promjene u svakodnevnim odlukama mogu da vam donesu bolje sjutra. Lako ćete se zaljubljivati, a posao će vam ići od ruke. Maj je vaš mjesec i nemojte da se protivite toliko autoritetu na poslu, jer zbog uticaja Saturna iz Vodolije teško pravite kompromise na radnom mjestu.
RAK
Naglašeno polje Bika donosi vam ostvarenje nečega što ste željeli i što vam svakako pripada. Međutim, Mars u vašem znaku ukazuje na veći stres i nervozu i bespotrebno opterećivanje porodičnim i emotivnim stanjima. U pojedinim momentima nećete moći da doneste racionalnu odluku jer će vas nešto kočiti da uradite ispravnu stvar. U maju ćete biti srčani znatno više nego inače. Odnosno, kroz život će vas voditi emocije koje će varirati od bijesa do inicijative.
JARAC
Planete u Biku vam donose ljubav. Konačno će neko uspjeti da poruši vaš ledeni zid koji ste gradili godinama, a vama će prijati više zabave u životu. Očekujte više izalazaka na mjesta javnosg tipa, ali i kreativan period u kojem ćete zablistati na poslu. Ukoliko ste u braku, uz Mars u Raku očekujte da će partner često imati potrebu da vas krivi za probleme iz prošlosti.
DJEVICA
Položaj planeta vam odgovara za za putovanja. Ovo je prilika da promijenite sredinu i naučite nešto novo o životu. Ukoliko ste mladi, planete vam donose priliku da na lak način naučite ono što trebate i usavršite svoje znanje. Odličan period za sve Djevice koje studiraju. Ukoliko ste razvedeni, položaj planeta vam donosi novo poznanstvo. Mars u Raku ukazuje da ćete u maju imati situaciju da prijateljima treba pomoć od vas.
Stopala zahtijevaju istu nego kao i lice. Nikad, ni u jednom momentu ne smijete da zaboravite da ih -nahranite- kremama koje hidriraju kožu. Kako sanirati ispucala stopala? Kao prvo, uradite priling turpijom ili kamenom. U zavisnosti od navike, ali i stepena pukotine, odaberite čime ćete sastrugati grubi sloj kože.
Ispucale pete zatim možete namazati uljem čajevca, eukaliptusa, gelom sa antiseptičkim efektom.
Čaj od kamilice, hrastove kore i koprive pomaže u omekšavanju kože: priprema se po mjeri od 1 kašike čaja po litru ključale vode, dodaje se u kupke za stopala, nanosi se u obliku obloga. Nakon toga, noge se obrišu i premažu se rane na petama troprocentrnim hidrogenom, radi dezinfekcije.
Rastvorite sodu bikarbonu u vodi, naparite noge;
pomiješajte malo tečnog sapuna sa morskom solju;
nanositi kružnim pokretima na pete i stopala;
isprati toplom vodom.
Liječenje se ponavlja najmanje 1 put nedjeljno.
Pravilna ishrana za ispucale pete
Oni koji su skloni ispucalim petama obično pate od nedostatka vitamina A, E. Ovi vitamini su odgovorni za regeneraciju i mekoću kože i pomažu u održavanju elastičnosti.
Ako se pojave pukotine na petama, dodajte svakodnevnoj ishrani: masnu morsku ribu; Plodove mora; maslinovo, kikiriki, laneno ulje; bilo koji orah; mahunarke; paradajz.
Crnogorska glumica Dragana Dabović, koja je publiku osvojila kroz seriju “Vojna akademija”, i na “Na terapiji”, ponovo je u drugom stanju.
Podsjetimo, iz braka sa Veselinom Čukvašem ima ćerku Bjanku, koja je u oktobru napunila četiri godine.
Uz divne fotografije pored rijeke u Beogradu, poznata Šaša iz ‘Vojne akademije’ pokazala je svoj trudnički stomačić.
“Jedan mali život i unutra cio svijet”, napisala je emotivna mama, kojoj trudnoća savršeno stoji.
Glumica čeka dijete sa partnerom Milanom Kolarskim.
Dragana Dabović je rođena u Kotoru. Odrasla je i završila gimnaziju u Herceg Novom. U hercegnovskom pozorištu je od 1997. godine. U predstavama dramskog studija i prvog ansambla odigrala je desetak uloga, a zatim upisala glumu. Nakon završene gimnazije, Dragana je odlučila da studira glumu zbog čega je napustila Herceg Novi i preselila se u Novi Sad. U Vojvodini je živjela do 2011. godine, a posle diplomiranja preselila se u Beograd.
Tešku i neizvjesnu godinu u kojoj je počela pandemija porodici Otašević donijela je i neopisivo veselje. Djevojčice Maša i Lota jedva su dočekale rođenje brata Jakše, baš kao i njihovi ponosni roditelji, bake i djedovi. Nakon što se dječak rodio supružnici su se morali razdvojiti zbog poslovnih angažmana Momčila Otaševića.
Crnogorski glumac Momčilo Otašević i dubrovačka glumica Jelena Otašević Babić samo dvije godine od rođenja njihove ćerke Maše, dobili su sina. Do Uskrsa su proveli čak pet mjeseci razdvojeni.
Za tako dugu odvojenost odlučili su se lani dok je Jelena bila u drugom stanju s trećim djetetom.
“Momo je 1. juna otišao u Beograd da snima seriju i vratio se tek krajem oktobra, tako da se nismo vidjeli punih pet mjeseci. Ja sam za to vrijeme ostala kod njegovih na Cetinju. Uoči početka školske godine vratila sam se sa starijom ćerkom Lotom u Zagreb, a Maša je još ostala s bakom i djedom na Cetinju i dva mjeseca je nisam vidjela. Momini imaju krasnu kućicu podno Lovćena, baš su baka i djed kao iz bajke, pa je Maši bilo prelijepo. Znala sam da će tamo biti više na vazduhu nego sa mnom u stanu u Zagrebu, da će joj baka i djed posvećivati punu pažnju i da će juriti po dvorištu i igrati se s njima”, ispričala je Jelena Perčin za hrvatsku Gloriu.
Zimu su, ispričala je, proveli zajedno i dočekali Jakšino rođenje, a u martu je glumac opet morao ići u Crnu Goru zbog snimanja filma pa je poveo ćerku Mašu. Par se uselio u prvi zajednički stan u novembru 2019. u kojem ih je zadesio zagrebački zemljotres, ali sreću je donijelo rođenje sina. Isprva su mu, otkrili su, planirali dati ime Nikola, jer se trebao roditi oko Sv. Nikole, ali kako je dječak požurio da dođe na svijet, promijenili su ime u Jakša.
Glumica je u trudnoći, jako pazila na sve epidemiološke mjere. Toliko je, kaže, bila oprezna da se lani nije ni okupala u moru u strahu od prehlade, zbog čega bi eventualno morala kod ljekara ili u bolnicu na dodatne pretrage. Cijelo ljeto je provela na terasi Mominih roditelja.
Popularni glumac Andrija Milošević u dugogodišnjoj i srećnoj je vezi sa koleginicom Aleksandrom Tomić, o kojoj govori sa mnogo ljubavi, a kako je rekao, ima u planu da postane otac.
“Ako je išta u životu pitanje sreće, onda je to pronaći svoju drugu polovinu. Zamislite koliko je tek sada teško, kada je prodaja tijela i duše postala standard. Mnogi mladi ljudi danas umjesto lica okreću zadnjicu, da bi pokazali ono što smatraju da je najljepše na njima. U ovom vijeku gu**ca je životna vodilja. Ljubav je surova, ako je računate na digitronu”, rekao je Andrija.
Na pitanje da li planira da se ostvari kao otac, odgovorio je:
“Naravno. Nisam lud da ne budem otac”.
Andrija se osvrnuo i na to koliko je danas glumcima teško da se probiju na sceni i da postanu prepoznatljivi.
“Ljudi danas imaju tehnološke alate koji, ako su vješti, naravno, mogu da im pomognu u profesionalnom životu. Nije važno gdje živite, jer internet i socijalne mreže mogu otvoriti mnoge puteve. Glumci bi trebalo da vladaju mrežama, ali je potrebno da ih koriste na glumački način, ne privatni”, rekao je Andrija za “Azru”.
“Ja sam radio u teškim i turbulentnim vremenima, ali nisam razmišljao o popularnosti, niti o nečemu sličnom i površnom, već samo o ulozi koju u tom momentu pravim. Nije mi bilo bitno imam li za jelo i stan, važno mi je bilo da radim ono što je moje biće. To je iskrena ljubav i žrtva, koju umjetnik rado podnosi. Sve kalkulacije u našem poslu su fatalne”, rekao je glumac.
Ljubavne scene Nataše Ninković i Vojina Ćetkovića u seriji -Kalkanski krugovi- skrenule su pažnju gledalaca. Nataša je inače dobra prijateljica sa svojim kolegom Vojinom i njegovom suprugom Slobodom Mićalović
Ninkovićeva je sada otkrila da su joj ljubavne scene sa Vojinom lakše pale, jer su prijatelji sa klase.
– Nikome nije prijatno da radi ljubavne scene. Ali, o ovoj seriji smo imali veliku pomoć direktora fotografije Dušana Ivanovića i reditelja Milana Karadžića. Uz to, bila sam dodatno zaštićena od strane Vojina Ćetkovića. Veoma brzo smo i lako uradili sve te scene – rekla je Nataša Ninković.
Glumica se zapitala i zašto se toliko polemiše oko tih scena.
– Ako takve scene upotpunjuju i rade za odnos dvoje ljudi i potpomažu cijeloj priči, zašto vraćanje na njih. Nekada je mnogo teže napraviti ljubavnu čežnju, potrebu kroz neka druga sredstva koja nisu tako ekscplicitna ili odustati od nekoga – istakla je glumica.
Ninkovićka kaže da je oduševljena serijom “Kalkanski krugovi” i da je poslije dvije epizode preporučila svojim prijateljima da je odgledaju.
Priča je dobro vođena, slikana i glumljena, pa se gledaocima, tako i meni, duboko uvukla. Ne možeš da dočekaš da vidiš šta će biti dalje. Ne volim sebe da gledam u društvu, jer to mi izaziva neprijatnost. Zato se trudim, što je i ovde bio slučaj, da je prvo pogledam nasamo – rekla je Nataša Ninković.
Pojačana komunikacija i neočekivana promjena kursa ka cilju, samo su dio onoga što nam je donio Mars u Blizancima, koji će 23. aprila ući u emotivnog i povučenog Raka, što će biti potpuni preokret.
Mars će se u Raku zadržati do 11. juna i samim tim poprimiti odlike vodenog znaka u kojem se nalazi, pa ćemo primijetiti da smo u konstantnom sukobu između onoga što želimo i možemo da uradimo. Emocije će biti uključene u svaku našu aktivnost, pa će to u pojedinim momentima biti u prepreka da uradimo ono što želimo.
Mars u Raku je privržem porodici i tradicionalnim vrijednostima, pa će često biti situacija da su ljudi vođeni emotivnim stvarima, umjesto raciom, što će biti smetnja ka realizaciji ciljeva.
Mars u Raku donijeće izazovan period Jarčevima, Ovnovima, Vagama i samim Rakovima.
OVAN
Mars u Raku vam ne odgovara jer će vam donijeti porodične konflikte. Htjeli vi ili ne, moraćete više da budete okrenuti porodici i većinu energije ulagaćete u to. Postoji osoba u porodici zbog koje ćete sve češće biti neraspoloženi, pa će to itekako uticati na vaša osjećanja. Iako trenutno mislite da osjećanja ne mogu tek tako da vas savladaju, Mars u Raku će vas ubijediti u suprotno. Emocije prije akcije će biti ključni okidač za događaje.
JARAC
Mars u sedmom polju donosi vam krizu u braku. Ukoliko imate partnera, on će biti razdražljiv, emotivan i ljubomoran. To će vam smetati, pa će tenzije biti učestale. Vi nećete znati kako da se nosite da tim emocijama, jer vam Mars u Raku ne odgovara. Jedno je sigurno, a to je da će neko ko vam je blizak, pokušati da vam nametne svoje stavove i želje.
VAGA
Mars u Raku mijenja kurs na poslu. Imaćete ambicije koje će se kositi sa trenutnim mogućnostima na radnom mjestu. Da biste to ostvarili moraćete da napravite kompromis koji vam ne odgovara. Bićete pod “lupom” na poslu i neko će stalno kritikovati vaš rad iz raznih pobuda, koje uopšte nisu racionalne, već emotivne.
RAK
Kao emotivna osoba, možete da pretpostavite da će vam Mars donijeti i pojačani bijes i to zbog emotivne krize. Nećete moći da se nosite sa tolikim osjećanjima, pa ćete to često manifestovati na druge ljude. Potrudite se da energiju Marsa u narednih mjesec dana što kontruktivnije iskoristite na neki cilj koji vam je važan.
Mars u Raku odgovaraće Bikovima, Škorpijama, Ribama i Djevicama.
Sjemenke lana sadrže velike količine kalijuma, magnezijuma, vitamina E, esencijalnih aminokiselina, uključujući i Omega 3 masne kiseline. Blagotvorno djeluje ne samo na zdravlje čovjeka nego i na kožu kao odlično kozmetičko sredstvo. Najinteresantnija komponenta lanenog sjemena je – fitoestrogen. Zahvaljujući fitoestrogenu dobijenom iz hrane, koža žene ostaje lijepa i mlada, čak i u zreloj dobi. Fitoestrogeni čine kožu glatkom, elastičnom, aktiviraju procese obnavljanja, poboljšavaju strukturu kose i noktiju, piše Atma.hr.
Lanene sjemenke iz ove maske donose u vaše potkožno tkivo svoje ljekovite, podmlađujuće masnoće i vraćaju onu “mladenačku napetost” u “izduvane” i naborane zone lica, posebno u osjetljive zone kože oko očiju gdje je koža najtanja i najsklonija borama.
Kako pripremiti i koristiti lanenu masku
Najbolje je kupiti cijele sjemenke lana i sami ih samljeti u mlinu za kafu tako da svaka dva do tri dana imate svježu turu (ne morate ih skroz samljeti u brašno, samo malo izdrobite).
Neki doduše koriste i cijele sjemenke za ovaj recept ali su mljevene sjemeke praktičnije jer brže i bolje puštaju ljekovite materije u vodu. Iako su kupovno mljevene sjemenke praktičnije za upotrebu, cijele sjemenke imaju duži rok trajanja. Kod kulinarske upotrebe, cijele sjemenke se izbjegavaju jer samo prođu kroz tijelo, bolje je da ih iznova svježe sameljete.
Svakako prilikom kupovine obratite pažnju da sjemenke budu visokog kvaliteta bez znakova vlage.
Čuvajte ih dobro zatvorene, na hladnom, tamnom i suvom mjestu – do godinu dana. Ukoliko koristite mljevene sjemenke, pazite jer stajanjem lako užegnu. Zato ih, za razliku od cijelih sjemenki lana, čuvajte u frižideru.
Ujutru pripremate masku za zatezanje lica od lana koju ćete koristiti svake večeri.
U činiju stavite 1 kašiku lanenog sjemena i prelijte s 1/3 čaše vrele proključale vode, promućkajte nekoliko minuta, zatim pokrijte salvetom i ostavite da stoji do uveče.
Uveče procijedite. Koristite samu gustu želatinoznu vodu u koju je laneno sjeme pustilo svoje ljekovite materije.
Na očišćeno lice i vrat, nanesite ovaj laneni rastvor s komadićem vate. Ne morate da brinete i da izbjegavate zonu oko očiju, slobodno nanesite i tu, samo pazite da ne upadne u oko.
Kada se maska na licu sasuši namažite ponovo. Proceduru ponovite ukupno pet puta.
Pokušajte u vrijeme postupka nanošenja maske da ne pričate i ne smijete se. Najbolje je sve raditi u tišini i biti opušten.
Kada završite s postupkom, isperite lice vodom (najbolje prokuvanom vodom sobne temperature) i namažite lice hranjivom kremom, serumom ili uljem.
Kažu da poslije 12 ponavljanja ovog postupka nećete prepoznati sebe – toliko ćete dobro izgledati!
Efekti:
Temeljno čisti i uklanja nečistoće iz kože Podiže konture lica, tonira i zateže kožu Minimizira velike pore Hidrira kožu Radi piling kože Smanjuje višak sebuma na masnoj koži Pomaže u sprečavanju nastanka akni i oslobađa kožu od bubuljica Usporava nastanak bora i uklanja fine linije zbog svojih jakih anti-aging svojstva
Stručnjaci kažu da parovi koji imaju pozitivan stav prema životu, koji su ljubazni i nježni jedno prema drugom, imaju daleko veće šanse da ostanu zajedno.
Tokom tri decenije istraživanja na temu kako ojačati vezu, dr Džon (Johan) Gotman je otkrio da formula 5:1 igra ključnu ulogu. Naime, parovi među kojima preovlađuju pozitivna osjećanja i stavovi u odnosu na negativne, i to u najmanje ovoj srazmjeri, rjeđe se razvode.
Na osnovu ovog magičnog odnosa dr. Gotman je u stanju da predvidi razvod.
Dakle, sve dok postoji pet puta više pozitivnih interakcija između partnera u odnosu na negativne, veza ima veće šanse da bude stabilna, zdrava i srectna.
A šta to u praksi znači? Parovi u stabilnim vezama i brakovima redovno pokazuju ljubav koju osjećaju jedno prema drugom, uvažavaju, cijene partnera, pokazuju da im je važan, da ih zanima šta osjeća, o čemu razmišlja, pokazuju i saosjećanje, ne libe se da kažu: “Izvini”, često se šale (humor je takođe važan) i trude se uvijek da oko svega postignu dogovor.
Ako takvo ponašanje i osjećanja preovladava u odnosu na svađe, vaša veza ima dobre šanse da uspije. Vrlo jednostavno!
Crnogorska pop pjevačica Milena Vučić porodila se početkom marta, a svojom objavom iznenadila je javnost, a za njen postupak postoji logično objašnjenje.
Milena doji ćerku Saru koja ima nešto više od mjesec dana, a svoje, majčino mlijeko, skladišti i čuva u frižideru, gdje ga ima na litre.
“Kad skladištiš sopstveno mlijeko. Premoćan osjećaj za nas luđakinje”, napisala je pjevačica uz fotografiju mlijeka kojim hrani dijete.
Svaka domaćica muku muči kako da dekoriše jaja drugačije od ostalih dama.
Farbanje, dekupaž su samo neke od ideja, ali bez stalka i korpe cjelina ne bi bila potpuna.
Zato vam donosimo neke od ideja, kako da vaša dekoracija bude potpuno neobična.
Radionica Correl print (ovdje) vam donosi neobična rješenja koja će vas ostaviti bez daha.
Zato na vrijeme odmah razmišljajte o vašoj dekoraciji s obzirom na to da Vaskrs pada 2.maja.
Vaskrs je praznik ljubavi i mira, vrijeme kad se zaboravljaju ružne misli i djela, kad ljudi pružaju jedni drugima ruku pomirenja, s tradicionalnim pozdravom „Hristos voskrse“ i „Vaistinu voskrse“.
Poznata američka glumica Dženifer Aniston (52), prepoznatljiva po ulozi Rejčel Grin u popularnoj američkoj komediji “Prijatelji”, obradovala je dugogodišnje prijatelje i kolege viješću da će postati majka, prenosi Super žena.
Ova vijest jedna je od udarnih u svjetskim medijima. Tako su brojni svjetski mediji naveli da je Dženifer Aniston odlučila da poslije dva razvoda usvoji djevojčicu koju je upoznala u sirotištu u Meksiku i da proces usvajanja traje već godinu dana.
Dženifer Aniston, inače, već godina finansira ovo sirotište. Završetak usvajanja očekuje se u junu ove godine.
“Sud zna da glumica ne želi da pravi od ovoga veliki medijski događaj i želi da ovo bude njena lična i intimna odluka, ali je lijepu vijest podijelila sa svojim kolegama i prijateljima”, zaključuje izvor koji prenose svi svjetski mediji.
Vijest je saopštila kolegama i prijateljima iz serije “Prijatelji”, na snimanju nastavka ove popularne serije, koje je ovog mjeseca počelo, na radost miliona fanova širom svijeta.
Ovi znakovi nikada ne odustaju. Zahvaljujući strastvenoj prirodi, izuzetno su usredsređeni na svoj cilj, sve dok ga ne postignu.
Odlučnost, upornost i sposobnost postizanja svojih ciljeva, to je ono što ih čini jakim.
Saznajte koja su to četiri znaka neustrašivi članovi Zodijaka:
Ovan
Ovan je jedan od najmoćnijih znakova zodijaka. Predstavnici ovog znaka puni su energije i vitalnosti, imaju živahan i poduzetnički karakter.
Ovnovi se ne boje ničega i uvijek su spremni na nove izazove. Imaju liderske kvalitete, uvijek su sigurni u sebe.
Ovo je buntovni i impulsivni znak pa lako stiču neprijatelje. Ovnovi se ne boje izraziti svoje stavove o bilo kojoj temi.
Vrlo su tvrdoglavi i gotovo ih je nemoguće uvjeriti u bilo šta.
Šta Ovna čini jakim znakom: sposobnost vođenja, energija i nedostatak straha.
Škorpije
Škorpije imaju vrlo snažan karakter, a razlikuju se od ostalih horoskopskih znakova u svojoj upornosti.
To se posebno primjećuje na emotivnom nivou. Nikada ne odustaju. Zahvaljujući strastvenoj prirodi, izuzetno su usredsređeni na svoj cilj, sve dok ga ne postignu.
Ljudi rođeni u ovom znaku u pravilu su vrlo kritični i pomalo arogantni pa se mogu pojaviti poteškoće u svakodnevnoj komunikaciji s njima.
Njihov snažni karakter očituje se i u ljubavnim vezama: škorpije su uvijek strastvene i odani partneri.
Šta Škorpiju čini jakim znakom: odlučnost, usredsređenost, upornost i sposobnost postizanja svojih ciljeva.
Rak
Uprkos sklonosti naglim promjenama raspoloženja, Rak je takođe snažan i uporan znak.
Činjenica je da su u pravilu to vrlo samouvjereni ljudi koji vjeruju u svoju snagu i sposobnosti, što ih čini vrlo ambicioznim osobama i na poslu i u ličnom životu.
Rakovi su vrlo zahtjevni u odnosu s prijateljima i partnerima.
Kažu što misle, čak i ako njihove riječi nenamjerno povrjeđuju osjećaje drugih.
Ono što Raka čini jakim znakom: samopouzdanje, koje im pomaže da postignu sve što žele, kao i perfekcionizam, koji im omogućava da naprave nevjerovatne stvari.
Lav
Glavne karakteristike ovog znaka su tendencija za dominacijom i želja za vođstvom, jer su Lavovi rođeni vođe.
Ne plaše se nikakvih prepreka i jednostavno obožavaju razvijati planove i strategije zahvaljujući kojima postižu ciljeve mnogo brže od ostalih ljudi.
Ponosni su na svoju snagu i tvrdoglavost.
Zbog čega je Lav snažan znak: imaju harizmu koja im omogućuje da vode velike grupe ljudi, kao i odlučnost da uspiju, piše Atma.hr.
U više gradova Crne Gore danas su se na trgovima okupili građani koji mirnim protestom iskazuju nezadovoljstvo zbog neadekvatne zaštite djece od djela protiv pravnih sloboda. Podgoričani su će se okupili u 16:30 časova na Trgu nezavisnosti sa zahtijevom – da se donesu konkretne promjene u ovoj oblasti.
Mnogi od njih, ali i građani u drugim crnogorskim gradovima donijeli su plišane igračke, koje će kasnije biti donarine Crvenom krstu.
Foto: fejabuk Damira Kalač
Povod za ovo okupljanje su posljednji slučajevi seksulanih napada na djecu.
Sve plišane igračke su donijeli građani, ostaće na Trg oko sat vremena kao poruka i apel.
Foto: fejsbuk Ana Martinovic
Okupljeni traže da se djeca zaštite od pedofila i silovatelja, da se pooštre kazne, da se napravi registar počinilaca ovih djela.
U pozivu je naglašeno da svi koji dođu nose maske i poštuju distancu.
Poručeno je da na ova okupljanja ne dolaze političari.
.Jedna od najvećih mladih glumačkih zvijezda bivše Jugoslavije, Merima Isaković, optužila je u ispovijesti za “Nedeljnik”, glumca Branislava Lečića da ju silovao prije 43 godine.
Isaković je bila jedna od najtalentovanijih i najljepših mladih glumica Jugoslavije i imala je naslovnu ulogu u filmu Živka Nikiolića „Jovana Lukina“ za koju je jedan od najuticajnih filmskih režisera svih vremena Ingmar Bergman izjavio, da je to najbolji portret žene ikad urađen na filmu.
Lijepa glumica je u 21. godini doživjela tešku saobraćajnu nesreću nakon koje je završila doktorske studije iz psihologije i magistarskih studija iz kliničke psihologije. Sada živi i radi u Australiji, blizu Brizbejna, i radi kao klinički psiholog i klinički neuropsiholog.
Isaković je u ispovijesti za „Nedeljnik“ ispričala da je Lečić silovao 1978. godine, kada je imala 18 godina.
Ona je opisala svaki detalj traume koju je preživjela.
„Opraštam ti, rekla sam mu tada, prije četrdeset godina. Opraštam, ali ne zaboravljam. Ti nikada nećeš shvatiti bol koji si mi nanio. Mnogostruki bol. Ako ikada čujem da si ikome naneo sličnu bol, svima ću reći šta se desilo“. Ja sam svoju riječ održala. Branislav Lečić izgleda nije kazala je Isaković.
“Osjećam moralnu obavezu da podijelim svoje iskustvo u nadi da će moja ispovest biti podrška i Danijeli Štajnfeld i ostalim, kao i onima, još uvijek bezglasno skrivenim žrtvama seksualnog zlostavljanja“ napisala je Merima Isaković.
Teniserka Jelena Janković postala je majka. Nekada najbolja teniserka svijeta porodila se jutros u Beogradu i na svijet donijela djevojčicu.https://rs.adocean.pl/files/x/yme/ljojome/xnjrkiktyj/Proljece-300×250.html#clickTag=https://adrs.hit.gemius.pl/hitredir/id=AfTlD2d1URsMB3TRuxnPnLb.Pw2wwSLCkG3gDqNa3oD.P7/stparam=xpoflmdusf/fastid=fqnyvdcimooopliyastfcvylbomh/sarg=598F3D39107C8C0D/extra=;/url=https%3A%2F%2Fmtel.me%2Fa12723%2FMedia-centar%2F2021%2FNEODOLJIVO-PROLJECNO-SNIZENJE-SAMSUNG-TELEFONA.htmlreklama
Jelena se posljednjih godina rijetko pojavljivala u javnosti, a ljetos su mediji saznali da je u emotivnoj vezi sa Brankom Baraćem.
Branko je internista-reumatolog i veoma je cijenjen u svojoj profesiji, a radi u jednoj privatnoj klinici u Beogradu, gdje se kao na filmu i dogodio njihov sudbonosni susret.
Od tada su nerazdvojni, a od kako su saznali da će postati roditelji djevojčice, njihovi životu postali su još ljepši i ispunjeniji, prenijeli su beogradski mediji.
Čuveni pjevač narodne muzike Predrag Živković Tozovac preminuo je u Beogradu u 85 godini života. Tozovac je preminuo na VMA od posledica borbe sa koronavirusom.
Tozovac je rođen 22. januara 1936. godine u Kraljevu. Njegov otac Svetozar-Toza bio je čuveni predratni harmonikaš po kome je Tozovac dobio nadimak.
Oca Tozu, koji je do rata držao i kafanu u Mataruškoj Banji streljali su Njemci 1941. godine. Na harmonici koja mu je ostala od oca, Tozovac je, kako bi zaradio za život, počeo je da svira sa samo 10 godina.
Pored harmonike, naučio je da svira bubnjeve i trubu. Završio je gimnaziju i studije ekonomije.
Prve singlove je snimio 11. juna 1965. godine a pažnju javnosti skrenuo je pesmom “Ispod lipe, kraj potoka” koju je snimio 1967. godine. Iste godine snima četiri singla u duetu sa Silvanom Armenulić.
Njegova velika popularnost počinje 1971. godine, kada pobeđuje na Pesmi ljeta kompozicijom “Mirjana”. Sledeće godine opet pobjeđuje pesmom “Oči jedne žene” i potvrđuje status najpopularnijeg pjevača.
Zbog pjesme “Jeremija”, koju tadašnje komunističke vlasti svrstavaju u četničke pjesme dvije godine sklanja se kod prijatelja u Njemačkoj. Nakon povratka u Srbiju, vlasti mu oduzimaju pasoš, ali Tozovac ostaje miljenik publike i nastavlja da pjeva.
Oktobra 2012. dobio je diplomu zaslužnog građanina grada Kraljeva, a 24. avgusta 2018. godine, na koncertu održanom povodom šezdeset godina Radio televizije Srbije, uručen mu je Zlatni mikrofon Radio Beograda.
Mjesto i vrijeme sahrane Predraga Živkovića Tozovca biće naknadno saopšteni.
Kosa prošarana svijetlim pramenovima biće razigrana, puna dinamike, ali ako se ustručavate da se odlučite za “prave” pramenove koje je uradio frizer i niste sigurni da li želite da se prepustite tom trošku, možete da isprobate manje agresivna sredstva.
Farbanje kose neposredno pred sezonu punu sunca možda neće da bude mudro, ni neophodno. Pored toga, hemikalije iz salona malo će da vam isuše kosu, a efekat će se samo pojačati dolaskom na plažu, u suvim i slanim uslovima. Alternativa privremenim i mekšim pramenovima su svakako prirodne tehnike osvjetljenja, sa sredstvima koja već imamo kod kuće.
1. Čaj od kamilice
Ako samo želite da svojoj smeđoj kosi date zlatni sjaj, uzmite čaj od kamilice. Stavite nekoliko kesica čaja od kamilice u veliku šerpu vode i pustite da se namaču oko 10 minuta. Zatim čistu kosu prelijte ovom (ohlađenom) mješavinom i ostavite je u kosi preko noći. Isperite kosu ujutru i primijetićete novi, svjetliji ton na kosi. Dodatni bonus je što pomaže kod peruti.
2. Limun
Trik sa limunom je dobar stari trik. Doduše, on izvlači žuti pigment (nekima čak i narandžasti), pa imajte to na umu. Kosu možete da posvijetlite limunom na dva načina: 1. natrljajte pola limuna na pažljivo odabrane pramenove kose ili 2) iscijedite jedan limun u vruću vodu i nanesite smjesu na kosu i sjedite negdje na suncu tako da se toplota aktivira dejstvo limuna. Poslije ovih tretmana, dobro nahranite kosu bogatom maskom ili čistim arganovim ili kokosovim uljem kako biste je zaštitili od isušivanja.
3. Cimet
Ako želite svjetliju kosu, ali se plašite kako će da izgleda, najbolje je da započnete sa cimetom jer je njegov efekat najslabiji. Za posvijetljivanje cimetom, potrebno je da napravite gustu pastu od cimeta i vrele vode, a zatim je nanesite na pramenove kose. Zatim skupite kosu u kapu za tuširanje i držite smjesu na glavi najmanje 6 sati, iako bi bilo najbolje da se spava s njom i kosa opere ujutru.
