Multimedijalni umjetnik Slavko Kalezić odavno je apoznao činjenicu gdje god da se pojavi privlači pažnju.
Ali to ga nije pokolebalo da uzdignute glave ide ka svom cilju i da živi život punim plućima.
-Danas sam napunio 35 godina. Danima mi se vrzma po glavi kompliment koji sam dobio prije par dana. Sreo sam poznanika kojeg dugo nisam vidio i rekao mi je: “Izgledaš kao 18-ogodišnjak!” Wow. Postoje riječi koje vas ostave bez daha. I vjerujte mi, danas se osjećam kao da punim 18 godina- rekao je Slavko pa nastavio: -Bogate godine koje su iza mene, konstantan rad na sebi, prevazilaženje prepreka uz vjeru da sve ima smisla, isključiva dosljednost sopstvenim stavovima, njegovanje uma i tijela, građenje karijere onako kako istinski smatram da je trebalo i da treba, bezuslovno zbrinjavanje svojih najbližih doveli su do toga da se danas osjećam najvoljenijim bićem na ovom, uprkos svemu što se dešava, lijepom svijetu. Jednostavno i lako.
On dodaje da je ovo lijep dan za njega. -Ovo jeste poseban dan. Onog trenutka kada sam počeo da ga doživljavam kao dan tokom kojeg treba da sumiram sve ono što sam uradio u prethodnih godinu dana, životne percepcije su počele da dobijaju drugačiji oblik. Svaki dan je rođendan. U to sam siguran. Svaki dan koristite da spoznate nešto novo. Svaki trenutak koristite da budete bolji ljudi. Ovaj trenutak koristim da kažem da ovaj 35-ogodišnjak želi da zauvijek sačuva dječaka u sebi. Dječak koji mu je mnogo toga omogućio. Taj dječak je postao nesalomiv onoliko koliko je velika njegova duša. A to znači beskraj. Volim vas, posebne i dobre duše- poručio je Kalezić.
Popularni glumac iz „Igre sudbine“ kaže da ga je lijepa crnka osvojila iks-faktorom i da je za odnos dvoje ljudi presudno to kada nekoga poželiš ponovo da vidiš.
Luka je pokazao svoju djevojku u javnosti prvi put na dodeli FEDIS nagrada u Beogradu.
– Nemam nekih pretjeranih preispitivanja o vezi, neka sve ide svojim tokom, a vreme neka pokaže da li će veza uspijeti ili ne. Ne trčim pred rudu, uživam u trenutku pa ćemo da vidimo koliko će trajati – kaže Luka Raco o djevojci za “Blic”, a na pitanje čime ga je ona osvojila, bio je pak određeniji:
– Presudan je iks-faktor, ma koliko to bio kliše, ali stvarno mora da ima nešto što te zainteresuje a da ne možeš riječima da objasniš, tako da je to uvek bio presudan faktor. To je onaj osjećaj da nekoga želiš da vidiš opet!
Kako Luka Raco važi za velikog zavodnika, te mu je inboks na društvenim mrežama zasigurno pun, pomalo se i našalio na našu konstataciju da će sada mnoge obožavateljke patiti.
– Uskoro ćemo saznati da li sam razočarao djevojke na Instagramu zbog toga što imam devojku.
Inače, Luka Raco i njegova partnerka iz serije „Igra sudbine“ su na FEDIS-u proglašeni za najpopularniji glumački par 2020. godine.
– Olja i ja smo tek na početku karijere, i opterećenje je da smo baš mi ti koji su nakon veće pauze dobili nagrade, a to će biti motivacija za rad – ne krije on.
O velikim karijerama ljudi koji su prije njega dobijali ovakve nagrade ima da kaže samo jedno:
– Naravno da takve karijere velikana priželjkujem, ali mislim da su nedostižne! Ali, i pedeset odsto karijere kakvu je imao Dragan Nikolić je nešto neverovatno. To su velikani koji su nam uzori i ne trudimo se da ih dostignemo, nego da idemo njihovim koracima – kaže Luka Raco.
A on je popularnost stekao u „Sinđelićima“, a sada ju je i te kako učvrstio u „Igri sudbine“. On ističe da mu ne smeta kada fanovi žele da se fotografišu s njim jer je upravo tu zbog tih ljudi i zbog tih ljudi i radi, a kaže da neretko ima simpatičnih situacija.
– Ljudi na ulici mi daju savjete šta da radim u seriji, to je samo pokazatelj koliko su prisni sa serijom. Osećam se kao da sam u rijalitiju, a ne u seriji, i to mi je presimpatično. Uglavnom to čujem od starijih ljudi i predivno je da tu seriju gledaju stariji i kao da ne znaju da mi imamo nasnimljeno nekoliko epizoda unapred. Ali ja volim da popričam s njima o svom liku i onda ih pitam šta misle, zašto misle tako, divno je to – smatra on, i objašnjava zbog čega ljudi imaju predrasude prema njegovoj partnerki u seriji Sofiji, čiji lik tumači Matea Milosavljević.
– Ljudi imaju predrasude prema Sofiji jer ona predstavlja neku negativnu stranu današnjeg društva, ali Matea je tu ulogu dočarala na izuzetan način, te je u privatnom životu sušta suprotnost od same Sofije.
Imao sam koronu a da nisam ni znao
– Eto, vi ćete biti prvi kojima ću reći, nije da sam krio, nego nije bila tema razgovora dosad, išao sam sa društvom u Crnu Goru i drugari koji su preležali su išli da rade test na antitijela, a ja sam im pravio društvo. Već sam bio zakazao PCR test, međutim, kada smo već bili tamo… I uradio sam taj test i saznao da imam antitijela, nisam imao simptome, nisam ni znao… E sad, koliko će trajati ta antitijela, niko ne zna.
Iz Instituta za javno zdravlje danas je saopšteno da su stigli rezultati uzoraka koji su ranije ove sedmice poslati na analizu na koronavirus u Njemačku i da ih je 573 pozitivno. Laboratorije Instituta za javno zdravlje su od posljednjeg presjeka završile PCR analizu 462 uzorka na novi koronavirus od kojih je 130 novopozitivnih. U posljednja 24 sata prijavljen je oporavak kod 221 pacijenta. Uzimajući u obzir sve novootkrivene slučajeve, ukupan broj trenutno aktivnih slučajeva iznosi 3900, što je na sto hiljada stanovnika 619.
Novooboljeli su iz Podgorice 51, Nikšića 32, Berana 19, Pljevalja devet, Cetinja osam, Plava tri, Bijelog Polja, Budve i Herceg Novog po dva, i po jedan iz Kolašina i Plužina.
“Od posljednjeg presjeka prijavljena su dva smrtna ishoda kod COVID19 pozitivnih pacijenata iz Podgorice i Plava, rođenih 1939. i 1941. godine a koji su liječeni u Kliničkom centru Crne Gore i Opštoj bolnici Berane. Ukupan broj preminulih povezanih sa COVID-19 infekcijom od početka juna iznosi 163, a od početka godine 172”, naveli su iz IJZ.
Tokom dana završena je i statistička obrada rezultata uzoraka koji su poslati na laboratorijsku obradu u Njemačku. Ukupno se radi o 573 novopozitivna slučaja koji su uzorkovani u periodu između 26. i 29. septembra te će se voditi kao novooboljeli u ovim danima i to:
Posmatrano po opštinama oboljeli koji su laboratorijski dokazani u Njemačkoj su iz sljedećih opština:
Od početka godine ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom je 11 690.
Aktivni slučajevi, oporavljeni i preminuli od početka juna po opštinama:
Tridesetosmogodišnjoj Jeleni Ćetković iz Bijelog Polja, u ranoj trudnoći nastaloj vantjelesnom oplodnjom, otkriven je kancer dojke. Uslijedila je teška borba – dvostruki hirurški zahvati u trećem i četvrtom mjesecu trudnoće i kontinuirana agresivna hemioterapija. Zahvaljujući dr Aleksandru Čelebiću iz Podgorice, hirurgu onkologu, hemioterapeutu, hrabra majka je očuvala svoje plodove i prije par dana rodila zdravu djecu, djevojčicu Laru i dječaka Aleksu u predviđenom terminu.
Hrabra majka Jelena za „Boje jutra“ na TV Vijesti kaže da joj je bilo najbitnije da sačuva život svoje djece.
“Prvo što sam pomislila je da iznesem trudnoću do kraja, da se izborim za njihov život. Ostalo mi nije bilo važno. I Bogu hvala ispalo je sve dobro zahvaljujući podršci mojih najbližih i najvećoj podršci doktora Aleksandra Čelebića koji je bio uz mene sve vrijeme”, rekla je Jelena.
Kako kaže ova hrabra majka, uvijek je imala cilj ispred sebe za svoju djecu.
“Nikada nisam pomislila da odustanem. Ne bih preporučila nijednoj ženi da odustane ni od sebe ni od života svoje djece“, poručila je Jelena.
Otac Marko Ćetković koji je sve vrijeme bio podrška svojoj supruzi kaže da je borba bila velika, te da se tek nastavlja.
“Borba je bila velika i tek se nastavlja. Želimo da se zahvalimo kompletnom timu koji je bio ljubazan i prijatan. Hvala svim našim prijateljima. Vole vas sve Jelena, Marko, Lara i Aleksa”, poručio je otac.
Gostujući u Bojama jutra dr Aleksandar Čelebić, ljekar koji je Jeleni pomogao da rodi zdravu djecu u devetom mjesecu trudnoće uprkos karcinomu dojke i koji sada nastavlja da je liječi, kaže da prema informacijama od jutros Jelena i djeca se odlično osjećaju.
“Liječenje se nastavlja.Hemioterapiju u drugom i trećem semstru trudnoće je podnijela dosta dobro. Nije bilo nus efekata na koje smo navikli. Odlično je sve podnijela. Radi se o hrabroj i savjesnoj ženi”, rekao je dr Čelebić.
On kaže da danas uz savremene metode liječenja kod žena koja sumnjaju na kancer dojke i ukoliko dođe do njegovog otkrivanja može se sačuvati trudnoća.
“Da li dati primat trudnoći ili liječenju raka dojke davno je napušteno. Danas čuvamo trudnoću uz savremeno liječenje”, rekao je Čelebić.
On je kazao da će Jelena sa hemioterapijama nastaviti od sljedeće nedjelje, nakon čega slijedi radioterapija.
Poručuje ženskoj populaciji da je prevencija raka dojki nešto što može dovesti do ranog otkrivanja i stoprocentnog izlječenja.
Ginekolog dr Nikola Stanišić koji je Jelenu porodio carskim rekao je da ovakav slučaj nije imao u svojoj karijeri.
“Tridesettri godine kako radim u ginekologiji kao specijalizant i specijalista ovakav slučaj još nisam imao. Operacija kao operacija nije bila zahtjevna. Više je bilo zahtjevno za anesteziju. Sve je proteklo u redu, bebice su odmah zaplakale po rođenju”, rekao je Stanišić.
Beograd– Legendarna glumica Svetlana Ceca Bojković, dobitnica je nagrade Zlatna antena za sveukupan doprinos domaćoj TV produkciji.
Proslavljenoj glumici nagrada js uručena na finalnoj večeri jubilarnog 10. međunarodnog Festivala drama i serija FEDIS u Domu omladine Beograda, navode organizatori festivala.
Svetlana Ceca Bojković, do sada je odigrala više od 120 glumačkih rola, od čega su 103 uloge u TV dramama i serijama! Zasigurno više nego iko ikada! Prva njena uloga, kada je riječ o igranoj televizijskoj formi, bila je davne 1968. u mini seriji „Prvoklasni haos“, a gledaćemo je i u narednoj TV sezoni u TV seriji „Močvara“. Ipak, za najširu TV publiku ona će ostati Emilija Popadić iz TV serije „Bolji život“.
Filmski centar Crne Gore partner je ovogodišnjeg izdanja Balkan Film Festivala u Rimu, koji se održava od 8. do 11. oktobra.
Zahvaljujući aktivnoj povezanosti i kontinuiranoj saradnji filmskih centara Albanije, Bugarske, Hrvatske, Grčke, Sjeverne Makedonije, Crne Gore i Slovenije sa organizatorima festivala, nastoji se ojačati i njegovati intenzivna saradnja, podsticanje filmskih koprodukcija, te dalji procesi koji će dati važne rezultate evropskog opsega, kada je u pitanju ova oblast kulture.
U programu ovogodišnjeg izdanja Balkan Film Festivala je i crnogorski film “Grudi” u režiji Marije Perović, koji će biti prikazan 10. oktobra. “Grudi” će biti prikazane uz još deset dugometražnih igranih filmova autora sa Balkana – “Honeyland” – reditelji Tamara Kotevska i Ljubomir Stefanov (Sjeverna Makedonija), “Defunct” – reditelj Zacharias Mavroeidis (Grčka), “The Father” – reditelji Kristina Grozeva i Petar Valchanov (Bugarska, Grčka), “The Voice” – reditelj Ognjena Sviličić (Hrvatska, Sjeverna Makedonija, Srbija), “My Lake” – reditelj Gjergj Xhuvani (Albanija, Hrvatska, Kosovo, Sjeverna Makedonija), “Rounds” – rediteljka Stephana Komandareva (Bugarska, Francuska, Srbija), “Erased” – reditelj Miha Mazzini i Dušan Joksimović (Slovenija, Hrvatska, Srbija), “Ritratto Incompiuto di Clara Bellini” – reditelj Namik Ajazi (Albanija, Italija) i “Il Generale dell’ Armata Morta” – reditelj Luciano Tovoli (Italija Francuska).
Balkan Film Festival je međunarodni festival filma koji okuplja autore sa prostora Balkana. Ove godine, održaće se u rimskom Cinema House-u.
Cilj festivala je da italijansku publiku približi balkanskom filmskom nasleđu, koje je jedno od najraznolikijih u Evropi. Pored toga, Balkan Film Festival nastoji da promoviše bližu saradnju i filmske koprodukcije između Italije i zemalja sa područja Balkana.
Film je nastao po predlošku serije “Grudi” i predstavlja zajednički regionalni projekat, uz učešće produkcijskih kompanija iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije – Open Box Studio, Meander Film, Mitropa, Visionary Thinking, kao i uz podršku Filmskog centra Crne Gore i Hrvatskog audio-vizuelnog centra.
Scenario je napisala Vladislava Vojnović po ideji Marije Perović. Producentkinje filma su Marija Perović i Dubravka Drakić, direktor fotografije je Dušan Grubin, montažerka Nataša Pantić, scenografkinja Dragana Baćović, a kostimografkinja Tijana Todorović. Uloge tumače Marija Škaričić, Dubravka Drakić, Nada Šargin, Vojin Ćetković, Mira Banjac, Peđa Bijelac, Jelena Đukić, Danilo Lončarević, Branimir Popović, Bruna Bebić…
Balkan Film Festival je promovisan od strane asocijacije Occhio Blu – Anna Cenerini Bova u saradnji sa MIBACT – Direzione Generale Cinema e audiovisivo i ANICA – Associazione Nazionale Industrie Cinematografiche Audiovisive e Multimediali.
To što njen sin ne raste pored nje, Severina ne može da nadomjesti ničim drugim. Ogromna praznika i bol koju osjeća, ne može se izmjeriti, niti se može opisati.
Aleksandar već punih deset mjeseci živi sa svojim ocem, a sudska odluka, iako je bila privemena, nikako da dobije svoj konačan oblik.