4. Vodka
Pomiješajte vodku i sodu bikarbonu i stavite smjesu u bočicu sa špricem i poprskajte kosu kada ste na suncu. Vodka daje plavkast, hladan ton, a alkohol u kombinaciji sa suncem posvijetljuje. Možete istovremeno da prskate kosu i pijete “koktelčić”. Manekenka Eva Hercigova kune se u ovaj trik ljepote.
5. Soda bikarbona
Kašičicu sode bikarbone pomiješajte sa vodom i tako ispirajte kosu jednom mjesečno, poslije šamponiranja i prije balzama za kosu. Soda savršeno osvjetljava kosu i najčešće se koristi kada želite prirodno svjetliju kosu. Ono što moramo da napomenemo je da za kosu nije najzdravija jer djeluje poput farbe. Zato jednom nedjeljno njegujete kosu.
Skandal koji se desio u slučaju Branislava Lečića i Danijele Štajnfeld ne jenjava. Nakon što ga je glumica optužila za silovanje i dok se čeka sudski epilog njihove kolege glumci imaju različita mišljenja. Jedni su stali u odbranu malade glumice poput Miloša Bikovića, Mire Karanović, koja je odbila da igra sa Lekićem, a drugi su na strani poznartog glumca.
Glumica Lidija Vukićević jedna je od onih koja je stala na stranu Lečića.
– Lečić je divan kolega, divan čovjek i fantastičan glumac. Godinama ga znam, još od fakulteta. Tada smo se družili, a on je bio već poznat glumac.
O njemu imam samo najljepše riječi. Što se tiče aktuelnog slučaja, da je Leka silovao tu glumicu, nema pljeska bez druge ruke. Ja tako gledam. A ono što me dodatno revoltira jeste površnost nekih glumaca koji staju u zaštitu te Danijele Štajnfeld.
Oni donose sud prije suđenja. Kakve su to kolege. Kakvi su to površni ljudi.
Oni se bave poslom koji traži da budu sadržajni, a oni su površni, oni sude. Oni ne pripadaju više ljudima nego hordi koja kamenuje i anatemiše.
Ja to ne razumijem. Duboko sam razočarana u te ljude, koji neće da igraju s Lekom.
Pa da vam kažem, ni ja nemam nikakvu želju da igram s njima kad znam kakvi su ljudi – rekla je Lidija za Svet i najviše osudila Karanovićku, a zatim i Miloša Bikovića i ostale koji su odbili da igraju sa Lečićem.
– Mirjana Karanović bi tek trebalo da ćuti. Ne znam na osnovu čega ona neće da glumi.
Pa mogli smo i mi da kažemo da nećemo da radimo s njom kada je igrala u filmu gdje Srbi siluju i pljuje se po našem narodu. Po toj logici, i ona nije moralna kad se sad svi na moral pozivaju.
To što su Mirjana, Biković, Radonjić i drugi potegli da neće da igraju sa Branislavom je sramno do krajnjih granica.
On je jedan veliki glumac i mogu samo da ga gledaju i da mu se dive – smatra Lidija.
Jedna od najsimpatičnijih lidera svijeta kojoj politički analitičari udjeljuju komplimente na račun mudrosti, odlučnosti i pravičnosti, premijerka Novog Zelanda, Jacinda Ardern na posao ne dolazi skupim autom, u restoranu čeka prvi slobodan sto, poput svih ostalih građana svoje zemlje.
Nakon što je kada je počela pandemija koronavirusa pozvala poslodavce da radnu nedjelju svedu na četri dana kako bi se u zemlji što više podstakao turizam premijerka Novog Zelanda vlada na čijem čelu je Jacinda Ardern donijela je odluku da se poveća minimalna platu i uvede porez za najbogatije. Minimalna plata je podignuta na 20 dolara na sat, a oni s najvećim platama ubuduće mogu računati na 39 posto poreza.
Nova najviša porezna stopa primijenit će se na sve koji zarađuju više od 180.000 dolara godišnje, tj. na oko dva posto Novozelanđana. Taj porez bi u proračun trebao već ove godine donijeti dodatnih 550 milijuna dolara prihoda. Predstavljajući promjene koje idu u korist siromašnijima, premijerka Jacinda Ardern rekla je da vlada time ispunjava predizborna obećanja.
Ašta ovu mladu ženi čini tako uspješnim liderom?
Iako ih je puno više evo pet razloga
Ona podstiče solidarnost
„Mnogo je faktora koji pokazuju da je Jacinda Ardern sjajan lider, ali iz perspektive ljudskih prava zaista se istaklo njeno majstorsko rukovanje pucnjavama u Krajstčerču. Širom svijeta – od Brazila, Indije, Turske, čak do SAD-a i Velike Britanije – vidjeli smo porast nacionalizma i populizma. Nacionalistička i populistička retorika obično ide na štetu manjina i već obespravljenih, bilo da su u tim zemljama na osnovu pola, vjere, rase, kaste ili seksualnosti. “
„Kada se suočila sa napadom na muslimansku zajednicu Novog Zelanda, Jacinda Ardern je propovijedala socijalnu koheziju i solidarnost. Sledeći vođstvo Jacinde Ardern, narod Novog Zelanda stao je rame uz rame sa žrtvama zločina. Pokazujući odlučnost, empatiju i razumijevanje, Jacinda Ardern pokrenula je proces pomirenja nakon pucnjave. Uspjela je da okupi Novi Zeland u onom što je mogao da bude trenutak koji razdvaja zemlju “, kazao je aktivista za ljudska prava Philip Baldvin.
2. Ona efikasno reaguje na izazovne svjetske događaje
„Jacinda Ardern bila je lider Novog Zelanda u zemljotresu, terorističkom napadu i Covidu i prošla je sjajno, u ovim situacijama gdje se drugi lideri kritikuju i ocrnjuju. Pokazalo se da je u zemljama u kojima postoji žena lider odgovor na Covida bio efikasniji, tako da je ona sigurno u toj grupi “, objašnjava Kler Kolins, profesor liderstva na Henlei Business School.
3. Fokusira se na „mi“, a ne na „ja“
„Gledajući njen govor o prihvatanju, jasno je da ona prihvata vođstvo drugačije od većine svojih nacionalnih i međunarodnih kolega. Ona koristi „mi“ mnogo češće nego što koristi „ja“. Govori o ljudima s kojima ima sreće da radi i onima kojima služi, pokazuje više stil sluge vođe od uobičajenog individualističkog autoritarnog vođe. Uvijek govori o zemlji za sve njene građane, a ne samo za određene grupe “, nastavlja Kolins.
4. Čini se da je iskrena
Retorika je drugačija, ali zaista velika razlika koju vidim u njoj je ta da ona zapravo misli na sve što kaže. Ta autentičnost je rijetka kod nacionalnih lidera i zato je za mene ona postigla ovaj ogroman uspjeh “, zaključuje Kolins
Ona zna snagu PR
„Studirala je PR uporedo sa politikom na univerzitetu. To znači da je potpuno svjesna da je svaka riječ pod lupom. Međutim, veoma je teško lažirati principe kojima radi svoj posao, a to su autentičnost, empatija i ljubaznost “, objašnjava Emili Garnham, osnivač PR kompanije Tartle Media.ins.
Aleksandar Joksimović, čuveni kreator bivše Jugoslavije, preminuo je u ponedjeljak u 87. godini u bolnici “Dragiše Mišović” u Beogradu od posledica koronavirusa.
Kralj jugoslovenske mode koji je odbio najslavnije modne kuće pa i čuvenog Diora kako bi radio za svoju zemlju počeo je da se bavi modom 60-ih godina, kada zvanje modni dizajner u Jugoslaviji ne postoji.
Prva kolekcija koju je uradio su bile školske uniforme.
A,onda je njegova revija dospjela u Njujork Tajms. Na otvaranju Nacionalnog salona, 1965. godine, Joksimović se predstavio novom kolekcijom, a američki novinar, koji se zatekao na salonu napiso je da se pojavio jedan mladi čovjek ogromnog potencijala. Taj tekst je bila karta za bavljenje visokom modom.
Uslijedila je njegova kolekcija “Simoda”. Sve žene u Jugoslaviji su željele da nose haljine tog kroja. Bio je to najkopiraniji model u bivšoj SFRJ.
Njegove kreacije nosile su mnoge poznate dame tog vremena, a oblačio je i prvu damu Jugoslavije Jovanku Broz.
Modni bog kako su ga prozvali poput Lagerfelda, Valentina, Oskara de la Rente, Stefana Gabane i Domenika Dolćea i drugih modnih genijalaca imao je svoju muzu. Bila je to Tamara Bakić koja je kao manekenka bila dio njegove ekipe preko 20 godina.
Njih dvoje njegovali su dragocjeno i blisko prijateljstvo.
“Nikad neću zaboraviti kako me je jednom prilikom iznenadio za rođendan. Bili smo u Skadarliji, a on je u ponoć odjednom nestao. Ubrzo se vratio i to sa ljudima koji su nosili more kofi punih bijelog cvijeća… Okupljeni su pričali da Skadarlija tako nešto nije pamtila”, ispričala Tamara.
Ostalo je zabilježeno da je Aleksandar na jednom gostovanju na Avali, koje je organizovao Milan Lango, pio šampanjac iz njene cipele!
“Jugoslovenski Dior, „ambasador naše mode, „kreatorom kome kod nas nema ravnog“, „ kraljem makaza“, „ modnim poglavarom… kako su ga sve nazivali svoju posljednju kolekciju “Život je ljubav”Joksimović je uradio za”Monu” 2002. godine.
Čovjek koga je američka javnost poredila sa Iv Sen Loranom a Francuzi ga zvali jugoslovenski Karden nakon te kolekcije se povukao iz javnosti.
Mlada pjevačica iz Podgorice Krstinja Todorović oduševila je region vokalnim sposobnostima, ali i vizulenom transformacijom. Sa 115 kilograma Krstinja je uspjela da liniju dovedo skoro do savršenstva kako sama kaže.
Smršala si skoro 80 kilograma. Da li je bio naporan proces i kako se ti sada osjećaš?
-Naporno je bilo, ali više izboriti se sa sobom . Ja sam neko ko je veliki gurman, a operacijom sam sebe ograničila na 2-3 zalogaja i trebalo se navići na to . Sada je sve u redu i super se osjećam.
Šta ti je najteže palo?
-Najteže mi je pao period poslije operacije , oporavak i navikavanje na nov režim ishrane .
Koju hranu sada uglavnom izbjegavaš i kako se hraniš?
-Jedem sve što mi prija organizmu, a to su čorbe, bijelo meso i salata. Uglavnom vodim zdravu ishranu , ali ponekad i dam sebi oduška .
Da li ćeš još mršati ili je ovo krajnji cilj?
-Planiram još nekih 10-15 kilograma, toliko mi i treba do idealne kilaže .
Koja hrana ti najviše nedostaje?
-Definitivno brza hrana, dobar zalogaj i coca cola.
Da li bi poslije mršanja još neke vizuelne korekcije radila?
-Naravno ukoliko bude bilo potrebe . Tek smo počeli. Zapravo bi to jedino mogla da bude operacija kože.
Kako sada okolina reaguje na tvoj izgled?
-Svi su oduševljeni, svakodnevno dobijam pohvale i to mi daje satisfakciju da budem još bolja, kako u izgledu, tako i u takmičnju .
Pjevač Nenad Knežević Knez, u čijem spotu za veliki hit “Bubamara” je glumio Branislav Lečić, osvrnuo se na to što je Danijela Štajnfeld optužila glumca za silovanje.
Pjesma “Bubamara” skinuta je sa pjevačevog zvaničnog YouTube kanala, a ni on sam ne zna iz kog razloga.
“Neko je skinuo, ne znam kako i zbog čega. Ja imam stav, a to je da je Danijela iznijela optužbe, a Lečić odbranu, a drugi ljudi treba da odluče šta je pozadina”, rekao je Knez u emisiji “Puls Srbije” na Kurir televiziji.
“Ono što ja mogu da kažem je da nasilje bilo koje vrste osuđujem, gnušam se toga. Ćerku ne savjetujem o tome, jer je jako svesna svega, ona je svoja, ima izuzetno izražen personaliti, ne postoji nijedan muškarac koji bi mogao da je uvuče u takvu priču. Ona sve jasno stavlja do znanja odmah”, izjavio je pjevač i dodao da je samo čuo priče sa estrade, ali da ne zna ništa konkretno, prenio je Mondo.rs.
Zafir Hažimanov filmski glumac, pjevač i kompoziotor umro je juče u Beogradu od posljedica infekcije korona virusom.
Svestrani 77-godišnji umjetnik koji u karijeri dužoj od pola vijeka ostvario veliki broj pozorišnih uloga, na desetine muzičkih albuma, isto toliko knjiga poezije i nebrojene nagrade, prije tri godine povukao se sa javne scene zbog problema sa srcem. Posljednji put igrao je u “Nemanjići – rađanje kraljevine”
Bio je oženjen pjevačicom i glumicom Senkom Veletanlić sa kojoj je imao nevjerovatno skladan brak. Toliko su njihovi prijatelji su u šali govorili da smetaju ljudima što su stalno zajedno. Profesor doktor za mjuzikl kako je sebe nazivao ostavio je za sobom suprugu Biseru, sina Zafira Hadžimanova poznatog džez muzičara i unuku Martu.
Njegov sin Zafir se na društvenim mrežama na dirljiv način oprostio od svog oca.
“Preminuo je moj otac Zafir. Njegovo veliko srce nije uspjelo da pobijedi bitku sa ovom groznom bolešću. Za sobom je ostavio pravo bogatstvo, od pjesama koje je tako majstorski lako pjevao, preko svojih mnogobrojnih i raznovrsnih kompozicija, knjiga poezije i proze, pa sve do nenadmašivih uloga u pozorištu i na filmu”.
Tevije nad Tevijama! No, prije i iznad svega toga, svojoj porodici i najbližima uvijek je nesebično davao svoju ogromnu ljubav, pažnju i podršku. Senka i on bili su jedan od najtalentovanijih i najljepših parova u istoriji ovih prostora. Nenadmašivi! Njegov nesavladiv duh, sposobnost da se u svakoj situaciji snađe i nađe na nogama, energija da sve što radi uvijek radi cijelim svojim bićem, a da dok sve to radi bude istovremeno vrhunski šmeker… to mora da se pamti. Da se pamti i poštuje! Volimo te tata i nedostajaćeš nam zauvjek! Hvala vam svima na riječima podrške”napisao je Vasil.
Slavni muzičar Pol Makartni otkrio je da će u junu tekuće godine objaviti specijalan dnevnik svoje supruge Linde, koja je godinama prikupljala vegetarijanske recepte i savjete, a nazvao ga je “Porodični dnevnik Linde Makartni”.
“Prije mnogo godina, prije nego što je bilo ko imao svijest o pitanjima okoline, zdravlja i dobrobiti životinja, Linda je ucrtavala put vegetarijanstvu, govoreći ljudima o njemu i promovišući ga” – napisao je muzičar na Instagramu.
“Uz “ukusne, zdrave recepte” knjiga donosi i porodične fotografije i priče”- dodao je.
Lindin prvi profesionalni kuvar o vegetarijanskim burgerima izdat davne 1991. godine, bio je rasprodat.
Ona se bavila i zaštitom životinja. Nažalost, preminula je 1998. godine nakon borbe sa rakom dojke.
Britanski muzičar i član legendarnih Bitlsa Pol Makartni koji je za BBC ranije rekao da je nakon smrti svoje supruge Linde plakao godinu dana sa američkom fotografkinjom Lindom Istman oženio se 1969. godine.
Nakon raspada Bitlsa zajedno su formirali bend Wings. Imaju troje djece – Meri, Stelu i Džejmsa, a Makartni je usvojio i Lindinu ćerku iz prvog braka – Heder.
Linda Makartni imala je zavidnu karijeru kao fotografkinja. Probila se 60-ih godina, prateći modernu muzičku scenu.
Njen portet Erika Kleptona iz 1968. godine prvo je djelo jedne fotografkinje koje je objavljeno na naslovnoj strani magazina Rolling Stone.
Glumac je pozvao sve medije da ga više ne kontaktiraju na ovu temu jer neće davati izjave.
“Moja izjava je data tamo gde treba. Poligrafsko ispitivanje je obavljeno na moj izričit zahtev i sve informacije za koje je javnost zainteresovana u vezi ovog slučaja, nalaze se na tim adresama, policija i tužilaštvo”, rekao je Lečić.
Lečić se nakon izlaska iz zgrade Policijske uprave Beograd oglasio video porukom preko društvenih mreža.
“Samo za moje partijske drugove koji su ostali uz mene i za sve ljude koji su ostali uz mene znaju da Lečić može samo da leči a nikako ne može da truje i da siluje. Znajte da sam sedam i po sati davao izjavu , da je sve prošlo profesionalno i da sam poligraf prošao”,rekao je on.
Holivudska filmska zvijezda Džordž Kluni u intervjuu za Today show otkrio je koliko su bračni život sa suprugom Amal i uloga oca blizanaca promijenili njegovu svakodnevicu i stavove.
“Nekim ljudima je cilj da imaju djecu. Moj nije bio. Nisam razmišljao o tome da će mi život biti nepotpun bez djece, već je bio prilično ispunjen”, počeo je priču slavni glumac.Tada sam upoznao Amal i shvatio da mi je, ipak, život bio prazan. A kad je tu stiglo i naše dvoje djece, shvatio sam da je bio baš nevjerovatno prazan.
Holivudski glumac i njegova supruga Amal imaju blizance Aleksandra i Elu a Džordž je kazao i da više voli da bude otac nego holivudska zvijezda!
“Osjećam da pripadam nekome, znam šta znače dom i bezuslovna ljubav.”kazao je Kluni
Umjetnik iz Crne Gore koga sada gledamo u ulozi Orlanda u seriji “Igra sudbine” iako i sam razveden smatra da je razvod budalaština.
“U društvu gdje je jednoj ženi važniji kućni ljubimac, pas, nego muž možete očekivati samo debelu propast. U društvu gdje je muškarcu važnija karijera od porodice, možete očekivati samo rasulo. Kada te dvije stvari spojite, sa teškim sticanjem novaca, vi dobijete razvod, rekao je Slaviša u intervjuu za Novosti koji je ustalasao javnost.
Sa bivšom suprugom glumicom Tijanom sa kojom ima 15-godišnju kćerku ostao je u odličnim odnosima.
Nakon svega, siguran je da je razvod budalaština i da po hrišćanskim i crkvenim pravilima treba trpjeti.
” Bolje je trpeti – zbog Boga. Ja nisam onaj koji zna da trpi, tako da sam ja pogrešna adresa. Ja bih znao kako, al ne bih mogao sebe da naučim, kao što i nisam. Opet ću ponoviti – više se šeta pasa po ulici nego djece, pa se poslije pitamo što nestajemo kao narod.
Glumac koji sa ponosom ističe da je iz Crne Gore gostujući prošle godine u emisiji „Praktična žena“ otvorio je dušu i osvrnuo se na svoju prošlost, a njegova ispovijest malo koga je ostavila ravnodušnim.
-Prije šest godina kada mi je majka umrla na rukama, bila je jako bolesna i bio sam beskućnik ovdje u Beogradu i da nisam imao divne prijatelje Sergeja Ćetkovića, Borisa Bulića, Danila Bećkovica i još neke divne ljude, da nisam njih imao ne bih opstao. Tad sam se i razveo – rekao je nesuđeni bokser.
Glumica Mirjana Karanović juče je obavestila Jugoslovensko dramsko pozorište da odbija da igra u predstavi zajedno sa Branislavom Lečićem
„Poštovani, obavještavam vas da odbijam da igram sa Branislavom Lečićem u predstavi „Mamu mu jebem ko je prvi počeo“, u znak protesta zbog njegovog ponašanja prema koleginici Danijeli Štajnfeld. Ovo se odnosi i na sve eventualne buduće predstave sa istim glumcem. Spremna sam da predstavu igram ukoliko se odlučite da ga zamijeni drugi glumac.
Srdačan pozdrav, Mirjana Karanović“, napisala je glumica na svom Instagram profilu.
Glumac Vlastimir Vlasta Velisavljević preminuo je u 95. godini života od posljedica korona virusa, zbog kojeg je bio hospitalizovan prije nekoliko dana.
Kada je počeo Drugi svjetski rat Vlasta je živeo sa porodicom u Beogradu u kome je u to vrijeme vladala ogromna glad, pa je da bi preživjeli sa drugarima Miletom Vražićem i Nemanjom Markovićem krao jabuke koje su Njemci slali svojim vojnicima na Istočnom frontu. Kada su ga Njemci uhvatili, 1943. godine poslali su ga u koncentracioni logor. Imao je tada 17. godina.
– Spaslo me je to što sam bio mlad i zdrav jer su me, umjesto da me pošalju u gasnu komoru, nacisti koristili kao radnu snagu u fabrici granata i oružja u Dortmundu. Jedan od majstora u toj fabrici uzeo me je za svog pomoćnika. Dao mi je njemačku propusnicu, koja mi je, kad sam već pobjegao iz logora, pomogla da se preko Minhena najprije dočepam Zagreba, a onda Zemuna i Beograda -ispričao je Vlasta Velisavljević u jednom intervjuu.
Beograd, 24. marta 2021.- ARHIVSKA FOTOGRAFIJA OD 1. april 2018.-Glumac Vlastimir – Vlasta Velisavljevic preminuo je danas u 94. godini od posledica zaraze korona virusom, potvrdjeno je Tanjugu u krugovima bliskim Velisavljevicu.FOTO TANJUG/ RADE PRELIC / nr
Akademiju pozorišnih umetnosti u Beogradu u klasi profesora Mate Miloševića upisao je 1948. godine, a na trećoj godini studija bio je uhapšen i odveden u zatvor na Banjici a potom i na Goli otok, gdje je proveo tri godine, nakon čega su ga 1953. godine vratili u Beograd.
– Neću zaboraviti tu čuvenu ćeliju 17a na Banjici iz koje su me poslali na Goli otok. Bio je to najperfidniji mogući zatvor sa svim sredstvima za mučenje ljudi, a jedna od njih je bila i ta ćelija. Mala, uska, ne možeš da se ispraviš. Dijelio sam je sa ocem Voje Brajovića, Vukotom, koji je bio vojno lice i izjasnio se za Sovjetski Savez – ispričao je Vlasta u jednom intervjuu.
Dobitnik mnogih priznanja proveo je na sceni više od 30 godina, odigrao više od 300 pozorišnih uloga bio je dozivotni počasni član JDP.
Jedna, neponovljiva pjevačica Tina Tarner je na javnoj sceni već više od šest decenija, a u 81. godini života riješila da se povuče i oprosti od svojih fanova.
Ona je za “HBO” snimila je dokumentarni film u kojem priča svoju životnu priču. Ovaj dokumentarac je zapravo njeno posljednje obraćanje javnosti i opraštaj od fanova, a u filmu govori kako želi da stupi u treće i posljednje poglavlje svog života bez reflektora.
Tina se dokumentarcu priseća svoje mladosti koja je ispunjena tugom i bolom, a potom na svoju pravu ljubav i globalnu slavu koju je stekla u svojim zrelim godinama. Film otkriva da pjevačica pati od post traumatskog stresa, koji je posljedica dugogodišnjeg porodičnog nasilja koje je trpela dok je bila u braku sa Ajkom Tarnerom.
– Trpela sam zlostavljanje, ne postoji drugačiji način da se ispriča ova priča. To je realnost. To je istina. To je ono što dobijaš, tako da moraš to da prihvatiš. Ovo nije lijep život. Dobro nije nadvladalo loše – zaključila je Tina, koja je preživela moždani udar i borbu protiv raka.
Nakon braka sa Ajkom, sreću je sredinom osamdesetih pronašla sa Ervinom Bahom, direktorom izdavačke kuće. U filmu su Tinini poklonici mogli čuti i njegovu zabrinjavajuću izjavu.
– Tina mi je rekla “Idemo u Ameriku, želim da se oprostim sa svojim fanovima. Da im kažem zbogom i zahvalim za sve i to će biti moj kraj. Moj poslednji oproštaj – priznaje pevačica u jednom od isečaka iz filma Bah.
Podsetimo, Tinin život već je ranije bio prikazan, prvo u njenoj autobiografiji iz 1986. “Ja, Tina”, a potom u 1993. biografskom filmu, u kojem ulogu Tine tumači Anđela Baset.
Glumac, opozicioni političar, bivši ministar i lider pokreta Demokrate Srbije Branislav Lečić misteriozni je moćnik iz filmske industrije koji ju je silovao otkrila je glumica Danijela Štajnfeld Višem javnom tužilaštv prenosi portal Nova.rs.
Štajnfeld se prije nekoliko dana pojavila u beogradskom Višem javnom tužilaštvu, na poziv tužioca kako bi dopunila svoj prethodni iskaz. Ona je, u prisustvu advokata, govorila o svom traumatičnom iskustvu, o kom je javnost upoznala prije nekoliko mjeseci u svom dokumentarnom filmu, snimljenom u Americi gdje trenutno i živi, navodi Nova.rs.
Kako taj portal saznaje, Štajnfeld je otkrila da je misteriozni silovatelj, čiji je identitet uporno skrivala od javnosti, glumac Branislav Lečić, navodeći da ju je napastvovao prije nekoliko godina dok je sa njim radila na jednom projektu.
Danas se kratkim saopštenjem za javnost oglasio Lečić koji tvrdi da se radi o najgnusnijoj laži.
Povodom optužbi koje su se pojavile u medijima o mom navodnom silovanju Danijele Štajnfeld, dajem sledeću izjavu: Apsolutno poštujem zakon i pravne institucije ove države, i spreman sam da u bilo kom trenutku odgovaram u Tužilaštvu na ovakvu optužbu. U pitanju je najgnusnija laž koja me diskredituje – napisano je u kratkom saoštenju za javnost.
U međuvremenu Isajder je objavio ekskluzivni snimak razgovora glumice i Lečića
Prošle godine Glumica Danijela Štajnfeld u svom dokumentarnom filmu “Zaceli me”, predstavljenom na Filmskom festivalu u Sarajevu, otkrila da ju je seksualno napao moćnik iz filmske industrije, zbog čega je navodno i napustila Srbiju.-
Prva sezona srpske telenovele “Tajna vinove loze” ulazi u završnu fazu emitovanja, a ova porodična priča prikovala je publiku za male ekrane. Ovo je priča o dvije porodice koje žive u unutrašnjosti Srbije. O porodici uspješnog poslovnog čovjeka Vuka Tomovića iz Subotice kojeg je utjelotvorio Vojin Ćetković, koja krije mnoge tajne, ali i Vere, samohrane majke dva sina iz Negotinske Krajine, koja živi u strahu da se njene tajne ne otkriju, a igra je Sloboda Mićalović.
Ovim projektom željeli su da na realan način pokažu srpsko selo, i to u vremenu kada se uglavnom na ovim prostorima snimaju kriminalističke serije. To je jedan od razloga što je ova priča osvojila gledaoce širom regiona, pa se sa nestrpljenjem isčekuju nove epizode.
„Ima više razloga zašto je ‘Tajna vinove loze’ toliko gledana, a jedan je sigurno taj što odavno nije bilo takvih porodičnih serija ljubavne melodramske priče. Nije nam bila namjera da radimo telenovelu, ali na kraju je tako ispalo. Drugi faktor je svakako glumačka podjela koja je u startu privukla publiku. Zaista je impozantan broj poznatih glumaca koji se pojavljuju u ovom projektu, ali i nekih mladih kojima je data šansa. Kao treće, išla nam je na ruku ta izolacija. Naime, u vijeme pandemije kad ne rade restorani, kafići, ljudi su ostali zatvoreni. I pored toliko slobodnog vremena, ali i danas pristupačnih kanala na kojima uvijek možete naći nešto interesantno, uspjeli smo da zadržimo publiku kod kuće i da ih zainteresujemo da gledaju “Tajnu vinove loze”. Time smo, siguran sam, spasili neke živote”, poručuje na početku razgovora za Magazin, jedan od glavnih aktera ove serije Vojin Ćetković.
Prva sezona počela je da se snima prije pandemije, u februaru prošle godine, ali je nakon što je počeo prvi talas virusa korona i proglašeno vanredno stanje, snimanje prekinuto. Nakon što su mjere popustile, u junu je nastavljeno snimanje koje je trajalo do septembra. Ukupno je snimljeno 36 epizoda, a brojna, ne samo glumačka ekipa koju predvodi Ćetković učestvovala je na ovom setu.
„Kad nešto snimate tu postoji tačan broj ljudi koji mora da prisustvuje snimanju i ne može da ih bude manje. Međutim, poštovali smo sve mjere koje su u tom trenutku bile na snazi, naročito ljudi iza kamere, dok smo mi – glumci morali da skidamo maske dok smo u kadru. Na našem setu nije bilo oboljelih, uspjeli smo da zadržimo bolest dalje od nas. No, nije bilo prijatno raditi pod pritiskom, pokušavali smo na sve načine da te kontakte svedemo na minimum. Znate, kad se non-stop priča o tome na koji način se virus širi, koji je broj oboljelih, podsvjesno počinješ da razmišljaš o tome kad ti se neko unese u lice ili kad treba da imaš fizički kontakt. Trudili smo se da ne bude nekih masovnih scena, naročito ne u studiju, tako da smo projekat uspješno priveli kraju”, priča utiske sa snimanja Ćetković koji igra vinara, a o tome koliko mu je proizvodnja vina bila poznata i prije ove uloge, otkriva:
„Ova priča mi je bila poznata jer imam prijatelje koji se bave proizvodnjom vina. I sam imam nekih 50-tak čokota vinove loze, ali to je stono grožđe, ne pravim ni vino ni rakiju od toga. To je grožđe za jelo. Upoznao sam dosta tih detalja, recimo kako teče rezidba, i to sve sam radim. Posadio sam i sam dosta čokota, pa znam jedan dio procesa“, pohvalio se on kako je samo snimanje uticalo na njegovo znanje o uzgajanju grožđa.
„Nisam ja imao te scene kako se direktno pravi vino, ali jesmo imali konsultanta koji je bio uz nas, pa je on to kontrolisao“, prisjeća se Ćetković.
Serija je, kako tvrde vinari pospješila prodaju domaćeg vina, pa su mnogi komentarisali da je upravo “Tajna vinove loze” ogledalo vinske Srbije. Ipak, Ćetković otkriva da su im neke detalje iz serije vinari zamjerali.
„Bilo je primjedbi da nijesmo ispoštovali neka pravila, naročito sadnje, što sam i ja primijetio i te kritike su bile na mjestu. Znam odavno da je taj vinski turizam jako razvijen. Eto i Crna Gora je puna vinarija i to odličnog kvalitetnog vina”, kaže sagovornik Vijesti.
Autori ove serije tvrde da će “Tajna vinove loze” imati i drugu sezonu, no o detaljima još uvijek niko ništa ne priča.
„Niko mi se zvanično nije obratio od producenata, oni pričaju da hoće ali ne znam, nemam tih informacija”, bilo je sve što smo uspjeli da saznamo od Ćetkovića o nastavku serije.
Samo jedna scena snimana je u Beogradu, i to u bolnici, sve ostale snimane su u studiju, ali i u pravim vinarijama, vinogradima. U seriji, kako su pisali srpski mediji, pojavljuje se i vinarija Zvonka Bogdana.