“Ništa ne boli više od patnje za djetetom. Tako je priroda htjela. I dala nam je snagu. Da se borimo, izdržimo. I boriću se. U toj agoniji ono što najžešće peče kao neprekidna žeravica u stomaku je nepravda, jer kao da nju niko ne čuje i ne vidi. Vjerujte, ponekad i najjače srce teško izdrži da nastavi da kuca. I svaki otkucaj ostavlja jedan ožiljak. I tako 10 mjeseci. Danas je dan kad srce zastaje. Punih je 10 jmeseci od “privremene mjere” kojom mi je oduzeto dijete. Ta “privremena mjera” je odredila da dijete kod mene prespava dva puta mjesečno. Da ga vidim 10 sati tokom radne nedjelje i svaki drugi vikend koji počinje subotom u 10h. I tako 10 mjeseci. “Privremeno”. Osjećaj kao kad vaš najglasniji vrisak niko ne čuje. Ili ne želi da čuje. Ali sjutra je novi dan”, napisala je Severina na Instagramu uz emotivan video snimak sa svojim sinom.
Andrija Milošević danas važi za jednog od najpoznatijih komičara, ali nikada nije krio da njegov put ka uspjehu nije bio ni malo lak.
On se gostujući u emisiji “Preživeli” na K1 osvrnuo na svoje početke i otkrio da je već sa 16 godina upisao glumačku akademiju u Crnoj Gori.
– Sad mi kažu ti si oduvijek bio takav, ali ja se iskreno ne sjećam. Znam samo da pred prijemni na Akademiji nisam znao ništa o glumi, spremio sam na brzinu Njegoša i još dvije pjesme i to je bilo to. Ali sam znao da želim tome da se posvetim i to me je vodilo – ispričao je Andrija i dodao da je tajna za uspjeh u tome da budeš prizeman, ali da vjeruješ u svoje snove:
– Nikada nisam poletio, nikada nisam gledao nekog sa nepoštovanjem ili prišao nekome bez poštovanja. To je moje vaspitanje koje nosim iz kuće. Dešavale su mi se loše stvari ali nikada nisam osjetio ogorčenje zbog toga, naravno pogađale su me, ali nisam dao da moji kompleksi preovladaju. Ne treba da nam u životu ljudi skučenog uma budu prepreka, već treba da idete dalje stalno, onako kako vi osjećate i zamišljate.
On se osvrnuo i na to koliko mu je bilo teško kada se preselio u Beograd, s obzriom na to da je bio mlad glumac koji nije imao veliku platu i tek je gradio svoju karijeru.
– Svetozar Cvetković me je pozvao u Atelje 212 da dođem i to je za mene bio nevjerovatan trenutak. Sećam se da sam dobio ospice po licu od uzbuđenja, nisam mogao da vjerujem da ja pripadam tu, kada sam ugledao scenu zbog onih lampica na podu djelovalo mi je kao da sam u nekom svemirskom brodu. Ti počeci u Beogradu ma koliko su mi bili teški i bez para, ipak su bili srećni – ispričao je Milošević te dodao:
– Pomagale su mi kolege i prijatelji. Jezda mi je spremao doručak, Goran Jevtić mi je nalazio neke poslove, ali tada kada mi je uslovno rečeno finansijski bilo najteže ja sam ipak bio srećan. Živeo sam u vozu godinu dana, jer sam svaki dan putovao Beograd-Crna Gora, da odgiram predstave. Zato sam i došao na ideju da sam produciram predstavu, to je sve proizišlo iz muke. Za prvu predstavu “Samo za tvoje uši” pozajmio sam pare, jer sam tada plaćao stan 200 evra, a plata mi je bila 210 evra.
Nakon toga Andrija je uložio ogroman trud i sredstva za režiranje predstave “Pevaj brate” sa kojom je punio sale širom Balkana i uspeo da postane jedan od najpoznatijih komičara u regionu.
– Smatram da se dobra djela uvijek vraćaju, šta god da prolaziš u životu uvikek ti se ono sto činiš vrati. Nebitno je odakle si i gdje bivaš, bitno je da slikediš svoje snove u svom kosmosu. Treba da poštuješ i znaš sebe, da se ne izvinjavaš nekome što si tu. Ja sa Beogradom imam neku vrstu međusobnog poštovanja, želim ovom gradu nešto da vratim i zato sam i otvorio pozorište ovdje. Ako ono opstane, to će biti moj kontra dar ovom gradu – rekao je glumac.
Mileva Radulović iz danilovgradskog naselja Pažići, nakon 36 godina braka i velike upornosti, suprotno svim zakonima biologije, rodila je sina Sava, zahvaljujući dr Slobodanu Raduloviću iz Beograda i njegovoj klinici za vantjelesnu oplodnju.
Krajem februara 2007. godine na vrata kabineta dr Borislava Čolakovića, poznatog ginekologa u podgoričkoj bolnici, zakucala je crnpurasta, krepka sredovječna žena, jedna od onih kojima se ne zna da li su bliže pedesetoj ili šezdesetoj godini, ili su možda već zakoračile i u sedmu deceniju života. Došla da vidi kad bi se mogla obaviti jedna ultrazvučna kontrola trudnoće:
– Je li u pitanju snaha ili ćerka, možda unuka? – upitao doktor.
– Ne, u pitanju sam ja – gotovo sramežljivo kazala žena, a zbunjeni doktor u neverici odmah pristupio snimanju.
– Bravo! Ovo je jedna fina trudnoća, jedna vitalna muška beba! – uskliknuo zadovoljno doktor i u čast toga otvorio i bocu viskija…
Posljednjeg julskog dana te 2007. godine, tačno u 8 sati i 35 minuta, ekipa ljekara u porodilištu podgoričke bolnice, na čelu sa šefom odjeljenja doktorkom Snežanom Raspopović, na „carska vrata“ je na ovaj svijet dovela dječaka teškog dva kilograma i 600 grama i dugog 57 santimetara, a u svijet je otišla senzacionalna vijest da je Mileva – Mika Radulović iz prigradskog naselja Pažići kod Danilovgrada, nakon 36 godina braka, rodila sina, odnosno da se ognjište šezdesetdevetogodišnjeg Sretena – Ćela Radulovića ipak neće ugasiti: – Ja sam od Stamatovića iz Donjeg Zagarča – kazuje Mileva – Mika Radulović, stamena i uporna žena, koja se nikad nije pomirila sa gorkom istinom da neće imati poroda. – Bilo nas šestoro djece, tri brata i tri sestre. Prerano ostali bez oca, ali majka ipak uspjela da nas odgoji i izvede na životni put.
Bila sam dobar đak i kao od šale završila ugostiteljsku školu. Zaposlila se prvo kao šef kuhinje u novom hotelu „Bijela rada“ u Bijelom Polju, a onda se koju godinu kasnije ipak vratila u rodni kraj i, prvo u hotelu „Gostilje“ a poslije u hotelu „Zeta“, bila šef kuhinje. U međuvremenu uz rad završila i trgovinsku školu i napustila ugostiteljstvo.
Moj supruug Sreten – Ćele Radulović bio je komercijalista u danilovgradskom ugostiteljstvu. Tu smo se sreli, planula ljubav i onda smo se i vjenčali 1971. godine.
Tri, tri i po godine kasnije, mene je počela da mori briga zašto ne mogu da zatrudnim. Već prvi pregled koji je uradio dr Vaso Kusovac na Cetinju, tada jedan od najpoznatijih crnogorskih ginekologa, pokazao je da nije do mene. Prošlo je poslije još pet – šest godina i kako nije bilo pomaka, odlučila sam da odem u Frankfurt, u jednu poznatu privatnu kliniku, na laparaskopiju koju je uradio jedan Grk, poznati stručnjak. Nažalost, imena mu se više ne sjećam, ali znam da je bio kolega sa doktorom Dragišom Vukovićem, poznatim podgoričkim ginekologom, koji me ovdje pratio. On mi je takođe potvrdio da je kod mene sve uredu i da nema smetnji da ja i prirodnim putem zatrudnim, a preporučio mi je da idem u Zagreb, ako se opredijelim za vantjelesnu oplodnju.
Dvije godine kasnije, taman kad sam se spremala da krenem u Zagreb, zadesila me velika nesreća: moj mlađi brat Rajko, koji me i vozio u Frankfurt, momak od 29 godina, poginuo je u saobraćajnoj nesreći, i ja sam pri tome na sve zaboravila…
Nada me, ipak, nije nikad napuštala i ja četiri godine kasnije, 1986, odlčučim da ipak odem u Zagreb. Doktori Grejzelj i Puharić su napravili tu dosta rizičnu operaciju vještačke oplodnje, kako se tada radilo, sa dva reza na tijelu, ali je njihov poduhvat bio neuspješan.
Dvije godine zatim, dok sam pribirala snagu i spremala se da iznova još jednom pokušamo vantjelesnu oplodnju – desila mi se nova tragedija: pored toga što mi je majka umrla 1985. godine, u saobraćajnoj nesreći mi je 1986. godine stradao i drugi brat Božidar, takođe veoma mlad…
Uz sve to i muž je počeo da pobolijeva i u jednom trenutku je zaista izgledalo da je sve beznadežno. U tom periodu sam mužu predlagala da usvojimo neko dijete, čak sam i išla u dom za napuštenu i nezbrinutu djecu u Bijeloj, našla i odabrala jednog mališana od četiri i po godine, raspitala se ko je i šta je – u domu su znali podatke o roditeljima koji su ga ostavili – i već bila odlučila da ga usvojimo. Onda se usprotivio muž i nije htio to da dopusti ni po koju cijenu.
Nije me ni to pokolebalo. Kad sam čula za druge primjere „stara-majki“, kad sam čula za Nedu Šurinu iz Budve, a preko nje i za doktora Slobodana Radulovića i njegovu kliniku u Beogradu, u Gospodar Jevremovoj ulici broj 54 – pamtiću za sva vremena – nijesam se dvoumila. Otišla sam kod tog čovjeka, ispričala svoju višedecenijsku muku. On me razumio i dobro shvatio koliko je velika ta moja želja. Nije ga brinulo toliko što je moj muž tada već bio u 69. godini, što su njegovi nalazi i odranije bili dosta loši – sve to se, kaže, novim metodama da popraviti – važno mu je bilo samo moje stanje. Kad je obavio preglede i kad su sve analize pokazale pozitivne rezultate, odlučio se za taj veliki i neizvjesni poduhvat.
Prvi pokušaj – pamtim dobro, bilo je to 10. marta 2006. godine – nije uspio, ali ni njega, a ni mene to nije obeshrabrilo. U novembru iste godine, muž i ja smo ponovo otišli u Beograd. Ponovni pokušaj vantjelesne oplodnje je obavljen 21. novembra i mi smo se već sjutradan vozom vratili u Podgoricu. Kako mi je doktor Radulović rekao, ja sam za desetak dana otišla u privatnu laboratoriju „Boljević“ u Podgorici da mi naprave analizu krvi i telefonom mu javila rezultate. On je odmah uskliknuo:
– Bravo, uspjeli smo, trudna si!
Naravno da se poslije svega nijesam umjela, bolje reći nijesam smjela, ni poradovati. Ostala sam nekako mirna i pribrana i sve čuvala kao veliku tajnu, što je, kako mi je kazao doktor Radulović, bilo i najvažnije. Trudila sam se da živim i ponašam se potpuno normalno kao da se nije ništa desilo. Radila sam u maloj trgovini koju imamo, radila u bašti, radila oko voća i vinograda i nijesam pristala da ležim u bolnici kako su mi predlagali i savjetovali ljekari u Podgorici…
Četiri dana nakon uspješne operacije i porođaja, uslijedio je šok. Mali je nečijom greškom u porodilištu dobio neko trovanje i kad sam ga vidjela sa onim sondama i prikopčanog na aparate, pomislila sam da ću ga poslije svega izgubiti. Na veliku sreću, on se ipak izborio i mi smo dvanaesti dan nakon porođaja došli kući.
Za veliko čudo, ja sam imala mlijeka u izobilju i dojila sam ga punih trinaest mjeseci. A koliko mu je to prijalo najbolje se vidjelo po tome što je već za mjesec dana gotovo udvostručio težinu i nije htio nikakve prihrane u vidu vještaških mlijeka. Već od sedmog mjeseca ja sam počela da mu dajem i prirodnu hranu, voće i povrće, a kad je napunio trinaest mjeseci on je jednostavno sam odbio i da sisa…
Krstili smo ga u ovdašnjem manastiru Ždrebaonik i dali mu ime Savo po mom dobrom i plemenitom svekru Savu, Sretenovom ocu, koji me mnogo volio. On je predstavljao golemu radost ne samo za našu porodicu i najbliže prijatelje već mu se, meni se čini, poradovala i ptica u gori. Vidjelo se to i po nebrojenim čestitkama i telegramima koji su nam stizali, po mnogobrojnim poklonima od znanih i neznanih sa svih strana svijeta. Koliko god se trudila da nekoga ne ne izostavim, znam da ću se ogriješiti i nekoga zaboraviti, pa ću u ovoj prilici, za primjer, istaći samo tri gospođe iz Kotora – Danicu Jović, Dijanu Saveljić i Renatu Buć – koje imaju neku svoju nevladinu organizaciju i ni danas nas ne zaboravljaju. Eto, nedavno su malome donijele laptop, štampač, neki specijalni aparat za igrice – da i ne spominjem svakovrsne druge poklone, obuću i odjeću, sve firmirano i izuzetnog kvaliteta…
Savo je sad već u drugom razredu. Odličan je đak u svakom pogledu i veliki miljenik učiteljice Vere Ljumović. Moj je i sramota je, može biti, da ga hvalim, ali je velika istina da je jedno dobro, veselo, dobroćudno, poslušno i razborito dijete, iako je jedinče koje je došlo kao jedvaček u ovu kuću poslije 36 godina. Žao mi je samo što moj Sreten ne poživje još koju godinu da se raduje našoj sreći. Savo ga nije ni zapamtio, zajedno smo proslavili tek njegov prvi rođendan, a onda se Sreten iznenada razbolje i pola godine kasnije umrije…
Željela bih na kraju da kažem, da još nešto poručim svim ženama koje se rvu sa sličnim nevoljama ili mogu doći u situaciju u kojoj sam se ja našla. Važno je nikad ne posumnjati, nikad se ne predati, ne izgubiti nadu. Ko vjeruje u čudo, čudo mu se i dogodi, a savremena nauka i medicina je otišla toliko daleko da u tome može mnogo pomoći – kaže ova odvažna i uporna žena, možda i u svjetskim razmjerama medicinski fenomen, koja o svemu što je doživjela govori bez ikakve euforije, kao da se to što se njoj desilo svakog dana dešava.
Lijepu i telentovanu glumicu Sanju Popović ovih dana gledamo na Radio-televiziji Srbije u telenoveli “Hotel Balkan”, gdje tumači jedan od glavnih ženskih likova – Viktoriju Ilić, ženu koja je zarad vlastitih ciljeva spremna na sve.
Sanja je završila cetinjski Fakultet dramskih umjetnosti, i iza sebe ima uloge u popularnim serijama i u pozorištu, ali ono što mnogi ne znaju je da je ona supruga poznatog crnogorskog glumca Branimira Baneta Popovića, sa kojim ima ćerku Sofiju.
O projektu “Hotel Balkan” Sanja kaže: “Veliko mi je zadovoljstvo da se naša serija prikazuje na RTS-u, a sama činjenica da se emituje u najgledanijem terminu daje nam za pravo da smo ponosni na ono što smo radili mjesecima. Mnogo ljudi na društvenim mrežama mi se javilo iskazujući zadovoljstvo našom serijom. Sigurna sam da će “Hotel Balkan” imati dobar život i pronaći put do velikog broja gledalaca u regionu. Sve ovo je potvrda da mladost, entuzijazam i kreativnost produkcije koja stoji iza ove telenovele ima sjajnu perspektivu.”
Neobična priča u kojoj se prepliću prošlost i sadašnjost predstavlja nam brojne intrigantne likove i njihove sukobe i ljubavi. U narednim epizodama “Hotela Balkan” saznajemo nove tajne iz života Viktorije Ilić. Iako različitim sredstvima manipulacije sve više očarava direktora hotela Dragana Kuruzovića, ispostaviće se da se Viktorija ne osjeća bezjbedno ne samo u Beogradu iz kog je pobjegla, već ni u Banjaluci…
Misterije koje se generacijama pletu oko Kuruzovića otkrivajte svakog radnog dana u 20 časova na RTS 1.