„Ta vinarija nosi ime Zvonko Bogdan, ali nemam nikakve veze sa pravim Zvonkom Bogdanom. Vinarija pripada drugom čovjeku. Tamo smo boravili i snimali pet, šest dana. Ta vinarija je prelijepa, obišli smo proizvodnju i tamo i u Topoli gdje smo takođe snimali. Nismo se upoznavali sa vlasnicima”, otkriva Ćetković.
Bez Vojina Ćetkovića rijetko koji projekat može da prođe, no aktuelna pandemija zaustavila je planove, pa su snimanja mnogih projekata pomjerena ili otkazana.
„Aktuelna pandemija najviše je uticala na pozorišni život u Srbiji. Za godinu dana odigrao sam samo dvije predstave. Koliko god da smo se trudili da zakazujemo predstave i da ih igramo, desi se da se neko iz ekipe razboli, pa smo morali da ih otkazujemo. Te dvije predstave koje sam odigrao, kad smo se pojavili na sceni ne mogu da vam opišem to moje zadovoljstvo i radost. Zato mislim da je zbog pandemije pozorište najviše izgubilo“ pojašnjava Ćetković.
Mnogi glumci ipak ne odustaju od pozorišta, pa predstave snimaju i prikazuju ih online.
„Pozorište ne može da funkcioniše bez publike. Postoje samo dva elementa za pozorište – jedan je glumac, a drugi gledalac. I bez glumca i bez gledalaca ne može postojati pozorište. Bez obzira na to, i mi smo se snalazili. Čak sam imao priliku da gledam neke predstave sa Brodveja koje ne bih mogao drugačije da vidim zahvaljujući tome što su se dosjetili online da ih prikazuju. Pojavilo se dosta kvalitetnih stvari na Youtube servisu koje, opet kažem, ne bih imao priliku da drugačije vidim, pa sa te strane, ta neka vrsta podgrijavanja pozorišne publike da ne zaborave kakav je to osjećaj je i dobra. Međutim, vjerujte to nema veza sa tim živim kontaktom koji imate kad igrate predstavu pred publikom”, zaključuje Ćetković.
Jedno je kako sebe vidim, a potpuno me drugačije vide reditelji i publika
Tokom svoje karijere, Ćetković je imao priliku da igra različite uloge. Tokom glumačkih podjela dobijao je zadatak da utjelotvori i pozitivce i negativce, a na pitanje ima li neka uloga koju bi volio da dobije, odgovara:
“Nema takvih uloga koje posebno priželjkujem. Pomirio sam se sa tim još kad sam bio mlad glumac da je jedna stvar kako ja sebe vidim i šta mislim da mi pripada, a sasvim je druga stvar kako me vidi reditelj, publika i ljudi koji učestvuju u prozivodnji pozorišne predstave, filma ili nekog televizijskog projekta, onda sam to prepustio njima”, kaže on.
Svi mi ponekad doživimo neki neuspjeh, bilo na profesionalnom ili ličnom planu. Bitno je, međutim, kako reagujemo na njega. Naime, ako to ne uradimo na adekvatan način, postoji rizik da se nikada ne oporavimo od neuspjeha i lišimo sebe šanse za novi početak.
Iz tog razloga, psiholozi nam preporučuju sljedeće korake za suočavanje sa neuspjehom.
Ne budite previše strogi prema sebi
Čak i ako ste prepoznali šta je u vašim postupcima dovelo do neuspjeha, ne bi trebalo da budete previše samokritični. Svi prave greške, ali to ne znači da treba da dozvolimo da nas ta činjenica potpuno demorališe i odvrati od ulaska u nove poduhvate.
Nije lako oduprijeti se pritisku okruženja, posebno kada vaše okruženje ima velika očekivanja od vas. Svakako vam ne savjetujemo da budete antisocijalni i budete u lošim odnosima sa osobama s kojima živite ili sarađujete, ali blaga doza nekonformizma je poželjna ako želite da sačuvate sebe od stresa izazvanog neuspjehom.
Ne brinite ako ste bili previše samouvjereni
Samopouzdanje je neophodan sastojak svakog uspješno poduhvata. Bez vjere u sebe se malo toga može postići, a ako vam nakon neuspjeha izgleda da ste bili previše samouvjereni, to ne znači da je višak samopouzdanja sam po sebi bio razlog što su vam se planovi izjalovili.
Potrudite se da nešto naučite iz svog neuspjeha
Neuspjeh nije prijatan, ali on na neki način može biti koristan ako vam otkriva gdje ste pogriješili i nudi novo znanje za vašu sljedeću inicijativu. Ne kažu ljudi džabe da se najbolje uči na greškama.
Koko Šanel je prvutvid jaknu kreirala prije 60 godina, a i dan danas je apsolutni hit. Inspirisana muškom odjećom, uspjela je da decenijama opstane i postane komad koji generacije žena obožava.
I ovo proljeće je nezamislivo bez ovog kroja jakne, jednoglasni su modni stručnjaci. Iako su ranije važile za komad koji vole starije generacije,sve više mladih djevojaka nosi ovaj model.
Takođe, više nisu rezervisane samo za elegantne kombinacije, pa se mogu kombinovati i u ležernijim prilikama.
Dok britanska kraljica Elizabeta II ne prestaje da radi na popravljanju reputacije svoje porodice nakon intervjua princa Harija i njegove supruge Megan Markl koji su nedavno dali Opri Vinfri i posebno tvrdnje Megan Markl da je doživjela rasizam od strane kraljevske porodice bivša američka prva dama, Afroamerikanka Mišel Obama, ovako komentariše intervju koji je u Britaniji podigao veliku prašinu.
U intervjuu za NBC, Mišel Obamu su pitali šta joj je prošlo kroz glavu dok je gledala Meganin iskren razgovor u kome je navela da ih je jedan član kraljevske porodice pitao koliko će tamna biti koža njihovog sina Arčija, s obzirom na njeno porijeklo, jer je njena majka Afroamerikanka.
Javna služba se nalazi u središtu pažnje, rekla je Mišel Obama, koja je provela osam godina u Bijeloj kući dok je njen suprug, takođe Afroamerikanac, Barak Obama bio predsjednik SAD.
“I većina ljudi to ne razumije, niti bi trebalo da razumije. Ono što uvijek imam na umu jeste da se ništa od ovoga ne odnosi na nas u javnoj službi, već na ljude kojima služimo”, istakla je ona.
Bivšu prvu damu SAD pitali su o trenutku kada je Megan rekla Opri da je “doživjela rasizam”.
“Kao što sam već rekla, rasa na ovom svijetu nije nova konstrukcija za obojene ljude, pa stoga nije bilo potpuno iznenadenje čuti njena osjećanja i njihovu artikulaciju”, odgovorila je Mišel Obama.
Glumac Andrija Milošević nerijetko svoju publiku iznenadi nekim novim projektom na kome radi. U posljednje vrijeme, iako ga možemo videti u brojnim televizijskim ostvarenjima, Andrija najpredanije radi u pozorištu, a sada za fanove sprema jedan, za njega i više nego poseban projekat. Naime, gostujući u emisiji “Kec na jedanaest” Andrija je otkrio da završava knjigu, koja za njega ima poseban značaj, a da će uskoro početi i razgovore sa potencijalnim izdavačima. – Mislim da će biti veoma zanimljiva čitaocima, to je dnevnik mojih najintimnijih emocija o svemu što mi se dešavalo u privatnom životu. Bilo me je isprva malo sramota, jer nisam htio da se toliko ogolim pred drugima, ali onda sam malo razmislio i shvatio da umjetnost i zahtikeva od čovjeka da se ogoli – kazao je Andrija.
– Knjiga će se zvati „Posvećeno Veri“, mojoj majci. Narodima na ovim našim prostorima svojstveno je da tuguju s osmijehom. Nada uvijek postoji, to je ono što nas vodi – istakao je on. Pjesmu iz svoje knjige, predstavio je i na svom “Instagramu”, a dirljivi stihovi, oduševili su brojne prijatelje, kolege, ali i pratioce. Od kada je pre dve godine izgubio svoju Veru, Andrija se prvo na neko vrijeme povukao, kako bi odbolovao najvrjedniju i najvoljeniju osobu u svom životu. Zatim se vratio sa osmijehom, da svaki svoj uspijeh posveti majci. O svojoj majci, Andrija je ranije govorio ovako: – Brinuti o mami je privilegija i čast. Često kažem da mi je majka sada dijete i da smo zamijenili uloge – govorio je tada u jednom intervjuu Andrija, koji je svim bićem i do posljednjeg dana bio uz svoju majku.
Pjevač Sergej Ćetković nedavno je ostao bez majke Dragice koja je umrla od posljedica korone virusa, a danas mu je preminuo i otac Slobodan.
Sergejev otac bio je u bolnici zbog korona virusa koji, nažalost, nije uspio da pobijedi. Pjevač se oglasio na društvenoj mreži Instagram i potresnom objavom rasplakao sve.
– Koliko god da čovjek pokušava da se spremi, koliko god bio jak, za neke stvari se ne možeš spremiti. Misliš, biće dovoljno uzeti vazduh i zadržati ga što duže da izbjegneš bol, ali ne. Ne prolazi! Boli i boli i boli… Kažu mi da će sve biti dobro, da je to proces, kao i sam život…
– Onog trenutka kada se rastaneš sa svojim roditeljima, shvatiš tu bolnu, hladnu istinu. Da više nisi dijete. Nema više one roditeljske brige, strepnje, radovanja, nesebične ljubavi… Nema više one koja me donijela na ovaj svijet i onog ko me volio, branio i učio životu.
– Draga majko, iako si nas prva napustila ti, iznenada i bez najave, znao sam da te neće pustiti da odeš sama. Ipak, predugo su vam duše bile vezane na ovom svijetu da bi dozvolio da tu posljednju šetnju odšetaš sama. Kako ste se i prije 50 godina zakleli na ljubav i da ćete biti zajedno dok vas smrt ne rastavi, vi ste ovaj put pobijedili i samu smrt. Odlučili ste da i u vječnosti ostanete zagrljeni. Hvala vam što danas plačemo za vašom dobrotom, nesebičnoj ljubavi, tužni što vas više nema, a srećni što smo imali takve roditelje i što ste nam ostavili toliko lepih uspomena. Sada, vozi dragi tata. Vozi svoj poslednji reli, obori svoj posljednji rekord znajući da te ona čeka tu na poslednjoj krivini, da zajedno nasmijani uđete na vrata raja. Neka vas Anđeli čuvaju pod krilima svojim i dragi Bog primi u svoje Carstvo nebesko. Neka vam je vječna slava i hvala. Vaši sinovi Igor, Sergej i Srđan.
Inače, Sergej je majku Dragicu sahranio na svoj rođendan 8. marta.
Vedrana Rudan otvoreno pokrenula temu nezahvalnosti djece i odnosa prema roditeljima.
“Ja sam mislila da se to samo meni dešava. Imam dijete. Dijete ima dijete. Muž i ja bismo nekad htjeli pokraj sebe imati dijete svoga djeteta. Ne pod svaku cijenu jer se dijete moga djeteta koje više nije malo dijete ponaša kao dijete. Vi koji nemate dijete ni od djeteta dijete ne znate o čemu govorim.
Pa ću vam objasniti iako vas ova tema ne zanima. Blago vama. Mi, muž i ja, zato jer smo stari, ne razumijemo generaciju moga djeteta. Ta generacija svojim roditeljima iz dana u dan ponavlja samo jednu rečenicu, ne miješajte se u naše živote, ponekad još osobnije NE MIJEŠAJ SE U MOJ ŽIVOT!
Što to znači, pitala sam. Odgovor je vrlo jednostavan. Moje dijete i partner moga djeteta i njihovo zajedničko dijete imaju pravo na neuznemiravanje u nedoba, ni jedno doba nije pravo doba za nazivanje, pravo da od tebe traže usluge širokoga spektra u svako doba.
Nakon što si im okom četrdeset godina dao dušu i tijelo, da si “uvijek mislila na sebe i da si sebi uvijek bila i prva i zadnja”. Kad to čuješ od svoga djeteta od tebe se očekuje da ćutiš, da se smiješiš, ne zlobno. Ne miješaj se u moj život! Najzad sam shvatila što to znači i koga ja u životu imam.
Nemam dijete, imam partnera. On se na mene ne dere, on od mene ne traži da mu se ne miješam u život, on ne podivlja kad ga nazovem, on mi nikad u slušalicu ne zareži, u gužvi sam, imaš minut da mi kažeš što te muči. A mene baš ništa nije mučilo. Samo sam htjela čuti glas svog djeteta.
Djeteta koga sam nekad jako voljela i koga iz dana u dan volim sve manje. Ne osjećam se krivom zbog toga i ne, neće mi moje dijete nabijati osjećaj krivice za sve svoje promašaje. E pa, ne trebaš mi, pelene još ne nosim, trebao mi je tvoj glas, tvoj osmijeh, trebalo mi je tvoje dijete.
Dijete koje neće japankama gađati ekran televizora, koje neće doručkovati u podne, koje neće pljuvati ručak i gledati crtaće tako da se ori čitava kuća. Ne, ne osjećam se krivom što mi sve manje treba i moje dijete i dijete moga djeteta. Ima života i bez djece i bez unuka. Ima ga!
I treba uživati u njemu. Što fali pogledu na bugenviliju, šetnji uz more sa muškarcem svog života, grickanju girica u konobi na rivi, čitanju knjiga, grljenju muževljeva vrata? Što nedostaje životu bez djeteta i djeteta tvoga djeteta? O, kako mogu uživati bez dernjave, vječne analize mojih grešaka koje činim od stoljeća sedmog, govorenja kako “mi” ne razumijemo “njih” jer smo “mi” živjeli u sistemu u kome “nas” nije ubijalo radom.
“Mi” smo radili od sedam do tri i onda bili beskrajno slobodni i bez stresa. Ha, ha. Neki od nas, ne mali broj, smo i u onom sistemu radili dva posla da bismo mogli vraćati kredite, neki od nas i danas rade od sedam ujutro do devet uveče svaki dan u nedjelji iako je nekima od nas šezdeset i neka za vratom. Ne miješaj se u moj život!
Treba to poštovati i očekivati da se tvoje dijete ne miješa u tvoj život. Nikad pa ni tad. A kad dođe vrijeme za ulazak u pelene, govorim o sebi, osigurala sam deset hiljada švajcarskih franaka kojima ću platiti eutanaziju u Švajcarskoj. Sve je bolje nego u smrtnom času iznad sebe vidjeti lice bića koje ne želi da mu se miješaš u život”.
Naš poznati muzičar Marko Perić, bivši član grupe No Name i učesnik projekta Nikšićko Rocks Pjesma za društvo, vjenčao se u subotu sa svojom izabranicom Anom.
Marko Perić takođe se i dalje aktivno bavi muzikom i često nastupa.
Kako su se Ana i on vjenčali pod specifičnim korona okolnostima i nisu imali slavlje, spustili su se u donji dio svoje kuće u kojoj Marko ima studio i zaplesali na generalnoj probi Ivane Popović Martinović.
Za ljepotu i njegu kože koriste se razni proizvodi, a ono što je od davnina poznato jeste uloga meda u kozmetičke svrhe.
Naime, svi znamo da postoji legenda koja kaže kako se slavna Kleopatra, poznata po svojoj ljepoti, kupala u kupkama od meda i mlijeka, dok su stari Grci med proglasili ‘nekatarom bogova’ i smatrali kako ih upravo on čini besmrtnima.
Med poboljšava apsopciju pojedinih sastojaka u organizam (ljekovi, mineralni sastojci i slično), a zbog antioksidativnih sastojaka djeluje poput detoksikacijskog sredstva za cijeli organizam. Osim toga, poznato je kako ovaj pčelinji proizvod ima izvrsne hidratantne sposobnosti pa je zbog toga čest sastojak u kremama i losionima za čišćenje, najčešće za njegu osjetljive i nježne kože, jer med istovremeno djeluje vrlo umirujuće i ne izaziva iritacije.
Cijeli je niz važnih činjenica koje med stavljaju na vrh upotrebljivosti u kozmetici, a jedan od najvažnijih je i taj da on podstiče stvaranje AHA kisjelina koje su osnova mnogih krema i preparata. Alfahidroksilne kisjeline hidriraju kožu i podstiču je na obnavljanje tako da se rješava izumrlih ćelija i stvara nove.
DIY: Maska za nečistu kožu
jedna kesica kvasca par kapi limuna dvije-tri kapi mlijeka jedna kašičica meda
Dobro promiješajte sve sastojke i smjesu nanesite na lice i držite petnaestak minuta, a potom lice isperite mlakom vodom i obrišite kožu tapkajući peškirom, ne trljanjem.
U posljednje vrijeme, mnogi ljudi rade od kuće i mnogi ljudi provode puno vremena u svoja četiri zida i uopšte ne iznenađuje što tako više obraćaju pažnju na razne detalje. Kao što biste i očekivali, postoji veza između sredine u kojoj provodite vrijeme i vašeg svekupnog mentalnog zdravlja, a to su potvrdili i psihoterapeuti. Oni kažu da je prirodno da budemo nervozni i pod stresom s vremena na vrijeme, ali to ne znači da ne možemo da utičemo na to, naročito kada su u pitanju elementi našeg doma. Na šta tačno treba da obratite pažnju, pročitajte u nastavku.
Nedovoljno svjetlosti
Motivacija je niža u prostorijama koje nisu dovoljno osvijetljene i ljudima inače prija prirodna svjetlost. Osim nje, sveukupna atmosfera neke sobe može se prilagoditi uz pomoć lampi, pametnih sijalica i drugih vrsta osvjetljenja. Ne valja ni da ima previše vještačke svjetlosti, jer to može da utiče na depresiju i kvalitet sna, tako da je važno pronaći balans. Ali nikako ne smijete da iz dana u dan obitavati u potpuno mračnim prostorijama, gdje je jedino osvjetljenje ekran računara ili mobilnog telefona.
Prenatrpanost
Premalo prostora za prolazak kroz razne prostorije doma može da izazovu nervozu, jer onda treba paziti na svaki korak da ne dođe do sudara sa namještajem ili nekim drugim kućnim elementom. Otvoreniji prostori i više mjesta donose više slobode, baš kao i više prirodne svjetlosti. Možda vaš dom ne krasi ogromna kvadratura, ali treba pametno iskoristiti prostor koji vam je na raspolaganju i ne praviti gužvu od različitih stvari.
Rad i odmaranje u istom prostoru
Ovdje je ponovo ključna riječ iskorišćenost prostora, ali je problematiku ponovo moguće izbjeći. Rad od kuće znači da su radni prostor i prostor za slobodno vrijeme pod istim krovom, ali to ne znači da sve vrijeme treba da provedete na istom mjestu. Odnosno, treba ustati sa radne stolice po završetku radnog vremena i promijeniti ako ne prostoriju, onda makar oblast te jedne prostorije. Najbolje rješenje je da prošetate i tako „proluftirate“ glavu.
Stare stvari
Nemaju svi nove stvari i nov namještaj, ali nešto što je baš zastarjelo i vidno pohabano može da ima negativan uticaj na našu psihu. Nije stvar u tome što se namještaj mora konstantno mijenjati, već se sa starim stvarima možda nećete osjećati opušteno kao sa malo novijim, čistijim. Dom treba čistiti, okruženje možete osvježiti makar i nekim malim novim detaljem poput lampe ili biljke, dok se pojedini namještaj može ponovo tapacirati kako ne biste morali da kupujete cijele nove garniture.
Djeca se mogu naljutiti na roditelje. Ponekad čak obećaju da nikada neće oprostiti i nikada neće zaboraviti.
Često ove „slatke“ prijetnje ne znače ništa. Ali postoje i drugi slučajevi, postupci odraslih, koji zaista nanose djeci duboke emocionalne rane.
Kada ta djeca odrastu, ona će možda moći da razumiju razloge, ali ne i da oproste.
Ove dvije stvari se najčešće nikada ne opraštaju roditeljima!
1. Prekršena obećanja
Ako ne postoji način da se obećanje ispuni, onda je bolje da ga i ne dajete. Ovo je istina koju nam odrasli usađuju od djetinjstva, zar ne? I to ponavljaju djetetu iznova i iznova, zahtijevajući da dijete bude od riječi i da ispunjava svoja obećanja.
Međutim, odrasli sami često krše svoja obećanja, istovremeno uvijek pronalaze izgovore – nisu mogli, neki treći razlozi su to spriječili, roditelji imaju toliko problema da prosto ne mogu da stignu na sve strane…
Ne biste vjerovali koliki niz godina djeca znaju da vjeruju u neka obećanja, i ćutke svakodnevno trpe razočaranje što to obećanje nije ispunjeno. Često ih nikada i ne zaborave.
2. Nepoštovanje
Mnogi roditelji se drže toga da su djeca mala i da će zaboraviti sve. Zaboravljaju i da djeca nisu jednaka odraslima, pa nipodaštavaju njihova dostignuća i uspjehe, koji su uglavnom mali, baš kao i oni.
Krhka, nježna i vesela dječja duša željeće da je pohvalite za nešto malo, a vi mislite da to nije ništa posebno i to govorite, ne znajući koliko dijete tako povrijeđujete.
Na primjer, djevojčica voli da sama pravi haljinice za lutke. Roditelji govore da je to gubljenje vremena, da treba da se posveti nečemu korisnijem.
U početku to su haljine koje se rašivaju, vremenom su sve bolje i ljepše. U odraslom dobu, ta djevojčica pravi veliku karijeru u svijetu dizajna, ali zauvijek nosi jednu ružnu uspomenu – njeni roditelji nikada nisu vjerovali u nju…
Pazite šta obećavate djeci. Pazite šta im govorite o njihovim strastima i hobijima. Postoji velika šansa da vam nesmotrene riječi nikada ne oproste…
Da li se vi sjećate nekog prekršenog obećanja roditelja koje vas i dan danas boli?
Urednica i voditeljka Javnog servisa Crne Gore Marija Razić svojom harizmom, kulturom i manirima nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Ova šarmantna voditeljka često putem društvene mreže Instagram objavi fotografije svoje porodice i time stavi do znanja koliko je vezana za njih.
Osim sina Save i ćerke Staše, Marija je mnogo vezana za svoju majku Slavicu , kao i sestre Jelenu i Milicu.
Najnovijom fotograafijom gdje poziraju ćerka Staša, sestra Milica, majka Slavica i ona dokazala je koliko je Marija srećna i bogata žena što ih ima, a osmijeh na licima govori više od hiljadu riječi.
Supruga Zdravka Čolića ne voli javno da se eksponira, iako sve zanima ko je žena koja je osvojila srce legendarnog pjevača za kim je uzdisao cio region.
Supruga Aleksandra sa kojom ima dvije ćerke ne voli da se pojavljuje u javnosti, ali sada je pjevač otkrio šta mu ona najviše zamjera.
Pjevač Zdravko Čolić inače nije neko ko je sklon skandalima i svoju porodicu čuva od očiju javnosti iako ponekad iskrsne neka informacija kao što se desilo ovaj put.
“Supruga se najviše ljuti na mene što sam popustljiv prema ćerkama. Ona ne može da shvati da sam ja tako mekan prema njima i da ne mogu da im kažem ne, dok je ona uglavnom stroga”, iskren je bio.
Tom prilikom pjevač je objasnio i kako se njegove ćerke nose sa slavom koju on uživa.
“Una je svjesna ko joj je tata, za razliku od Lare, koja je mlađa. Ona shvati da joj tata nije tamo neki koji sjedi na kauču, tek kada joj drugarice traže kartu za koncert”, objasnio je za “Ekskluzivno”.
Čuveni Čola je ranije za magazin “Hello” rekao kako ga je osvojila njegova supruga.
“Svaki muškarac voli da neko brine o njemu. Mislim da je to bilo presudno. Upoznali smo se davnih dana u Makarskoj, Aleksandra je studirala u Beogradu, nastavili smo da se viđamo, s vremenom smo počeli da se zabavljamo. Osvojila me je jednostavnošću i privrženošću. Posvetila mi se, misli o meni, brine, sjekira se… Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, uhvati neku emociju koja bez riječi govori da joj je stalo do njega. To ne mogu da objasnim jer može pred tobom biti najljepša i najpametnija žena a da jedva čekaš da odeš od nje. Viša sila određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Sandrina i moja aura su se prepoznale, to je vjerovatno bilo sasvim dovoljno za ulazak u neku novu dimenziju”
Svojim glasom i talentom oduševljavale je mnoge širom Evrope, a harizma koja plijeni nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Sopran Olivera Tičević, školovala se u Podgorici, Beogradu, Bernu.
Kada pogledate unazad, da li možete biti ponosni na sebe kako se vaš put razvijao i da li bi nešto mijenjali?
-Prije svega, ponosna sam na činjenicu da su me roditelji podržali u svakoj namjeri i vjerovali da su moji izbori pravi. To mi je i danas bitno, da imam njihovu podršku i na tome sam im posebno zahvalna. U toku ( formalnog) obrazovanja upoznala sam sjajne profesore, muzičare, dirigente, kompozitore, režisere, kolege pjevače koji su mi pomogli da se razvijem u ovu Oliveru sa kojom Vi razgovarate danas.
Iako ste mladi, dobitnica ste mnogih prestižnih nagrada, a posebno treba izdvojiti onu za najperspektivnijeg izvođača austrijske barokne akademije. Koliko vas nagrade tjeraju da uvijek budete bolji?
-Nakon mnogih prvih nagrada na državnom ili međunarodnom nivou, upravo ta nagrada koju ste izdvojili značila je početak moje internacionalne karijere. Dobiti takvo priznanje, ne jednom već dva puta, bilo je potvrda da sav rad I trud neko vidi i vrjednuje. A sva vrata koja su mi ta priznanja otvorila ne mogu ni da nabrojim, od saradnje sa švedskom kraljevskom porodicom za koju sam imala čast i da pjevam do nastupa u velikim salama i teatrima od Beča do Tokija. Ali ono što me čini najsrećnijom danas je to što sam mogla kontinuirano da radim i rastem u svom poslu.
Koliko je klasična muzika razvijena u Crnoj Gori. Da li mislite da bi trebalo poraditi na tome da bude još zastupljenija, da publika navikne da dolazi na koncerte?
-Muzički Centar Crne Gore kao i KotorArt Don Brankovi dani muzike pravi su primjer kako treba prezentovati muziku i koji se trude svim svojim resursima da klasičnu muziku prikažu što više. Uz njih tu je i Operosa opera festival, Budva Grad Teatar i drugi. Onošsto ja smatram bitnim je stvaranje nove publike. Da bi stvorili novu generaciju ljubitelja klasične muzike moramo imati poseban program usmjeren isključivo djeci. Slični programi u kojima ucestvujem u Evropi finansirani su od strane njihovih Vlada kao neizostavni dio obrazovnih sistema. Sa novom publikom, koja će se sastojati od ljubitelja klasične muzike (ljubitelja umjetnosti) potražnja će biti veća.
Ranije ste kazali da bi rado oživjeli Mariju Kalas? Zbog čega?
-Kalas je bila jedinstveni sopran. Ona se ubraja u reformatore opere i kultura cijelog XX vijeka povezuje se sa njom. Ona je umjetnica koja je donosila jedinstvene likove i vratila opersku umjetnost na vrhunski nivo. Voljela bih da mogu sa njom da popričam o njenom životu i njenom repertoaru (od Donicetija do Vagnera) a posebno da čujem uživo i doživim njenu neprevaziđenu Tosku.
Koliko vam je ljubav inspiracija u poslu kojim se bavite?
-Ljubav mi je inspiracija u svemu i pokretač za sve, a konkretno ljubav prema sceni, muzici i pjevanju dovela je do ovog posla, obrazovanja, scena, kontakata i mnogih saradnji.
Da li vaš posao doživljavate kao posao. Reklo bi se da je kod umjetnika to drugačije, da je to jednostavno život? Životni poziv?
-Nevjerovatno uživam u svom poslu. Kroz njega sam imala priliku da putujem i upoznam različite ljude i kulture i uživam privilegiju što sam okružena tom posebnom ljepotom. Biti uspješan u svom poslu meni lično daje energiju da uvijek idem dalje i pomjeram sopstvene granice. Uslovljena pandemijom i svim što nam je donijela, godinu dana provela sam samo u Norveškoj. Nekome ko bi bar dva puta mjesečno letio negdje to je jako neobično, ali sada iz ove perspektive mogu reći da mi je i to bilo potrebno da napravim mjesta za nova iskustva.
Šta vi privatno slušate?
-Osim klasične muzike, koja je neminovna na mojoj playlisti tu je uvijek džez.
Kada je operska pjevačica u punoj snazi?
-Dok god je operski pjevač ili pjevačica zadovoljan sobom i može svojim glasom donijeti najtananiju emociju koju njegova uloga zasluzuje i zahtijeva on/ona je u punoj snazi. Dakle, godine su nebitne, bitno je kakav ste umjetnik.
Kog kolegu/cu bi izdvojili iz Crne Gore i zbog čega?
-Crna Gora zaista ima sjajne pjevace i ogromne potencijale, te ćete razumjeti zašto ne mogu nikoga posebno izdvojiti. Sve koleginice i kolege sa kojima sam sarađivala su i dobri ljudi, pa im se to odražava i na ljepotu glasa a ja svima podjednako želim uspjeh i dug vijek na sceni.
Koji su vam planovi za budućnost?
-Od novembra mjeseca moj projekat “Razglednica od Olivere” je podrzan u potpunosti od strane Ministarstva kulture Kraljevine Norveške, gdje sam zajedno sa svojim Oslo Opera triom kojeg pored moje malenkosti cine Stefan Šoškić- klarinetista i Dejan Milivojević- dirigent i pijanista, održala pet resitala u pet gradova u Norveškoj. Od aprila projekat će se proširiti na još deset gradova, gdje će koncerti biti izvedeni na ljetnim pozornicama uz poštovanje mjera. Još uvijek su tu planovi za veliku turneju Hendlove opere “Alcina” u maju, u čak tri države , tačnije Austriji, Njemačkoj i Švajcarskoj pa se nadam da će epidemiloška situacija dozvoliti da ovu sjajnu produkciju predstavimo publici.
Fudbalski as Dejan Savićević dobio je četvrto unuče.
Njegova ćerka Tamara se danas porodila i na svijet donijela sina.
Nasljednica predsjednika Fudbalskog saveza Crne Gore i čuvenog fudbalera Crvene zvezde, je sinu dala ime Jovan.
Nekada Tamara Savićević, danas Kapisoda, žena je fudbalera Aleksandra Kapisode koji je objavio fotografiju supruge i bebe.
Tamara je ćerka Dejana Savićevića iz prvog braka sa Vanjom, sa kojom ima i sina Vladimira koji takođe ima dvoje djece.
Legendarni fudbaler prije dvije godine nije prisustvovao vjenčanju ćerke i fudbalera, mediji su tada pisali da je razlog bila svađa njegove tadašnje izabranice Jelene Babić i ćerke.
Nekadašnja štićenica Doma Mladost iz Bijele, devetnaestogodišnja Milica Brajović, sve je raplakala svojom životnom pričom, ali i oduševila hrabrošću koju posjeduje u sebi.
-Život u Domu je bio kolektivan, raznovrsan. Većina vremena je zaista bila predivna i zahvalila bih se ovom prilikom svim ljudima koji su bili uz mene i svoj podršci koju su mi pružili- rekla je Milica gostujući u Jutarnjem programu RTCG i dodala da pamti dosta lijepih trenutaka provedenih u Domu.
-Pamtim puno ekskurzija, izleta. Sva ljetovanja i zimovanja sa Ivanovih korita. Pamtim sve ono najljepše- istakla je Milica.
Ona je dodala da su u Domu svi sličnih sudbina i okolnosti, te da je sa njom boravila i sestra bliznakinja.
– Bile smo jedna drugoj najveća podrška. I biću joj podrška dok sam živa- naglasila je ona, koja je završila Srednju stučnu školu za pomoćnog kuvara.
-Školovanje je bilo predivno. Prvi dio osnovne škole sa sestrom sam završila Centru “1. jun“, drugi dio u Zelenici, nakon toga sam završila SSŠ za pomoćnog kuvara u Kotoru. Putovala sam sa tri druga i vraćala se. Bilo je zaista divno- rekla je ona.
Od kada je postala punoljetnja, Milica se osamostalila.
-Imala sam veliku podršku Doma. Bilo je straha, raznih emocija kao i kod svakog štićanika. Ali sam dala sve od sebe da budem hrabra i da se uzdam u sebe. Imam svoj dom koji su me obezbijedili iz Centra za scocijaln rad i Help kao i obezubeđen posao-rekla je ona.
Njena sestra nalazi se u centru Komanski most.
-Sa najužom porodicom sam najčešće u komunikaciji. Sestru obilazim koliko sam u mogućnosti. Pošto je situacija sa koronom takva, trudim se da kada mogu da je posjetim, ponesm što joj je potrebno od hrane, odjeće- kazala je ona.
Milica je za kraj svim štićenicama poslala poruku podrške.
-Poručila bih da slušaju svoje srce, da budu optimistični i da koliko god mogu ostani hrabri i da se bore koliko je to moguće- zaključila je Milica.
Pjevač Sergej Ćetković trenutno prolazi kroz jako težak period u životu, jer je njegova majka Dragica Beba Ćetković prije dva dana preminula od posledica korona virusa, prenose mediji.
Pjevačev otac Slobodan navodno je smješten u bolnicu, takođe zbog korona virusa.
Sergej je majku sahranio juče, 8. marta, u 14 časova, a uz njega nije mogla da bude ni supruga Kristina, s obzirom na to da je i ona, kako kaže izvor, navodno pozitivna na korona virus. Dragica je po zanimanju bila farmaceut, a Slobodan je važio za uspješnog automobilistu i reli vozača koji je bio šampion Jugoslavije, te osvajač Kupa Jadrana.
Inače, Sergej je baš juče, 8. marta, napunio 45 godina.
Pjevač nije imao snage da bilo šta komentariše na ovu temu.
– Nemam nikakve izjave, niti sam spreman za bilo kakvu izjavu… Hvala najljepše – kazao je Sergej za Telegraf.rs.
Svima je poznato da farmerice dubokog struka izdužuju noge i ističu struk, ali kada je riječ o uklapanju sa drugim komadima ovaj komad često izaziva nedoumice. Iako svi znaju za poznatu kombinaciju- košulja uvučena u jeans, postoji veliki broj novih načina na koje se one mogu nositi.
Majica, preko koje ćete dodati oversize džemper i kožnu jaknu sa vezom, nezaobilazna bomberka ili blejzer, zajedno sa bandanom oko vrata ili čak oko kukova stvoriće fantastičan look, ravan svjetskim trendseterkama.
Ono što je važno da zapamtite se glavni modeli- trebalo da birate boyfriend jeans ravnih nogavica, ili one koje se blago šire u zvono, a da zaboravite na skinny koji definitivno više nije u trendu.
Nekadašnja Miss Crne Gore, vlasnica licence AR Scouting management za Crnu Goru Nataša Milosavljević u vezi je sa bivšim košarkašem, a sadašnjim trenerom Vladom Šćepanovićem.
Kako su otkrili za MNE magazin, upoznali su se još 2016. godine na manifestaciji “Koš za Živka”, a vezu su započeli prije nekoliko mjeseci nakon slučajnog susreta.
U ranijim razgovorima za MNE magazin, Vlado je isticao da je za ljubav potrebno razumijevanje i povjerenje, a Nataša ukazivala da bez osjećanja pripadanja nema ni ljubavi, saosjećajnosti, posvećenosti, uzajamne podrške… Ovo su, kako kažu, i pronašli jedno u drugome.
“Naravno i više od toga, to su osnovni postulati na kojima počivaju iskreni odnosi. Osim navedenog, kod partnera najviše cijenim odanost, iskrenost, razumijevanje i posvećenost”, kazala je Nataša.
Otkrivaju i koja je to formula za srećnu vezu između dvoje poznatih, i koliko im je teško očuvati privatnost.
“Poštovanje, tolerancija, povjerenje i isti pogledi na život su mnogo bitni za funkcionisanje dvoje ljudi bez obzira da li su poznate ličnosti ili ne. Privatnost je nešto čemu teže svi ljudi, a javnim ličnostima je mnogo teže. Trudimo se da našu privatnost koliko – toliko zadržimo samo za sebe”, naveli su sagovornici MNE magazina.
Na pitanje da li to što su oboje uspješni u poslu i poznati javnosti otežava vezu, ili čini da bolje razumiju jedno drugo, dobili smo jasan odgovor.
“Srodne duše najbolje razumiju jedna drugu”, kazala je Nataša.
Iako srećno zaljubljeni, Nataša i Vlado i dalje su prilično fokusirani na karijeru, te ih očekuju mnogi izazovi na poslovnom planu.
“Što se tiče mene, u planu mi je širenje poslovanja agencije AR scouting van Crne Gore i Srbije, potpisivanje ugovora za sada sa BiH…. Kada epidemiološka situacija dozvoli i realizacija dogovorenog. Sa firmom Energylife čije sam zaštitno lice, očekuje nas seminar koji je bio odložen, kao i predstavljanje nove linije proizvoda. Vladov fokus je svakako da ostane u sportu i njegovi planovi su vezani za Crnu Goru”, poručila je Nataša.
Mart je mjesec u znaku Riba, emocije su intenzivnije, ali u drugoj polovini mjeseca, kada počne vrijeme Ovna, napetost raste.
Tokom marta, najgore će biti rođenim u znaku bika, lava i strijelca. Njih čeka period lične transformacije, razgovori sa samim sobom, sagledavanje nužnih promjena, što nekada nije lako ni iskusiti, a tek ne napraviti.
Bik
Od 20. marta aktiviraće vam se teže i intentivne emocije. Umjesto da se trudite da bježite od njih, trebalo bi da se suočite sa njima. Ako se prepustite i uradite to, možete osjetiti pravo iscjeliteljsko iskustvo.
Lav
Ako se budete osjećali loše do 20. marta, tokom sezone riba, nemojte da vas čudi. Možda ćete tokom ovog perioda postati svjesni svih stvari u svom životu koje treba da promijenite, loših navika koje želite da napustite. Ipak, osloboditi se svega, nije lako, ovog mjeseca možda ćete započeti da se “probijate” kroz strahove i počinjete da mijenjate stvari.
Strijelac
Sezona riba, do 20. marta, može u vama pokrenuti osjetljive teme. Vrijeme je da se fokusirate na djelove svog života koje niko ne vidi. Možda ćete imati rasprave i teže razgovore u krugu porodice, a moguće je i da će vas jedan od razgovora podstaći na razgovor koji dugo odgađate.
Jednostavne za nošenje, tunika-haljine, čine se savršenim komadom za opušteno nedjeljno izdanje, ali I za toplije vrijeme koje nam dolazi.
Sportska tunika-haljina sa smelim žutim i zelenim printom idealna je za kombinaciju, a posebno ako je ukobinujete sa patikama za opušteni Street Smart izgled.
Kombinacije (klik na link kombinacije) su savršene za sva doba dana.
Alternativno, možete je nositi sa sandalama i predimenzioniranim naočarama za sunce.
Ono što dizajneri predlažu jesu I tunike- haljine sa okruglim izrezom oko vrata, rukavima i zakrpama na džepovima, ova haljina može lako da se stilizuje zavisno od prilike.
Kako je ranije pisala “Grazia”, nosite je sa floppy šeširom za dnevne prilike, dok je za večernje sate možete kombibovati sa sandalama sa potpeticom i metalnim nakitom.
Istaknuta anglistkinja, lingvistkinja i književnica dr Slavica Perović, kao redovna profesorica Univerziteta Crne Gore i Univerziteta Union u Beogradu, tokom proteklih decenija istraživala je različite jezičke fenomene. Autorka je, urednica i prevoditeljka brojnih knjiga iz oblasti sintakse, analize diskursa, pragmatike i kognitivne semantike. Njen prvi roman Life Lift ušao je u uži izbor za NIN-ovu nagradu 2012, dok je Beton bluz, koji je krajem novembra izašao u izdanju IK Nova knjiga, već samim objavljivanjem izazvao medijsku pažnju i reakcije književne kritike. “U romanu Beton bluz autorka na temelju ljudske empatije i ekspertskog čitalačkog iskustva gradi likove, sjećanja i istoriju, a mi čitaoci otkrivamo živopisnu društvenu hroniku koja će nas i očarati i začuditi; otkrivamo hroniku međuljudskih odnosa građenih na diktatu moći, straha i ucjene ljubavlju; analiziramo bilans intimnih prestupa i utajenih sagrešenja; pratimo kako će i koliko junaci razmeriti dugove i zahvalnosti a u svemu tome ne izgubiti”, zapisala je književnica Vladislava Gordić Petković.
Kao iskusna lingvistkinja i univerzitetska profesorica ušli ste u polje književnog stvaralaštva. Šta možete reći o svom iskustvu na tom i takvom putu? – Da, ta dvojnost. Ponekad imam utisak da sam šegrtovala za pisca sve godine koliko sam radila kao univerzitetski profesor engleskog jezika i lingvistike. Onda pomislim da je to nepravda prema struci i nauci kojom sam se predano bavila i koja me uzbuđivala i temeljito ispunjavala čitav život. Drugi put mi se opet činilo da su u meni lingvistikinja i književnica paralelno postojale, samo što je ova druga bila ućutkana. Praktično, književnica u meni je tražila dozvodu od lingvistkinje da se javi i predstavi svijetu. Sada znam da su i lingvistkinja i književnica paralelno u meni postojale, samo je jedna bila jača. Sa pojavom mojih romana više se ne bore ni za kakvu prevlast, postoje s jednakim pravima. Da sam postala književnica i da to sebi mogu da kažem ohrabrila me nedavno jedna divna djevojka u knjižari Nove knjige u Podgorici. Ušla sam da kupim svoj novi roman da ga nekom poklonim. Rekla sam: “Molim vas, moj roman”. Ona me pitala: “Koji?“ Tada sam shvatila da sam i književnica. Prvim romanom Life Lift ušli ste u uži izbor za prestižnu NIN-ovu nagradu 2012, što Vas je svrstalo u sam vrh savremene književnosti. – Zahvaljujem novinarima koji u intervjuima sa mnom ovih dana aktualizuju podatak da sam 2012. ušla u uži izbor za prestižnu NIN-ovu nagradu. To je te godine relativno neprimijećeno prošlo u crnogorskim medijima, a kako sam bila nova na polju spisateljstva tada sam mislila da tako treba da bude. Sada znam da je trebalo više pažnje da zavrijedi taj podatak, baš kao što je ovih dana zadobio medijsku pažnju i visoki rang za tu nagradu poznatog crnogorskog pisca jer to nije malo postignuće i red je da se o tome govori i piše. Kada sam konačno dozvolila književnici u meni da progovori, progovorila je začuđujuće glasno. Glasna su bila dva izdanja romana Life Lift, a glasna je bila i promotivna kampanja tako da je roman veoma dobro predstavljen kroz niz promocija u zemlji i regionu, na sajmovima i književnim večerima. Iznenađujuće dobra i srdačna bila je njegova recepcija. Kroz bezbroj reakcija mojih čitalaca precizno sam znala koji aspekti mog romana nailaze na kakav prijem. To je uvijek dragocjeno, jer koliko god da se knjiga piše u samoći, ona se piše za druge. Dok god ti mnogobrojni drugi ne dobiju svoje lice i glas i ne proizvedu eho, autor ne zna tačno do koga je i na koji način dobro. Koliko je profesija, pored talenta, uticala na snagu i ljepotu Vašeg književnog iskaza? – Moj prvi roman bio je uspješan, uprkos mojoj profesiji lingviste koja se u čitavom tekstu kao takva obznanjivala. Nazivi poglavlja u romanu predstavljaju naslove manjih ili većih poglavlja iz oblasti lingvistike kojima sam se u to vrijeme bavila u svojim naučnim radovima. Semantika tišine i semiotika tame bio je naziv jednog takvog poglavlja u kome sam pisala o laži i jednom lažovu. Tog semestra sam o osnovnim pojmovima i kategorijama semantike i semiotike predavala ne baš iz vizure književnosti, ali svakako uz pomoć primjera iz mog romana (i ne samo mog) koje sam kreirala kao poznavalac lingvistike. Meni je bilo uzbudljivo, a bilo je i mojim studentima jer su na djelu vidjeli šta to što oni znaju na teorijskom planu može da proizvede u stvarnoj komunikaciji. Ili onoj fikcionalnoj.
“U roman Slavice Perović udenuta je emotivna i etička vertikala zagubljenih, ali ne i zaboravljenih vrednosti; vertikala oštrog koplja porodičnih zaveta i patrijarhalnih zapovesti; vertikala dužnosti i zamornih zapovesti o tome kako se valja ponašati i ophoditi u svetu kom su junaštvo i doslednost jednako tuđi”, napisala je Vladislava Gordić Petković. Kako ohrabriti integritet savremenog čovjeka? – Savremenom čovjeku je mnogo toga na raspologanju čime može da ohrabri svoj integritet. Od de facto udobnijeg života do tehnologija koje su mu na raspolaganju. Ali, sve to ima svoju cijenu i ne postoji lagani način. Uz to, velika je razlika između razvijenog demokratskog svijeta i naših prostora. Ekonomska nezavisnost je uslov, dok je veća demokratizacija cilj. U tom grubom opštem okviru svako je zadužen za svoj život. Nedavno sam saznala, ako je tačno, da su Crnogorci na veoma niskom nivou što se tiče empatije. Integritet crnogorskog čovjeka ohrabrivala bih upravo u tom smislu: što više empatije, a manje moći oko koje je ovijen sveukupni javni, ali i privatni život individue, kako muškarca, tako i žene.
Petog maja biće devet godina kako smo zajedno, vrijeme prolazi meteorskom brzinom. I dalje nam je predivno, uživamo u svakom zajedničkom danu, srećni smo i zaljubljeni, rekao je Knez za Kurir.
“Naša veza svakako napreduje, a papir bi taj napredak samo ozvaničio, što nam je sekundarna stvar. Vjenčanje će biti održano, a voljeli bismo da u organizaciji te ceremonije budemo originalni i da to bude nešto što ćemo pamtiti. Sam čin ne vidimo kao nešto što mora da se odradi, već zaista hoćemo da mu se posvetimo”, rekao je pjevač.
“Prioritet nam je da se vjenčamo u Parizu, gdje bismo napravili građansko vjenčanje, ali pandemija nas je malo poremetila. Takođe, osuđivali su nas u nekim medijima jer su tu namjeru protumačili kao bahatu. Želja nam je da to organizujemo za nas i naše prijatelje, a to što želimo da gosti uživaju kako dolikuje, naša je stvar. Mi smo hedonisti i umijemo da dočekamo i ispratimo svoje goste”, rekla je pjevačeva izabranica Tatiana.
Reditelj Lordan Zafranović izjavio je da je dio savremene poruke njegovog budućeg filma “Djeca Kozare” da u ratu, u igri velikih, najviše stradaju mali i nemoćni, civili a naročito djeca, kao i da je taj film krik protiv zla da se ono više ne ponovi.
„Moram najprije da vam kažem: od mene niko nije naručio film. To znači da sam ga ja sam sebi naručio jer sam smatrao da ovaj novi izbjeglički val i ratovi koji se vode i danas, najviše doprinose da stradaju nevini, a to su djeca“, rekao je Zafranović, za novi broj nedjeljnika NIN.
On je rekao da „nikada neće zaboraviti svoj prvi susret sa Jasenovcem u njihovom centru“ i da „nikada neće zaboraviti ni sliku mrtvog dječaka izbjeglice kojega je izbacilo more na plaži jednog italijanskog otočića“.
„I mislim da mi je to, manje više, bilo povod da aktueliziram scenario Arsena Diklića i da ga prenesem sa osnovnom idejom: u ratu, u igri velikih, najviše stradaju mali i nemoćni, civili, a naročito djeca. Mislim da je to dio savremene poruke ovog filma“, rekao je Zafranović.
Kako je istakao, njegov posao sada je veoma odgovoran, da prenese u film „Djeca Kozare“ sve ono što ume i može.
„Iza mene je ogromno iskustvo a preda mnom velika odgovornost da to bude film koji će prepoznati cijeli svijet i koji će imati određenog odjeka kao krik protiv zla da se ono više nikad ne ponovi“, rekao je Zafranović.
Zafranović je projekat „Dejca Kozare“ predstavio u Banjaluci. Film bi, kako je najavljeno, trebalo da se snima uglavnom na prostoru Republike Srpske, u koprodukciji Srbije, Republike Srpske, Hrvatske i Češke.
Snimanje bi trebalo da počne na proljeće 2022. godine.
Dino Merlin je gostovao sinoć u emisiji “U svom filmu”, gdje je govorio o svojoj dugoj i uspješnoj karijeri, ali i otkrio mnoge nepoznate detalje iz svog života.
Bosanskohercegovački kantautor prisjetio se dana kad je radio u fabrici ležajeva Vogošća i zapisivao pjesme na masni papir.
“Sprdali su se sa mnom jer sam pisao pjesme”, rekao je muzičar, te dodao kako im je uvijek govorio da će ga gledati na televiziji, što se i obistinilo.
Novac koji je zaradio uložio je u studio i privatno snimio album dok je ostalo, kako se kaže, istorija.
Merlin, rođen u Sarajevu, prisjetio se i ratnih dana, kad je gledao kako mu umiru kolege, prijatelji i menadžer.
“Bila je lutrija kad izađete napolje hoćete li se uopšte vratiti”, rekao je Merlin.
Govorio je i o filmskoj priči sa svojom suprugom Amelom Dervišhalidović, čiji su roditelji bili protiv njihovog braka. Kaže kako ju je doslovno “ukrao” od roditelja, a zajedno su danas više od četiri decenije.
Priznao je i da je krajem 90-ih razmišljao o povlačenju sa scene.
“Ovo ću prvi put reći, u jednom periodu svog života bio sam teško bolestan. Imao sam tešku depresiju, to ne bih poželio nikome. To se manifestovalo tako da me ništa nije interesovalo – ni život ni smrt. To je bio period kad sam bio biljka. Svašta mi je tada padalo na pamet, razmišljao sam i da napustim muziku. No, odlučio sam da nastavim i 2000. snimio sam album ‘Sredinom’, na koji sam jako ponosan”, ispričao je Merlin, koji je istakao i kako se nada da će veći koncerti biti mogući 2022. godine.
Mauricija Ibanez koja sada ima 69 godina, prije četiri godine je uz pomoć vještačke oplodnje postala mama blizanaca. Kasna trudnoća je uspjela, ali čim ih je rodila, djecu je preuzela socijalna služba uz obrazloženje da majka nije sposobna da brine o njima. U sistemu socijalne služne pored blizanaca nalazi se i Mauricijina ćeka, koja ima 11 godina, a koju su oduzeli od majke 2014. godine.
Španski sud je u ponedjeljak donio presudu da Mauricija nije sposobna da se brine o djeci.
Ovom odlukom okončana je pravna bitka koja je trajala četiri godine. Mauricija je na sve načine pokušala da vrati djecu, blizance Gabrijela i Mariju, koje je rodila nakon vještačke oplodnje u Americi.
Sud navodi da majka nije mogla na kvalitetan način da sarađuje sa socijalnom službom i da je to takođe škodilo djeci. Ponovili su da je presuda zasnovana na procjeni stručnjaka, a ne na osnovu Mauricijih godina, ni njenog mentalnog zdravlja.
U saopštenju suda u Burgosu, odakle je Mauricija, u vrijeme njihove prve presude stoji da majčine karakterne crte značajno utiču na psihosocijalni razvoj mališana. Kažu da djeca žive u izolaciji bez ikakvih veza sa ostalim članovima porodice, kao i bez podrške društva.
Blizanci danas imaju četiri godine, a socijalna služba ih je smjestila u udomiteljsku porodicu nedugo nakon rođenja. Ibanez je potpisala sa socijalnom službom dokument u kom je navela da će angažovati pomoćnicu, koja će biti tu da sa njom vodi računa o djeci i domaćinstvu. Ali, samo 10 dana nakon izlaska iz porodilišta u kom je bila mjesec dana, vlasti su zaključile da su blizanci u velikom riziku.
– Kada se vratila kući, tim je pratio njen napredak i svi izvještaji pokazuju da bi deca trebalo da odrastaju u drugačijem okruženju – reka oje tada predstavnik za štampu socijane službe u Burgosu.
Rođena je kao Merilin Mač, ali prezime svog oca nije zadržala dugo jer je rano počela da vjeruje kako bi parovi trebalo da zadrže predbračna prezimena, pa bi tako sin trebalo da preuzme očevo prezime, a ćerka majčino. Tako je ona postala Merilin vos Savant (stručnjak), što joj i pristaje.
Kao 10-godišnja djevojčica rješavala je dva testa inteligencije. Prvi je bio Stanford-Binet test i uključivao je set pitanja koji mjere kognitivne sposobnosti kroz pet faktora. Drugi je bio Mega test, dizajniran kako bi mjerio IQ iznad 145. Po Mega testu njen je IQ iznosio 186, a po Stanford-Binetovoj skali bio je 228.
Nakon kratke analize stručnjaci su zaključili kako ova desetogodišnjakinja ima mentalne sposobnosti 23-godišnjaka. Trideset godina kasnije u istoriju će ostati upisana kao osoba s najvećim IQ-em na svijetu koja je držala taj rekord u Ginisovoj knjizi rekorda sve dok ta kategorija nije ukinuta 1990. godine. Uprkos njenom IQ-u bez presedana njeno je obrazovanje bilo poput bilo kojeg drugog. Išla je u lokalnu srednju školu i radila u očevoj prodavnici. Studije psihologije počela je studirati na univerzitet Vašington ali je odustala nakon dvije godine.
Početkom 80-ih preselila se u Njujork i počela da gradi svoju karijeru u pisanju. Prije nego što je dobila posao u “Parade” pisala je IQ kvizove za Omni magazin. Pisala je i kolumnu a ljudi su joj mogli slati pitanja na koja bi im ona odgovarala.
Za Roberta Džarvika, jednog od dizajnera vještačkog srca Džarvik-7.udala se 1987. godine. Kasnije je postala šefica finansija u “Jarvik Heart Inc”. Njih dvoje su bili poznati kao najpametniji par u Njujorku.
Ona je bez sumnje jedna od, ako ne i najpametnija osoba na svijetu, no Merilin vos Savant se držala podalje od bilo kakvih reflektora. I ostala je u anonimnosti, sasvim obična žena, kolumnistkinja i autorka koja je objavila nekoliko knjiga.
Među najpopularnijim temama u modnom svijetu uvijek se ističu odjevni komadi i modni dodaci koji su zapravo vrijedni naše pažnje i investicije. Od elegancije modnih klasika preko jednostavnosti bazičnih modela do modnih noviteta koji dolaze s predznakom svestranih, na listi najboljih odjevnih komada i modnih dodataka koje možemo dodati u svoje ormare uvijek se nalaze modeli iza kojih se nalazi provjerena kombinacija jednostavnih krojeva, neutralnih boja i kvalitetnih materijala.
Jedan od odjevnih komada koji se na listi najboljih u modnom svijetu nalazi decenijama, a ove će se godine istači i kao jedan od najpopularnijih trendi modela je prugasti džemper.
Iako svake godine proljećnu sezonu s nestrpljenjem iščekujemo kako bismo uneli dašak svježine u naše odjevne kombinacije, pletivo će još uvijek igrati veliku ulogu u našem ormaru i svakodnevnim kombinacijama. Upravo je to razlog zbog kojeg su modni brendovi u svoje kolekcije za nadolazeću sezonu predstavili bezbroj efektnih modela džempera i kardigana. Ipak, među raznolikim i šarenim modelima, jedan se jednostavni model se istakao.
Istovremeno klasičan i trendi, jednostavan i efektan, prugasti džemper je modni favorit koji krije bezbroj različitih ideja za kombinovanje i svakoj kombinaciji daje šik izgled.
Kao najpopularniji modeli prugastog džempera još uvijek se ističu oni koji donose kombinaciju prugica u teget i bijeloj boji.
Uz njegovo klasično izdanje, nove kolekcije donijele su i nekoliko novih, jednako svestranih i šik modela. I dok su bijelu boju zamijenile nijanse bež boje, teget u nekoliko popularnih modela zamjenjuje crna boja, a efektni pomak donosi im i dodatak crvenih prugica.
Kako ćemo nositi prugasti džemper ovog proljeća?
U ležernoj kombinaciji s plavim farmericama, šik izdanju s poslovnim pantalonama ili u spoju s kožnim pantalonama. Prebačen preko ramena u kombinacijama u kojoj glavnu ulogu igraju blejzer ili haljina je još jedna od odličnih outfit ideja iz ormar modnih trendseterki koje ga nose. Čak i tokom najtoplijih proljećnih i prvih ljetnjih dana, prugasti džemper će se zadržati među našim favoritima – tada ćemo ga kombinovati s kratkim pantalonama i slip suknjama.
Pjevačica Milena Vučić se porodila i na svjet donijela zdravu djevojčicu i tako sinu Nikši podarila sestru.
Majka i ćerka se osjećaju dobro, a Milena je otkrila kako je svojoj mezimici dala ime.
Ponosni roditelji su odlučili da se njihova nasljednica zove Sara.
Sara je žensko ime a dolazi od hebrejskog imena Sarah što u prevodu znači knjeginja, princeza. Ime je hebrejskog i arapskog porijekla.
Ime Sara je zasigurno najpopularnije žensko ime poslije 2010 na podneblju bivše Jugoslavije. Iako je u Beogradu trenutno pravi hit Sofija, u Zagrebu Mia, u Splitu Lucija, u Sarajevu Amina u Ljubljani Eva, u Podgorici Maša, ipak je Sara jedino ime koje povezuje sve ove velike gradove bivše Jugoslavije. Naime, 2017. godine se našlo među 5 najpopularnijih imenau Beogradu, Novom Sadu, Zagrebu, Splitu, Sarajevu, Banja Luci, Ljubljani, Podgorici a i u ostalim većim gradovima bivše Jugoslavije.
Glumica Tanja Bošković osvrnula se na to što prethodna dva ljeta nije mogla da provede u svom voljenom Herceg Novom čija je počasna građanka.
– Gotovo svakog ljeta sam tamo, ali pretprošlog nisam bila jer mi je tada, nažalost, tata umirao, a ovog prošlog me nisu pustili da uđem u Crnu Goru zbog pandemije korona virusa – ispričala je za Story.
– Užasno sam ljuta zbog toga. Nervira me čitav narativ koji se stvorio oko virusa. Znate, ako ne umrem od tuge, onda mi je svejedno od čega sam umrla.
Kažu: “Prestanite da pušite i živjećete pet godina duže”, baš me briga! Ako se budem lišila svega što će mi navodno skratiti život, onda šta će mi ta ljuštura koja samo opslužuje moje ludilo, onda to više nisam ja – dodala je Tanja.
Za ljubav prema sebi potrebno je biti sebičan i trebaju se postaviti neke granice smatra motivaciona govornica Mišel Elman. Otkrila je pet savjeta kako to može da se postigne.
Pristajete na Zoom pozive iako vas ne interesuju? Dopuštate prijateljima da vas zaokupe svojim problemima i brigama? Ako je odgovor da, onda je možda vrijeme da sebe stavite na prvo mjesto i krenete da postavljate neke granice.
– Ljudi misle da ako žele da budu dobra osoba, tuđe potrebe treba da stave ispred svojih. A, ako stave svoje ispred tuđih smatraju se sebičnima – kaže Elman.
Ako tuđe potrebe stavljate ispred vlastitih, obično vam ne preostaje vremena ni energije za vlastite.
Ona vjeruje da je za ljubav prema sebi potrebno biti sebičan i da treba da se postave neke granice.
– Imati granice ne znači isključiti se, biti zao ili odbiti da budete timski igrač. Radi se o prepoznavanju nečega što je važno za vašu dobrobit. To je način na koji komuniciramo šta je prihvatljivo, a šta nije. One su neophodne za samopoštovanje, samopouzdanje i ličnu moć – dodaje.
Prema Mišel, postavljanje nekih osnovnih granica za upravljanje vremenom i prijateljstvom dobar je način za početak.
Pet njenih savjeta za početak
Počnite da govorite ‘ne’
Prvi put kad to uradite, biće vam neprijatno i čudno, ali to obično tako ide kad postavite prvu granicu. Nikad ne navodite razlog zašto ste rekli ‘ne’. Ako uvijek morate da imate razlog, onda to potkopava vaše ‘ne’, kaže Mišel.
Pazite na manipulacije
Kad prvi put postavite granicu, ljudi će pokušati da manipulišu vama kako bi je promijenili zbog vlastite koristi.
Izgradite odnos sa svojim tijelom
Ako niste svjesni osjećanja kojs postoje u vama samima, onda je teže postaviti i primijeniti granice.
Vjerujte da imate pravo da se prema vama bolje postupa
Riješite se straha da možete biti nevoljeni. Vjerovati da vaše vrijeme vrijedi nešto više, ogromno je. Sve se svodi na samopoštovanje.
Uvijek imajte mrežu za podršku
Jedan od glavnih problema oko postavljanja granica s najboljim prijateljem ili partnerom je strah od njihovog gubitka. Kad imate mrežu za podršku, imate na koga da se oslonite, zaključuje Mišel, a piše Mirror.
Mokasine su se ponosno vratile na modnu scenu, a već smo ih vidjeli na stopalima slavnim trendseterica poput Kejti Holms, Kaie Gerber, Hejli Biber, Lili Kolins…
Poznate zaljubljenice u modu rado ih kombinuju u svoje dnevne stajlinge, te su mokasinke pokazale nevjerovatno svestranim komadom koji sjajno izgleda u najrazličitijim odjevnim varijantama. Glumica Kejti Holms velika je ljubiteljka ovakvih modela cipela, a najradije ih nosi s farmericama udobnih, širih krojeva, baš kao i manekenska zvijezda, Kaia Gerber koja se odlučila za prestižne Gučijeve mokasine.
Osim što su ih u svoju ponudu uključile poznate modne kuće, mokasine su preplavile i ponudu i u prodavnicama sa pristipačnijim cijenama.
Najtraženiji su svakako klasične varijante u bež, braon ili crnoj, ali sve su popularniji i odvažni modeli s ukrasnim lancem ili čak u upečatljivim bojama.
Mokasine takođe vuku svoje korene iz muške garderobe te ih najčešće povezujemo s gik šikom ili pak s legendarnim izgledom Majkla Džeksona u kombinaciji s belim čarapama.