Crnogorsku glumicu Dubravku Drakić upoznali smo kroz niz zanimljivih televizijskih i filmskih projekata, kao što su „Pogled sa Ajfelovog tornja“, „Budva na pjenu od mora“, „Biser Bojane“, „Atomski zdesna“, „Gorčilo“ i „Grudi“.
Birajući uloge koje u velikoj mjeri izražavaju njen snažan habitus i sugestivan i uvjerljiv umjetnički izraz, kako pred kamerama, tako i u teatru, Dubravka širi granice svog umjetničkog djelovanja i sve više postaje dio kvalitetnih regionalnih ostvarenja, pa ćemo je uskoro vidjeti u još jednoj neobičnoj ulozi u seriji „12 riječi“, prenosi 24sedam.rs.
Njeni intervjui nisu toliko česti, jer joj medijska eksponiranost nije imperativ karijere, pa utoliko više priča koja je pred vama ima veću težinu i otkriva mnogo o glumici koja, kako kaže, nikada nije bila „rođena“ glumica.
Sudeći po ostvarenjima u kojima smo vas gledali i autentičnoj ekspresiji u ulogama, čini se da je vaš talenat u podjednakoj mjeri bogat kako svjetlošću, tako i tamom. Koliko taj kontrast čini osnovnu boju vaše glume?
“Trudim se da razvijam stvaralačku maštu, da mi ona bude mjera talenta, jer uprkos ograničenjima, donosi snagu i svježinu u glumačkom izrazu. Uvijek sam se plašila „kalupa”, takav pojednostavljen pristup izboru glumaca za određene uloge pripada anahronom, bajatom odnosu. Tome sam se i sama opirala, rizikujući i igrajući uloge na dramskoj sceni za djecu, sa jednakom strašću kao na večernjoj, u televizijskim i filmskim projektima jednako radosno kao u ispitnim filmovima studenata. Gluma je igra, i ako u mojoj igri ima i svjetlosti i tame, imala sam sreće i mogućnosti da širim igralište, a mislim da i te kako ima još neistraženog prostora”.
Šta je obilježilo Vaš put od trenutka spoznaje da je gluma vaša težnja, preko Fakulteta dramskih umjetnosti na Cetinju, zapaženih uloga na crnogorskim i regionalnim scenama, do velikog platna i malog ekrana?
“Nikada nisam bila „rođena” glumica. Trebalo je vremena da se ohrabrim i priznam da mogu da polažem prijemni ispit, a zatim da osjećaj stida i nelagode prevazilazim uz požrtvovano praćenje profesora tokom studija. Onda sam prihvatila imperativ u glumi da sve što je ljudsko, nije mi strano, pa sam godinama, osim profesionalnog, dodala i životno iskustvo, koje nekad može da pomogne, a nekad i ne. Naći mjeru i izgraditi stabilan odnos prema sebi i svijetu u sasvim nestabilnom društvu i vremenu zahtijeva svakodnevnu borbu u životu”.
Koji ljudi su vas formirali kao glumicu?
“Studentkinja sam prve generacije FDU Cetinje. Te davne 1994. godine klasu su primili profesori Minja Dedić i Boro Stjepanović. Asistent nam je bila Stela Ćetković. To je moj prvi susret sa profesionalnom glumom, moj prvi utisak, a on jeste ključni i odlučujući”.
Prelaskom kojih stepenika ste pobijedili sebe, strahove i slutnje i došli do zasluženog mjesta na umjetničkoj mapi ovih prostora?
“Nisam još stigla do tog stepenika. Pozicije na takvoj mapi su vrlo izmjenljive, zavise od previše faktora, a nekad baš i nisu zaslužene”.
Kakvo iskustvo i lekcije su vam donijeli padovi i neuspjesi? Koliko su boljela oguljena koljena i suze, a zašto su vrijedjeli?
“Suze pročiste i ohrabre za dalje. Da nema pada, teško da bismo znali što je uspon, pa je takva krivulja potpuno prirodna. U našem poslu najviše boli kad znate da ste mogli bolje i više, ali nije se sve sklopilo. A baš se rijetko sve sklopi”.
Iza vas su veliko iskustvo i neosporan uspjeh. Koji njegov segment vam je lično najdraži, koja uloga ili čin umjetnosti?
“Meni je u svakom procesu najdraži period pripreme, traganja, otvaranja, postavljanja bezbroj pitanja, improvizacija… I uvijek mi se čini da se prebrzo odustane od traganja, a već se „pakuje”! Volim predstave koje se dugo igraju, pa se onda razvija i raste premijerno „pakovanje”. To je najveća glumačka radost. Doživjela sam je u ulozi Florens Foster Dženkins, u predstavi „Slasti slave“. Divna podrška kolega, timska igra, partnerski odnos sa Mladenom Nelevićem, neobična sinergija sa publikom. Sklopilo se”,
Čini se da spadate u kategoriju onih glumica koje mogu da iznesu kompleksne uloge životno i iskustveno starijih žena. Kada ste u glumi najviše poništili sebe, a kada u životu?
“Poštujem starost, svi joj težimo, ali nikada sebe ne poništim. Trudim se da se prilagodim ulozi, da razumijem različitosti, prepoznam situaciju. A u životu, mnogo češće, suzdržati se od reakcije na provokacije znači, najčešće, poništiti svoju pravu prirodu zarad nekog dobra”.
Kao pedagogu, koje je vaše osnovno pravilo koje prenosite mladim generacijama u vezi s glumom, a koje u vezi sa životom?
“Nema osnovnog pravila! Kad se položi prijemni počinje novi život, počinje studiranje i razvijanje glumačke ličnosti, a takav složen proces traži hrabrost, strpljenje i upornost. Za početak”!
Da li biti direktor pozorišta znači biti Talija ili Melpomena?
“Znači biti odgovoran za finansije, repertoar i zaposlene, ako izdržite, otprilike četiri godine. Mnogo sam tada naučila, i o sebi, i o drugima”.
U kom pravcu danas ide umjetnost na našim podnebljima?
“Danas je, zbog pandemije izazvane koronavirusom, umjetnost na margini. Od nje se kod nas najbezbolnije odriču, a to je bolna realnost. Političari su popularni, omiljeni i sveprisutni, kao i zvijezde rijalitija i estradne ličnosti. Prisutnost i uvažavanje umjetnika je ekvivalent zdravlja društva, a ovim prostorima trebaće još mnogo godina da zarastu rane”.
Osmijeh i toplina su, čini se, vaš zaštitini znak. Uz njih, stamenost i snaga. Kada su vam pomogle, a kada odmogle?
“Kad pretjeraju”.
Šta vam je Crna Gora dala od svog kamena i mora u karakteru, a kom dijelu tog istog kamena i mora se uvijek vraćate, i zbog čega?
“Živim na moru, radim na planini, odmaram se na jezeru. To je radost i bogatstvo neopisivo. Boravak u prirodi me oplemenjuje”.
Vaš suprug je moreplovac. Koliko je teška uloga Penelope u životu?
“Uloga Penelope je teška na sceni, igrali smo godinama divnu predstavu “Penelopijada“, po tekstu Margaret Atvud, koju je režirala Dragana Varagić. Ne bih nikako voljela da sam Penelopa, a posebno ne da mi je suprug Odisej”!
Kada svojoj ćerki kažete „Ne daj se, Ines“?
“To samo Rade Šerbedžija izgovara sa pravim podtekstom”!
Kojim imenom i osjećanjem nazivate sreću?
“Porodica. Ljubav”.
Čemu se posvećujete kada ste daleko od glume i svega u vezi s poslom?
“Baštovanstvu”.
Šta je izvjesno na profesionalnom planu u budućnosti?
“Serija „12 riječi“ koju smo počeli da snimamo prije početka pandemije, a uskoro završavamo snimanje. Igram Tijanu Stanojević, advokata iz Beograda. Serija obrađuje privredni kriminal na vrlo specifičan način, tako da vjerujem u njenu posebnost u trenutnoj hiperprodukciji TV formata. Jelena Stolica je divna rediteljka, okupila je neočekivanu glumačku ekipu, radili smo u izuzetnoj atmosferi i jedva čekam emitovanje. Radu sa studentima se takođe radujem, kao i povratku repertoarima, koji čekaju od marta”.
Mlada pjevačica Katarina Kejt Bogićević objavila je spot za pjesmu “Cure sa Balkana”, a osim reči u ovoj numeri, pažnju u nam svakako privukle odjevne kombinacije za koje je bio zadužen stilisata Lazar Ilić.
On je za potrebe ovog vrlo kreativnog spota čije je plesne pokrete osmislio multimedijalni umjetnik Slavko Kalezić, a sve pod rediteljskom palicom Miodraga Markovića, upotpunio urbanism stilom koji može parirati svjetskim muzičkim spotovima.
Pažljivo birani stajling, obojen je kreacijama Ivane Murišić, koja na vrlo neobičan I nesvakidašnji način se poigrava sa modom I daje joj lični pečat koji nikog ne ostavlja ravnodušnim.
Inače, spot sniman u Crnoj Gori, kako kaže sama pjevačica nosi snažnu poruku.
-“Za sve cure sa Balkana, ima samo jedna mana. Ako ipak sediš sama, pazi da te ne pojede tama”. Ova pjesma je naša molba za vas. Naša želja je da mlade djevojke i momci sa Balkana počnu svjesno da se okreću k sebi. Mi smo svjesni da je naše društvo jedno jako društvo, jedno emotivno društvo i jedno ponosno društvo. Ono što nama fali jeste briga o sebi. Samoća je često prikazana kao neki manjak. Nije problem piti i biti sam. Problem je ako je razlog što pijete sami želja da pobjegnete od sebe. Gledajući naše roditelje nakon svih političkih dešavanja koja su se dešavala na Balkanu tokom prošlih decenija a koja se dešavaju i danas, učeni smo da plivamo ma šta god da se desi. To je snaga kakvu malo ko na ovom svijetu poznaje. Kada se životinji u prirodi slomi kost, to uglavnom znači smrt. Kod ljudi, to važi za srce. Slomljeno srce ne može da pliva dalje. A naša, iako slomljena na hiljade djelića plivaju kao delfini. Ipak, potreban nam je duševni odmor a umjetnost je najbolja alatka za to- rekla je ona, pa dodala:
-Bez ljubavi i poštovanja ništa nije moguće. Ovom pjesmom vas sve kolektivno molimo da svakog dana odvojite makar pet minuta svog vremena i posvetite ga isključivo sebi. Dozvoljena je i čašica pića po Vašoj želji (naravno ako ste 18+ 😉 ) ali vam ne treba ni ono. Dovoljni ste vi sami. Zamislite kao da niko sem vas ne postoji. Zapitajte se što je to što u vama budi osjećanje mira i slobode? Mi smatramo da je to ljubav. Ljubav ne poznaje granice. Oni koji nama žele dobro, naša su braća i sestre. Mi smo vaše sestre i braća.
Oni će vam pomoći kako da oplementite radni prostor, dnevnu, spavaću, dječju sobu, ali i kuhinju.
No, kako su počele slave, a krštenja vam uvije predatavljaju problem šta pokloniti i za to nemojte da brinete. Oni imaju rešnje zbog kojih su obradovali stotine ljudi širom Crne Gore.
Pjevačica Marijana Zlopaša živi na relaciji Crna Gora – Beograd, a porodica je njen centar svjeta.
Suprug Ilija Nikitović i tri ćerka su baza ove lijepe pjevačice.
Na večnu ljubav zavjetovala se prije devet godina svom izabraniku na crkvenom vjenčanju u krugu porodice. – Poslije crkvenog, uslijedilo je građansko vjenčanje, takođe na Adi Bojani. Izabrali smo tu lokaciju, jer smo se upravo na tom čarobnom mjestu i upoznali – rekla je ranije Marijana za magazin „Hello!“.
Iako njena porodica živi i radi u Beogradu, gdje je i ona odrasla, Marijana je tada rrkla da će ubuduće provoditi više vremena u Crnoj Gori, odakle je njen suprug Ilija. – Ne mogu bez mame, tate, brata, sestre, i Beograda. Ipak, budući da bračni život iziskuje kompromise, jer više niste sami i sa nekim dijelite život, više vremena ću provoditi u Crnoj Gori. I pored toga, planiram da često posjećujem Beograd – govorila je ona.
Prva asocijacija na snažan imuni sistem su cink i vitamin C. Pored ova dva pogonska goriva za imuni sistem, proteini su ključni za zdrav i funkcionalan imuni sistem.
“Proteini su blokovi za izgradnju svih ćelija i tkiva u ljudskom organizmu”, objasnila je doktorka Sintija Li, za Livestrong.
Nedovoljan unos proteina kompenzovaće neke od najvažnijih funkcija imunog sistema, kao što su sprečavanje razvoja bolesti i brz oporavak organizma, što je objašnjeno u studiji objavljenoj u Journal of Obesity & Weight Loss Therapy, 2012. godine.
Koliko proteina bi trebalo da unosimo?
Preporučena dnevna doza proteina za muškarce je 56g, a za žene 46g. Dnevna doza je dobijena na osnovu formule 0,8g po kg tjelesne težine – što znači da možete i sami da izračunate svoju dnevnu dozu proteina.
Tri grupe ljudi čije potrebe za unosom proteina bi mogle da budu povećane
1. Oni koji mršave
Ako radite na mršavljenju, i to činite smanjenim unosom kalorija, to nikako ne bi trebalo da bude na uštrb proteina. Suprotno, osobe koje smanjuju unos kalorija bi trebalo da povećaju unos proteina – 1,3g po kilogramu tjelesne težine (što je potvrdilo istraživanje objavljeno u decembru 2019. godine – Advances in Nutrition).
Jedan od argumenata je i to što vam proteini mogu pomoći u procesu mršavljenja, tako što će vas duže održavati sitost.
2. Oni koji aktivno rade na izgradnji mišića
Slično prvoj grupi, tako i ljudi koji treniraju naporno u želji da ojačaju – potrebno je da unose nešto više proteina od preporučene dnevne doze.
Studija objavljena u junu 2017. godine u okviur Journal of the International Society of Sports Nutrition, otkrila je da bi oni koji žele da izgrade mišiće trebalo da unose 1,6g po kilogramu tjelesne težine, svakodnevno.
3. Stariji odrasli
Poznato je da je unos proteina kod starijih od 65 godina znatno potrebniji. Za zdrave starije, preporuka je između 1 i 1,2g po kilogramu tjelesne težine svakodnevno, a za stare i bolesne je preporučena dnevna doza unosa proteina između 1 i 1,5g po kilogramu tjelesne težine. Preporuka je na osnovnu studije iz 2013. godine – The Journal of Post-Acute and Long-Term Care Medicine.
Multimedijalni umjetnik Ilija Gojović izgovorio je sudbonosno “da”, a njegova supruga Aleksandra je na vjenčanju zablistala i dobila komplimente da je prava ljepotica.
Oni su napravili malu ceromoniju za najbliže prijatelje i porodicu, zbog mjere prouzorokovane pandemijom korona virusom.
Multimedijalnom umjetniku je na vjenčanju bio kum Marko Prentić pjevač i profesor.
Holivudska glumica Iv Laru poznata po seriji “CSI Majami” boravi u Crnoj Gori i, kako kaže, uživa u njenim prirodnim ljepotama i ovdašnjem gostoprimstvu.
Televizijsku zvijezda Iv Laru naša publika najbolje pamti po ulozi Natalije Boa Viste, analitičarke u laboratoriji, u jednoj od najgledanijih serijala svih vremena – CSI Majami. Na kratki odmor stigla je u Crnu Goru.
“Crna Gora mi je na listi već nekoliko godina. Bila sam u Hrvatskoj tri puta i konačno sam dobila priliku da dođem i ovdje na kratko. Imam samo 48 sati dok mi kovid test ne istekne. Sada dakle boravim kratko, ali naredni put dolazim na barem 10 dana”, kazala je.