Mokasine mogu dati elegantan pečat svakom stajlingu, a bez problema ih možete nositi i s haljinama, odijelima, farmericama…
Ako se dvoumite oko mokasina zato što vam je teško da zamislite kombinacije u kojima biste ih nosili, neka vas inspirišu nenadmašni stajlinzi poznatih modnih ikona s Instagrama.
Lijepe vijesti stižu iz hrvatske javnosti, glumica koju smo obožavali, u hit serijama “Budva na pjenu od mora” i “Senke nad Balkanom”, Leona Paraminska (41) trudna je u petoj deceniji i čeka svoje prvo dijete.
Leona i njen suprug Tin Komljenović, poslije višegodišnje borbe za potomstvo, postaće roditelji uz pomoć vještačke oplodnje, kojoj su se podvrgli, prenosi “Dnevnik.hr”.=
Glumica, koja već godinama živi u Americi, vratila se krajem prošle godine u Hrvatsku i najavila da će se zadržati što duže, a povod je upravo bio borba za majčinstvo, koja je urodila plodom.
Devet godina dug brak, krunisan je velikom radošću, što će konačno postati roditelji.
Glumica je osvojila u hrvatskim hit serijama, a veliki povratak na male ekrane napravila je ulogom u seriji “Senke nad balkanom”, gdje ju je publika dočekala sa velikim ushićenjem.
Kada je kraljem prošle godine u “Njujork tajmsu” otkrila da je nekoliko mjeseci ranije doživjela pobačaj, cio svijet je saosjećao s vojvotkinjom od Saseksa Megan Markl (39), samim tim što je u autorskom tekstu navela pojedinosti nemilog događaja i do detalja opisala bolničku sobu u kojoj je pokraj supruga ležala skrhana bolom. Pomislila je, pa i napisala tada Megan, kako joj se čini da će se ona i princ Hari (36) od razarajućeg razočaranja teško i dugo oporavljati, međutim, svega par mjeseci kasnije, ovoga puta lijep događaj na tom polju oboma je vratio osmijeh na lice.
Po treći put, sredinom jeseni, ostala je u drugom stanju, a šta bolje, ljepše i brže može da obraduje čovjeka nego činjenica da će se još jednom okušati u roditeljskoj ulozi. Vijest da će mladi kraljevski par svom godinu i po dana starom sinu Arčiju podariti brata ili sestru objavio je njihov portparol na zvaničnoj “Instagram” stranici, uz prelijepe crno-bijele fotografije londonskog umjetnika Misana Harimana. Mada se na njima jasno vidi da je vojvotkinja u poodmakloj trudnoći, kako ne bi došlo do zabune, ispod njih je napisao:
“Mogu da potvrdim da će Arči postati stariji brat. Vojvoda i vojvotkinja od Saseksa su oduševljeni”.
Skladni supružnici ne kriju radost povodom trudnoće, ali njihovi najbliži prijatelji i članovi porodice svjedoče da još uvijek nisu u stanju da se oslobode straha koji se javio poslije pobačaja. Vrlo su oprezni i ništa ne prepuštaju slučaju. Nakratko ih je, doduše, smirilo kada su na posljednjem ultrazvuku saznali da ponovo čekaju zdravog dječaka, dok uskoro planiraju i da se posvete odabiru klinike u kojoj će se Megan poroditi. Budući da je prvog sina donijela u jednoj od najluksuznijih bolnica u Velikoj Britaniji, ne sumnjamo da će porodilište istog ranga pronaći i u Americi.
Modni stručnjaci su donijeli odliku, tokom proljeća i ljeta najpopularnije će biti jarke boje, a najčešće ćemo viđati žuti, zelenu, roze i ljubičastu.
Ove nijanse će svaki stajling učiniti zanimljivijim i unijeti vedrinu. Iako će ove 4 boje dominirati, posebno će biti aktuelna kombinacija 2 nijanse i to roze i ljubičate.
Sve trendseterke su već poludjele za ovom kombinacijom, pa smo mogli da vidimo puno fotografija na Instagramu, na kojima ponosno poziraju odjevene u ove boje.
I pink i ljubičasta boja su ženstvene i nežne nijanse, prave ljetnje, a dodatni plus im je što dobro stoje baš svim ženama, bez obzira koju boju kose i tena da imaju.
Svoja, neponovljiva, sa osmijehom na licu i pozitivnim duhom glumica, Branka Katić, odlučila je da ponovo bude dio Beograda i da uživa u njegovim čarima. Uskoro, kako kaže, spakovaće kofere i definitivno se vraća rodnom gradu, a domaća publika sa nestrpljenjem očekuje njene filmske i pozorišne uloge.
Da li se to osmijeh vratio u grad sa vama?
– O, pa to je divno. Beograd mi toliko nedostaje. Mislim da je bio avgust kada sam došla. A onda sam se na mjesec dana vratila u London da zagrlim djecu. Ali, evo, tu sam i radim. Lijepo mi je i zapravo planiram da se potpuno vratim u Beograd.
Zbog čega?
– Zato što je ovo moj grad i zato što ovde imam priliku da se bavim onim stvarima koje želim profesionalno. Ovdje imam publiku koja me voli, a i djeca su velika, uskoro će na fakultete…
Kako će oni to podnijeti?
– Oni vole Beograd. Sada mi je stariji sin bio tu i uživao je. Cio svoj život dolaze u Beograd tako da nećemo imati problem.
Rekli ste i sami da su Lusi i Džo odrasli momci. Kako je njima bilo odrastati uz poznate roditelje? Šta su vam ogovorili?
– Koliko god da smo posvećeni svojim poslovima, ne mislimo da smo nekako posebni, ne ponašamo se dugačije od ostalih. Mi smo najbolji roditelji što umIJemo, ali nikada nismo potencirali to da smo uspješni u tome što radimo ili poznati. Prosto, meni to nije najvažnije. Ne bavim se zbog toga glumom. Tako da su djeca odrasla u normalne mlade ljude koji poštuju svaku drugu profesiju. I prosto, lijepo su vaspitani.
Mlađe kolege komentarišu, ali i obični ljudi, da širite blagost, da vaša pozitivna energija pleni. Koliko vas je to pokretalo u životu?
– Ono što mene hrani i što me čini ovakvom je ljubav koja osjećam prema svakom ljudskom stvoru. I trudim se da vidim najbolje u čovjeku. Trudim se da na nekim raskrsnicama života ili kada ima pravo mogućnost izbora da uvIJek izaberm nešto što možda nije neminovno lakše, ali je bolje za mene i ljude oko mene. Kada bi svi pokušavali da nađemo lijepo u svakodnevnom životu i dobre strane svojih prijatelja, porodica, onda bi sve probleme koje život nosi lakše preboljeli. Tako da mislim da je to stvarno izbor. Probudiš se ujutro i ako si živ treba da budeš zahvalan, što imaš još jedan dan da možda nešto bolje uradiš, da nekog zagrliš, da nekom pomogneš, da nasmiješ, pomiluješ, mislim da je to neka blagost na koju moramo biti zahvalni.
Prevedeno, nije loše biti čovjek?
– Tako je. (smijeh) Kako glasi i film gdje glumim. Uskoro u bioskopima. Nadamo se.
Šta nas tu očekuje?
– Očekuje vas jedna sasvim neobična priča iz pera našeg najvećeg dramskog pisca Dušana Kovačevića, koji je režirao film. Odlična glumačka ekipa. S nestrpljenjem očekujem premijeru. Nisam imala prilike da pogledam film, ali mu se radujem.
S nestrpljenjnjem očekujemo i “Ubice mog oca”, gdje u novoj sezoni glumite jednu od glavnih junakinja?
– O, da. (smijeh) Ali ništa ne smijem da kažem.
Kakvi su vaši planovi za dalje?
– Kada si u ovom pozorištu, znaš da si u svijetu velikih mogućnosti. Zato što Jug i njegov tim imaju prosto ideje i mogućnosti da ih realizuju. Tako da imamo raznih planova. Kada budemo konkretnije znali to ćemo i reći.
Da li vas je situacija sa pandemijom psihički poremetila, glumci su se brinuli za svoju egzistenciju?
– Prvi udar korone sam provela u Londonu i dezinfikovala sam sve što je ušlo u kuću, a onda sam shvatila da mi moja intuicija kaže da neću umrijeti od korone. Mislim da sam je čak i preležala. Sada sam se i vakcinisala. Bitno je poštovati sve zahtjeve da bismo bili sigurni, da jedne druge ne bismo ugrozili. Ali razne pandemije dolaze i odlaze, razni gripovi. Ne kažem da ovo nije ozbiljan problem, već da je strah još veći problem nego korona. Znamo da su je preležali ljudi i u nekim poznim godinama. Tragično je što je toliko ljudi izgubilo život. Ali šta da kažem. Sve je to nekako život. U stvari, strah je nekako još i gori od svake bolesti.
Branka Katić postala je član Beogradskog dramskog pozorišta (BDP) i sa ushićenjem govorila je o toj instituciji.
– Beogradskom dramsko je pozorište u koje sam još davne 1991. godine prvi put dobila šansu da zaigram pred beogradskom publikom. Isto se desilo i prošle godine kada me Jagoš Marković poslije duge pauze, mog odsustva iz Beograda, pozvao da u toj divnoj predstavi “Sumrak bogova” ponovo postanem dio beogradske pozorišne scene i na tome sam beskrajno zahvalna. Volim atmosferu ovog pozorišta, volim energiju koju ovdje osjećam. Jug Radivojević i njegov tim imaju fantastičnu viziju. Imaju velike planove, koje uprkos svemu uspevaju da ostvare. Radujem se što sam postala član jednog ansambla koji je zaigran, talentovan, raskošan. I osjećam se kao da postajem član jedne srećne porodice.
Od sinoć ne samo njegove kolege i prijatelji već cijela bivša Jugslavija sa tugom se oprašta od Đorđa Balaševića kantautora uz čije se pjesme zaljubljivalo, čeznulo, ljubilo, plakalo. Nije u njegovim pjesmama bilo prejakih tonova ali jeste emocija i pruka koje se pamte.
U Beogradu, Podgorici,Sarajevu, Zagrebu, Zadru, Skoplju…na vijest o njegovoj smrti ljudi su se uz cvijeće i suze okupljali da podijele tugu i odaju počast svom Đoletu.
"Da mi je još jedared proći Ilicom Pa da bećarac našvrljam ćirilicom…"
A u njegovom Novom Sadu zastave na pola koplja, na trgu sinoć aplauz i njegov glas koji je lebdio nad njegovim vojvođanskim nebom
I njegovi stihovi, proročanski, koji mame suze:
….
Ako umrem mlad Zaustavljen u koraku i snu zagrli me sad Jako, najbolje što znaš I nemoj crnoj ptici da me daš Ma ne, ne brini Proći će za tren Ja sam samo malo lud i zaljubljen…
A ispred porodične kuće Balaševiča u ulici Jovana Cvijića 33 u Novom Sadu,u kojoj se sad igraju neki novi klinci suze i pelceri rusmarina.
“Ako umrem mlad Posadi mi na grobu samo ružmarin Ne dozvoli tad Da naprave od toga tužni treći čin
Nek mi ne drže govore Nek drugom pletu lovore Ako umrem mlad Zaustavljen u koraku i snu…
Vijest o njegovoj smrti prenijeli su i inostrani mediji, a oglasili su se i političari
Potpredsjednik crnogorske Vlade Dritan Abazović na svom Tviter nalogu je napisao:
“Želim bonacu Panonskom mornaru u njegovoj vječnoj plovidbi. Učio nas je da živimo slobodno, okićeni perom sokola za urok protiv okova
Život je more!
A premijer Sjeverne Makedonije Zoran Zaev od Balaševića se oprostio njegovom pjesmom “Sedam osmina” uz koju je napisao:
“Balkan večeras oplakuje Balaševića. Njegov odlazak je samo fizički, njegov duh je tako veliki, da nikada neće izbledeti ili biti zaboravljen”.Za sobom je ostavio veliko nasleđe. Muzičko. Društveno. Kulturno. Ljudsko”
Povodom smrti najpoznatijeg kantautora sa ovih prostora u Podgorici će se na talasima gradskog radija(103MhZ) danas puštati samo njegove pjesme.
Najvoljeniji Panonski mornar za sobom je ostavio suprugu Oliveru,kćerke Jovanu i Jelenu i sina Aleksu.
Sjećate li se Suzan Bojl žene koja je osvojila svijet u takmičenju “Britain’s Got Talent”?
Njeno pojavljivanje na sceni tada je izazvalo podsmijeh mnogih sve dok nije zapjevala „I dream a dream“.
Kako je takmičenje odmicalo stilisti su promijenili njen spoljašnji izgled ali slava koja je uslijedila, tabloidna kampanja koja je protiv nje vođena uticala je na njeno mentalno zdravlje. Uprkos moćnom glasu u finalu emisije nije pobijedila iako su to svi očekivali i doživela je nervni slom pa je neko vrijeme bila u bolnici.
Nakon izlaska iz bolnice Suzan je objavila osam studijskih albuma i zaradila je ogromno bogatstvo, ili i dalje živi u svojoj skromnoj kući u Škotskoj, koja joj je bila dom prije nego što je postala poznata cijelom svijetu.
U prisustvu njegove porodice i velikog broja prijatelja prije tri dana 15. februara u centru Beograda, kod Ateljea 212 otkriven je mural glumcu Marinku Madžgalju koji je preminuo 26. Marta 2016. godine.
-Danas je otkriven mural posvećen našem drugu, omiljenom glumcu i voljenom čovjeku Marinku Madzgalju. U pasažu između solitera na uglu Vlajkovićeve i službenog ulaza u Atelje 212 objavio je na Instagramu Atelje 212 čiji je Marinko bio stalni član od оd 2012. godine.
Autor murala je Milan Milosavljeć poznatiji pod pseudonimom Deroks, prenose beogradski mediji.
Dajana Golubović Pejović pripada onim dama koje nikada ne griješe kada je moda u pitanju.
Ova šarmantna voditeljka napravila je pravi modni pogodak kada je za potrebe emisije “Dnevna soba” koju uređuje i vodi izabrala komplent ciklama boje.
Zapanjujući i šokantni ton ciklama boje, Beetroot Purple ostataće uočen i u najmanjim detaljima. Ova nevjerovatna boja ciklame jedna je od najuočljivijih trendova u bojama ove sezone zahvaljujući svom snažnom intenzitetu. Nakon višesezonske dominacije milenijski roza boje, kako u modi tako i u interijerima, red je stigao na vibrirajuće ružičaste nijanse poput upečatljive boje fuksije i ciklame koje krase mnoštvo modela ženstvenih haljina i cipela s dizajnerskim i high street potpisom.
Ona je poznata kao neko ko uvijek iskreno odgovara na sva pitanja, za nju nema tabu tema – naprotiv – nerijetko želi da priča o nekim temama koje su društveno aktuelne ali ne i dovoljno zastupljene u široj javnosti. Voditeljka Vesna Dedić već skoro dvije decenije vodi svake nedjelje svoje goste Balkanskom ulicom, radi najbolje intervjue, koji se uvijek prepričavaju.
Ovog puta je otvoreno pričala o kafani, društvenim mrežama, silikonima i estetskim zahvatima za ,,Mondo”.
’Nemam silikone, hvala mami i tati, uštedjeli su mi dosta para. Ne mogu da kažem ni da sam protivnik, ni da sam zagovornik. Prosto ako nekome nešto smeta na tijelu, to treba da uradi. Jedino zbog čega sam veliki protivnik, i to govorim mladim djevojkama, a to je promijeni nešto na sebi! Ne znam, sad su jagodice te popularne, ubrizgajte te botokse, šta li se ubrizgava? Stavi silikone, stavi šta god hoćeš ako ćeš se ti samoj sebi učiniti ljepšom, ako je to tvoja potreba. A ako ti neka bitanga poslije par mjeseci zabavljanja kaže jaoj meni se sviđa više ona druga zato što ima veće grudi, ili manji nos, ili punija usta, a ti onda kao posljednja kokoška odeš i daš pare, i napumpaš usta, grudi itd. mislim da je to glupost. Svi se stidimo svoga tijela, a sve je manje ljudi koji se stide svoga mozga!’’
Pored silikona koji su postali trend među mladim djevojkama, Vesna je otkrila i šta misli o društvenim mrežama koje su, kako kaže, blagodet za današnji način života.
“Ja volim društvene mreže, mislim da su društvene mreže blagodet za ovaj način života. Mi smo u 21. vijeku prosto svjedoci formiranja nacije samaca. Za naciju samaca Instagram, Facebook je jedna važna stvar. I ne volim one koji pljuju društvene mreže i kritikuju, jer pomislite koliko samo penzionera je srećno što može preko Facebook-a da komunicira sa svojim sinovima, ćerkama, starim prijateljima ili preko Instagram-a. To što neko stavlja filtere, pa su neke djevojke ljepše na Instagramu nego u stvarnosti, to je stvarno nebitno. Mislim da čak potcjenjujemo društvene mreže. Ja smatram da društvene mreže, ako se dobro koriste, stvarno mogu biti ljekovite za glavu’’.
Vesna ne krije koliko voli kafanu, dobru pjesmu i provod sa prijateljima, kaže da joj je veoma žao što ljudi u Srbiji ne žive nekim malo boljim standardom gdje porodica makar jednom nedjeljno može da ode na porodični ručak, te i da joj je žao što je pandemija korona virusa totalno poremetila način život i što ljudi nemaju prilike da proslavljaju lijepe trenutke kako su navikli prethodnih godina, ali i da se nada da će se u bliskoj budućnosti sve vratiti ,,u normalu”.
Otkad je 2. januara u Zvezdama Granda zapjevao prve stihove pjesme Stipu gatibo, Isak Šabanović podigao je na noge žiri najvećeg regionalnog takmičenja, ali i publiku pored malih ekrana. Njegov nastup se još prepričava, a 25-godišnji Bjelopoljac preko noći je postao zvijezda ne samo u Crnoj Gori, već i u svim zemljama u okruženju. Njegovo ime puni novinske i stupce brojnih portala, a pohvala za pjevanje ne fali. Čak je usred emisije dobio ponudu od Marije Šerifović da snime duet. Isak se, kako kaže u intervjuu za Graciju, za učešće u Zvezdama Granda prijavio “zahvaljujući” pandemiji koronavirusa, jer nije imao posla. Vidio je onlajn audiciju, odlučio da se prijavi i desilo se ono čemu se nije nadao. Ljudi ga već prepoznaju kada ga sretnu, čestitaju, upute riječi hvale i podrške, što mu, priznaje, prija, ali se tek navikava na to.
Tokom nastupa u Zvezdama Granda istakli ste da se čitav život spremate za takav trenutak… Koliko se bavite muzikom? – Ne spremam se čitav život za Zvezde Granda, već za tako neku priliku na kojoj ću moći većem broju gledalaca da pokažem kakav sam pjevač. Rekao bih da se muzikom bavim čitav život, a deset godina sam intenzivno na sceni. U našoj zemlji sam postigao koliko sam mogao, svirao i za veći, i za mali broj ljudi, ali Crna Gora je malo tržište i veoma je teško da se za vas sazna malo dalje, a osjetio sam da je vrijeme da pokušam nešto više. Zvezde Granda su od dolaska Đorđa Davida i sada Aleksandra Milića Milija dobile priliku da afirmišu i rok i pop talente, a kako pandemija koronavirusa ne jenjava i mi muzičari već duže vrijeme nemamo posla, vidio sam onlajn audiciju i riješio da se prijavim, pa šta bude. I, eto, bilo je.
Odabrali ste rok kao muzički pravac. Koji roker Vam je najveća inspiracija, i zašto? – Odrastao sam uz rok i pop muziku. Otac muzičar, pjevao je od roka do sevdaha, i imao sam od koga da slušam i učim. Kasnije sam istraživao i otkrivao i rok pjesme su me osvojile. Osjetio sam da mi leže, da sam to ja. Tifa mi je definitivno uzor. Znam da ima boljih, ali njegov stil mi je bliži i draži.
Elegantne i glamurozne, one su ono što vam treba kada tražite damski i otmen izgled. Često ih nose dame kraljevske porodice, poput Kejt Midlton i kraljice Ranie od Jordana, i postale su prilično popularne u posljednjih nekoliko sezona.
Možete ih stilizovati na ležeran način ako ih uparite sa farmerkama ili sa mini suknjom i haljinom kao što to rade street style zvijezde.
Za današnji izgled želeli smo da istaknemo eleganciju ovog odjevnog predmeta, inspirisanog jednim od izgleda njenog veličanstva kraljice Ranije. Odabrali smo bluzu od svile i kombinovali je sa drugom vanvremenskom suknjom. Što se tiče modnih dodataka, odlučili smo se za crne antilop cipele sa kristalnim ukrasima, malu crvenu tašnu i sat Hermes Apple, namenjen svakoj modernoj ženi.
Poznati pjevač Bojan Marović doživio je velika razočaranja o kojima je sada prvi put govorio. Imao je velike novčane probleme, a priznaje da se često dešavalo i da bude bez novca.
“Nisam to nikada pričao, ali sam tokom života doživljavao strašne pljačke. Ščepali su me menadžeri kada sam bio veoma mlad, na vrhuncu karijere, nakon učešća na festivalu „Sunčane skale“ i sav novac koji sam zarađivao uzimali su za sebe. Nikada više nego tada nisam nastupao i imao koncerata, a kući sam odlazio nesrećan i depresivan. Dok sam studirao bio sam gladan. Nekada nisam znao u kom gradu ležem, a u kom se budim”, kazao je Marović.
“Trenutak kada sam shvatio da tako više ne može bio je onaj kada sam se probudio s pečatima na glavi i sa pramenovima kose u rukama. Tada sam pozvao majku i pitao je šta da radim, požalio joj se da nemam novca, a ona mi je rekla da ćemo sve zajedno, kao i uvijek. Tada sam se i ošišao i riješio da krenem svojim putem. Da radim onako kako ja mislim da treba”.
S obzirom na to da je Bojan poznat kao čovjek koji ne skida osmijeh s lica, našalio se i na račun Crnogoraca i otkrio da oni zapravo nisu lijeni.
“Nismo mi lijeni, to se potpuno pogrešno uvrežilo kao stereotip. Mi smo spori. Mene kada neko nešto pita ja kažem: Pušti to, daj da popijemo kafu, sjutra ćemo. U Beogradu sam našao svoj mir i iako možda tako ne djeluje, ja stalno nešto radim. Ali, pošto je velika gužva i svuda je galama, ja puštam muziku i pjesme da govore za mene. Posljednju pjesmu objavio sam prije korone, a nova nadam se izlazi za desetak dana”, kazao je Marović na K1.
Gledaoce je obradovao svojim vanvremenskim hitovima „Više te nema“ i „Tebi je lako“ i kazao da se uprkos nedaćama koje su nakon velikog uspjeha tih numera uslijedile, tog perioda sjeća sa radošću i sjetom.
“Tada se u muzici uživalo, i muzika se slušala i gledala na tim velikim festivalima u Budvi i Herceg Novom. Nakon tako velikih hitova uz koje su se ljudi voljeli, grlili, ljubili i patili, cijelog života imaš veliku odgovornost”, priznao je Marović.
Milena Vučić sitno broji do drugog porođaja kada će na svijet donijeti ćerku. Milena koja ima sina Nikšu sa pjevačem i producentom Nikolom Burovcem, za nekoliko dana će prošitirit porodicu, kada će dobiti mezimicu kojoj su roditelji dali ime Sara.
-Sve je lakše kada smo tu jedni za druge, kad je lijepo i kad je teško. Ima li nas takvih? Ma da. Puna kapa. Hvala Bogu. Osjetiš tu podršku i ljubav kad je napotrebije.Velika me sreća zadesila , ali i velika tuga. Trudna i radosna, a ostala bez oca, pa tužna i slaba. Odrasteš preko noći, promijeni ti se svijest, prvo se pomuti, pa se pročisti. A ti stojiš tako nemoćno, a ipak ideš dalje. Gaziš. Ne okrećeš se . Samo ponekad. Isplačeš se, pa se vratiš osmijehu, nadi , budućnosti. Jer takav je život. On prolazi ali ljubav nikad. Ona ostaje da živi- napisala je emotivno Milenam, pa dodala:
-Deveti mjesec trudnoće. Izgurala sam. I dogurala. Isto to želim svima koju hrabro hodaju. Važno je sačuvati zdrav razum. Važno je voljeti svim srcem , ali i plakati kad ti se plače. I tako pobijediš. Kao vođa svog života, iz sve snage, glavom na gore i 13 kg plus. I baš me briga. Samo da je Sara živa i zdrava.
Goran May Janković, pijanista, kompozitor i profesor klavira, objavio je premijerno krajem prošle godine muzički spot inspirisan Larom Fabijan i njenom interpretacijom “Je suis malade”. Spotom, snimljenim u crkvi Svetog Duha u Kotoru i Perastu, Goran je zakoračio korak naprijed i očekuje da će ga ovaj i sljedeći slični projekti unapređivati kao umjetnika. Muzika je njegov život i njegov život je muzika. Studirao je pedagogiju i klavir van granica Crne Gore. Aktivan je kao koncertni pijanista u regionu i svijetu, a radi kao profesor klavira u Školi za srednje i osnovno muzičko obrazovanje Vasa Pavić u Podgorici.
– Došlo je vrijeme, odnosno stvorili su se uslovi kroz moje umjetničko sazrijevanje za novi početak. U umjetničkom smislu i u osnovi ništa bitno se nije promijenilo, samo sam na tren izmjestio fokus i zakoračio korak naprijed. Spot je prosto pečat na moje dugogodišnje razmišljanje i seriju analiza koje sam u istom periodu obavio. Da bi se čovjek bavio poslom kojim se ja bavim, mora da ima određeni senzibilitet, kreativnost i upornost, to su osnovni elementi bilo koje umjetnosti. Senzibilitet i kreativnost su, svakako, ključne karike u vizualizaciji, tako da sam već odavno u glavi imao jasnu sliku ovog projekta. Uspio sam da dočaram moj doživljaj muzike koji je u sinergiji sa ambijentom koji sam odabrao za snimanje spota. Spot predstavlja kompaktnu cjelinu kadrova koje sam snimio na našim prostorima i kadrova sa jednog od najuspješnijeg koncerata Lare Fabijan. Želio sam da moju emociju prenesem, da podsjetim da ljepota ne poznaje granice te je cjelokupan projekat išao i u tom smjeru. Doprinos ljubavi, ljepoti i nekim prefinjenim stvarima koje nas nose kroz život. Bila bi mi čast i zadovoljstvo da svi oni koji pogledaju spot, dožive, makar i djelimično, dio mojih melodičnih emocija koje sam prenio na instrument imitirajući ljudski glas. To i jeste zadatak jednog pijaniste- rekao je Janković za “Graciju”.
Na pitanje šta bi voli da mu taj put donese, te koje ciljeve je sebi postavio, Janković je odgovorio:
– Kako ovaj moj put ima svoj tok i normalan je slijed događaja, želio bih da moja nastojanja dožive prihvaćenost od strane slušalaca. Nijesam prvi umjetnik, a ni muzičar, koji je imao slične potrebe da kroz svoj umjetnički izraz dopre do publike na pravi način. Umjetnost je takva, preliva se iz jednog u drugi oblik. Daleko od toga da smatram da moja pomenuta težnja predstavlja jednostavnu misiju. Međutim, smatram da nije nemoguća. Težim ka ovakvoj vrsti konekcije sa publikom i očekujem da će me ovaj i svi sljedeći slični projekti unapređivati kao umjetnika. Manifestacija umjetnosti u svim oblicima nedostaje svima.
Prema njegovim riječima kompletnost samog umjetnika osjeti se najprije kroz kombinaciju stilova izraza. -Kroz ovaj projekat uspio sam da sagledam da se ono što znam i osjećam često koristi u muzici kao motiv i segment, koji se sa određenom senzitivnošću pretače iz ozbiljne u modernu muziku. To su vještine koje se djelimično uče, a djelimično ih nosite u sebi. Lično doživljavam i preživljavam i jednu i drugu muziku. Profesionalnom analizom najvećih hitova zabavne muzike nerijetko uočavamo elemente ozbiljne muzike. Znanje implementiranja stvara jednu pitku muzičku cjelinu koja je prijatna za uši širokih masa. U tome se ogleda suština latentnog žongliranja tema i motiva kroz određene žanrove- rekao je Janković.
Inače, Jankovićeva obrada je oduševila mnoge domaće javne ličnosti, ali i pjevačicu Katarinu kaju Ostojić koja je oduševljeno objavila Goranov video na svom Instagram profilu.
Pozitivan duh, neposrednost i širok osmijeh krase Anđelku Prpić, damu koja, kako kažu, uliva optimizam. Iako je domaća publika zavoljela kroz komične uloge, od 11. februara širom Srbije imaće prilike da je gleda u psihološkom trileru “Jedini izlaz”, gdje tumači glavnu junakinju Anu Kolar.
– Izazov je bio raditi ovaj film. Nakon što me je reditelj Darko Nikolić pozvao i rekao mi da mi daje glavnu ulogu, ja sam mislila da se on šali sa mnom. Pomislila sam: “Bože me oprosti, on me zove za glavnu ulogu u trileru. Kome bi to palo na pamet, ako nije neka parodija”. Međutim, kada sam pročitala scenario, koji se u dahu čita, za koji moram da pohvalim scenaristu Marka Popovića, zahvalila sam reditelju na ukazanom povjerenju i prionula na posao. Smatram da je značajna priča. Aktuelna danas, kao i prije mnogo godina i nažalost čini mi se i ubuduće. Siromašne zemlje nemaju kada da se bave traumatizovanima čak ni kada dođe do pitanja života i smrti, a kamoli predupređivanjem problema, dakle prevencijom. Možda uspijemo nekoga da osvjestimo i malo ojačamo, onda bi sve imalo smisla – kaže za “Super TV” Anđelka Prpić.
Ana Kolar je žrtva. Koliko je njen život probudio kod tebe emocija i da se saosećaš sa njom?
– Ana je inteligentna, obrazovana žena i uspješna advokatica. Gledano sa strane živi jedan lijep, situiran život. Ima porodicu, sina koji je divan dječak. No, imala je tu nesreću da joj je jako mlad poginuo muž u požaru koji je zadesio jedan beogradski klub. I dalje se vide posljedice takve traume, ali se ona bori kroz život. Planira da otputuje, nađe novi početak sa djetetom. Život joj se okreće naopačke i sve u šta je vjerovala postaje upitno. Opasno je kada se neko poigrava sa vašim umom, kada više ne znate nikoga kome možete da vjerujete. To je strašan momenat, kada žrtva nije svjesna ko je neprijatelj. Stvar se komplikuje kada dolaze drugi problemi: finansijski, emotivni, psihološki, porodični. Ana je doživjela ozbiljnu traumu kako u primarnoj porodici, tako i u tridesetim. Uz sve to pati i od disfunkcionalne amnezije – mozak izbriše sjećanja vezana za jaku traumu kako bi preživio. Mene je zanimalo kako se to manifestuje. Radila sam i konsultovala se sa dvojicom stručnjaka: Bojanom Pejuškovićem i Goranom Bajićem, našim uvaženim psihijatrima. Pomogli su mi da razumijem kroz šta takva osoba emotivno prolazi, sa čime se bori i kako se to manifestuje.
Koliko je danas tabu razgovarati sa psihijatrima, psihoterapeutima, zatražiti im pomoć?
– Imala sam sreću da mi u život dođe Maja Noveljić, moja divna koleginica i jedna od najboljih prijateljica. Ona mi je odškrinula ta vrata i objasna zašto je to nešto najnormalnije. Idemo na depilaciju, kod zubara, na fitnes, trudimo se da se zdravo hranimo, a odlazak kod psihotarapeuta – ne nikako. Iz mog iskustva najbolje što čovjek sam za sebe može da obezbijedi je upravo takav rad na sebi. Nema smisla da se bavite svojom spoljašnošću, ako unutra niste sređeni. Divno je kako sebe upoznajemo i razumijemo.
Da li si se plašila s obzirom na to što si poznata ličnost kako će to neko protumačiti?
– Nemam ja taj problem. Volim da idem na javna mjesta, da kupujem na rasprodajama, da sa sinom sjedim u parku. Ja sam čovjek od krvi i mesa. Imam identične probleme, dileme, iste me stvari raduju kao i ostale. Na kraju nemam nijedno negativno iskustvo. Ne znam da li je to srećna zvijezda, ali nisam imala razloga da sumnjam. Inače, ne spadam u kategoriji polučovjek-poluparanoja. Uvijek mislim pozitivno. Ne da mi je to neka nametnuta mantra, nego sam tako nabaždarena. Mislim da mi je to jedan od značajnijih kvaliteta.
I šta si tada govorila svom psihotarapeutu?
– Pomišljala sam kakav to ja problem imam? Ima ljudi, koji nemaju šta da jedu, pa su ne daj bože žrtve nekih ozbiljnih stvari. Što bi moja mama rekla: “Nisi ti gladna, ti si besna”. Vaspitani smo u tom duhu, da mislimo da je to bes. Ali ne, to je nasušna potreba. Da se malo pročešljaš, usmjeriš, da provjeriš sebe. I onda sam shvatila da nema potrebe čekati da se veliki problem desi. Naprotiv, još je bolje otići dok niste u velikom problemu ili da možda toga niste ni svjesni. Ja to upražnjavam godinama. Ranije je to bilo jednom, dva put nedjeljno, sada jednom u dvije, tri nedjelje. To je mentalna higijena koja je svima neophodna.
Da li si uspjela uz pomoć psihoterapije kvalitetno posložiš život?
– Psihoterapeuti vam dođu, barem iz mog iskustva, kao odraz u ogledalu. Zapravo sve do čega vi dođete i šta iznesete je već u vama. Samo kada to izgovorite naglas i percipirate drugačije. Jako je važno kada neko ide na psihotarapije da je svjesan da to želi, da mu treba pomoć bilo kakvog tipa. Razmišljala sam da li ću imati potreba da se dopadnem doktorki, da je šarmiram, da sve bude u cilju da na kraju ona meni kaže: “Bravo Anđelka, kako ste vi divna osoba”. A zapravo kada dođete na tu fotelju, konačno sve nametnuto otpadne, kao da vam neki serum istine ubrizgaju. I cijenite te momente.
Tvoj sin Jakša je dete koje je vrlo inteligentno, što se može vidjeti po videima koje postavljaš na Instagramu. Koliko je to olakšavajuća oklonost, pa si mogla s njim da pričaš o porodičnim odnosima, o tome da je došlo vrijeme da tata i mama stave tačku na svoj brak?
– Moj bivši muž i ja nismo stvari prepuštali slučaju. Nismo se pravili pametni, nego smo otišli da se konsultujemo s kim treba i kako treba pričati. Na kraju krajeva, ako nećete da idete kod nekoga, postoje knjige. Stvarno čovjek o svemu danas može da se edukuje, informiše. Da se izbjegne neka velika šteta. Ono što sam iz svega toga zaključila je da će dijete stvari doživjeti onako kako ih i vi doživljavate. Dakle, ne možete i ne treba lagati djecu. Ako mogu da dam savjet, konsultujte se sa stručnim licem, pomoći će vam, olakšati i bićete ponosni na sebe jer radite pravu stvar na pravi način i znajte da za sve postoji rješenje.
foto: Aleksandar Krstović
Da li ti reprizne epizode sitkoma “Andrija i Anđelka” laskaju ili ti stavljaju teret?
– Ne stavlja mi teret. To je posao na koji sam jako ponosna. I kao učinak, a i kada se sjetim tog procesa rada, uvijek mi lijepo oko srca. Ako se reprizira često, valjda je znak da je to dobro.
Da li si srećna žena?
– Ne znam, je l’ to smike da se kaže (smijeh). Je l’ to protiv uroka. Stvarno se ne bih žalila i zahvalna sam mom anđelu čuvaru. Uživam u životu i što bi rekao Čola: “Ništa ja tu ne bih dirao”.
Jesi li zaljubljena?
– Jesam, u život, cvijeće, ljude, dobre čizme, dobru klopu, vino, muziku… Sve volim.
Kraj godine i završnica DEUS-a bili su u znaku multimedijalnog autorskog projekta Dijalog – most do sloge Slobodanke Seke Martinović, koji je predstavljen u KIC-u Budo Tomović. Riječ je o prvoj vizuelnoj konferenciji u kojoj su riječi pretočene u boje, formu, pokret i zvuk kojim autorka nastavlja svoje djelovanje u angažovanoj modi, motivisana multikulturalnim i multietničkim bogatstvom Crne Gore, prednostima i vrijednostima zajedničkog života.
I ovoga puta priredili ste multimedijalni događaj kompleksan i po formi i po sadržaju. Šta je bila idejna okosnica projekta, koje umjetnosti i teme obuhvata? – Multinacionalno, multietničko, multikulturalno bogatstvo Crne Gore, vrijednosti i prednosti zajedničkog života, širina, tolerancija, poštovanje različitosti, raskid sa predrasudama, borba protiv diskriminacije u najširem kontekstu oduvijek su me inspirisale. S druge strane, dijalog – riječ koju često izgovaramo, ali je suštinski ne primjenjujemo, rekla bih i ne razumijemo, posebno u ovom vremenu, snažan je motiv. Raskorak između retorike upućene sa govornica i stvarnog života je toliko upadljiv da se često pitam da li je stvarno tako teško shvatiti i prihvatiti samo jednu činjenicu!? Da je jedino važan čovjek! Prva konferencija Dijalogom do sloge održana je 2019. u medresi Mehmed Fatih, u organizaciji NVO Prva ženska multikulturalna organizacija u Crnoj Gori. Okupila je žene različitih nacionalnosti, vjera i profesija koje dijele iste vrijednosti. Uspjeh konferencije koju su volonterski iznijele tri dame Ljiljana Đurović, Sandra Miličević i Lela Tuzović, a na kojoj su žene podijelile svoje priče, viđenja i iskustva sa zajedničkim zaključkom da je dijalog jedini put do sloge – bio je podstrek za dalje. Riječi sam pretočila u modu, boju, pokret i muziku i artikulisala se prva vizuelna konferencija. Moda je i ovoga puta poslužila kao sredstvo u scenskoj priči u kojoj se u prepletaju tradicije i sadašnjeg vremena šalju snažne i jasne poruke na putu u evropsku porodicu. Od ideje do premijere prošlo je godinu dana. Sve ambicije pale su u vodu pred prvim naletom korone, ali nije bilo odustajanja. Dijalog – most do sloge realizovan je zahvaljujući Sekretarijatu za kulturu i sport Glavnog grada Podgorice koji ga je podržao i uvrstio u program DEUS 2020. Dakle, tema je aktuelna, da li kao dugogodišnja umjetnica, novinarka, javna ličnost smatrate svojim zadatkom da afirmišete pozitivne priče i upućujete na ljepotu? – Tema je decenijski vrlo aktuelna, posebno u ovom društvenom trenutku. Bez obzira da li je neko javna ličnost ili ne, vjerujem da svaki čovjek u životu, ako nema potrebu ima obavezu da afirmiše sve pozitivne vrijednosti koje oplemenjuju, oblikuju, mijenjaju stavove pojedinca, samim tim i zajednice u kojoj živi. Ljepotu, estetiku nikada nisam posmatrala kao fizičku, modnu, umjetničku. Za mene to je oduvijek mnogo širi kontekst. A moda, u početku strast, igra, hobi, s vremenom i profesija, sjajan je način da kroz kreativni pristup povezujem događaje, ličnosti, teme i da, koristeći njenu neodoljivu masovnu prijemčivost, na svoj način reagujem na društvenu stvarnost i svijet oko sebe. Angažovana uloga mode već dugo definiše moj rad i svaki moj projekat nije klasična modna revija, već poruka. Moje profesije, novinarstvo, PR i moda spontano se povezuju, u stalnoj su interakciji i svaka nova priča je rezultat prethodnog razmišljanja, istraživanja, osjećanja, reakcije, bunta… Jednostavno, pronašla sam lični modus da se čuje moj glas.
Da li Vam se čini da je naše društvo pasivno u tom pogledu ili nedovoljno aktivno? – Deklarativno, retorički društvo je vrlo aktivno, ali suštinski problem je što se u realnom životu malo od izgovorenog, čak i potpisanog, ne primjenjuje. Zašto sam izbacila riječi, i nazvala ovu priču vizuelnom konferencijom? Baš zbog ishabanosti riječi koje stalno izgovaramo, ali ih ne čujemo. Riječi često ne stignu do uha, svijesti i srca onih kojima su upućene. Nestanu, pretvore se u šapat na tom putu. Do neke sljedeće prilike, sjednice, konferencije, sesije… Dakle, poenta je u tome što se ne čujemo, pričamo o dijalogu, a držimo monologe, nismo spremni da slušamo. Još manje da razumijemo. Generalno, mentalitet smo sa slabim senzibilitetom slušaoca. Za projekat ste odabrali žene iz različitih sfera javnog djelovanja, koja im je zajednička nit, a koja ih povezuje u okviru projekta? – Sve drage dame su imale svoje mjesto. I ulogu. I poruku. Bio je to osmišljen spoj različitih generacija žena iz javnog života, afirmisanih u svojim profesijama, kao i onih koje su se prvi put pojavile na sceni i nisu javne ličnosti. Većina njih su prijateljice koje na temu multikulturalnosti razmišljaju isto, koje cijene moj rad i podržavaju me svojim učešćem i prisustvom. I u prethodnim projektima. Ideja je bila da napravim multiekipu u kojoj će pored poznatih žena biti i studentkinja, službenica, menadžerki i učenica. Sam izbor dama je u najljepšem smislu otjelotvorio cijelu ideju. Zastupljene su sve konfesije i nacionalnosti i one su bile ta lijepa, koloritna, vizuela riznica različitosti u istoj kući. U tom crnogorskom đardinu, kako sam ga nazvala. Bez ijedne izgovorene riječi, pokretom, uz muziku, u sjajnoj interakciji poručile su da je jedini pravi jezik razumijevanja dijalog taj suštinski most koji nas spaja. Moram reći da su se fantastično snašle jer je performans zahtijevao i određene glumačke elemente. Koristim priliku da im se još jednom zahvalim što su u vrijeme epidemije našle i vremena i hrabrosti da me na ovaj način podrže. Pandemija nas je prebacila na druge vidove prezentacija, da li planirate ipak da ovaj projekat zaživi i izvede pred publikom kada se steknu uslovi? – Pandemija je globalno uticala na sve i na promjene se još navikavamo. Naravno, efekat bi bio potpun uz prisustvo publike, ali mogućnost novih vidova prezentacije čini projekte dostupnim širokom auditorijumu. Slijedeći cijeli svijet moramo se prilagođavati novonastalim prilikama. Očekujem, naravno, da ova priča nastavi svoj život kada se steknu uslovi i vjerujem da bi trebalo da je vidi svaki grad u Crnoj Gori. Posebno zbog činjenice da je projekat koncipiran kao ambijentalni, da zahtijeva lijepo vrijeme i da će dobiti na autentičnosti u zavisnosti od ambijenta u kojem se bude izvodio. Naš partner u projektu bio je Centar za očuvanje i razvoj kulture manjina Crne Gore, čiji je direktor, gospodin Salko Luboder, podržao i otvorio Prvu vizuelnu konferenciju riječima: “Sami naslov multimedijalnog programa Dijalog – most do sloge na poseban način otvara horizonte optimizma jer mi, naprosto, moramo pripadati onima koji više vjeruju svojim nadanjima nego sopstvenim strepnjama”. U saradnji s ustanovom koja uspješno djeluje na unapređenju manjinskih prava u oblasti kulture i afirmaciji multikulturalizma kao jedne od temeljnih vrijednosti savremene Crne Gore, sigurna sam da ćemo uspjeti da projekat nastavi svoj život.
Pandemija je poremtila i Vaše angažovanje na novom crnogorskom filmu čije snimanje je trebalo da počne u martu prošle godine. S obzirom da imate višegodišnje iskustvo kao kostimograf, koliko Vas takav rad i saradnja obogaćuju? – Riječ je o novom filmu Draška Đurovića Posljednja noć u zalivu, projektu koji već dugo s nestrpljenjem očekujemo. Fantastičan scenario, internacionalna ekipa koju čine slavna francuska glumica Mariza Berenson, Branimir Popović, Emir Hadžihafizbegović, Bojana Vejzović Gregorić, Stevan Kavazza, poznata glumica eks jugoslovenskog filma Špela Rozin, Milica Milša… Jednu od uloga tumači i velika holivudska zvijezda Majkl Madsen, drugi put u Draškovom filmu, koji je igrao i u prvom crnogorskom filmu koji je bio u konkurenciji stranog filma za Oskara, As pik – loša sudbina. Njemu se posebno radujem, jer je raditi sa tako velikom zvijezdom u prvom filmu bilo divno iskustvo. Kostimografija je posao kojim se sa najviše strasti bavim posljednju deceniju, zahvaljujući kontinuiranoj saradnji sa Draškom Đurovićem. Samo u 2019. dva sjajna TV filma, Hozentarus i Magični ključ. Kostimografija je veoma kompleksna, zahtijevna, ali i veći izazov. Tu ne slijedite samo svoju viziju kao u stvaranju kolekcije, već izučavate vrijeme, epohe, likove, karaktere, učite i obrazujete se. U ličnoj percepciji određenog perioda trudim se da ispoštujem stil, ne da ga repliciram , već da ga “doživim” i artikulišem svojim pečatom. Atmosfera stvaranja filma je “virus” kojim stalno podliježete. I vrlo je zarazan u mom slučaju. Posebno kada se dobro razumijete sa režiserom, kad poznajete njegov senzibilitet, kad se energetski podudarate. S druge strane, Draško mi s punim povjerenjem daje mogućnost ličnog kreativnog pristupa, što je vrlo važno. Snimanje se zbog situacije odlaže skoro godinu dana, ali unaprijed se radujem prvoj klapi. Lijepo iskustvo je i saradnja sa Gojkom Berkuljanom, talentovanim režiserom mlađe generacije. Spot za Vanju Radovanovića za Eurosong, deset spotova za obilježavanje jubileja 55 godina Televizije Crne Gore, svečana akademija povodom jubileja, spot za Ministarstvo odbrane Crne Gore… Divno je raditi sa mladima. Ta drugačija energija mi imponuje. Ja ih dobro pratim i ne osjećam generacijsku razliku, što je potvrda da dobro trajem.
Dio ste jednog divnog projekta nevjerovatne energije, KIC Pop Hora. Šta je toliko opčinjavajuće u tom projektu da su ga s toliko ljubavi prihvatili i članovi i publika u Crnoj Gori i regionu? – Pored nevjerovatne količine dobre energije koja nas je, znane i neznane, okupila u ovom vremenu otuđenja, raslojavanja, pada svih vrijednosti, KIC Pop Hor je postao utočište za sve nas “staromodne”. Mjesto u kojem sve generacije dijele zajedničku ljubav prema pjesmi, muzici, druženju, smjehu i zajedništvu. KIC Pop Hor je definitivno, više od muzike. A najveći benefit je to buđenje djece u nama, susreti, želja da dijelimo čistu radost zbog nečeg dobrog i korisnog što radimo. To je ono očaravajuće u ovom projektu. Decenijama sam na sceni i poznat mi je taj prožimajući trenutak zadovoljstva i ushićenja. Ali, priznajem, na svakom nastupu osjećam se kao pionirka na školskoj priredbi koja je dobila najveći aplauz. Uspjeh KIC Pop Hora je brzo prevazišao lokalne granice. Šta više, smatram ga fenomenom. Draga Snežana Burzan Vuksanović, od koje je sve počelo, ima mnogo razloga da bude ponosna na ovaj projekat. Zajedno sa članovima. Zahvaljujući njoj KIC Budo Tomović je postao srce kulture grada, a KIC Pop hor srce svih nas. Iza zavjesa i nastupa postoji i ona druga organizaciona, radna i teža strana koju publika ne vidi, čime se ona uspješno bavi. Nedostaju nam probe, nastupi, turneje… Svi sa nestrpljenjem iščekujemo trenutak kad ćemo se ponovo okupiti i poslije velikog zareza koji je korona nametnula, nastaviti dalje. Korona nije poremetila samo poslovne planove, razdvojila je i članove mnogih porodica. Vaša kćerka živi u Italiji, kako ste doživjeli taj period i da li je bilo mjesta strahu? – Korona je poremetila cijeli svijet. Period kada je sve onako naglo i tragično krenulo u Italiji bio je strašan. Kćerka živi u Rimu, koji nije bio zahvaćen u tolikoj mjeri kao sjever Italije, ali to nije umanjilo zebnju, strah, brigu, neprospavane noći… Nismo se vidjele više od godinu dana. Srećom tu su viber, skajp za svakodnevnu komunikaciju. Svaki razgovor se završava sa “čuvaj se” i “čuvajte se”. Tamo, kao i ovdje, život je zaustavljen i ograničen u mnogim sferama. Nije lako, ali već smo se obostrano privikle na okolnosti. Važno je da ostanemo zdravi, s optimizmom, ona tamo i mi ovdje. Svi smo iz ove situacije izvukli neke pouke, koje bi bile Vaše? – Vjerujem da je svaki čovjek u doživljaju ove pošasti imao amplitudu. Od nevjerice u početku, jer sve je bilo iznenada, preko straha, posebno od nepoznatog, do prihvatanja da je kovid tu. Takođe, vjerujem, da svijet više nikada neće biti isti. Kad se pandemija jednom završi. Život uvijek posmatram s one vedre strane te mi izolovanost i sva ograničenja nisu teško pala. Odjednom sam imala vremena da uradim stvari koje nisam stigla skoro 50 godina. Pronalazila sam nove načine da se družim, ispijam kafu posredno, da ispunim vrijeme nekim zaboravljenim stvarima, da se bavim sobom i kućom, da sa mojom sestrom uživam u Sutomoru u akcijama po dvorištu, farbanju i cvijeću. Da sa mojom dragom Oljom istražujem sopstveni grad pješke, sa rancem, kafom i sendvičima, i otkrijem novo zadovoljstvo. Zaustavljeni kovidom shvatili smo koliko nam je život bio u brzom tempu, koliko nas je vrijeme promijenilo, koliko smo zaboravili da život čine male stvari… Kovid nas je natjerao da zastanemo, preispitamo se, da ponovo posložimo vrijednosti. Vlastite pouke pretočila bih u poruke: zavirite u sebe, okrenite se drugim ljudima, razvijajte empatiju, mijenjajte navike, širite ljubav, spazite život i iza sopstvenih vrata… Najzad, i sam projekat je potvrda da se u kovidu i s kovidom opet može. Prilagođeno, naravno. Moda je uvijek Vaše sigurno utočište, poligon kreativnosti, stvaranja, igre… – Ako nije moda, tu je stari namještaj, reciklaža, četka i farba, odbačene šerpe koje postaju žardinjere, pisanje muzike, pjesma. Uvijek akcija i kreativna igra iza koje ostaje neki trag. Zato trajem! Čak i onda kada vas život zatekne, razočara, bude nepravedan, ispred mene je nešto na šta se usredsrijedim, što razvija moje pozitivne misli, daje snagu i podstrek da nastavim dalje. Krase Vas nevjerovatna energija i radni elan, prkosite godina i radom i izgledom. Koja je Vaša tajna? – Pozitivan stav prema životu. Prema svemu što donosi. Intuitivno pronalažanje najboljeg ugla posmatranja stvari koji mi olakšava određenu situaciju, problem. Sve je u glavi. U mentalnom imunitetu. U širini. U tolerantnosti. U praštanju. U individualnom načinu dekontaminacije od svega lošeg. U ljudima uvijek tražim ono dobro u njima zbog čega ću ih voljeti. Spremna sam da zažmurim i razumijem ružne strane. Godine doživljavam kao prednost. Nije sve privilegija mladosti. Tada sam bila samo mlada i nisam mnogo toga znala. Danas osviještena iskustvom i životom mogu reći – godine su samo broj. Sa kakvim emocijama i željama ste ušli u 2021. godinu? – Sigurna sam da dijelim želju cijelog čovječanstva: da se pandemija obuzda, završi, da sa novom sviješću, navikama i prioritetima nastavimo dalje, da globalno svijet poučen koronom bude bolji. Zdraviji, pravedniji i srećniji.
Katarinu Zlajić kao veoma talentovanu i uspješnu dizajnerku nakita prepoznaju i van granica naše zemlje. Od jedne platforme za promociju mladih dizajnera nakita u Londonu, koja ima svoj sajt i šop gdje promoviše mlade i podržava ih, izabrana je među 100, a potom među 50 najboljih dizajnera. Prekretnica u profesionalnom životu ove mlade Bjelopoljke bila je vijest da je prestižni modni časopis „Vog” uvrstio među 20 najboljih mladih dizajnera koji najviše obećavaju. Katarina, koja ima tek 27 godina, od tada je imala niz izložbi, priznanja, učestvovala je i u krupnim projektima, prije svega u dizajnu nakita, a njene proizvode sada nose i poznate ličnosti.
– Završila sam Fakultet likovnih umjetnosti na Cetinju, odsjek vajarstvo, a na trećoj godini sam počela da istražujem sve vezano za nakit i tokom raspusta mjesec-dva eksperimentisala sa raznim materijalima. Bilo je poteškoća u početku i stalno sam brinula da li će mi neko vratiti nešto, da li će se raspasti i slično – priča mlada dizajnerka. Da je krenula pravim putem, pokazalo se ubrzo. – Bila sam izabrana od jedne platforme za promociju mladih dizajnera nakita u Londonu među najbolje. Oni imaju svoj sajt i šop gdje promovišu mlade i podržavaju ih, a ja sam izabrana dva puta – prvi put među 100, a drugi put među 50 najboljih. Tada sam predstavila rad u Vićenci, u Italiji, i upoznala se sa Sarom Maino, koja je jedna od svjetskih eksperata za mlade dizajnere i radi u italijanskom ‘Vogu’. Tada sam na Instagram stranici italijanskog ‘Voga’ izabrana među 20 najboljih mladih dizajnera koji najviše obećavaju. To je bila prekretnica u daljem radu – kaže Katarina. Na pitanje kako izrađuje nakit, kaže da je od samog početka imala više varijacija i raznih načina. Glavni materijal koji koristi je rajsferšlus, kristalno staklo i kamenje, poludrago i prirodno.
– Dva puta godišnje radim kolekcije. Pošto imam puno posla želim da ih upotpunim i radim nešto što želim, i onda se ‘dese’ kapice i aksesoar za glavu, torbe, koje radim redovno, i koje su tražene. Tu imam veći prostor za izražavanje. Radila sam i cipele, to je fenomenalan detalj koji radim po porudžbini i koji uvijek imam spreman u ateljeu za kupce – priča Katarina. Prije četiri godine, Katarina je radila i krunu za misicu Crne Gore. – Za izradu krune trebalo mi je više od dva mjeseca i bila je u starom duhu, našoj tradiciji, u skladu sa mojim očekivanjima, sa zelenim detaljima, da asocira na Crnu Goru – kaže Katarina. Trajanje izrade jednog komada nakita, kako kaže, zavisi od modela i načina na koji se radi, tako da se ponekad posveti i cio dan. – Najduže sam radila na jednoj torbi koja je rađena duže od tri mjeseca. Izlagala sam je u Italiji. Torbe sam izlagala i u Dubaiju i sve prodala. Izlagala sam i u Luvru, Sloveniji, Srbiji… Kada sam bila u Italiji, nisam očekivala da će im se toliko dopasti – iskrena je umjetnica. Što se tiče klijenata, na početku su to, kako kaže, bile otmene žene koje su kupovale nakit, žene koje imaju osjećaj za estetiku i koje umiju to da iznesu, ali sad ima sve više djevojka koje kupuju. Njen nakit nose i brojne poznate ličnosti. Nakit koji je brendiran pod njenim imenom za sada može da se kupi u Podgorici i u Bijelom Polju.
Katarina se, odnedavno, bavi i dizajniranjem odjeće. – U pitanju su odjevni komadi, dosta ekstravagantni, jer sada vidim sebe tu, ali će biti i jednostavnijih. Biće lijepi, svedeni materijali koji ostavljaju moj estetski pečat – otkrila je ona. Mladima, a posebno onima koji žele da se bave dizajnerskim poslom, poručuje da, prije svega, moraju da vole ono što rade, a zatim i da moraju da imaju neku svoju prepoznatljivost. – Morate biti autentični da biste bili prepoznatljivi i opstali. Morate biti uporni i morate raditi – zaključila je Katarina.
Mira Banjac iza sebe ostavlja nimalo lak period života i ne krije da joj je čitava situacija oko korona virusa veoma teško pala. Pandemija ju je zaustavila, primorala da ostane u svom domu, i onemogućila da radi posao koji veoma voli.
“Treba da radim dva filma, ali pitanje je kada će to sve da krene. U Banjaluci treba da radim film „Preživjeti Beograd”, čije smo snimanje već započeli ovdje u prijestonici. Ostaje pitanje ne kako ćemo preživjeti Beograd, nego kako ćemo preživjeti sve ovo što nas je zadesilo. Pravo da vam kažem, ničemu se ne nadam. Bojim se da ja, koja sam inače radoholik, ne potonem”, kaže obožavana Mira Banjac, koja otkriva i da joj je korona donijela neko čudno stanje i depresiju.
“Već duže vrijeme se borim sa depresijom, bezvoljnošću, i to nikako nije dobro, ali šta da se radi. Nisam bila kod ljekara jer sam, hvala Bogu, zdrava, ali ovo su jednostavno procesi koji, po mom mišljenju, nisu za ljekara, to je stvar bitisanja samog čovjeka. Ja sama osluškujem svoje tijelo i svjesna sam da sama i treba da se podignem na noge, te da se na neki način sporazumijem sa svojim organizmom i pomognem mu koliko sam u mogućnosti. Čuvamo se, zatvorili smo se, poštujemo sve mjere, pa šta nam bog da”, zaključila je legendarna glumica za “Objektiv”.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata Mira je bila godinu dana u Prvoj proleterskoj brigadi. Djetinjstva se nerado sjeća. Nikada se ne bi vratila u to vrijeme. Život je nije mazio, ali Mira nikada nije odustajala.
“Ja, u stvari, uopšte i nisam bila dijete. Bila sam, eto, neko biće. Drugo, živjela sam kod babe. Moj otac je bio Amerikanac. Doveli su ga ovdje kad je imao dvadeset i neku godinu. Nije ni znao srpski, oženili su ga mojom majkom koja je bila lijepa djevojka”, rekla je Mira, koja se prisjetila i najgoreg perioda svog života.
Nakon što je diplomirala, Mira se udala za svoju prvu veliku ljubav – Andreju Jovanovića. Oni su se upoznali tokom studiranja u Novom Sadu, a Mira je sa 24 godine postala majka sina Branislava.
Glumica je prošla i kroz veliku finansijsku krizu, te je otkrila da je čak razmišljala sebi i da oduzme život.
“Jaukala sam beogradskim ulicama, bila sam na ivici da dignem ruku na sebe. Morala sam da pozajmljujem novac. Prvo sam naišla na zelenaše, koji su uzimali po tri puta više i to je bio rašomon. Jednog dana sam otišla u hotel, naručila kafu, sjela da napišem pismo i htjela da se bacim dolje”, prisjeća se Mira i dodaje:
“U jednom trenutku pozvao me je Stipe Delić. Kaže hoće da radim veliku glavnu ulogu. Bila je to čuvena Marija, zbog koje su me šišali do glave. Ugovor je bio milionski. Potpišem i vratim sve dugove. To je bio moj mrak, ali i pročišćenje. Pola dinara više u životu nisam pozajmila”.
Glumica Svetlana Ceca Bojković (73) hospitalizovana je u KBC “Dragiša Mišović” zbog zaraze korona virusom.
Glumica je smještena minule srijede u KBC “Dragiša Mišović”, PCR je pozitivna, ima upalu pluća, ali je stabilno, nije na kiseoničkoj potpori.
Nekoliko dana je bila u kućnoj izolaciji, pa je potom hospitalizovana. Kako se navodi, budući da je ranije imala kardiovaskularnih problema, iz predostrožnosti je smještena u bolnicu.
“Hvala vam na brizi, dobro sam. Uskoro ću, nadam se, kući “, rekla je Ceca za Kurir.
Često viđamo djecu, pa čak i bebe, kako se zabavljaju gledajući u pametne telefone, tablete i druge ekrane, a ono o čemu mnogi roditelji ne razmišljaju je, da vrijeme provedeno ispred njih, može ostaviti velike posljedice po dječje zdravlje.
U stručnoj terminologiji psihoterapeuti koriste novi izraz “ekranizam”, koji označava negativne uticaje ekrana na mozak, a psiholozi tokom rada sa djecom najčešće primjenjuju neurofeedback terapiju.
Djeca koja su predugo izložena ekranima počinju se zatvarati u sebe, imaju problem sa komunikacijom, govorom, koncentracijom i slično, a ako se na vrijeme ne prepoznaju negativnosti koje su nastale uslijed prekomjernog provođenja vremena ispred ekrana, to može imati mnogo veće posledice.
Prema riječima psihološkinja i psihoterapeutkinje Ankice Baković, pokazalo se da postoje određene poteškoće u onome što dijete “daje od sebe”.
“To je primarno govor, a potom koncentracija, fokus, budnost ili suprotno od toga – sanjarenje. Pokazalo se da postoje određena odstupanja od djece koja po rođenju nisu neurorizična, a u prvim godinama života, do treće, vide se podbacivanja. Pored svih dosadašnjih dijagnoza kojima se bavimo, a ciljano se misli na dijagnoze iz spektra pervazivnog razvojnog poremećaja, takvo dijete ne spada u tu kliničku sliku, a na ponašajnom planu jako je slično poteškoćama iz spektra autizma”, kazala je Baković.
Negativni uticaji ekrana
Objasnila je da tokom razgovora sa roditeljima dođe do informacija kako dijete u svojim prvim godinama života ispred ekrana dnevno provede četiri do pet sati, a neka djeca i više.
“Poteškoće koje vidimo u funkcionisanju djeteta u njegovim prvim godinama života često su izazvane dugotrajnim boravkom ispred ekrana. Dugotrajno se smatra sve što je duže od pola sata, s tim da neuropedijatri kažu da do djetetove treće godine to ne bi trebalo biti ni pola sata. Djeca sa kojom se ja bavim, ispred ekrana bila su četiri, pet ili više sati ukupno tokom dana. Dijete gleda u mobilni ili tablet ujutro dok jede, dok mama napravi ručak, nakon što malo odspava opet je ispred ekrana, pa ponovo dok jede… “, dodala je.