Kao svoju bazu tokom boravka u Crnoj Gori izabrala je Kotor.
“Bili smo u starom gradu, prošetale smo, malo trgovale… I magično je i predivno. Ove planine oduzimaju dah”, kazala je glumica.
A o iskustvu snimanja serije CSI Majami koja je trajala 10 sezona, Iv Laru kaže da joj nedostaje mnogo.
“Oni su mi bili kao druga porodica. Znate, nekada kada idete na posao više vremena provedete sa ljudima sa kojima radite nego sa pravom porodicom. Oni su mu bili kao druga porodica”, rekla je Laru.
Televizijska zvijezda koja inače voli da putuje i obilazi nove destinacije kaže da je sigurna da će se ponovo vratiti u Crnu Goru.
Rituali uljepšavanja medom potiču još iz doba Egipta. Poznato je da se egipatska kraljica Kleopatra kupala u magarećem mlijeku obogaćenom medom, a možda su baš zato Julije Cezar i Marko Antonije pali na njenu ljepotu.
Osim za kupanje, Kleopatra je koristila med i za piling za tijelo, masku za lice i njegu kose.
Danas metode drevne kraljice koriste vojvotkinja od Kembridža Kejt Midlton, pjevačica Viktorija Bekam i glumica Skarlet Johanson, a med se koristi i u mnogim kozmetičkim salonima.
Baš zbog visokih nutritivnih vrijednosti meda, njegovih minerala, enzima i antioksidanasa, med je čest sastojak mnogih preparata za njegu kože.
Med je izuzetan proizvod prirode koji nastaje miješanjem čistog nektara ili prirodne šećerne otopine biljaka sa sokovima iz pčelinjih žlijezda, pa je stoga dobro poznat ne samo kao lijek u primjeni liječenja širokog spektra tegoba, nego i kao hrana u pripremi raznih obroka, te i kao sastavni dio biljne kozmetike i mnogih kozmetičkih proizvoda u službi ljepote.
Sastoji se od fruktoznih i glukoznih šećera, koji su lakše probavljivi od saharoze iz šećerne repe ili trske pa je bogat izvor energije i lako probavljiva visokokalorična hrana, pogodna za sportiste posebno jer povećava izdržljivost te smanjuje zamor mišića. Ujedno je i mnogo zdravija alternativa bijelom šećeru.
U antiage tretmanima
Med je bogat vitaminima B1, B2 i B6 i C te taninima, pa na kožu djeluje poput najskuplje kreme. Ima higroskopna svojstva, što znači da na sebe privlači vlagu koja koži može osigurati elastičnost te spriječiti suvoću i pucanje. Elastična koža u kozmetici postiže se primjenom raznih preparata, ovlaživača i krema protiv bora. Med će svojim svojstvima nahraniti kožu i pokrenuti cirkulaciju. Ako želite medom zategnuti kožu, pomiješajte med i mlijeko kako biste dobili gustu smjesu.
2 kašike meda
2 čajne kašike mlijeka
Masku nanesite na lice, pričekajte da djeluje pet do sedam minuta pa pokupite pamučnim peškirom i isperite toplom vodom.
Kao piling za lice i tijelo
Antioksidansi, enzimi i druge hranjive materije zbog kojih je med toliko neprocjenjiv hrane, čiste i hidriraju kožu. Med upija vlagu iz vazduha i na taj način hidrira kožu, dok antibakterijska svojstva sprečavaju nakupljanje bakterija. Piling uklanja odumrle ćelije i omogućava obnavljanje površinskog sloja kože. Takođe podstiče cirkulaciju i priprema kožu za nanošenje kreme ili losiona.
½ šoljice meda
½ šoljice šećera
nekoliko kapi eteričnog ulja
1 kašika maslinovog ulja
Za piling tijela pripremite smjesu od meda i običnog, bijelog, kristalnog šećera. Pomiješajte šećer i med u istoj količini i dodajte nekoliko kapi eteričnog ulja i malo maslinovog ili bademovog ulja. Utrljajte piling u kožu i isperite toplom vodom.
Za piling lica napravite smjesu od jedne kašike meda, a šećer u ovom slučaju zamijenite mljevenom kafom. Utrljajte u lice i isperite nakon 20 minuta.
Medena kosa
Med svojim supersvojstvima može štititi i kosu. Može savršeno osvježiti suvu i oštećenu kosu. Njegovi šećeri pomoći će da kosa postane glatka, a tanini iz meda priuštiće joj sjaj.
Kombinacija za izradu prirodne maske za kosu s medom je zaista mnogo. Med možete kombinovati sa surutkom, maslinovim ili kokosovim uljem, limunom, a možete dodati kašičicu meda u balzam za kosu. Nakon nanošenja balzama ostavite da djeluje pet minuta pa isperite.
Iako iza sebe ima preko deceniju iskustva u svijetu modelinga, Nikšićanku Katarinu Lukovac takmičenja nijesu posebno zanimala, sve do trenutka kada je stigla ponuda da predstavlja Crnu Goru na Miss Aura International takmičenju u Antaliji, u Turskoj.
„Takmičenje sam prihvatila isključivo zbog nekog novog iskustva, poznanstva, druženja, putovanja. Osjećaj je bio sjajan, prije svega ponosna što sam baš ja odabrana da predstavljam našu državu, a nakon toga uzbuđena zbog iskustva koje ću steći“, prisjeća se Katarina utisaka dok boravi u Antaliji na pripremama.
Miss Aura International takmičenje okupilo je 40 najljepših djevojaka iz zemalja širom svijeta, kako evropskih, tako azijskih, afričkih i američkih. Glavna svečanost zakazana je za večeras kada će žiri dodijeliti lentu najljepšoj.
Uzbuđenje povodom večerašnjeg finala ne jenjava, međutim, Katarina skromno komentariše da nema specijalna očekivanja.
„S obzirom na to da dolazim iz male zemlje u odnosu na ostale, svjesna sam toga da je konkurencija jaka i da su šanse minimalne, međutim, na meni je da predstavim svoju Crnu Goru u najboljem svijetlu“, priča ona.
Dan isplaniran od ujutru do uveče, raspored poprilično gust i ispunjen brojnim aktivnostima, ističe da joj teško ne pada, jer se trudi da uživa u svemu.
„Svakog dana, pored uobičajenih rutina koje imamo kao što su jutarnja joga, treninzi, pripremanje koreografije za plesnu tačku, imamo i veliki broj različitih dešavanja. Akcenat bih stavila na obilazak Antalije, počevši od starog grada, preko posjete poznatom akva parku, pa do vožnje jahtom po moru. Takođe prisustvujemo sjajnim koncertima i žurkama uz pratnju organizatora“, prepričava dane osamnaestogodišnjakinja.
Budući inženjer ili grafički dizajner priželjkuje da podučava nove modele
Od svoje četvrte godine korača modnim pistama, a u školi manekstva u rodnom gradu naučila je prve osnove modelinga.
„Tu sam, deset godina, od svoje četvrte pa do četrnaeste godine, naučila catwalk, pravilno hodanje i držanje svog tijela, što mi je pomoglo u radu sa profesionalnim agencijama sa kojima sam sarađivala nešto kasnije. Već dvije godine imam ugovor sa „Abc Models mgmt“ agencijom, kojoj sam zahvalna što me je angažovala za ovaj projekat“, dodaje Katarina.
I dok se lome koplja da li upisati Elektro fakultet ili grafički dizajn, maturantkinja Gimnazije „Stojan Cerović“ u jedno je sigurna, od modelinga neće odustati.
„Svoju budućnost bih mogla povezati sa modelingom, ali iako se time bavim profesionalno ono nije moj prioritet trenutno. Za sada se trudim da završim posljednju godinu gimnazije odličnim uspijehom kao i do sada, kako bih nastavila sa fakultetom. Modeling neću lako ispustiti iz ruku, jer je to nešto što volim da radim, ali bih se radije opredijelila da kroz koju godinu budem mentor djevojčicama i učim ih svemu“, ističe Katarina.
Pjevačica Milena Vučić čeka drugo dijete, a osim nje proširenju porodice raduje suprug Nikola i sin Nikša koji će dobiti sestru.
-Oduvijek sam željela veliku porodicu. Hvala bogu što mi je dao tu mogućnost i podario muža koji dijeli iste želje sa mnom- kazala je Milena Vučić.
Ona je dodala da je bila ushićena kada je saznala da je u drugom stanju.
-Kada sam drugi put saznala da sam trudna bila sam jako srećna i uzbuđena, jer sam to željela. Ali uvijek se javljaju neke dileme i razmišljanja koje su vjerovatno za svaku ženu koja je trudna normalna. Kakva ću biti majka drugom djetetu, da li ću moći da postignem sve jer ću imati dvoje djece, da li je pravo vrijeme za to, da li je prava razlika u godinama. Ali brzo nakon toga, pošto su mi prošle mučnine sam shvatila da odgovore mogu da nađem u sebi , srcu i duši. I tako je bilo- govori Milena, pa dodaje:
-Moja prva i druga trudnoća se prilično razlikuju. Brzo se zaboravi šta se dešava u tih devet mjeseci. Neki detalji se zaborave, ali ono što nisam jeste da ću dobiti zdravu bebu, zdravog dječaka Nikšu. Tako je bilo i ovog puta. Dobiću zdravu zdravu djevojčicu i mnogo sam srećna. Jer je to bila moja velika želja da dobijem ćerku i sina- zaključila je ona
Ona je Tatjana Bokan, jedna je od najboljih crnogorskih odbojkašica i najljepših sportistkinja koja sad nastupa za italijanski klub VolAlto Caserti, koji se trenutno takmiči u A1 ligi.
Tokom svoje karijere igrala je u 13 klubova. Posljednji klub za koji je nastupala bio je filipinski Chery Tiggo Crossovers.
Što se tiče Caserte, njoj u prošloj sezoni i nije išlo najbolje te su u pauzi prije koronavirusa u 19 utakmica stigle tek do dvije pobjede, a Tatjana Bokan trebala bi im pripomoći u novoj sezoni sa iskustvom.
Ruke dvadesetčetvorogodišnje Jelene Vujadinović Popović pune su trostruke sreće. Ova mlada Podgoričanka je 16. septembra na svijet donijela trojke – tri djevojčice.
“Saznati da ste u drugom stanju budi nevjerovatan osjećaj i neopisivu emociju. Ali saznati da nosite trojke je nešto posebno što ćemo suprug i ja pamtiti dok smo živi”, priča za CdM ponosna mama.
U trudnoći se ugojila svega 17 kilograma.
“Moram napomenuti da sam vodila računa šta jedem i kada jedem. To mi je olakšalo cjelokupnu trudnoću jer sam do samog kraja bila fizički pokretna trudnica”, sa smješkom konstatuje mlada mama.
Trudnoća sa trojkama uvjek je komplikovana, i ljekari uglavnom savjetuju majkama da odstrane jedan plod, kako bi druga dva imala više vremena i prostora da se razviju. Međutim, Jeleni i njenom suprugu to uopšte nije bila opcija.
“Trudnoća prvih tri mjeseca je bila i više nego teška. Imala sam jake mučnine pa sigurno i do 15 puta na dan. Pored toga smo birinuli da li će sva tri ploda oživjeti. Kada se to smirilo imala sam probleme sa okolinom. Naravno, rijetko kada sam mogla čuti pozitivne komentare, obično su ljudi ulivali dodatni strah. Sa tim sam se izborila jer sam prije svega vjerovala sebi da ja to mogu. I tako je i bilo”, ističe Jelena.
Jelena i Nikola
Onda je uslijedio carski rez – prirodni porođaj sa trojkama nikad nije opcija, a Jelena kaže da svu zahvalnost duguje doktoru Vojislavu Miketiću.
“Bebice i ja smo izgurale punih 37 nedjelja. Pored pozitivnih misli, dobre ishrane i zdravog načina života, veliko hvala dugujem mom suprugu, porodici i prijateljima, koji su od samog početka bili uz mene. Kad uz toliku podršku imate i dobrog doktora, u mom slučaju doktora Vojislava Miketića, onda je to pravi pogodak. Porođaj uz doktora Miketića i njegov profesionalni tim je bio izuzetno lak i brz”, priča Jelena.
Pol djece saznala je tek nakon porođaja, do tada su uglavnom bile pretpostavke.
“Kad je višeplodna trudnoća u pitanju onda se pol djeteta teško vidi. Kad sam vidjela da sam rodila tri zdrave djevojčice, postala sam najsrećnija mama na svijetu. Pol je u svakom slučaju manje bitan. Svako dijete je Božiji dar, bilo to muško ili žensko”, sa ponosom ističe Jelena.
Po buđenju je, kaže, počela da shvata da u carskom porođaju nema ničeg carskog.
“Posljedice carskog reza mi padaju mnogo teže nego što sam očekivala. Savjet trudnicama: prirodni porođaj ne izbjegavajte ukoliko to nije neophodno kao što je kod mene bio slučaj”, savjetuje Jelena.
Jelena je smještena na novom Akušerskom odjeljenju Kliničkog centra, što joj donekle olakšava boravak u bolnici.
“Sobe su opremljenje po najsavremenijim standardima u koje mogu boraviti maksimalno tri porodilje, što je jako bitno u ovoj situciji kada vlada koronavirus. Ali definitivo ovo odjeljenje krase radnici, koji su prije svega stručni, a potom i ljubazni, pa ću iskoristiti priliku da im se ovako javno zahvalim na svemu”, kaže jelena.
Pomoć oko beba obećana joj je sa svih strana.
“Pored supruga veliku podršku i pomoć očekujem od porodice i prijatelja. Jedna od sestara mi je i zdravstveni radnik, pa će mi njena pomoć biti najbitnija dok djeca i ja malo ne ojačamo”, navodi Jelena.
Zaključićemo ovu lijepu priču citatom Roberta Browninga: “Majčinstvo – sva ljubav svijeta počinje i završava s njim”.
Hrvatska pjevačica Nina Badrić je na svom Instagram profilu objavila fotografiju sa Jelse na Hvaru gdje je bila u društvu glumca Žarka Lauševića i biznismena Moa Stojanovića.
U opisu fotografije napisala je: “Ljeto kad sam naučila letjeti – Jelsa 2020.”
Počelo je snimanje druge sezone serije „Dug moru“ u produkciji Monteroyal Pictures International Beograd.
Producenti serije su Bojan Maljević i Bojana Maljević, a režiju potpisuje Gorčin Stojanović.
Serija se snima na lokacijama opština Tivat, Kotor i Herceg Novi, najvećim dijelom na poluostrvu Luštica.
Foto: Miodrag Miša Jelić
U ovom projektu angažovan je veliki broj glumaca i saradnika iz Crne Gore – pisci scenarija: Stevan Koprivica i Maja Todorović; tumači glavnih i sporednih uloga: Branislav Bane Popović, Vule Marković, Srđan Grahovac, Milivoje Obradović, Pavle Popović, Maja Čampar, Aleksandar Radulović, Dušan Kovačević, Kristina Obradović i dr. kao i dio tehničke ekipe.
Snimanje serije u Crnoj Gori traje šest nedjelja.
Foto: Miodrag Miša Jelić
Ovo je ujedno i prva inostrana produkcija dugometražnog igranog formata, koja se snima u Crnoj Gori tokom Covid-19 pandemije.
Umjetnik iz Podgorice, Vladan Bošković, još jednom je pokazao da mašta granice ne poznaje. Pored slikanja, vajanja, izradi maski za bioskop ovaj mladić je, vjerovali ili ne, svoju momačku sobu pretvorio u improvizovani tv studio. Vječiti dječak u duši, kroz ideju ART TV-a koju je podržalo i Ministarstvo kulture, još jednom se približio našim najmlađim sugrađanima tako što kroz desetominutne video snimke drži njihovu pažnju, budi kreativnost i motiviše ih na stvaranje i drugačiji vid zabave. O projektu Art TV Vladan premijerno govori za naš portal.