Prema njemim riječima, tako provedeno vrijeme može imati dva negativna uticaja.
“Prvi je to da dijete uvježbava ono čemu je izloženo. Ako je dijete u ranoj životnoj dobi izloženo ekranima, ono uvježbava komunicirati sa ekranima. U prvim kontaktima djeteta sa ekranom, ono pokušava uspostaviti komunikaciju sa sadržajem u njemu. Budući da ono što je na ekranu ne uzvraća, dijete se počne zatvarati u sebe jer ne dobija odgovor u komunikaciji. Kasnije tu imamo kliničku sliku koja izgleda kao “orjentisanost prema sebi”, što mi često čujemo kao pojam sanjarenja”, objasnila je.
Psihološkinja je dodala da dijete tada razvija “unutrašnje svjetove”, koji su nezavisni od onog u kome žive.
“U ranoj životnoj dobi je naučeno da u ekranu postoji jedan svijet, a dijete za sebe razvija drugi svijet i ta dva svijeta između sebe ne komuniciraju. To je najveća šteta ekranizma. Dijete nije naučilo komunicirati uz ekran, jer ekran se ne usklađuje sa djetetom i ne prati njegovu komunikaciju, pa je onda dječiji mozak uvježban u isključivanje. Kada vidimo da se to otelo kontroli, da dijete ne vidi drugu djecu, povlači se u svoje svjetove i kutke, ili kada mi nešto pričamo a ono nas ignoriše, ne obraća pažnju na braću i sestre, nove goste i slično, onda je sitacija alarmantna”, naglasila je.
Ono što je veoma važno znati, smatra ona, je da “ono što uvježbava, dijete na kraju i uvježba”.
“Djeca se rađaju zdrava, a zdrav mozak se usklađuje sa sadržajem kojem je izložen, uvježbava. Ako ga stavite ispred ekrana, on se uvježbava u svojim isključivanjima”, rekla je.
Druga negativnost koja proizilazi iz ekranizma, navodi Baković, je to što je dijete zbog vremena koje je provelo ispred ekrana propustilo mnogo toga, zbog čega mu je pričinjena ogromna šteta.
“Pored toga što je mozak djeteta bio jednosmjerno stimulisan u ranom životnom periodu, druga je šteta da svi ostali centri nisu bili stimulisani. Roditelji nama prsiholozima često dođu nakon neuropedijatra koji im je rekao da je magnet mozga uredan, ali njima nije jasno zašto dijete ne govori. Zdrave ćelije u mozgu, zdravi neuroni su tek materijal koji se može iskoristiti za uredan kognitivni razvoj. Ali neće sam od sebe. Ako imate materijal za kuću, ona se neće sama sagraditi. Materijal može propasti. Iako ste imali sve, nemate kuću. Tako je i za zdrave ćelije u mozgu, jer one ne znače uredan kognitivni razvoj. Nužan je podražaj iz okoline”, naglasila je.
Mozak funkcioniše po zakonima prirode
U ranoj životnoj dobi djeteta postoje optimalne faze razvoja i periodi kada se treba uspostaviti, sposobnost fokusa, koordinacije govora, mišićne ekspresije, uspostavljanja kontakta vidom i slično.
“Naš mozak je dio prirode i on funkcioniše po zakonima prirode. Postoje tačno određeni periodi u razvoju djeteta šta se u kognitivno-mentalnom planu razvija svaki mjesec. Zna se koje sposobnosti djeteta se u kojem mjesecu života razvijaju, ali neće same od sebe, već uz podražaj iz okoline. Ako dijete ostane pod staklenim zvonom, izolovano od tog podražaja i “vegetira” ispred ekrana, neuroni se međusobno ne povezuju sami od sebe. Da bi se te ćelije u mozgu povezale, nastaju sinapse, mreža neurona, a mreža neurona je sposobnost. Prvi korak u tome nedostaje zbog ekranizma, a to je stimulacija iz okoline, plus jednosmjerna stimulacija koja dijete okreće prema njemu i zatvara ga, gdje imamo autističnu sliku i usporen jezičko-govorni razvoj”, objasnila je Baković.
Nerijetko joj se kroz rad dešavalo da dođe majka sa djetetom koje ne govori jezik kojim pričaju njegovi roditelji, već naprimjer engleski.
“To se dešava kada je dijete u toj jednosmjernoj komunikaciji bilo toliko uporno za preživljavanjem, pa čak i sa ekranom koji s njim nije pričao, da je počelo ponavljati za njim. Ekran s djetetom ne uspostavlja komunikaciju, ali iz očaja da komunicira s nekim, dijete počinje komunicirati u smislu klipova koje kupi iz sadržaja kojima je izloženo. Pustite djecu u baru, blato, drvo, kamen, da se suživi i stimuliše mozak”, istakla je.
Ovom problemu pristupa se u sklopu neurofeedback terapije. Psihološkinja navodi kako najprije napravi kliničku sliku djeteta, koja je ista u autizmu i pseudo-autizmu.
“Slika je ista, ali je tempo napredovanja djeteta različit. Kod prve kliničke slike – autizma, napredovanje je mnogo, mnogo sporije. Neurofeedback služi da smanji intenzitet poteškoća, ali mi je cilj raditi i prevenciju. Meni je sada na terapijama dominantno 2018. godište. Trudim pričati o tome, promovisati… Roditelji, koji dođu kod mene i spoznaju istinu da su učesnici štete koja je napravljena kod djeteta, su očajni. Ja im kažem “nemate koristi od tog očaja, hajde da sada dijete iščupamo, a vi promovišite okolo i pričajte. Ekrani za djecu ne dolaze u obzir”, zaključila je.
Posljednje zajedničke fotografije koje su Igor i Severina objavili na svojim Instagram profilima sada su izbrisane.
Par već nekoliko mjeseci ne živi zajedno i sve su glasnija šuškanja o njihovom razvodu. Severina je ljetos, dok se uveliko govorilo da su u bračnoj krizi, Igoru čestitala rođendan. Te fotografije više nema na Instagramu.
“Ovom divnom muškom stvorenju Igoru Kojiću srećno uplovljavanje na 33 okretaja! Srećno, ljubavi”, napisala je Severina. On joj je odgovorio komentarom.
“Kažu da su ‘Isusove godine’ najsrećnije. Hvala, ljubavi”, napisao je Kojić i dodao emotikon srca.
Posljednje zajedničke fotografije para koju je objavio Kojić takođe više nema na toj društvenoj mreži. Igor je u opisu fotki, koje je objavio nakon što su se otpratili s Instagrama, napisao: “Ljubav koja se ne mjeri likeom i followom. Moj anđeo, najljepša duša i najbolja majka na svijetu.” Sada se predomislio, pa je sve fotografije izbrisao.
Mnogi fanovi nagađaju kakav je odnos supružnika, a neki od njih smatraju da je samo pitanje dana kada će neko od njih dvoje objaviti da su već razvedeni.
Mimika djeteta može, već u prvim danima njegovog života, da otkrije mnoge stvari vezane za zdravlje organizma i nervnog sistema.
Mimika je oblik izražavanja emocija pomoću mišića lica, a samim tim i pomoćno sredstvo komunikacije među ljudima. Po pravilu se svako dijete rađa sa funkcionalnom mimikom, ali ona nije toliko izražena u prvim mjesecima djetetovog života.
Dijete može da otvara i zatvara oči, može da se mršti, da podiže obrve, da otvara usta, zijeva, da se nesvjesno smije i određeno vrijeme može da fiksira pogled u nekom smjeru. U stanju potpunog spokoja i zadovoljstva, lice novorođenčeta rođenog u terminu, najčešće je smireno, a svako nezadovoljstvo dijete pokazuje grimasama tokom plakanja.
Važnost komunikacije s djetetom
Sve dok centralni nervni sistem ne usavrši svoje funkcije, mimiku lica djeteta pokretaće neskladni, primitivni refleksi. Kako se nervni sistem bude razvijao, urođeni refleksi će se polako gubiti, a zamijeniće ih iskustva koja nauče iz okoline. Obično taj proces započne između 2. i 4. mjeseca, kad se pojavljuje prva svjesna bebina mimika. Prvu komunikaciju i mimiku dijete će naučiti iz svoje bliske okoline, iz kontakata sa roditeljima, bakom, dekom, braćom ili sestrama. Beba će uz pomoć emocija, dodira i govora (zvukova) početi da reaguje svjesno i da usavršava mimiku.
Izrazi lica novorođenčeta
Nekada mame znaju da se zabrinu gledajući lice svoje bebe. Najčešće su to bezazlene stvari i sitnice, ali ukoliko želite da razumijete šta beba svojom mimikom želi da vam kaže, počnite više da obraćate pažnju na njene grimase i počnite da razvijate bolju komunikaciju sa djetetom.
Bebine reakcije i mimika moraju da budu simetrične na obje strane lica. Ukoliko primijetite da beba dok plače jednu obrvu podiže, jednu stranu usta ili obraz takođe, to je siguran znak da morate da odvedete dijete kod ljekara na pregled.
Kako izgledaju zdrave oči?
Kod zdravog djeteta rođenog u terminu oči su jasne, rožnjače su prozračne, šarenice okrugle i beba ih jednako promjera, a beonjače imaju lagani plavkasto-sivi odsjaj. Mnoga tek rođena djeca imaju otečene kapke, ali se to nakon nekoliko dana povlači.
Ukoliko se oči zacrvene, kapci i podočnjaci ponovo počnu da otiču ili iz očiju počne da curi sekret, najbolje bi bilo da se posavjetujete sa pedijatrom. Takvi simptomi upućuju na bakterijske ili virusne infekcije.
Šta sve može da vas zbunjuje u vezi sa mimikom beba?
– Nistagmus: To predstvalja nekontrolisano ritmično pomjeranje oka, bilo da je ono horizontalno ili vertikalno. Kod ove pojave dijete ne može da fiksira pogled u jednu tačku, što za posljedicu ima problem sa zastojem u razvoju oka. Naime, djeca se po pravilu rađaju s neizoštrenim vidom, ne vide jasno predmete te ih i ne fokusiraju. Ipak, oko prvog mjeseca života beba bi već trebalo da pogledom prati igračku i da fiksira pogled na nju. Uzrok stalnog nistagmusa ili onog koji se pojavljuje povremeno (i traje 20 sekundi) može biti urođeni problem u centralnom nervnom sistemu, posljedica porođajne traume ili bolesti oka.
– Ptoza kapka: Riječ je o poremećaju pri kojem se djetetovi kapci ne otvaraju u potpunosti. Uzroci te pojave mogu biti brojni: od poremećaja u vezi sa živcima i mišićima oka, gubitka funkcije mišića koji pokreću oko zbog porođajnih trauma, do urođenih anomalija oka i slično. U ovakvoj situaciji potreban je hiruški zahvat, čija hitnost zavisi od strupnja ptoze. Ukoliko kapak prekriva zenicu, to narušava funkciju vida, što može uzrokovati razvoj razrokosti. U toj je situaciji potrebna operacija. U suprotnom, ako se oko i vid ne narušavaju, tada se operacija može i odložiti.
– Lagoftalmus: To je nemogućnost potpunog zatvaranja kapka, odnosno oka. Uzroci nastanka su različiti, ali najčešće je riječ o porođajnim traumama pri kojim je došlo do oštećenja živca lica (nervus facialis) ili glavnog živca oka. Posljedice mogu biti suvoća i distrofija rožnjače.
– Bebina usta: Ponekad grimase usta mogu zabrinuti roditelje. Kako najbolje reagovati kada dijete pokuša da sisa svoj jezik? Često je to dio normalnog istraživanja sopstvenog tijela, usne duplje, jezika i usana. Veće bebe mogu jezikom da izražavaju emocije, želje ili da pozivaju na komunikaciju. Ipak ukoliko dijete konstantno nešto radi jezikom, čak i dok miruje, to može ukazivati na gljivice u njegovoj usnoj šupljini ili poremećaje u radu štitne žlijezde. Obratite se pedijatru.
– Treskanje podbratka ili udova: Do neartikulisanog pomjeranja brade ili udova dolazi zbog nezrelosti nervnog centra i živaca koji su zaduženi za pokret ili pak povećanje količine adrenalina u krvi djeteta zbog stresa prilikom porođaja. Ukoliko se ova pojava javi kasnije, oko trećeg mjeseca života (i kasnije), to je već alarm za uzbunu i treba se obratiti ljekaru.
Postoji još mnogo pojava i neobičnih grimasa kod djece koje izazivaju zabrinutost roditelja. Većina ovih signala predstavljaju prolaznu fazu i normalan proces razvoja. Ipak, ne treba ih zanemarivati i treba voditi računa da do problema ne dođe. Veoma je važno, ukoliko bilo šta sumnjivo primijetite, da se obratite ljekaru, jer će vam on dati najbolje smjernice i upute.
Hrvatska književnica Vedrana Rudan se u svom novom tekstu osvrnula na smrt velike glumice Mire Furlan, ali i na žalopojke u hrvatskim medijima, istih medija koji su je devedesetih najurili iz Zagreba.
Tekst Vedrane Rudan prenosimo u cjelosti:
“Umrla je Mira Furlan. Teško da je neko mogao pomisliti da će toliko lijepih riječi biti ispisano u spomen na „jednu od najvećih jugoslovenskih glumica“. Nisam poznavala Miru Furlan što nikako ne znači da se ne mogu opušteno pridružiti hordi ožalošćenih koji su joj ovih dana preko portala pisali srcedrapateljna pisma, izvinjavali joj se iako bi uvijek naglasili da oni nisu bili „krivi“, ali, eto…Ko je kriv što je Mira Furlan morala pobjeći devedeset i prve? Kakvo glupo pitanje. Kriva je „devedeset i prva“. Danas se sve toliko promijenilo, na bolje, naravno, zato su se pokojnici, preko delegata, izvinili i „Zagreb“ i „Hrvatska“. Žena koja je „one devedeset i prve“ jedva sačuvala živu glavu, ovih dana „odozgo“ može uživati u svijećama, lampionima, crvenim karanfilima i drugim maštovitim znakovima „hrvatskoga“ očaja koji srca naša zbog „velikog gubitka“ lomi.
Išlo se tako daleko da je objavljeno i pismo fine mrtve Mire. Napisala ga je Zagrebu „one devedeset i prve“. Njen rodni grad tada je Miru držao „kurvom“, „srpskom kurvom“ i izdajicom roda hrvatskoga kome i krov nad glavom treba ukrasti. Danas isti Zagreb, da, isti Zagreb, grca u suzama jer misli da se prljavom vodom može oprati prljava savjest. Preko mrtve Mire do mira u duši. Bilo bi odvratno da nije, ah, tako hrvatski gnusno.
Reći ćete da sam i ja u toj ekipi. Jesam i nisam. Za mene je Mira fina, mrtva djevojka kojoj bi se možda gadili svi oni koji kukaju nad greškama koje su počinili, ali, kako bi rekao fini, mrtvi dečko Borislav Pekić, „takvo je vrijeme bilo“. Pa, kad je vrijeme bilo „takvo“, ni danas nije drugačije, bilo bi bolje da su je ostavili na miru. U pravu ste. Ko sam ja da bilo kome sudim? Zašto je ja ne ostavim na miru?
Ovaj tekst pišem jer mi je na pamet pala genijalna ideja. „One devedeset i prve“ nije se sralo samo po Miri, bilo je još finih, živih djevojaka kojima su „Zagreb“ i „Hrvatska“ jebali i mater i oca. Meni na pamet pada jedna jer nju najviše volim. Slavenka Drakulić, slavna “vještica iz Rija”. Žena je najveća hrvatska živa književnica, prevedena je na sto jezika, nedavno joj je u Americi izdata ko zna koja po redu knjiga. Gdje je to objavljeno? Nigdje.
Žena je u godinama, mojim godinama, danas jesi, sjutra nisi, kako bi bilo krasno i prekrasno, dirljivo i čitano i klikano da se objavi kroz šta je ona prošla. Da saznamo što su „oni“ radili toj finoj, živoj ženi. Pa da se onda krenu izvinjavati i znani i neznani, cvijeće slati i političari i udruženja pisaca i ministarka kulture i „običan puk“. Mali ljudi u velikim vremenima postanu veliki. Veliki pljuvači, veliki bacači plamena, velike, velike, anonimne svinje uvijek spremne kolektivno, opako roktati. I, kako vidimo, kolektivno, tužno plakati.
Bilo bi super, baš super, da se „Zagreb“ i „Hrvatska“ jave Slavenki. Fina, živa žena mogla bi čitati krasna izvinjenja „nevinih“ ljudi. Šta će ti cvijeće i svijeće kad si zvijezda nebeska?
Eto vam ideje, profesionalni narikači. Jebeš izvinjenja finoj, mrtvoj Miri i svim finim budućim mrtvim „vješticama“ u kojima je Hrvatska ubila boga i iščupala im dušu. U Hrvatskoj je samo mrtva žena, dobra žena.
Ma, daj, Slavenka, ja se samo zajebavam. Znam da tebi nije ni do izvinjenja ni do cvijeća.
Malo je prijateljstava na estradi, ali njih dvije su uspjele preko deceniju da održe dobar odnos i da su stalno u kontaktu.
Nina Petković i Ana Bebić upoznale su se tokom učešća u muzičkom talent šou programu „Operacija Trijumf“ prije 12 godina i postale prijateljice.
Gostujući na TV „Prva“ u emisiji „Šok tok“ Ana Bebić je ostala šokirana kada je putem skajpa ugledala Ninu Petković koja se uključila iz svog doma u Tivtu.
– Budi fina i blaga prema meni- rekla je Ana kroz smijeh, kada je voditeljka pitala Ninu da otkrije neku tajnu nje i Bebićeve.
-Ima dosta toga. Ali to je između nas. Ona je moja prijateljica. U neku ruku mi je i kao sestra- rekla je Nina Petković, a onda je Ana nastavila:
-Mnogo sam se obradovala. Baš je mnogo volim. Dugo smo sarađivale. Tako bih otišla u Crnu Goru i ostala po dva mjeseca tokom ljeta. Non- stop smo radile. Uživale. Stalno se čujemo. Baš je volim kao sestru. Jedva čekam da se situacija malo smiri ne bi li ona došla nama ili mi njoj.
Mjesto na listi najprodavanijih parfema na svijetu ne dobija se preko noći. Uz hiljade i hiljade vrsta mirisa, dostizanje ovog kultnog statusa uspije samo nekolicini.
Parfem je možda i najličniji dio bjuti rutine jer ima veze sa našim iskustvima i sjećanjem. Kad se neki parfem pozicionira na listu najprodavanijih, znači da je uspio da ugodi čulu mirisa hiljadama žena.
Na spisku najprodavanijih se nalaze neki stari klasici, ali i moderni kandidati.
Dior J’adore
Moderan, glamurozan parfem nastao je 1999. godine. Sladak, ali lagan cvjetni miris sa svježinom mandarine u visokoj noti, jasminom, šljivom, orhidejom i ružom u srcu i sa amarantom, mošusom i kupinom u tragu.
Viktor & Rolf Flowerbomb
Ovaj orijentalni miris donosi eksplozivni buket svježih i slatkastih nota. U visokim notama golicaju slatko-svježi akordi bergamota i zelenog čaja.
Cvjetno i raskošno srce sadrži intenzivni, čisti Sambac jasmin, opojnu ružu Centifolia, freziju i orhideju Cattleya, dok bazu čine mošus i pačuli. Bočicu je dizajnirao Fabien Baron u obliku dijamant-granate aludirajući na sam miris koji je eksplozivan, sofisticiran i glamurozan, piše Zadovoljna.hr.
Yves Saint Laurent Black Opium
Smišljen kako bi dočarao tamnu, rokersku stranu YSL brenda, parfem Black Opium svakako je to postigao izgledom flašice. Ali unutrašnje note kafe i vanile brojne žene podsjećaju na prva ispijanja kafa s drugaricama poslije škole, a neke čak i na prve parfeme koje su koristile kao tinejdžerke.
Giorgio Armani Si
Parfem lansiran 2013. godine poprilično je nov u svijetu moćnih parfema, međutim vrlo brzo je privukao pažnju žena i obezbijedio mjesto na ovom spisku. Gornju notu ovog voćnog mirisa za žene čine list i pupoljak ribizle, u sredini su majska ruža i bijela frezija, dok bazu čine vanila, pačuli, ambroksan i drvene note.
Lancôme La Vie est Belle
Ključni sastojak ovog parfema je iris koji je okružen cvjetovima narandže i jasmina. Konačna formula rezultat je tri godine rada i 5.000 probnih varijanti. Bočica parfema je redizajnirana verzija klasične Lancômove flašice iz 1949. godine.
Le Labo Santal 33
Ovaj drveni aromatični miris za žene i muškarce na tržištu se pojavio 2011. godine, kreirao ga je Frank Voelkl, a parfem je spoj sandalovine, kardamoma, ljubičice, kože, jantara i irisa.
Byredo Gypsy Water
Drvenasti parfem savršen je izbor za sve koji nisu obožavaoci cvjetnih mirisa. Jedinstven, ali ne prenapadan oduševljeva od lansiranja 2008. godine. Vrh parfema su drvo borovnice, limun, bergamot i biber. Srce čine jela, tajman i korijen perunike, dok su u bazi sandalovina, jantar i vanila.
Guerlain Mon Guerlain
Ovaj parfem pripada grupi orijentalno-drvenih mirisa čije gornje note čine lavanda, mandarina i bergamot. U srednjim notama pršti bogatstvo ruže, jasmina, vanile s Tahitija i vanile s Madagaskara, dok u baznim notama svojim aromama osvajaju pačuli, benzoin, sladić, kumarin, australijska sandalovina i bijeli mošus.
Miller Harris Scherzo
Ovaj cvijetni miris za muškarce i žene predstavljen je 2018. godine, a iza njega stoji Mathieu Nardin. Gornje note parfema čine artemizija i mandarina, u sredini su, između ostalog, ruža i narcis, dok bazu čine pačuli i vanila.
Escentric Molecules Molecule 01
Ovaj parfem za muškarce i žene namijenjen je ljubiteljima drvenastih mirisa. Lansiran je 2006. godine, a sastoji se od molekula Iso E Super koja ima blagi drvenasti miris.
Chanel No. 5
Čudi li ikoga činjenica da ovaj parfem ima svoje mjesto na ovoj listi?
Njegova popularnost porasla je kad je Merilin Monro rekla da u krevet nosi samo nekoliko kapljica ovog parfema. Uslijedile su decenije obožavanja ovog parfema koji između ostalog kombinuje ružu i jasmin s mošusom, vanilom i pačulijem.
Chanel Coco Mademoiselle
Ovaj miris se otvara blistavom narandžom i bergamotom. U srcu su bugarska ruža, jasmin, ylang-ylang i mimoza. Bazu čine pačuli, vetiver, tonka, opoponaks, vanila i bijeli mošus.
Jo Malone London Lime Basil and Mandarin Cologne
Gornja nota ovog citrusnog mirisa je mandarina, u sredini je bosiljak, a donju notu čini amber. Radi se o najprodavanijem Jo Malone proizvodu, hladnom i samopouzdanom mirisu za koji njegovi tvorci tvrde da će vam donijeti mir.
Glumica Rilada Kadrić Šebek, poznatija po ulozi Marije iz “Žikine dinastije” umrla je iznenada sinoć u 57. godini u Atini gdje je u posljednje vrijeme i živjela.
Vijest o glumicinoj smrti objavio je njen prijatelj Dušan na Fejsbuku, koji je ovu informaciju potvrdio za “Kurir”.
“Iz naših života otišla je sinoć Rialda Šebek (1963-2021), glumica i psihoanalitičarka, draga drugarica. Rasplakao sam se poslike ne znam ni ja kog vremena – sva kriza i depresija oko korone i ličnog života u doba ove društvene kuge nije mi dala povod da stupim u kontakt sa svojom tugom jer pokušavam da budem jak i preživim”, počeo je on.
On se prisjetio kako su se upoznati i istakao šta mu je ostalo u sjećanju na Rialdu.
“Rialdina smrt je to učinila. Neočekivano, prebrzo. Ljudi imaju tendenciju da misle da niko blizak nikada neće otići, makar ne naglo, jer to je najteže, kada izgubimo nekog bez nagovještaja, bez prilike da se rastanemo, bez riječi. Kada je rez života tišina. Upoznali smo se prije tri godine, na grupi koja se bavila kapitalizmom i depresijom – organizovao je to u REX-u Nebojša Milikić, bili su tu i Tanja Marković i Pavle Popović. Sjećam se njenih seminara na kojima se razgovaralo o filmu i psihoanalizi. Gledali smo Larsa fon Trira “Kroz talase”, kao i Pedra Almodovara, film “Koža u kojoj živim”. Uvijek je imala lucidne interpretacije i nevjerovatnu analitičku energiju. Voljela je Kejt Buš koliko i ja, oblačila se elegantno, uvijek doterana, ponekad previše “buržoa” za moj ukus, ali je i u tome ona bila – ona. Upoznala me je sa Isidorom Stanišić, odlično plesnom umjetnicom čije vam predstave toplo preporučujem. Učestvovala je nam mom seminaru iz filozofije psihoanalize na Filozofskom fakultetu i izložila jednu svoju studiju slučaja, sa klijentkinjom čiji je život tokom terapije učinila mnogo boljim. Bila je i podrška tokom ove krize. Posljednji put sam je pomenuo u razgovoru sa Pavlom. Njegova majka je upoznala Rialdu u Atini, a ona joj je rekla: “Dušan puno voli Pavla”. Ne može se psihoanalitičarka prevariti kada je rineč o ljubavi. Sa tom ljubavlju se i rastajem od tebe, draga Rialda.”
Pjevačica Nina Žižić na društvenoj mreži instagram objavila je radosne vijesti, a čestitke stižu sa svih strana.
Naime, Ninina sestra Jelena se porodila i na svijet donijela preslatku djevojčicu kojoj su ponosni roditelji dali ime Dunja.
Nina se od svoje sestričine ne odvaja i ushićena je, ali joj je sestra Jelena dala jednu zabranu.
Pjevačica je htjela da objavi fotografiju na kojoj je Dunja, ali je oatala uskraćena za taj momenat jer kako je napisala sestra Jelena joj to ne dozvoljava.
Jugoslovenska glumica Mira Furlan umrla je u 65. godini, objavljeno je na njenom zvaničnom Tviter nalogu, prenose mediji.
Glumica je preminula u srijedu 20. januara.
Uzrok smrti još nije poznat, ali je kreator serije Vavilon 5 u kojoj je igrala i koji se oprostio od nje na društvenim mrežama, rekao da je već neko vrijeme imala probleme sa zdravljem.
Mira Furlan je rođena u Zagrebu 1955. godine.
Bila je članica Hrvatskog narodnog kazališta, a pamte se njene uloge u filmovima Otac na službenom putu, U raljama života, Za sreću je potrebno troje, Lepota poroka.
Sa suprugom, rediteljem Goranom Gajićem, preselila se u SAD 1991. zbog krize u Jugoslaviji.
Već 1993. godine je u seriji Vavilon 5 tumačila ulogu Delen, što ju je proslavilo u SAD.
Glumila je i u popularnoj američkoj seriji Izgubljeni.
U Hrvatsku se vratila 2002. godine, kada je glumila glavnu ulogu u predstavi koju je režirao Rade Šerbedžija.
Tijana Dapčević je odgovorila na sva strašna pitanja koja se u jeku optužbi za silovanje mogu pročitati na društvenim mrežama.
Glumica Milena Radulović, koja je optužila bivšeg nastavnika Miku Aleksića za silovanje, naišla je na veliku podršku javnosti, ali, nažalost, svjedoci smo i negativnih komentara na društvenim mrežama.
Ovim povodom se oglasila pjevačica Tijana Dapčević, koja je odgovorila na svako sramotno pitanje na društvenim mrežama vezano za Milenu Radulović.
Njen objavu na Instagramu prenosimo u cjelosti:
“Zašto je tek sad progovorila?!
Ne znam, možda zato što i dalje ima vas koji stalno ponavljate da su žrtve silovatelja i pedofila to same tražile, da su sigurno nekako, nečim provocirale, da su same krive… i vrlo često imate potrebu da pravdate neoprostive stvari. Zašto?!
Ako je ćutala do sada, mogla je da nastavi da ćuti zauvijek.
”Kako uvijek dođemo do toga da treba o svemu da se ćuti? Kako vam nije dosta ćutanja? O malim i velikim stvarima, o onoj planini koju ste napravili ispod tepiha trpajući sve probleme tamo, o nasilju i zlostavljanju? A možda i nije ćutala, nego je nailazila na ljude koji su bili gluvi za njenu muku, baš tako kao vi.
Sigurno je sve izmislila jer joj je propala karijera, treba joj neka uloga.
Pa da, lakše je povjerovati da je neko izmislio svoju tugu, nego da je jedva, konačno, poslije toliko vremena, skupio snage da ponovo sve proživi objašnjavajući svaki detalj i odgovarajući na ko zna koliko pitanja prilikom podnošenja prijave…
Sram vas bilo za svaki komentar na ovu temu koji nije podrška, nego ućutkivanje žrtvi.
Ćutanje nije zlato. Nije nikad ni bilo. Sve tišine jednog dana postanu vrisak”, napisla je Tijana.
Emina Jahović napuni je 39. godina, a tim povodom otkrila je mnoge stvari koje sigurno niste znali. Za magazin „Blic Super TV” otkrila je svoje najdublje emocije, pričala o novoj ljubavi ali i istakla šta bi muškarac trebalo da posjeduje.
Pop zvijezda koja je godinama unazad osvajala publiku moćnim glasom, prije nekoliko mjeseci otisnula se u preduzetničke vode. Uspješno je lanisrala beauty liniju, a zbog velikog interesovanja sada se potpuno okrenula poslu pa je rjeđe viđamo u muzičkim projektima.
Samostalna i samosvjesna dama, s odličnom dugogodišnjom karijerom, iza sebe ima i brak i dva prelijepa sina. Na svoj 39. rođendan otvorila je dušu i iskreno progovorila o novoj ljubavi, Mustafi i tome kako doživljava godine koje neminovno dolaze…
“Muškarac mora da posjeduje unutrašnju snagu, koja pokreće ženu da bude ono što jeste. A to je ono što malo muškaraca ima. Bez obzira na to koliko oni bili imućni, koliko su sposobni, vrlo malo muškaraca želi da svoju ženu vidi u najboljem mogućem svijetlu. Mislim da je ljubav dopunjavanje i beskrajno davanje i ono što bih željela je iskrenost, smisao za humor i ta unutrašnja snaga i muška energija koja je svakoj ženi potrebna”, počela je Emina svoje izlaganje za “Blic Super TV”.
S obzirom na to da se i nakon razvoda njihov odnos još uvijek stavlja u pitanje, Emina Jahović sada je potpuno jasno stavila do znanja kakav je njen odnos s bivšim suprugom. Zbog mnogih spekulacije da se strasti između njih nisu smirile, pop zvijezda jednom za svagda stavila je tačnu i objasnila kako njih dvoje funkcionišu nakon što su se razišli.