“Tokom karantina imao sam zadatak da pripazim najmlađe članove porodice. Međutim, nakon par sati razgovora, skapirao sam da je stvar postala ozbiljna, te da ih neću tako lako umiriti. Odlučio sam da im zaokupiram pažnju pravljenjem raznih stvari od materijala koji imam u kući (salvete, rolne toalet papira, slamčice). To je bio sjajan recept za njihovu koncentraciju i zanimanje. Ubrzo nakon toga, na Fejsbukovoj početnoj strani se našao video snimak sjajne ‘Zanimaonice’, koju je realizovala divna Danijela Knežević za sajt Roditelji.me. Momentalno sam joj predložio da snimam par videa te tako pomognem roditeljima da se zanimaju sa djecom tokom karantina. Nakon uspješne saradnje sa Roditelji.me, prijavio sam se na konkurs Ministarstva kulture, sa sličnom idejom koju su podržali i odvojili sredstva za njenu realizaciju”, počinje Vladan priču za FOS.
Tako nastaje Art TV – ideja prožeta beskrajnom maštom i usmjerena isključivo na zabavu i razvoj kreativnosti kod najmlađih. Kroz desetominutne video snimke koje objavljuje na You Tube kanalu Vladan najmlađe vodi u svijet mašte budeći im kreativnost. Inspiraciju za ovaj koncept pronašao je, kaže, u italijanskim dječijim emisijama emitovanim tokom devedesetih godina koje su umnogome uticale da se i sam okrene umjetnosti.
“Razočaran nekreativnošću dječijih emisija, tj. generalno programa, koji uče dječake da budu agresivni borci- ratnici, a djevojčice da budu lijepe i to je to, odlučio sam se da pokušam da im prenesem ljepše djetinstvo, koje smo mi djeca devedesetih imali, makar što se tiče TV programa i zanimanja”, iskren je naš sagovornik.
Foto: Aleksandar Jakšić
Zato je odlučio da prvo snimi deset epizoda a potom je taj broj povećao na 16, ali s dobrim razlogom jer bi posljednja bila emitovana pred novogodišnje praznike a tek tada inspiracije za video materijale falilo ne bi jer bi najmlađi učili da dekorišu jelku, kuću, kamin…
A da za dobru ideju prepreka nema pokazuje i to da je ovaj, zauvijek dječak u duši, u svojoj sobi napravio improvizovani studio. Prvo što će vam pažnju privući jeste sto u obliku slikarske palete. No to i ne čudi s obzirom na primarno zanimanje ovog talentovanog mladića.
“Jako sam zahvalan Ministarstvu kulture za dopsinos jer još kao dječak želio sam da posjedujem sto u obliku palete, koji baš i nije česta pojava u salonima namještaja. Srećom, naišao sam na talentovanog i strpljivog čovjeka Dejana Perovića koji se bavi stolarskim radovima, a koji mi je izašao u susret pa je po mojoj želji rekonstruisao cijelu sobu i prilagodio je potrebama snimanja”, priča naš sagovornik i dodaje:
“Ja sam bio zadužen da realizujem murale, tj. na jednom zidu je oslikana polica sa akrilnim bojama, dok na drugom zidu oslikavam Diznijeve motive, jer po najavi bi trebalo da imam neke Disney goste (smijeh). Iako je prostor prilagođen snimanju, tu su konstantni problemi – ugao, svjetlost, montiranje video sadržaja, tekst koji osmišljavam kao i tema za svaku emisiju. Nekad se iznerviram ako mi nešto ne ispadne kako sam očekivao ali gledam da nervozu prekrijem osmijehom, jer djeca najbolje vide emociju, pa bila ona i preko ekrana. Koliko god program izgledao naivan i zabavan, jako je teško sve sam snimiti, osmisliti i montirati. Pritom, imam kratki dijalog pa pokušavam da ne pogriješim padež, dikciju, tonalitet itd…”
Foto: Privatna arhiva
Ne krije da rad sa djecom zahtijeva posvećenost i strpljenje. Najmlađe je najteže animirati no to našem sagovorniku nije problem s obzirom na brojno radno iskustvo koje ima iza sebe.
“Tokom studenskih dana, bio sam prinuđen da dajem časove crtanja i slikanja djeci i odraslima. Tad, željan šetnje i slobode, mislio sam da je to neka kazna. Međutim, iz ovog ugla posmatranja skapirao sam da je to bila sjajna životna lekcija te da sam svojim ranim radnim navikama doprinio i naučio da radim i sa djecom i sa odraslima. Pored toga Cineplexx, s kojim sarađujem više od pet godina u svojim prostorijama ima rođendaonicu, u kojoj nerijetko držim časove tokom ‘porodičnog dana’, gdje bude i više od 50 mališana… Tako da na moju veliku sreću, znam kako da im održim pažnju”, navodi Vladan za FOS.
Priznaje da realizacija projekta nije nimalo laka jer ono što je nekome posao i svakodnevica njemu je jedno sasvim novo iskustvo koje je, pored umjetnosti, zahtijevalo i usvajanje brojnih drugih vještina.
“Da sam znao da je ovako teško nikad se ne bih upustio u ovo. Za desetak minuta video sadržaja potrebno je snimati par sati ili u mom slučaju par dana. Kako bih imao bolje rezultate, snimao sam tokom dnevne svjetlosti te sam za potrebe jedne emisije snimao par dana, ali ako uz sve to dodamo laspuse i ponavljanje rečenice ‘Ćao drugari, ja sam Vladan, a vi gledate Art-tv’ uzastopno 30-40 puta, ukapirate da su novinari i spikeri divni ljudi vrijedni svakog divljenja i pažnje”, kroz smijeh nam o svojim izazovima priča naš sagovornik.
Pored kvalitetne zabave, primarni cilj Art TV-a podržanog kroz projekat “Živimo kulturu” jeste i edukacija najmlađih.
“Pedagoški pristup je jako bitan, pored sadržaja koji je nažalost djeci dostupan (agresivni filmovi, serije, nemoralni rijaliti program, era nekulturnih Youtube zvijezda i razni gejmeri, tiktokeri koji nikako ne šalju nikakvu pozitivnu poruku). Jako je bitno da sam pristup emisije bude nenametljiv, te da ih spontano naučim da oslobode svoju kreativnost i svoje ideje. Blagosloven sam majkom, koja je sve moje ideje podržavala pa mi je od malih nogu dozvoljavala da crtam i šaram kućne zidove, što svakako ne očekujem od djece koja će gledati video sadržaj”, kaže Vladan.
A da je prostor u kojem živi a sada i realizuje ovu kreativnu priču pravo dječije carstvo, dokazuje i njegova račenica da “u državi nema kuće u kojoj ima ovoliko rekvizita i igračaka koje bi djecu fascinirale”.
“S obzirom da imam mlađu sestru koja je jedinica u užoj porodici, tokom odrastanja je imala maksimalnu pažnju svih nas. Jedine stvari koje bi je obradovale su bile Barbike i slane masline. Stvari su se ‘pogoršale’ kad je porodica iz svih krajeva svijeta podržala njen hobi i donosila joj Barbike, kojih sad ima oko 2.000. Ukoliko dodamo sve rekvizite, mačeve, štitove, krune, krila, rogove i kostime koje imam iz saradnje sa Cineplexxom, skapirali bi da je naš stan dječije carstvo, a tek sad sa svim ovim muralima…”, priča nam Vladan kroz smijeh.
Pandemija virusa korona poremetila je sve planove a umjetnici su se takođe našli u nezavidnoj situaciji. No, pored toga, više je razloga zbog kojih ovaj vid pomoći MInistarstva kulture naš sagovornik i te kako cijeni.
“Već sam vam pomenuo da sam tokom studija krenuo da radim tj. da doprinosim domaćinstvu. Nažalost, studiranje i putovanje na Cetinje punih osam godina (srednja likovna škola a zatim i akademija) nije palo lako ni fizički a ni finansijski, te se svaki cent mukotrpno zarađivao i cijenio. Možda je to baš razlog zbog čega ekstremno cijenim sufinansiranje Ministava jer nikad nisam bio u prilici da dobijem novčanu pomoć ni od koga. Zahvalan sam Bogu i svim asistentima, profesorima, mentorima na svakoj kritici i radu na mom talentu. Da se svaki trud i rad isplate, danas o tome govori činjenica da sam tokom pandemije odradio nekoliko portreta, među kojima je i portret naše proslavljene rukometašice Majde Mehmedović. Potom mural od čak devet metara u koktel baru Libre u Njegoševoj ulici. Uporedo s tim sam radio dječju sobu prekrasnim curicama, dok sam na početku same pandemije odradio murale u centru ‘Ton ton’ u kojem se održavaju muzičke radionice ‘Bim Bam’, kao i u porodičnom intergativnnom centru… Sad kad napravim retrospektivu, ukapiram da sam krvavi radnik (smijeh).”
Pored Art TV kojem je izuzetno posvećen u ovom period raduje se i novim poslovnim poduhvatima koji ga čekaju a naročito bioskopu, koji je nedavno opet otvoren, i u kojem se spremaju nove premijere za koje Vladan kostime uveliko sprema.
“Ne mogu da vam opišem koliko sam srećan zbog ponovnog otvaranja Cineplexxa, kao i činjenice da se karte moraju unaprijed rezervisati, te da je broj mjesta ograničen jer onda znate da su u sali pravi ljubitelji filma. Prije same pandemije krenuo sam u realzaciju kostima ‘Wonder Women 2’ koji je nažalost pomjeren za 25. decembar, a koji je znatno komplikovaniji nego kostim koji sam radio za prvi dio filma. S obzirom da je saradnja sa Cineplexxom konstantna pet godina, za premijeru ovoga filma imam neke ideje kao što su sajle, plesači i ‘’leteća’’ čudesna žena, te se najsikrenije nadam da će pr služba na čelu sa Oliverom Bracanov imati razumijevanja i resursa za zahtjevnog umjetnika”, zaključuje Vladan za kraj razgovora.
Ljeto zbog visokih temperatura podrazumijeva i laganije i prozračnije materijale u kojima će naša koža da diše. Upravo je to razlog zbog kojeg u ljetnim mjesecima volimo haljine koje uvijek izgledaju elegantno, ali i casual pa ih je lako kombinovati za dnevne obaveze i večernja druženja.
Jedna takva haljina ove sezone oduševila je dame koje vole i prate modu, a to je vrećasta haljina, koja se može naći u dugoj, kratkoj ili varijanti do koljena. Ono po čemu se ove haljine ističu jeste što zahvaljujući volanima naglašavaju slobodu i snažnu ženstvenost.
Prihvatljiva cijena i kombinovanje
Osim prihvatljive cijene, ova haljina je posebna zbog svog kvadratnog ovratnika, ali i puf rukava pa se može nositi na nekoliko načina. Tako možete rukave spustiti na nadlakticu ili ih nositi regularno, a svaki put će izgledati odlično.
Spuštene naramenice i marama na glavi daće pravi morski ugođaj čak i ako još niste otišle na godišnji odmor.
Uz nju odlično izgledaju slamnati dodaci kao i drvene torbice koje su takođe hit već nekoliko sezona.
Vrećaste haljine sa džepovima
Vrećaste haljine sa džepovima, ovalnim izrezom i kratkim rukavima odličan su izbor za opuštenije prilike i za svakodnevu varijantu u nekoliko boja rađene od kombinacije vune, pamuka i poliestera. Dostupne su u više veličina i boja.
Nježno ljubičasta haljina nepogrešiv je izbor jer savršeno pristaje uz bilo kakav ten i boju kose. Nenametljiva, a opet kao upečatljiva ova haljina je stvorena za ljetne zabave ili dnevne varijante kada ste baš raspoloženi da zasijate. Možete ih nositi na patike, sandale, espadrile, u svakoj kombinaciji imaćete dozu elegancije.
Iako je početak školske godine u Crnoj Gori odložen za 1. oktobar, ta odluka se ne odnosi se na međunarodne škole, koje već 15 dana nesmetano rade.
Nakon javnog promovisanja ponovnog otvaranja nekih stranih škola, pojedine roditelje je zanimalo koje preporuke važe za te ustanove, po čijem nalogu su se njihovi učenici vratili u školske klupe i da li inspekcija kontroliše njihov rad.
Odgovore na ta pitanja još od početka mjeseca čekaju od Ministarstva prosvjete i Instituta za javno zdravlje. Jedino objašnjenje dobili su od Uprave za inspekcijske poslove, nakon kontrole koja je u jednoj od stranih škola urađena dan nakon prijave roditelja.
Roditelje, koji su se tim povodom obratili i Udruženju Roditelji, zanimalo je kako je moguće da niko od nadležnih ne reaguje na početak rada stranih škola, iako se sve one javno promovišu.
“Ruska škola u Budvi, Dukley Academy, je počela sa radom 1. septembra, odnosno sa nastavom uživo. Ova škola je javno objavila i ponosi se time što nemaju licencu i po njihovom mišljenju, ne podliježu nikakvim pravilima ove države. Štaviše, oni se uporno time hvale i objavljuju aktivnosti na Instagramu, dok su sve druge skole, privatne i državne, zatvorene”, naveo je jedan od roditelja, koji je u prilog nadležnima dostavio i fotografije iz te škole od 1. septembra, uz napomenu da se uprkos epidemiološkoj situaciji tog dana nisu poštovale nikakve mjere.
U međuvremenu, sa nesmetanim radom su počele još neke strane škole, prema tvrdnjama roditelja, UKIM u Podgorici, kao i Knightsbridge u Tivtu.
“Majke objavljuju slike đaka koji kreću u srednju školu i torti koje im spremaju za srećan početak, a rad školskih ustanova je zvanično zabranjen”, istakli su roditelji u obraćanju Ministarstvu, inspekciji i IJZCG.
U odgovoru Uprave za inspekcijske poslove povodom otvaranja Dukley Academy u Budvi, navodi se da je kontrola u toj školi, registrovanoj kao DOO EDU-RU, obavljena po prijavi 3.septembra.
U izvodu iz CRPS, između ostalog, navedeno je da ta škola, odnosno preduzeće posluje pod šifrom 85.59 – Ostalo obrazovanje.
“Na dan inspekcijskog nadzora u navedenom objektu površine 512 kvadrata, podijeljenog na 13 zasebnih prostorija, inspektorke su zatekle devetoro djece školskog uzrasta. Oni su bili u pet zasebnih prostorija, a u školi su bili i računovođa i ovlašćena zastupnica. Prema izjavi ovlašćene zastupnice Nadežde Lapteve, škola ima 25 polaznika koji su upisani u državnim školama u Moskvi i Samari, a prate nastavu od kuće. U školu dolaze samo na konsultacije, a polaznicima oni ne izdaju nikakve diplome. Prosvjetna inspektorka je ukazala zastupnici škole da zbog odgovornosti za bezbjednost i zdravlje koja borave tu, mora preispitati da li se ta djelatnost može podvesti pod djelatnost 85.59 – Ostalo obrazovanje”, navodi se u izvještaju prosvjetne inspektorke Dijane Magdelinić, koja je sa sanitarnom inspektorkom Snežanom Tomas kontrolisala rad te škole.
Uvidom u klasifikaciju djelatnosti, inspektorka je utvrdila da ta šifra, između ostalog, obuhvata “obrazovanje koje nije definisano prema stepenima obrazovanja, akademsko tutorstvo, centre za učenje koji nude popravne kurseve, pripremne časove za polaganje ispita, učenje jezika i časove konverzacije, obuku za rad na računaru, vjersku nastavu, obuku za spasioce”.
“Iz opisa poslova edukacije koje ovo DOO obavlja i djelatnosti obuhvaćenih šifrom – Ostalo obrazovanje, oni se ne mogu smatrati vaspitno-obrazovnom djelatnošću iz nadležnosti prosvjetne inspekcije, koja je definisana članom 1 Zakona o prosvjetnoj inspekciji, pa se prosvjetna inspektorka oglasila nenadležnom”, navodi se u odgovoru Uprave za inspekcijske poslove.