“Mustafa će uvijek biti otac moja dva sina, ali ništa više od toga. Cijenim ga i poštujem zbog toga što sam provela mnogo, mnogo vremena s njim. Što se tiče nove ljubavi, to ne može nikada da se isplanira. Postoji vrijeme za nešto, a ja sam trenutno preokupirana poslom, svojom kućom i svojom djecom i sada mislim da mi nije vrijeme za ljubav, ali sam u principu uvijek otvorena za te stvari. Ipak, znajući sebe i svoje kriterijume, neće biti lako”, rekla je Emina koja se potom osvrnula i na svoj 39. rođendan želeći sebi sreću, uspjeh i zdravje ističući da su joj godine donijele trezvenost da neke stvari sagleda s realne strane…
“Mislim da smo u posljednjih godinu dana svi sebi željeli prije svega zdravlje, a i svima oko nas. Svjesni smo da se nalazimo u jako teškom periodu i da je zdravlje trenutno najveći luksuz, zato je to uvijek prva i najveća želja. Ali pošto se u 2020. godini rodio moj bjuti brend i napravio stvarno veliki uspjeh i u Turskoj i u Srbiji, kao i u Crnoj Gori, želim da se to nastavi i da jednog dana bude brend koji predstavlja Srbiju u svijetu”, rekla je Emina.
“Punim 39 godina i nisam o petoj deceniji razmišljala. Sada kada ste me to pitali, malo sam se uplašila. U principu dosta toga sam naučila. Ja sam bila zrela i sa 18 godina, sada sam u nekim situacijama podjetinjila, ali sam i mnogo sazrela. Imam pomiješana osjećanja u vezi s tim. Ono što su mi definitivno donijele godine to je da više nemam tolerancije za gluposti koje sam mogla ranije da trpim. Ne obraćam više pažnju na to šta ljudi misle i pričaju, što je najvažnije od svega, jer je jedino na šta mogu da se oslonim moja savjest, koja je jako čista u svakom smislu te riječi”, iskreno je zaključila Emina.
Nekoliko djevojaka, od kojih su neke maloljetne, prijavilo je policiji da ih je silovao ili seksualno uznemiravao Miroslav Mika Aleksić, čuveni vlasnik škole glume. Jedna od njih je renomirana mlada glumica Milena Radulović (26), koja gradi karijeru i u Rusiji, gdje je za godinu dana snimila film i dvije serije.
– Šest godina sam bila u školi Mike Aleksića kada me je silovao. Imala sam 17 godina. To se nije dogodilo jednom. Ponavljalo se – kaže Milena Radulović u razgovoru za „Blic”.
Insistira na tome da „ovo nije samo moja priča” i da „ovo nije moja riječ protiv njegove”, već tvrdi da je u pitanju sistem zlostavljanja djevojčica koji je Aleksić temeljno gradio decenijama.
U školu Mike Aleksića, poznatu i cenjenu, deca se upisuju od pete ili šeste godine, a najkasnije sa 13 godina. Milena Radulović je deo grupe postala sa 11 godina, a u grupama je bilo od 25 do 30 polaznika.
– Grupa je imala dobre strane. Čitali smo jednu knjigu nedeljno, išli u pozorište, gledali filmove, bili smo kulturna, dobra djeca. U grupi se propagirala religija, časovi su počinjali molitvom „Oče naš”, djevojčice su dolazile u suknjama, dječaci u cipelama, kosa i nokti su morali biti uredni. Ali uvijek je bilo strogo, surovo. On je bio veoma strog, a svi su govorili: „Pa, dobro, on jeste surov, ali takav je Mika, on ima svoje metode”. Postojala su jasna pravila – kaže Milena Radulović.
Audicije za prijem djece su bile masovne. Prijavljivalo se po nekoliko stotina mališana, u zavisnosti od generacija, a Aleksić je birao sedam-osam najdarovitijih. Odmah po prijemu, Aleksić bi razgovarao s roditeljima, informisao ih o ceni, časovima, kodeksu oblačenja i naglašavao jednu bitnu stvar: da je to prvi i poslednji put da se s njima viđa. Objašnjavao je da i najmlađi polaznici mogu da se popnu do drugog sprata i sami donesu novac za školarinu.
– Govorio je da su deca mali ljudi, a nama je prijalo kad čujemo: „Vi ste samostalni, ovo je nešto samo vaše.” Poništavao je roditelje i njihovu ulogu, ali tada nam to nije djelovalo sporno – kaže Milena Radulović.
Nisu sva djeca dolazila kod Mike Aleksića da bi postali glumci. Čak ni Milena, kako sama kaže, do 15. godine nije razmišljala o glumi kao pozivu. U školi su se radili lijepi zadaci, išlo se na izlete po Srbiji, na vašare, pijace. Djeca su učila da kuvaju domaću supu. Bile su to neke vrijednosti koje su i roditeljima bile po volji.
Sve ovo je kod dece polaznika stvaralo osjećaj strahopoštovanja i vrhunskog autoriteta u odnosu prema svom učitelju Miki Aleksiću.
Milena Radulović tvrdi da je iz takvog svijeta, strogog i ustrojenog, ali ipak sigurnog, preko noći prešla u pakao seksualnog zlostavljanja kada ju je, kako kaže, Mika Aleksić prvi put silovao početkom novembra 2012. godine. Imala je 17 godina, a on 61.
– Do tog trenutka nisam pomislila da je takvo nešto uopšte moguće. Nisam ga poznavala takvog i u tom periodu bila sam ubeđena da sam jedina i sama. Bio je to šok. Slom! To je za mene bila druga porodica. Zaista! – kaže Milena Radulović.
O detaljima zlostavljanja ne želi da priča za medije. Sve je već kazala policajcima.
– Mika je vodio računa da se to (seksualno zlostavljanje, prim. nov.) dogodi u toku časa, ali u sobi pored one u kojoj su bili ostali učenici, ili u periodu kada se zbog prijemnog na FDU intenzivira rad. Nije ostavljao prostor da neko posumnja da se tu dešava nešto toliko užasno – kaže Milena Radulović.
Tvrdi da je Mika Aleksić identičnu šemu seksualnog zlostavljanja sprovodio i s drugim djevojkama, koje su ga takođe prijavile policiji.
– Sve je pažljivo isplanirao. Koristio je situaciju što smo bile u šoku. Osim toga što vam se sve to dešava, uvijek je tu bio i strašan osjećaj da je tu, u blizini, gomila druge djece – kaže Milena Radulović.
Kako kaže, kad god bi neka od djevojaka pružila verbalni ili fizički otpor, nailazila je na upotrebu sile ili ignorisanje.
Milenu Radulović su prilikom gostovanja na televizijama uvijek najavljivali kao glumicu koja je prošla Mikinu školu. Poslije onoga što je preživjela, kako kaže, prošla je kroz različite faze. Najprije nemoć, slabost, a kasnije stid. „Nevjerovatan stid”, kaže. Mrzjela je sebe, osjećala sramotu. Najviše od svega, pojavio se ogroman osjećaj krivice zato što nije uspjela da se odbrani. I kako da sve ispriča roditeljima?! Da li će ih povrediti, upropastiti im živote?
– Njegova manipulacija i ide ka tome da vam usadi ogroman osjećaj odgovornosti, saučesništva, krivice. I, na kraju, neki strah da ćete u tome ostati sami – kaže Milena Radulović.
Glumica koja posljednjih godina karijeru paralelno gradi u Srbiji i u Rusiji nekoliko godina išla je na psihoterapiju i posvećeno radila na sebi.
– U trenutku tog čina ja nisam imala svijest o posljedicama, one su dolazile kasnije. Bilo je to poništavanje svake vrste samopouzdanja, sigurnosti – kaže Milena Radulović.
Nije imala snagu od početka da priča. Moralo je mnogo vremena da prođe, ali se trudila da se postavi kao neko s kim mlađe djevojke mogu da razgovaraju. Uvijek je razmišljala o tome koliko bi manje propatila da je imala nekog ko bi je upozorio.
– U novembru se pojavila nova Mikina žrtva. Maloljetna, meni do tada nepoznata, pozvala me je, a zatim smo se povezale. Povezale smo se sa još nekoliko djevojaka, razgovarale i odlučile da je vrijeme da ovo prestane. S ovom svješću, skrivanje zločina i prećutkivanje bilo bi jednako što i sam zločin. Postale bismo saučesnice ako bismo sada prećutale neposredno znajući da postoji još pet potencijalnih novih maloljetnih žrtava – kaže Milena Radulović.
Njen život se nastavio i sada vodi karijeru u dvije zemlje, Srbiji i Rusiji. Kaže da je odlučila da istupi u javnosti kako bi “upozorila potencijalne žrtve i roditelje da se strašne stvari dešavaju u centru Beograda, u Knez Mihailovoj ulici, u najuglednijoj školi glume”, kao i da o ovome ne smije da se ćuti, jer pedofilija nije podložna diskusiji.
– Najstrašnije je što je teren pripreman godinama, od ranog djetinjstva, od strane jednog monstruma, a djevojke koje su sa mnom i ja ne možemo da dozvolimo da neko proživi onož što smo mi. Ovo nije osveta, iako je i ta faza u meni postojala, ali je davno završena. Sve mi, žrtve Miroslava Aleksića, ulazimo u ovo zato što je nedopustivo da se više i dan ćuti. Neke djevojčice, rođene 2003. ili 2004. godine, upravo prolaze kroz takvu vrstu torture – kaže Milena Radulović.
Ona ranije nije poznavala dvije devojke koje su zajedno s njom prijavile Aleksića policiji. Mnogo su mlađe, pa nije bilo mnogo prilika da se sretnu.
– Ovo nije pitanje lične satisfakcije, ovo se mora zaustaviti, jer se dešava sada, ovih dana. Ako ćutimo, mi smo svjedoci, dozvolili smo zlo! Znam da se moj glas čuje više, a i najstarija sam od djevojaka koje su ga prijavile. Osjećam ogromnu odgovornost prema toj djeci, prema društvu, ali i prema sebi. Ovo je stvar koja mora da se dovede do kraja. Radimo ovo hladne glave. Očekujemo podršku, jer pedofiliju ne može da podrži niko. Ne plašim se osude javnosti, više nemam razloga da se bilo čega plašim. Takođe nadu i snagu ulio mi je besprekoran rad nadležnih koji su momentalno imali sluha za našu situaciju. Mi govorimo o silovanju maloletnica koje su godinama u kontaktu s monstruoznim manipulatorom koji nije samo izmanipulisao devojčice, svoje učenice, njihove roditelje, već cijelo društvo, svaka osoba koja je čula čuveno ime i prezime i imala pozitivno posredno ili neposredno mišljenje o ovom čovjeku je njegova žrtva koliko i mi – kaže Milena Radulović.
Milena Radulović se nada da će se i druge javne ličnosti, glumice, oglasiti poslije njene priče. Da neće osjećati strah od osude ili uticaja na reputaciju.
– Nadam da će se same javiti i sve prijaviti. Mnoge su sada majke i bolje razumiju da silovanje djece mora biti zaustavljeno. Ne samo ovo, nego i svako drugo silovanje. Mi ne govorimo o čovjeku koji je nedavno po Tijaninom zakonu osuđen na doživotnu robiju, hvala bogu, gdje je jasno da je čovjek klinički slučaj i psihopata koji ima mozga samo da zakolje. Ovo je monstruozna mreža, inteligentno sklopljena u najvišem krugu društva, od najranijih godina upakovana u najplemenitije forme umjetnosti i religije čovjeka koji, korak po korak, zna šta radi i s predumišljajem dolazi do cilja. A taj cilj s predumišljajem je silovanje maloljetnih djevojaka – kaže Milena Radulović.
– Neizmjerno sam ponosna što djevojke i ja poslije određenog vreme- na zajedno stajemo ovome na put. Ovo nije „me too” pokret, apelujem da govorimo o silovanju maloljetnih lica, monstruozno izmanipulisanih od strane narciosidnog psihopate, koje je Aleksić pripremao za čin odmalena. Moje obraćanje javnosti usmjereno je na podršku svih prethodnih žrtava (a ovo traje 35 godina) da se jave tužilaštvu, bez straha, jer će naići na profesionalan rad i pristup, kao i na sve žrtve bilo kakvog seksualnog uznemiravanja ili silovanja. Niste same, nijedna djevojčica, djevojka ili žena ne smije da proživi, ili ne daj bože proživljava bilo šta slično – kaže Milena Radulović.
Milena Radulović završila je glumu u klasi Biljane Mašić na FDU. Prvu ulogu dobila je po završetku prve godine studija u televizijskoj seriji „Jedne letnje noći” u režiji Ivana Stefanovića, a po motivima romana „To je bilo jedne noći na Jadranu“ Milice Jakovljević (Mir-Jam).
Po završetku studija usledile su uloge u filmu „Patuljci sa naslovnih strana”, te u serijama „Besa”, „Pet” i „Državni službenik”. Početkom 2019. godine debitovala je glavnom ženskom ulogom, bolničarke Jasne u filmu rusko-srpske produkcije „Balkanska međa”. U Rusiji je imala prije dva mjeseca premijeru blokbastera „Superdubina” i hit TV serije „Ivan Grozni”. Ove godine imaće tri premijere, a već neko vrijeme više radi na ruskom nego na srpskom tržištu. Potiče iz ugledne beogradske porodice.
Severina ljubav doživljava kao najjače i najmoćnije oružje. Kao majka kojoj je oduzeto starateljstvo nad djetetom, tuga, patnja i bol bili su dio njenog života veoma dugo. Iz svega toga vazdigla ju je samo sinovljeva ljubav. Osim snage koju je pokazala, Severina je dokazala i da je žena u potpunosti sposobna da bude najljepša i kada joj je najteže. A tome samo mogu da nas nauče teške borbe koje vodimo u životu.
Možda se čini da je Severina Kojić konačno srećna, međutim kao i kod većine srećan izraz na licu ne znači uvijek i da je zadovoljstvo u potpunosti prisutno.
Ljubav rađa heroje
Hrvatska pop zvijezda koja je u proteklom periodu bila glavna tema medija zbog izgubljenog starateljstva nad djetetom, te i navodnog razvoda od Igora Kojića, pokazala je veliku snagu koja joj je umnogome pomogla da se izbori sa svim životnim demonima. Spas i mir tražila je u svom sinu, a povodom navodnog kraha braka nikada se nije ogašavala. Neko bi pomislio „ćutanje je odobravanje„ ali je u njenom slučaju bilo zlato. Ono što je nije interesovalo u potpunosti je anulirirala, a kada su se sve sile zemljine teže usmjerile samo na nju ona je vikala na sav glas u nadi da će neko čuti njen vapaj. Dok je cijela planeta pričala samo o koronavirusu, ona je bolovala od nečeg mnogo goreg – tuge!
“Ja sam jedna mama kojoj je sedmogodišnji dječak prije 117 dana iščupan iz zagrljaja i odveden iz svog krevetića. Ja sam samo jedna mama koja se u tih 117 dana budila u suzama svih tih dana, osim možda 10, koliko je u tri i po mjeseca prespavao u našem domu. Sanjala sam ga i noćas i plakala. Neopisiva bol, pomiješani osjećaji zbog koronavirusa i patnji ljudi koji su oboljeli, a ne znaju zašto. Ne znamo ni kako se liječi, ni koliko će ovo trajati, nema lijeka… Moj “korona virus” traje od 28. novembra 2019. godine, kada sam saznala da mi je sin, koji je od rođenja sa mnom, koji je sa mnom živio u sreći i veselju, okupan ljubavlju, jednom nepravomoćnom mjerom i presudom koja je došla kao korona, ne zna se zašto ni kako, oduzet, a u hrvatskom sudstvu se nikad nije dogodio ovakav slučaj”, rekla je tada neutješna Severina.
Zemljotres u duši i tijelu
“Kada mi je bilo najteže, kada sam mislila da mi se ruši tlo pod nogama, pjesma me je vukla za rukav. Sada kada nam se doslovno trese pod nogama, kada se trese Petrinja, Sisak, Majske Poljane, Glina, Strašnik i okolna mjesta, čovjek zanijemi pred silom prirode. Ali čovjek je obdaren nadom i vjerom i one umiru posljednje. Niste sami, niste ostavljeni. Život je borbeno polje, ali najteže borbe najjači vode”, glasio je njen nedavni status na „Instagramu” kojim je pružila podršku njenim mnogobrojnim sugrađanima zbog teških potresa u Hrvatskoj.
Nakon što je i sama preživjela emotivni zemljotres, ljuljanje pod nogama činilo se kao temeljna potvrda svega onoga što je preživljavala u dubini svoje duše od tog kobnog 29. novembra 2019.
Severina je, čini se, prava osoba koja je svoje herojstvo uspjela da pretoči u nekoliko redova iskrene podrške i mnogima pruži toplinu i ljubav koja im je u ovim trencima zaista potrebna.
Baš kao što je i njoj bila kada je gubila tlo pod nogama…
Obično nakon praznika, kada nabacimo koji kilogram viška, sami sebi odlučno obećamo da je vrijeme za čišćenje organizma. Iako su ovi praznici prošli u sasvim drukčijem svijetlu od pređašnjih, ipak se i jelo i pilo. A činjenica je da telo povremeno treba očistiti od toksina.
Nutricionista dr. sc. Mirela Marić savjetuje kakva je detoksikacija zdrava nakon praznika, naglašavajući da to nije dijeta, nego kratkoročno čišćenje organizma te da je vrlo važno držati se balansirane ishrane tokom cijele godine.
Detoksikacijski program ishrane obuhvata puno voća i povrća, žitarica, nemasnog mesa i puno tečnosti, vode i čajeva.
Detoksikacijska dijeta podrazumeva kratkotrajnu dijetu organskom hranom bogatom antioksidansima, vitaminima, mineralima i vlaknima te povećan unos tečnosti. Ne postoji univerzalna zdrava detoks-dijeta jer svi smo različiti i vrlo specifični pa se svakome mora izraditi individualan jelovnik. Način ili stil života koji čine individualna ishrana, tjelesna aktivnost i bavljenje svojim tijelom bez obzira na godine treba biti odluka za cijeli život – kaže nutricionistica.
Tijelo se oslobađa od toksina pomoću organa koji imaju sposobnost eliminacije otpadnih stvari i toksina, a to su jetra i žuč, bubrezi, debelo crijevo i pluća.
Rajka Kujundžijević, rođena Milovanović, slikarka, rođena je 1950. u Kotoru, od oca Stanimira Milovanovića i majke Ljubice Grgurević. Udovica, bila je udata za neuropsihijatra dr Nikolu Kujundžijevića, sa kojim je izrodila troje djece: Anastasiju (1970.), Krsta (1971.) i Veselina (1975.). Iako je završila samo srednju tehničku školu, njene slike su kvaliteta akademskog umjetnika. Naslikala je dosad nekoliko stotina slika, priredila nekoliko samostalnih izložbi i učestvovala na brojnim kolektivnim izložbama slika. Njene slike se nalaze gotovo na svim kontinentima. Slikanje je za nju život u nekom drugom svijetu, ljepšem od postojećeg, u svijetu gdje mašta iz ništa može da stvori svašta.
Da se ne zaboravi, Rajka Milovanović je i dva puta zaredom ponijela lentu najljepše djevojke Crne Gore, 1968. u Herceg Novom i 1969. u Budvi. Bila je i druga pratilja za izbor Mis Jugoslavije, u oraganizaciji poznatog časopisa „Politika Bazar”. Rajka je i sada lijepa i izgleda bar desetak godina mlađa nego što jeste.
Gubitak sina Veselina je potpuno promijenio njen život, pa od tada traži spas u meditaciji, molitvi i alternativnoj medicini.
“Godine 1968. sam postala punoljetna, osamnaest godina. Redovno sam išla na plažu hotela “Fjord” sa svojom rođakom i bratom, koji je bio moj pratilac po očevom naređenju. Imala sam puno obožavalaca, malo ko me je uistinu zanimao. To ljeto u Kotoru se pojavila Tamara Bakić, naša poznata manekenka i predstavnik “Bazara”, sa zadatkom da pronađu djevojke koje će se kandidovati za ljepoticu Crne Gore. Mnogi su preporučili mene, pa me je dotična dama potražila na plaži. Ljubazno me je zamolila da ručamo zajedno u hotelu “Fjord” i ja sam pristala. Dugo smo razgovarale o mogućnosti da učestvujem na izboru ljepotice. Naravno, ja sam bila voljna, samo je prepreka bio moj otac, kojeg smo dugo ubjeđivali da se saglasi sa prijedlogom o mom učešću za izbor Miss Crne Gore. Ona je jako insistirala da slučajno ne odustanem. Tako je i bilo, otišla sam u Herceg Novi i smjestila se u hotel “Toplu”. Iznenada, dobijam temperaturu 39°C i sa recepcije pozovu ljekara. Dobijam terapiju, da bi mi sjutra bilo bolje. Nijesam znala šta se dešava dok sam ležala. Nijesam znala ni kako druge djevojke izgledaju, niti ko je u žiriju. Dok mi je stizala garderoba poznatih kreatora, u sobu mi je ušla naša poznata glumica Ružica Sokić. Nije mogla da izdrži, a da me ne vidi. Dok me je zagledala prokomentarisala je kako svi pričaju o meni. Tada sam shvatila da i ja imam neku šansu i da se poražena neću vratiti u Kotor, jer bi to bilo kao da je “Primorac” izgubio”, kaže Rajka.
Foto: Facebook
Ona dodaje da je šetala pistom, a od reflektora i sijevanja bliceva nije vidjela ništa.
“Onako bolesna i uplašena, imala sam vještački osmjeh na licu. Pogledala sam u jednom trenutuku prema žiriju, a naš poznati slikar Mario Maskareli mi daje znak da se smiješim. Iako nijesam razumjela šta mi je pokazao, ja sam se instiktivno smješila još više pa je i u žiriju nastao ogroman smijeh. Nije se dugo čekalo na zbrajanjem glasova, ali za mene je to bila vječnost. Najednom čujem svoje ime: proglašena sam za MIS CRNE GORE 1968. godine. Primila sam lentu pobjednice, primala poklone, uslijedila su brojna čestitanja, a ja nijesam znala što se sa mnom dešava. Nijesam očekivala svoj izbor pa sam bila u radosnom šoku. Nakon proglašenja, u hotelu “Topla” je uslijedio bal u čast mis Crne Gore. Ono što me je fasciniralo u svemu tome je trenutak kada sam došla sa tvrđave Kanli kula u hotel: cijelo osoblje hotela “Topla”, ukljujući direktora, sačekali su me u špaliru i sa svakim sam se pozdravila. Na terasi hotela bio je koktel, svirala je muzika i pjevali su Nada Knežević i Tozovac. Imala sam čast da sjedim sa članovima žirija, našim poznatim slikarom Vojom Stanićem i njegovom suprugom Nadom, Marijem Maskorelijem, Ružicom Sokić i drugima”, prisjeća se Rajka.
Poslije pobjede slijede pozivi za reklame, modne revije, honorari, poziv da bude član žirija za mis Podgorice.
“Moj otac, uplašen za mene, šalje u pratnju brata, kome je to bilo zabavno. Nijesam se uzgordila, samo sam od jedne stidljive djevojke postala samosvjesna dama. Pripremala sam se za izbor mis Jugoslavije, proučavala sam modu i stil, nabavljala garderobu. Moj slikarski nerv me nije napuštao, crtala sam kreacije i maštala da postanem kreator. A za to mi se ukazivala prilika, ali nijesam imala razumijevanje roditelja. Govorili su da je to neizvjestan posao i da siđem sa nebesa. Vodila sam svoju majku sa sobom, najzad da i ona izađe iz kuće, i to na Zlatibor, u hotel “Palisad”, u društvu jugoslovenske elite estradnih umjetnika, književnika, novinara… Jedino smo mi djevojke imale stroga pravila. Nijesmo imale kontakte ni sa kim osim sa frizerom, šminkerom i kreatorom. U sobi sam bila sa Ivonom Puhijero, djevojkom Dragana Džajića, tadašnjeg najboljeg fudbalera Evrope. Lijepo smo se družile, ona Dubrovčanaka, a ja Kotoranka. Dragan je zvao često telefonom i oslovljavao je Jagoda, malo je ko znao da joj je to drugo ime. Na ovom izboru mis Jugoslavije pobijedila je upravo Ivona, a ja sam bila četvrta. Bilo je to nezaboravno druženje na lijepom Zlatiboru, u tatinom rodnom kraju. Vratila sam se u svoj grad i te godine završila srednju školu”, kaže Rajka.
Došlo je ljeto 1969-to i novi izbor za mis.
“Dobila sam tada pismo od lista “Bazar”, u kojem me lijepo mole da i te godine učestvujem u izboru za mis jer je, kako kažu, ove godine slaba konkurencija i da ne znaju koga će da izaberu. Pismo je potpisala Ruška Jakić koja je tada bila sekretar lista, a urednica je bila Zorica Mutavdžić. To pismo sam shvatila veoma ozbiljno. Odlučila sam da idem, jer već imam iskustva. Ako vidim da nemam šansu, samo ću predati lentu pobjednici”, riječi su Rajka koja nastavlja:
“Stigla sam u budvanski hotel “Internacional” da upoznam ostale djevojke i doživjela šok, svaka ljepša od druge. Među njima se naročito isticala Budvanka, manekenka Vanja Palunko, plava, visoka i samouvjerena. Krenula sam polako nazad, ali nije bilo šanse, Ruška nije dozvolila. Ne sjećam se kako me je ubjedila da ostanem. Druge djevojke me nijesu gledale dobronamjerno, gledale su u stilu – šta ova više hoće. U svemu sam učestvovala kao automat, bez takmičarskog duha. U žiriju je bila prošlogodišnja mis Jugoslavije Ivona Puhijero, moja drugarica. Vidjevši šta se sa mnom događa, samo je rekla: “Glavu gore i ispravi leđa kad hodaš, kao da su ti sve lađe potonule”. Imala sam veliku tremu. Bila mi je muka sve do trenutka kad mi je Ivona još dodala da imam velike šanse da budem mis i ove godine. E, to me je ohrabrilo i došla sam sebi”.
Prema njenom riječima posmatrala je konkurentkinju Vanju, a i ona nju.
“Činilo mi se da sam joj ipak bila simpatična, pa smo porazgovarale. Rekla mi je da je roditelji tretiraju kao princezu, a ja sam pomislila u sebi da moji roditelji ne bi popustili ni da sam mis svijeta. Došla je i noć izbora, tu je negdje žiri, publika, sve je prepuno. Došli su i moji Kotorani, a ja nijesam znala kome li će publika aplaudirati. Pista je bila preko bazena, razmišljala sam samo da pratim stazu, malo lijevo-malo desno, samo da ne padnem, kakav bi to bio blam. Bila sam peta po redu za izlazak. Izašla sam na pistu i poslušala savjet Ivone – ispravila se i bila sigurna, uslijedile su ovacije. Mislila sam da nije moguće, skandirali su moji Kotorani: Rajka! Rajka! Rajka! Poslije sam se tome smijala i pomislila da nijesu možda pogriješili i došli da navijaju za naš vaterpolo klub „Primorac “, bazen je – bazen”, prisjeća se ona.
Rajka kaže sa je sve teklo proceduralno, vladala je velika nervoza među djevojkama.
“Ja sam tada bila vrlo smirena, vjerovatno su mi pomogle te ovacije. Uslijedilo je proglašenje najljepše – opet ja! Vanja je bila druga, a Živana Zenović prva pratilja. Nastalo je komešanje. Kažu – izlazi da primiš lentu. Vanja mi je iskreno čestitala. Dobila sam najveći buket karanfila koji sam ikada vidjela, tu je i lenta, čestitanja mnogih novih prijatelja, novinara i umjetnika koje sam upoznala protekle godine. Opet isto, ali na drugom mjestu. U hotelu „Internacional ” (koji je srušen u zemljotresu 1979.) slijede brojna snimanja. Upoznala sam se sa pravim kreativcima i ljudima koji to sebe nazivaju. Imala sam 19 godina i prijalo mi je prepoznavanje na ulici i da se nađem na naslovnoj stranici „Bazara” (koji je tada bio prestižni časopis u bivšoj Jugoslaviji). Nudile su mi se filmske uloge, muzičke grupe su se raspitivale kakve su moje glasovne mogućnosti. Moji roditelji su bili jako zabrinuti i nijesu me vidjeli ni u čemu sličnom, a ni ja sebe. Moja majka se nadala da ću se dobro udati, tako da skine „brigu sa vrata “, a ja sam joj se zaklinjala da to neću napraviti”, priča ona.
“Nijesam ni svjesna da su moja volja, nadanja, želja i snovi van domašaja moje moći. Prst sudbine kojom sam vođena odavno je upleten u moj život, a da toga i nijesam bila svjesna. Zapravo, potaklo me je jedno sjećanje sa snimanja na slovenskoj plaži za naslovnu stranu „Bazara “. Bilo je ljetnje popodne. Dok smo se namještali za snimanje, u jednom momentu su moj pogled i moj duh odlutali od stvarnosti. Okrenula sam se oko sebe i nijesam vidjela nikoga, samo osjećanja, jarka svjetlost obasjava grad i plažu, nestvamo plavo-zeleno more reflektuje sunčevu energiju. Fascinantna svjetlost, pogled i duh lagano se šire prema pučini. Vratim se u stvarnost i kažem sebi: ovdje bih mogla da živim. To je samo tren, a kao da je vječnost. Mislim da je taj trenutak odredio moj život, a da ja toga i nijesam bila svjesna”, naglašava Rajka.
“Kako sam već rekla da sam postala prijateljica sa Vanjom Palunko, njen raskošan dom i divni roditelji su me toplo dočekali. Bila sam čest njihov gost, kao i moj Vanja. Iščekivale smo savezno takmičenje, zabavljale se, išle smo na korzo. Bila sam sama, jer tada nijesam imala momka. To je ono prokletstvo, što više udvarača – to ti se nijedan ne dopada. Sudbinski srijećem u Vanjinom domu dr Nikolu Kujundžijevića. Lijep, pametan, sa stilom, siguran u sebe, brzo me je osvojio, a i ja njega. Bila sam po njegovoj volji, lijepa, tiha, progovorim po neku riječ, a svaka na svom mjestu. Vrlo brzo mi je ponudio brak na koji sam pristala i time srušila snove mnogih mladića koji su se nadali da budem njihova. Ne želim ni da idem na savezno takmičenje, ali ipak odlazim za Beograd.
Dogovaram se o budućnosti sa Nikolom, koji ništa nije prepuštao slučaju. Na saveznom takmičenju sam bila druga pratilja MIS JUGOSLAVIJE. Morala sam biti prisutna, a Nikola je već tada pokazivao ljubomoru. Sve sam napustila jer me snaga ljubavi odvodi dalje. Sjedili smo u „Maderi “sa budućom kumom i prijateljima kada se Nikola naljutio bez razloga, i tada smo raskinuli. Kada me je vraćao u hotel, na jednoj raskrsnici smo doživjeli saobraćajnu nesreću. Kola su bila potpuno uništena, a mi smo, na sreću, prošli samo sa lakšim povredama. Tada je shvatio da ne treba da se odvajamo. Neću mnogo komentarisati kako sam prošla kod oca, kod organizatora – Bazara, koji su me smatrali za finu djevojku, otmenih pokreta i tako okarakterisali i u medijima”, prisjetila se Rajka.