Glumica Lidija Vukićević je već neko vrijeme na odmoru u Crnoj Gori, a sada se srela sa proslavljenim košarkašem Vladem Divcem i njegovom suprugom Snežanom Anom Divac.
Lidija je napisala na svom Instagramu da smatra da nema te politike koja će da razdvoji ljude.
Vukićević ne prestaje da privlači pažnju javnosti svojim izazovnim stalinzima.
Od posljednjeg presjeka u Crnoj Gori registrovana su još 182 slučaja koronavirusa, a preminule su dvije osobe iz Gusinja i Nikšića rođene 1957. i 1955. godine. Prijavljen je oporavak kod 16 pacijenta. Trenutno je u inficiranih virusom korona 2085, što je na sto hiljada stanovnika 331.
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje su od posljednjeg presjeka završile PCR analizu 487 uzorka na novi koronavirus. Registrovano je 182 novopozitivnih slučajeva infekcije i to iz Podgorice 54, Berana 47, Nikšića 35, Plava 15, Andrijevice 14, Rožaja 10, Bar pet, Ulcinja i Tuzi po jedan”, saopšteno je iz IJZ.
Ukupan broj smrtnih slučajeva povezanih sa COVID-19 infekcijom od početka juna iznosi 111, a od početka godine 120.
Od početka godine ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom je 6712.
Aktivni slučajevi, oporavljeni i preminuli od početka juna po opštinama:
Stope aktivnih slučajeva na 100 hiljada stanovnika po opštinama:
Berane 1283, Rožaje 679, Andrijevica 611, Nikšić 498, Plav 450, Bijelo Polje 436, Podgorica 273, Gusinje 236, Budva 208, Kotor 204, Pljevlja 201, Cetinje 168, Ulcinj 160, Mojkovac 151, Bar 117, Tivat 107, Kolašin 95, Tuzi 67, Plužine 62, Herceg Novi 52, Petnjica 36, Danilovgrad pet, Šavnik i Žabljak nemaju oboljelih od virusa korona.
Institut za Biologiju mora u Kotoru otvoriće vrlo brzo prvi akvarijum u Crnoj Gori, kazao je Aleksandar Joksimović direktor te institucije za TVCG.
“Želimo da naš Institut nakon dugo godina bude otvoren za javnost, da pokažemo šta imamo u našem Jadranu, da djeca od malena shvate koliko je važno da čuvamo živi svijet i prirodu na planeti“ kazao je on i istakao da u akvarijumu neće biti ništa što nije iz Jadrana.
“Mi
ćemo sa našim partnerima se dogovoriti, ne želimo ništa što nije iz Jadrana, iz
naše Boke. Naši saradnici i ribari kad nešto ulove moći će da donesu kod nas da
mi time naselimo naš akvarijum. Posebno smo ponosni na jedan dio i prostor koji
će biti posvećen oporavku kornjača, koje ćemo nakon što im pomognemo vratiti ih
u more”
Prije pet godina Balkan je obišla vijest o Nikoli Boriću, vrhunskom sportisti i treneru nekoliko atletskih reprezentacija svijeta koji je izgradio multimilionsku imperiju, a onda je sa 39. godina odlučio da sav svoj luksuz podijeli prijateljima, i da ode u prirodu daleko od ljudi.
Nikola se tada nastanio u Parku prirode Papuk u Hrvatskoj a cio region pratio je njegovu priču.
– Diplomirani kineziolog koji je osam godina bio reprezentativac Hrvatske u triatlonu, a nakon toga kao trener obišao dijelove zemlje o kojima mnogi samo sanjaju, udobnost hotela sa sedam zvjezdica zamijenio je životom u divljinu u kući od zemlje i slame koju je sam napravio. U početku kupao se u kadi na otvorenom, spavao je četiri sata dnevno, a jeo svega jednom nedjeljno i bio je srećan.
Početkom ove godine Nikola i njegova devojka ostali su bez krova nad glavom – kuća im je izgorela. Nikolu to nije pokolebalo da nastavi putem svog sna.
“Izgorjela kuća sa svim najdražim stvarima iz prošlosti dala mi je neviđeni mir i otpuštanje i zadnjih vezanosti za materijalno, a sve ostale nebuloze koja se događaju samo su podsjetnik da koliko god se trudili i smatrali da možemo planirati te da imamo slobodnu volju, ona je iluzorna i ne postoji te da moramo biti zahvalni na svemu što nas dočeka jer tek tada dolazi mir iznutra i prihvaćanje svega što nas okružuje. 2020. dala mi je potpunu hrabrost i samouvjerenost da gdje god da bio i što god da mi se desi da ću se snaći.
Hvala Bogu na proteklim mjesecima u ovoj godini” napisao je tada između ostalog Nikola na Fejsbuku.
Četrdesetčetvorogodišnji Nikola krenuo je ispočetka. Danas ima sopstveno malo preduzeće. Ekološki uzgaja i proizvodi voće, povrće, meso, med. Sprema i prodaje i zimnicu, čajeve i orašaste i šumske plodove, odakle ih dostavljaju širom Hrvatske.
Skroman
život na selu ne iziskuje više od sat vremena posla svakog dana !
Kad podvučemo crtu, zbrojimo i oduzmemo sve, ljudski život od rođenja do smrti sastoji se od prekomjernog rada da bi se zadovoljile osnovne potrebe za krovom nad glavom, hranom i vodom te reprodukcijom. Velika većina ljudi za tim trčanjem i jurenjem novca da bi zadovoljila ove tri potrebe, a nerijetko i pohlepu, na polovici svog života završe bolesni od stresa, s kreditnom omčom nad glavom i cijelo vrijeme u strepnji i iščekivanju boljih vremena jer nisu vlasnici ničega
Dritan Abazović ima 35 godina, a u politici je od svojih dvadesetih.
Sestra i brat Dritana Abazovića, oboje specijalisti medicine, žive u Beogradu, gdje grade zavidne profesionalne karijere.
To naročito važi za Dritanovog starijeg brata, dr Džihana Abazovića, specijalistu urgentne medicine, koji je priznati stručnjak u oblasti regenerativne medicine i primjene matičnih ćelija za liječenje raznih bolesti.
Pored toga, autor i koautor je brojnih radova iz oblasti regenerativne medicine. Džihan je osnovne studije završio na Medicinskom fakultetu Univerziteta u Beogradu, gdje je završio i specijalizaciju iz urgentne medicine.
Dritan je rođen 1985. godine u Ulcinju. Tu je završio osnovnu školu i Gimnaziju. Svoje obrazovanje nastavio je u Sarajevu, gdje je diplomirao politikologiju na Fakultetu političkih nauka.
Abazović je bio student generacije i dobitnik “Zlatne značke” i “Zlatne povelje” Univerziteta u Sarajevu. Magistrirao je na smeru Međunarodni odnosi 2008. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta Crne Gore.
Doktor nauka postao je 2019. godine na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Abazović je dugogodišnji saradnik nevladinih organizacija iz oblasti ljudskih prava, evroatlantizma i građanskog aktivizma.
Prof. dr Boban Mugoša direktor Instituta za javno zdravlje pozvao je političare, religijske vođe, istaknute kulturne, prosvjetne, sportske i druge ličnosti da utiču na građane da poštuju mjere, jer je epidemiološka situacija u Crnoj Gori veoma ozbiljna i ide ka dramatičnoj.
Za PR Centar on je kazao da, posljednjih dana, urađene analize pokazuju da je skoro 30 odsto testiranih pozitivno na koronavirus.
To nije neočekivano i građani dobro znaju
kakva je situacija bila u zadnjih 20-ak dana, koliko su se poštovala pravila.
Sada se sve to pokazuje“, rekao je Mugoša.
„Sada molim, ne više građane, jer njih smo do
sada stalno molili. Sada molimo sve one koji mogu da utiču na građane,
političare, religijske vođe, istaknute kulturne, prosvjetne, sportske i druge
ličnosti da pomognu i svojim apelima učine da što više stanovnika Crne Gore
zaista primjenjuje sve mjere koje se mjesecima spominju, a koje mogu da učine
da situacija postane bolja, odnosno da ne izgubimo kontrolu nad epidemijom,
gdje ćemo imati veliki broj oboljelih i umrlih“, poručio je Mugoša.
Albert Ajnštajn je jednom rekao: „Najvažnija odluka koju čovjek treba da donese je ta po kojim principima želi da živi. Da li živi u prijateljskom ili neprijateljskom svijetu.
U kom svijetu
Vi živite? Kako ga vidite? Na nama je da odlučimo, a ovu odluku donosimo svako
jutro.
Kada svoj dan započnete vjerujući da je svijet dobar, postajete manje skloni negativnim reakcijama ako stvari krenu onako kako ne želite.
Dobro
rađa dobro
Način na koji doživite svoj dan na samom početku utiče na količinu dobrih stvari koje će vam se dešavati tokom dana. Suzan Rejnolds, koautor knjige -Naučite svoj mozak da bude srećan, veruje da osjećaj zadovoljstva može toliko snažno da stimuliše ljudski mozak da on postane na neki način programiran da vidi samo pozitivne stvari. Drugim riječima, što više dobrote vidite u svijetu oko sebe, to ćete je više dobiti zauzvrat.
Budeći se i birajući da živite u „lošem“ svijetu, svoj dan živite na sasvim pogrešan način.
Pozitivno
razmišljanje pozitivno utiče na zdravlje. Smanjuje rizik od depresije, smanjuje
anksioznost i čini nas otpornijim na bilo koji problem. Ljudi koji teže da vide
dobro oko sebe imaju tendenciju da žive duže i lakše se nose sa stresom.
Činjenica je da je lako upasti u zamku negativnih misli, neke stvari moraju da nas pogode, ali se treba truditi da uvijek nađemo nešto dobro.
Ako dan
započnete sa pozitivnim mislima, život će brzo postati bolji.
Kada govorimo o kritikovanju osoba postoje dvije vrste, kažu psiholozi. Ono koje nam je prirodno urođeno, tj.instinkt koji svaki čovjek ima i ono koje svjesno činimo, tražeći u ljudima oko nas samo ono najgore.
Sigurno ste nekad uhvatili sebe kako kritikujete neku osobu i stvarate mišljenje samo na osnovu jedne situacije. Ovaj primjer to odlično pokazuje:
Zamislite da idete na porodični odmor i dok čekate let na aerodromu, primjećujete ženu sa malim djetetom. Dijete je nemirno i stvara pravi haos na terminalu. Prva misao koja vam pada na pamet je da majke nema autoritet da kontroliše svoje dijete. Tada primećujete da je djetetu odjeća zamrljana hranom i da mu je premala. Vi to još uvijek ne shvatate, ali već ste primijetili sve nedostatke ovih ljudi. I sad se pitate ko sve leti avionom.
Shvatate kako je lako započeti osuđivanje druge osobe? Niste se upoznali sa ovom ženom i ne znate ništa o njenom životu, ali to vas nije spriječilo da zaključke donosite samo na osnovu onoga što ste vidjeli nekoliko minuta i bili zajedno na istom terminalu.
Kritikovati druge je tako lako da većina ljudi ne shvata da to čini. Ovo je svojstveno svim ljudima, to su urođeni instinkti za preživljavanje. Psiholozi kažu da nam baš ti instinkti pomažu da budemo budni i da budemo spremni da se branimo u bilo kojoj situaciji.
S druge strane postoje ljudi koji svjesno kritikuju druge osobe i traže samo ono najgore u njima.
U tom slučaju, problem se krije duboko u takvim ljudima. Problemi povezani sa dubokom nesrećom, manjkom samopouzdanja ili jednostavno viškom slobodnog vremena.
Ni jedna ispunjena i srećna osoba se ne bavi tuđim životima. To čine samo oni koji nisu uspjeli sopstveni život da organizuju, pa im je lakše da kritikuju druge zaboravljajući na haos koji vlada u njihovom životu.
U suštini, ovakve osobe kriju u sebi velike frustracije i nezadovoljstvo. Kada ogovaraju druge ljude, oni to čine da bi se osjećali bolje. Kada su ljudi nezadovoljni, u drugima pronalaze mane ubjeđujući sebe da su bolji.
Nakon nekog vrema, osuđivanje, postane navika i dio života, a to sigurno vodi ka još dubljem osjećaju nezadovoljstva.
Jedini lijek za ovakve ljude jeste liječenje kompleksa i uzroka njihove nesreće. Međutim, najveći problem je što oni to nikada neće priznati, pa se najvjerovatnije nikada neće ni izliječiti…
Teksas jakna je model kojem se uvijek vraćamo jer je jednostavno možemo stilizovati sa gotovo svakim komadom iz ormara.
Uz bijelu košulju i malu crnu haljinu, može se reći da je teksas jakna zaslužila status klasik komada koji svaka žena treba da ima u svom ormaru.
Kombinovanje
Naime, ukoliko govorimo o dnevnim izlascima, omiljene pantalone ili suknje biće odličan partner klasičnoj majici ili bluzi, dok će teksas jakna zaokružiti cijeli look ležernim prizvukom.
Uz nešto elegantniji odabir ostatka kombinacije poput haljine i cipela sa visokom potpeticom, teksas jakna može biti odličan dodatak večernjem ili parti izdanju.
Osim klasične plave teksas jakne, možete birati i modele u crnoj ili bijeloj boji, koje će dati zanimljiv stilski zaokret, a u high street ponudi pronaći ćete i oversized modele, kao i kratke jakne te modele popraćene uzorcima.
High street prodavnice su za nadolazeći period predstavile odlične modele teksas jakni, a neke od njih ove sezone inspirisane su stilom devedesetih.
Modeli
Naravno, s obzirom na to da se trendovi iz sezone u sezonu mijenjaju, i ovaj modni klasik doživljava različite transformacije kada su u pitanju modeli, krojevi, pa čak i nijanse teksasa.
Predimenzionirane, od izblijedjelog teksasa, retro teksas jakne su veliki hit ove jeseni. Na tržištu trenutno možete pronaći model za svakoga, bilo da je riječ o over size jaknama ili romantičnim teksas jaknicama sa karnerima i perlicama.
Teksas jakna je veoma svestran odjevni komad i poželjno je da investirate u dobru teksas jaknu jer će ona biti vaš vjerni pratilac tokom proljeća, ljeta, sve do kasne jeseni.
Ukoliko imate staru teksas jaknu, možete je osvježiti aplikacijama, bedževima koji su u modi ove jeseni, nitnama ili cvijetom na džepu.
Prednost ovih jakni je što će vas grijati u svježijim danima, a kada je vrijeme toplo, kraći model daće vašem stilu posebnu notu. U velikoj ponudi na vama je da odaberete jednu koja će biti vaš lični pečat.
Nastavu od 1. oktobra u školi pohađaće đaci 1. 2. 3. 4. 5. i 6. razreda osnovne škole i 1. razreda srednje škole, a ostali online, uz konsultacije u školi na svakih petnaest dana. Sve provjere znanja, izrada testova, kontrolnih i pisanih zadataka za sve đake, organizovaće se isključivo u školi, uz poštovanje mjera, saopšteno je danas iz Ministarstva prosvjete.
“Dodatno, svi đaci srednjih stručnih škola bilo kog razreda će vježbe i praktičnu nastavu realizovati u školi ili kod poslodavca, uz poštovanje mjera. Trajanje časa za učenike osnovnih škola je 30 minuta najviše četiri časa, a za učenike srednje škole 30 minuta najviše šest časova”, pojasnili su iz Ministarstva prosvjete.
Bez obzira na činjenicu što će dio đaka pratiti nastavu u školi, Ministarstvo prosvjete učenicima svih razreda osnovne i srednje škole obezbijedilo je i snimljeni materijal za najveći broj predmeta, koji će se od 1. oktobra emitovati na TVCG2 i MNE sport. Za učenike koji prate nastavu na albanskom jeziku, časovi će biti emitovani na kanalima TV Teuta i TV Boin. Programska šema biće objavljena na sajtu www.ucidoma.me, na portalu za nastavnike www.skolskiportal.edu.me, YouTube kanalu Uci doma, te internet stranici Ministarstva prosvjete, društvenim mrežama i TV kanalima.
“Nastavnici su dužni da putem domaćih zadataka, eseja, prezentacija, projektnih zadataka i drugo redovno prate postignuća učenika. Za komunikaciju sa učenicima mogu koristiti Microsoft 365 paket programa koji je dostupan svim školama i koji nudi mogućnosti dijeljenja materijala, pripreme kvizova, video ili audio poziva i slično”, kažu u Ministarstvu prosvjete.
Dodaju da su škole dužne da svim učenicima koji nemaju mogućnost korišćenja navedenih oblika komunikacije, pruže alternativni vid podrške u učenju dostavljenjem radnih listova, zadataka za vježbanje i drugih didaktičkih materijala, vodeći računa o zdravstvenim mjerama.
“Osim toga, za učenike s posebnim obrazovnim potrebama pripremljen je instrument za procjenu razvojnog statusa djece, koji je podijeljen ustanovama, na osnovu koga će se posebno planirati i realizovati rad s djetetom. U učionici u isto vrijeme ne smije biti više od 15 učenika; u jednoj školskoj klupi smije da sjedi samo jedan učenik; a neophodno je održavati i fizičku distancu od najmanje dva metra. Direktor škole može odlučiti da se, ukoliko u školi postoje prostorni kapaciteti i uz poštovanje mjera, nastava može realizovati i sa većim brojem učenika, o čemu treba da obavijesti Ministarstvo”, navode u Ministarstvu prosvjete.
Osoblje i učenici u školu dolaze sa maskama na licu, a preporučuje se da sa sobom imaju još najmanje dvije maske u rezervi. Nošenje vizira preporučuje se kao pojačana mjera licima koja imaju značajna komorbiditetna stanja i onim koji iz medicinskih razloga ne tolerišu nošenje maski.
“Za lica koja iz medicinskih razloga ne mogu da tolerišu nošenje bilo maske bilo vizira, mogućnost zaštite će se razmatrati pojedinačno za svaki slučaj. U školu ne dolaze ni đaci niti nastavno osoblje ukoliko imaju simptome respiratorne ili crijevne infekcije, povišenu temperaturu, gubitak čula mirisa i/ili ukusa i sl, kao ni lica kojima je izdato rješenje o stavljanju u karantin ili kućnu izolaciju. Osobe koje dovode djecu u školu ne ulaze, već djecu prate do ulaza, gdje djecu mlađeg uzrasta preuzima dežurni nastavnik”, naglašavaju u Ministarstvu prosvjete.
Preporučuje se obustava aktivnosti kod kojih je moguće pojačano izbacivanje respiratornjih kapljica poput intenzivnih sportskih aktivnosti koje uključuju bliske kontakte.
“Ukoliko se razmatra mogućnost održavanja časova fizičkog vaspitanja, preporučuje se nastava na otvorenom kada god je to moguće, uz održavanje distance, te izbjegavanje kolektivnih sportskih aktivnosti. Direktori škole su u obavezi da u potpunosti obezbijede poštovanje svih propisanih mjera, uključujući redovno dezinfikovanje i provjetravanje prostorija. Sve dodatne informacije i pojašnjenja roditelji mogu zatražiti od Ministarstva prosvjete putem zvaničnog maila: mps@mps.gov.me ili pozivom na broj telefona 020 410 110 (za osnovne škole) i 020 410 106 (za srednje škole). Dodatna pojašnjenja dobiće i od samih škola”, zaključuju u Ministarstvui prosvjete.
Hrvatski glumac Frano Lasić (66) i njegova supruga Milena (36) uskoro će dobiti dijete.
“Blic Žena” piše da je Milena Lasić u sedmom mjesecu trudnoće, a beogradska umjetnica je na svom Instagramu objavila fotografiju na kojoj se vidi trudnički stomak.
Frano Lasić i Milena u braku su od 2015. godine, a vjenčali su se
nakon tri godine veze. On se zbog ljubavi preselio u Beograd, gdje će se
beba i roditi.
Glumac iz prethodnih brakova ima troje djece – sinove Janka i Luku te kćerku Linu.
Mnogi trendovi iz devedesetih vratili su se na velika vrata u svojoj unaprijeđenijoj verziji, a tu je sada još jedan detalj iz tih dana kojeg se svi dobro sjećamo – biciklistički šorc.
Matilda Murej, suvlasnica jedne australijske kompanije fitnes odjeće počela je sa prodajom nove kolekcije ženskih šorceva.
A post shared by Melissa M (@vainandglorioussociety) on
Zalihe su već rasprodate, a njena kompanija je zaradila 250 000 dolara za samo pola sata.
Kolekciju je promovisala fitnes instruktorka na Instagramu Stef Pak. Komplet, šorts i sportski brushalter na jedno rame, košta 55 austalijskih dolara.
“Nismo očekivali ovako veliku zainteresovanost, posebno imajući u vidu da je predstavljanje kolekcije na modnoj pisti bilo otkazano zbog pandemije”, izjavila je vlasnica za australijski portal News.com.au.
Već je cijela kolekcija rasprodata uprkos poručivanju veće količine zaliha.
Nakon što su svjetski poznate ličnosti, poput Kim Kardašian, Hejli Biber i Emili Ratajkovski primjećene u biciklističim šorcevima, mnogi drugi australijski brendovi su počeli da proizvode slične modele.
Ovaj trend je nastao devedesetih godina, a ono što je ‘novo’ jeste da ovaj komad može da se nosi u kombinaciji sa visokim štiklama. Dakle, može se spajati sa elegantnim komadima.
Međutim, Omar je uzeo stvar u svoje ruke, angažovao personalnog trenera i za kratko vrijeme smršao 20 kilograma i obim struka smanjio za 30 centimetara.
Nacionalno koordinaciono tijelo za zarazne bolesti (NKT) odlučilo je, na predlog Instituta za javno zdravlje Crne Gore (IJZCG), da u skladu sa epidemiološkom situacijom u državama okruženja, ublaži uslove ulaska u Crnu Goru rezidenata država regiona i naših državljana koji na kratko putuju u neku od država iz susjedstva.
U Crnu Goru je, kao i do sada, moguć ulazak bez dodatnih uslova za rezidente zemalja sa „zelene liste“, dok rezidenti država sa „žute liste“ mogu ući u Crnu Goru uz pozitivan rezultat serološkog testa – antitijela klase IgG, koji je izdat od registrovane laboratorije i koji nije stariji od 30 dana.
Rezidenti svih država sa „žute liste“ takođe mogu ući u Crnu Goru i uz negativan rezultat serološkog testa na antitijela klase IgM ili uz negativan rezultat PCR testa na novi koronavirus (SARS-CoV-2), koji su izdati od registrovane laboratorije i nijesu stariji od 72 časa.
Uslov je da lice nije u periodu od 15 dana pred ulazak u Crnu Goru boravilo u nekoj od država sa „crvene liste“ odnosno u nekoj od zemalja iz kojih nije dozvoljen ulazak u Crnu Goru.
Olakšan
je ulazak i crnogorskih rezidenata – državljana Crne Gore i stranaca stalno ili
privremeno nastanjenih u našoj zemlji – iz država regiona u slučaju da su u tim
državama boravili do 48 sati.
Tim
licima se po povratku u Crnu Goru propisuje mjera zdravstvenog nadzora koja
podrazumijeva slobodno kretanje, ali svakodnevno praćenje simptoma i javljanje
nadležnom ljekaru do isteka Rješenja koje po povratku izdaje Sanitarna inspekcija
dodaje se u saopštenju Vlade.
Studentkinja Filološkog fakulteta Univerziteta Crne Gore na Studijskom programu za njemački jezik i književnost Jana Radičević najmlađa je dobitnica prestižne godišnje stipendije Writer of the City of Graz za 2020/21, za koju skromno kaže da je veliko iznenađenje za nju.
Jana kaže da je Filološki fakultet dao znatan doprinos na
putu ka ostvarenju cilja, te da je u sklopu Studijskog programa za njemački
jezik i književnost učestvovala u brojnim prevodilačkim studentskim projektima
čija je namjena bila sticanje prakse, od kojih posebno ističe Austrijske dane
koji se svake godine organizuju na odsjeku koji pohađa.
“Ne samo da smo prevodili savremene austrijske pisce,
među njima Ursulu Vigele i Marlen Šahinger, nego smo imali priliku da ih
sretnemo i učestvujemo na njihovim radionicama. Ne mogu da ne pomenem podsticaj
nastavnika, u prvom redu profesorice Jelene Knežević i Ane Minić, i važnu ulogu
DAAD i OEAD lektora kojima je njemački maternji jezik”, govori
studentkinja i ističe da su vježbe koje su održale bile od dragocjenog su značaja
kada studirate strane jezike.
Prilikom prijave za stipendiju, studentkinja koja je izdala prvu zbirke poezije “Ako kažem može postati istina?” kaže da je znala da su šanse jako male i da su tu stipendiju dobijala velika spisateljska imena, puput Norberta Geštrajna, Dževada Karahasana, Saše Stanišića i drugih.
“Kada imate tek objavljenu prvu zbirku poezije to je zaista velika stvar i ogroman vjetar u leđa. Najviše se radujem što ću imati godinu dana za čitanje i pisanje, i što stičem brojna poznanstva, koja su značajna i u pogledu razmjena ideja i iskustava, a i za buduće saradnje” između ostalog kazala je Jana.
Šećera ima i u namirnicama koje nijesu slatke i zato je važno da vodimo računa šta jedemo jer se u proizvodnji slanih namirnica koristi i šećer zbog poboljšanja ukusa.
“Turšija, konzervirano voće i povrće je puno šećera, zatim ananas u konzervi, majonez i kečap koji čak ima više šećera nego sladoled. U svim suhomesnatim proizvodima ima puno šećera. Sirevi i niskomasni jogurti su prepuni šećera. Kad izbace masnoću, ubacuju šećer da bi to bilo ukusnije. Mnogi proizvodi jesu slani, ali da bi napravili balans u ukusu, proizvođači stavljaju šećer. To su nevidljivi šećeri koji služe da nas naviknu da stalno jedemo još”, kaže nutricionistkinja Branka Mirković.
Ona kaže da u običnom hljebu nema šećera, ali da ga zato ima u kiflama, đevrecima, tostu, prenosi B92.
“Oni sa insulinskom rezistencijom ne treba da jedu mnogo ovoga. Često mi ljudi kažu: ‘Jedem samo slano, ne unosim ništa slatko, a u stvari unose šećer, a da ne znaju.”
Na glasanju se pojavila u jednostavnoj bijeloj haljini na debele bretele, i sa zlatnom šik ogrlicom, te obaveznom zaštitnom maskom, a posebno su atraktivne bile njene brendirane naočare za sunce.
Podsjetimo, Milo i Lidija Đukanović zajedno su četiri decenije, a u braku su od 1988. godine. Najćešće se može pročitati da je dugogodišnjeg političara Crne Gore i Lidiju spojila košarka kojom su se oboje bavili u mladosti. Bračni par ima sina Blaža koji se oženio prošle godine Milenom Popović.
Svadbeno slavlje mladog Đukanovića održano je na maloj Kraljičinoj plaži na Svetom Stefanu.
Zdravko Krivokapić, lider opozicije i koalicije “Za budućnost Crne Gore”, je profesor Mašinskog fakulteta Univerziteta u Podgorici, a kao predavač informatike radi i na Bogosloviji Sv. Petra Cetinjskog.
Na jednom od izbornih plakata Krivokapić je pozirao sa svojom porodicom na okupu – suprugom, petoro djece i dvoje unučadi. No, malo je toga poznato o detaljima privatnog života lidera crnogorske opozicije, a samim tim i njegove porodice.
Ipak, poznato je da je njegova supruga Marijana Krivokapić doktor bioloških nauka, te da takođe radi kao profesor na Univerzitetu Crne Gore na Prirodno-matematičkom fakultetu.
Zna se i da je troje djece bračnog para magistriralo, a najstarija ćerka je doktorirala. Od dva najmlađa sina, jedan je student, a drugi srednjoškolac.
Glumca Momčila Otaševića domaća publika ima prilike da gleda u seriji „Drugo ime ljubavi”, koja se emituje na TV Prva, a od septembra će biti u glavnoj ulozi u „Beležnici”, rađenoj po motivim romana „Beležnica profesora Miškovića” Ratka Dmitrovića.
On će u Beogradu biti do decembra, te je stalno na video-pozivima sa svojom suprugom Jelenom, ali i ćerkom Mašom, za koju je mnogo vezan i koja je tatina mezimica.
– Na Cetinju su kod mojih. Pola sata od mora, pola sata od jezera, pola sata od rijeke. Svi su mi dole. Maša trči po Njegušima, po Cetinju. More je prazno, pa i tamo može da uživa. Mirniji sam i srećniji jer znam da nisu na betonu. Veliki grad, asfalt, nije mi to bila dobra opcija. Ovako Cetinje – Njeguši – Budva, sve je to blizu. Đed i baba s unukom uživaju i to je prava fešta. Non-stop su zajedno, samo mene nema – emotivno za „Blic” govori Momčilo Otašević.
Tokom pandemije Momčilo je saznao divnu vijest da očekuju drugo dijete, te da će do kraja godine dobiti sina. Na pitanje da li je kao svaki Crnogorac potajno priželjkivao da to bude dječak, Otašević je odgovorio:
– Iskreno, ne. Kao u smislu razmišljanja produženja loze, prezimena i tih nekih stvari vrijednosti duha u kojem sam vaspitavan, da. Ali kada je došao nalaz i na tom testu je pisao pol, žena mi je rekla: “Je l‘ si spreman”, rekao sam, „da! Je l’ curica još jedna?” Odgovorila je: „Nije, sin je.“ Bukvalno kada me je pitala jesi spreman, očekivao sam da će reći curica, jer uživam sa Mašom.
Kako provodi vrijeme u Beogradu, a nedostaju mu porodica, Momčila smo pitali da li će porodica dolaziti tokom ovih mjeseci kod njega.
– Ja sam ovdje, radim. Moraću da odem do Zagreba za koji dan da završim neke obaveze. Bitno je da su svi dobro i zdravo- rekao je on.
Rad mu ne pada teško, pa je spreman da radi i 24 časa ako treba zbog porodice da im obezbijedi ugodan život.
Pjevačica Nina Petković sa razlogom važi jednu od najtraženijih domaćih pjrvačica.
Osim vokalnih sposobnosti, Nina se može pohvaliti izvajanom figurom, što možemo da primijetimo i na najnovijoj fotografiji koju je objavila na društvenim mrežama.
Nina je pokazala duge izvajane noge u kratkoj crnoj haljini, a onda su počeli da se ređaju komplimenti na račun izgleda.
-Svaka čast, fenomenalno izgledaš. Bravo- samo su bili neki od komentara ispod fotografije.
Inače, Nina uveliko promoviše singl ,,Dance till I die”.
-Pjesma je ovog puta na engleskom jeziku. U pitanju je sjajna ekipa autora. Sa trojicom autora sam kojima sam već sarađivala, a to su Michael James Down, Jonas Gladnikoff i Primoz Poglajen, dok je za aranžman i produkciju ove verzije koju smo objavili i koju ćete imati prilike čuti, na moje veliko zadovoljstvo, bio zadužen Nikita Sadykov, ruski producent i DJ- rekla je ranije Nina.
U Trebinju su otvoreni Dani Nebojše Glogovca (29. i 30.avgust), festival umjetnosti koji organizuju porodica i prijatelji, na ljetnjoj sceni Kulturnog centra Trebinje, a pod pokroviteljstvom Grada Trebinja.
Festival je otvorila glumica Branka Katić, Nebojšina prijateljica, koleginica i filmska partnerka kojoj je ovo prva posjeta Trebinju. U svom obraćanju trebinjskoj publici, Branka je u dirljivom govoru između ostalog rekla:
„Rijetki su ljudi sa toliko dara, toliko suštinskog razumijevanja ljudske duše i sposobnosti i želje da to svima nama podare. Sa Nebojšom smo svi bili bolji, mudriji, duhovitiji i uvijek, baš uvijek radosni. Toliko nam je svima dao i pokazao kako se voli do kraja, kako se živi punim plućima, kako se ne štedi ni trun energije već sve ide u slavu istine, ljubavi, ljepote i te naše umjetnosti za koju je imao čaroban dar. Divan drug, moćan glumac, nježni dasa, faca, naš Glogi.“
Publika je zatim imala priliku da na velikom platnu vidi kultni film “Ubistvo s predumišljajem”, reditelja Gorčina Stojanovića, u kom je Nebojša, upravo sa Brankom Katić, ostvario svoju prvu, a svakako jednu od najupečatljivijih filmskih uloga.
Drugog dana festivala, na Nebojšin rođendan (30.avgust) trebinjska će publika imati priliku da vidi film “Moj jutarnji smeh” reditelja Marka Đorđevića, koji je prošle godine osvojio i publiku, ali i brojne nagrade na festivalima. U ovom filmu Nebojša Glogovac ostvario je jednu od svojih posljednjih uloga.
Festival Dani Nebojše Glogovca nastao je prošle godine, na Nebojšin pedeseti rođendan, sa nadom da će ova manifestavcija u gradu Trebinju postati tradicija.
Cjelokupan program festivala održava se na otvorenom prostoru, uz poštovanje svih preporučenih mjera zaštite.
Glumac Andrija Milošević pripremio je novi urnebesan snimak za svoje obožavatelje. Ovog puta, na repertoaru je bila njegova imitacija latino muzičkih zvijezda.
“Ja sama imitiram ovi što pjevaju regeton. Kako oni izgledaju, a kako pjevaju. Svi su nabildovani, razumiješ. I dođu ovako. Ide muzika, i onda on počne da pjeva”, rekao je Andrija, a onda je počeo da pjeva i đuska “utanjenim” glasom.
Imitacijom je uspio da nasmije svoju djevojku i koleginicu Aleksandru
Tomić koja je sve i snimala, ali i sve pratioce na Instagramu.
Snimak je nastao u hotelskoj sobi, budući da Andrija i njegova ljepša polovina, koja je nedavno proslavila rođendan, uživaju na odmoru na moru.
Glumica Jelena Perčin, supruga crnogorskog glumca Momčila Otaševića, doživjela je u Zagrebu neprijatno iskustvo prilikom vožnje taksijem, a o njemu je progovorila na svom profilu na Facebooku.
Rekla je vozaču da stavi masku tokom vožnje, a on je zbog toga izbacio iz automobila iako je Jelena u drugom stanju.
“Dan kad te vozač izbaci iz auta jer ga zamoliš da stavi zaštitnu masku. Tututu…nema nam pomoći”, napisala je Jelena.
U komentarima su joj savjetovali da vozača odmah prijavi Uberu, jer po pravilima i vozač i putnici moraju imati maske na licu.
Nakon što se društvenim mrežama proširila ova vijest iz Ubera je stigla reakcija na vozačev postupak.
“Mnogo nam je žao zbog neugodnog iskustva gospođe Perčin te se ovim putem izvinjavamo na neprofesionalnom i neprihvatljivom ponašanju jednog od naših partnera. Strogo osuđujemo ovakvo ponašanje vozača i kršenje pravila ponašanja u što spada i obavezno nošenje maski za korisnike i vozače. Od početka panedemije intenzivno sarađujemo sa svim nacionalnim tijelima na suzbijanju širenja virus COVID-19 te nam je sigurnost naših korisnika i vozača na prvom mjestu, uz obavezno poštovanje svih propisa i zakona”, stoji u saopštenju.
U Beogradu je počelo snimanje nove serije „Pevačica“ koja je već tokom samih najava zaintrigirala javnost i medije u Srbiji, a koja prati živote, karijere i izazove na koje nailaze mlade pjevačice na svom putu ka slavi i uspjehu.
Glavnu junakinju tumači mlada glumica Jelena Grujičić, dok njenu „suparnicu“ glumi popularna pjevačica Milica Pavlović. Pored njih dvije, svijet estrade, medija i magije dočaraće i glumci Nikola Rakočević, Miloš Timotijević, Nataša Ninković, Igor Đorđević, Branka Pujić i mnogi drugi.
Kreatori serije su Nataša Drakulić i Predrag Gaga Antonijević, a realizuje se pod rediteljskom palicom Miloša Kodema, u produkciji Telekoma Srbija i Filma Danas. -Projekat ’Pevačica ’ predstavlja pravo osveženje na domaćoj serijskoj sceni. Ovo je veoma zanimljiva i uzbudljiva priča koja će u stilu velikih svjetskih TV ostvarenja zainteresovati gledaoce i učiniti da sa nestrpljenjem čekaju svaku novu epizodu. Produkciju serijskog sadržaja Telekom Srbija započeo je prije oko dvije godine i izuzetno sam ponosan na uspjeh koji smo postigli za tako kratko vrijeme, zahvaljujući upravo pametnom odabiru projekata koje podržavamo”, izjavio je koordinator za internet i multimediju Telekom Srbija grupe, Vladimir Lučić.
U seriji „Pevačica“, mlada muzička zvijezda u usponu, Ivana, nakon pobjede na muzičkom takmičenju dobija sve o čemu je ikad sanjala – život u velikom gradu, slavu, popularnost, ljubav. Međutim, dok se trudi da zaboravi svoj prethodni život, počinje da se dešava niz misterioznih stvari koje će se završiti njenim ubistvom. Pored policije, privatni detektiv Bojan radi na rasvetljavanju ovog slučaja i u svojoj istrazi se suočava sa iracionalnim svetom magije i vidovnjaka shvatajući da su neki ljudi spremni da potpišu pakt sa đavolom da bi dobili ono što žele. -Na ovom projektu već dugo i intezivno radimo i drago mi je što smo uspjeli da u ovoj neizvesnoj godini počnemo snimanje. Imali smo nevjerovatan odziv na kasting, svi glumci kojima smo ponudili uloge su ih i prihvatili, što govori koliko im se sviđa scenario. Serija je nešto što do sada nije rađeno, još uvijek razmišljamo kako da ’krstimo’ taj žanr. Ima i horora, trilera, to je i krimi i detektivska serija, pored toga ima estrade i magije, preklapaju se prošlost i sadašnjost, tako da je sve zajedno jedan veliki i drugačiji iskorak- rekla je kreatorka serije Nataša Drakulić. Snimanje 12 epizoda igrane serije koja elementima misterije i natprirodnog predstavlja iskorak u novi žanr trajaće do novembra, a pored Beograda, snimaće se i u Pančevu, selu Amerić pored Mladenovca i na Rudniku.
Reditelj Miloš Kodemo, kome je ovo prva samostalna režija, već uveliko radi sa glumačkom ekipom koja zajedno svakodnevno doprinosi scenariju i samoj seriji.
-Jako mi je drago da sam ovde i da sam deo ove sjajne ekipe. Veoma se radujem što sam dobila priliku da zajedno sa njima učestvujem na ovom projektu i igram jednu mladu, ambicioznu ženu koja daje sve od sebe da ostvari svoj sanz istakla je glumica Jelena Grujičić. Izvršni producent serije Maksa Ćatović najavio je nastavak uspješne saradnje između Telekoma Srbija i Filma Danas: -Trenutno sa Telekomom radimo na čak tri serije i svaka je na svoj način posebna, a u planu je da snimamo još jednu seriju, do sada neviđenu kod nas, po ugledu na Dizni produkciju i Marvela“. Serija „Pevačica“ emitovaće se sljedeće godine na kanalu Superstar TV koji mogu pratiti korisnici mts TV-a, kablovskog operatora Supernova i satelitske televizije m:SAT tv, kao i korisnici u regionu preko m:tel-a CG i BiH i širom svijeta preko GO4TV.
Na tragu brojnih kultnih modela koji su doživjeli svoj i više nego uspješan povratak, italijanska modna kuća Gucci odlučila je da iz prošlosti vrati jednu od popularnijih torbi brenda.
Riječ je o modelu iz 1961. godine koji je najprije nosio ime Constance, ali nakon što je torbica oduševila tadašnju prvu damu SAD-a Džeki Kenedi odlučili su da joj promijene ime i nazovu je Džeki.
Poznata po zakrivljenom obliku polumjeseca i karakterističnoj kopči, u novoj verziji “Jackie 1961” dolazi u tri veličine – srednjoj, maloj i mini, a u ponudi je u brojnim nijansama, među kojima su novost one pastelne. Neki od modela imaju dodatni drugi kaiš koji donosi savremeni osjećaj arhivskom stilu, pružajući nove načine nošenja.
Neki modni kritičari primijetili su ukupni tonirani, smireniji završetak torbi u odnosu na prethodne kolekcije, uz minimalno markiranje i mekanu, glatku završnicu, iako i dalje održavaju svoju klasičnu ‘vintage’ estetiku i veliku privlačnost.
Torba Džeki je za one koji nemaju problema s novcem pravi primjer klasičnog modela u koji se isplati uložiti jer ga već više od 50 godina obožavaju stilske ikone – riječ je o jednom od najprepoznatljivijih modela italijanske modne kuće.
Početna razlika između klasične viroze i virusa korona jeste u tome da epizode febrilnosti nisu tako duge kao kod Kovida-19, izjavio je specijalista pulmolog doktor Siniša Gajić za RTRS, a prenosi portal nezavisne.com
“Simptomi
virusa korona su povišena temperatura koja traje više dana, jako često
febrilnosti preko 39 stepeni, loše opšte stanje, slabost, malaksalost, gubitak
osjeta mirisa i ukusa. S druge strane, simptomi klasične viroze su klasična
šmrcavica, curenje nosa i očiju, slabost u mišićima, kostima i zglobovima”,
objasnio je doktor Gajić.
On je
objasnio da Kovid-19 nije samo bolest pluća, već da može da zahvati i srce.
Istakao je da, kao i nakon tuberkuloze pluća, tako i poslije virusa korona na
plućima ostaje ožiljak.
“U ovom trenutku znamo da su pluća najviše pogođena. To nam nije nepoznato, to se dešavalo i u ranijim pneumonijama. Patolozi iz Drezdena su primjetili da u odnosu na običnu influencu promjene koje ostaju na plućima u slučaju virusa korona su oko devet puta veće”, rekao je doktor Gajić.
Rizort Atlantis The Palm u Dubaiju, koji posluje u sklopu grupacije Kerzner International, čiji je rizort One&Only Portonovi, i svjetski poznati umetnik Sacha Jafri (Saša Džefri) pokrenuli su „Humanity Inspired” („Inspirisani čovječanstvom”), dobrotvornu inicijativu kroz koju će umjetnik naslikati najveću sliku na svijetu.
Ova
inicijativa, koja je prožeta vizijom umjetnika da poveže ljude tokom
pandemije COVID-19 u cilju rješavanja razornog uticaja virusa na djecu i
mlade, ima za cilj prikupiti više
od 30 miliona dolara, te doći do jedne milijarde ljudi širom svijeta.
Novo istraživanje sprovedeno na Novom Zelandu dalo je odgovor na pitanje koje muči većinu roditelja.
Godinama se već raspravlja o tome da li mogu video igrice u kojima je tema rat i koje su pune oružja uticati tako na djecu da postanu nasilna, pa su istraživači sa Masi Univerziteta na Novom Zelandu odlučili da to istraže.
Tim je prikupio podatke od 28 istraživanja koja su posmatrala sve ukupno 21.000 mladih ljudi koji igraju igrice.
Svi podaci doveli su ih do istog zaključka, a to je da video igrice ne mogu djecu pretvoriti u agresivne i nasilne ljude kasnije u životu.
“Istraživanja sprovedena u trajanju od nekoliko godina nisu pokazala nikakvu povezanost između igrica sa agresivnim sadržajem i agresijom kod mladih”, objasnio je za LADBible glavni autor istraživanja, Aron Dramond.
Iako se o ovoj temi i dalje žestoko raspravlja, mnogi su roditelji sada bar malo mirniji.
Istraživači su ova svoja otkrića objavili u časopisu JAMA Network Open.
Pjevačica Emina Jahović navodno je uplovila u ljubavnu romansu sa programerom softvera Ronom Gurćajem, pišu turski mediji.
Emina i Ron navodno su u vezi mjesec dana, a mediji navode da su njih dvoje oprezni, te da se kriju kako bi svoju romansu sačuvali za sebe, daleko od očiju javnosti.
Iako ne žele javno da se eksponiraju, turski mediji pišu da su Emina i Ron nekoliko puta viđeni zajedno, u blizini pjevačicine vile u Turskoj.
Ron odsjeda u hotelu, koji je nedaleko od pjevačicinog porodičnog doma, u kojem ona živi sa sinovima, kako bi joj bio što bliže.
Podsjetimo, Emina je bila u braku sa turskim pjevačem Mustafom Sandalom. Vjenčali su se 2008. godine, a razveli nakon deset godina braka iz kojeg imaju sinove Javuza i Jamana.
Nakon razvoda, Emina je uplovila u vezu sa turskim milijarderom, biznismenom Sadetinom Saranom, ali su raskinuli prošle godine u oktobru.
Pjevačica se nije oglašavala ovim povodom, a sudeći po njenim objavama na društvrenim mrežama, izgleda zadovoljno i srećno.
Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje Senad Begić kazao je da je siutacija sa koronavirusom ekstremno prijeteća i da je za očekivati “da neke stvari prije svega naše ponašanje dođu na naplatu”.
“Pad se može očekivati isključivo kao posljedica našeg ponaša i pridržavanja mjera. Očigledno da je nas najteže sačuvati od nas samih”, rekao je Begić, gostujući u Bojama jutra na TV Vijesti.
On nije mogao da kaže konrektno kada će državljani Srbije i zemalja regiona moći da uđu u Crnu Goru bez PCR testa, ali očekuje da će se za to uskoro steći uslovi.
“Očekujem da eventualno uz popuštanje nekih mjera PCR ne bude isključivi uslov za ulazak u Crnu Goru. U Srbiji je juče zabilježen dupli broj novooboljelih u odnosu na prethodni dan, što može da se pripiše efektu vikenda. Tu postoje i druge epidemiološke stavke, a to je daje turistička sezona pri kraju i da očekujemo da ne dolaze turisti, već porodični ljudi, što znači da oni neće biti smješteni u hotelima i privatnim smještajima, već kod porodica što opet znači da će epidemiološki rizik biti veći i moramo voditi računa o tome”, rekao je Begić.
Često se vodi polemika da li su ljepše plavuše ili brinete. Uzimajući u obzir jedan stari stereotip, muškarcima su privlačnije žene svijetle kose, međutim, ako je vjerovati Vogovoj listi najljepših slavnih brineta svih vremena, ispostaviće se da to nije istina i da brinete ipak nemaju konkurenciju.
Jedna od najljepših žena svih vremena je američka glumica Natali Vud, koja je počela da osvaja Holivud još kao djevojčica. Bila je san mnogih muškaraca, a njen život se prerano završio, kada je imala svega 43 godine. Natali je nastradala tako što se udavila i to je prvo smatrano nesrećnim slučajem, ali i danas ima nečeg nerazriješenog oko tog događaja i neki ljudi vjeruju da nije sve bilo slučajno.
Holivudska glumica i modna ikona, vječita inspiracija modnog kreatora Živanšija, prema mišljenju mnogih najljepša žena 20. vijeka je Odri Hepbern.
Još jedna od najljepših glumica svih vremena jeste definitivno Sofija Loren. Ona je godinama nosila titulu najljepše žene i bila ideal ljepote, kao i sinonim seksepila. Pored toga, krasi je i harizma, sofisticiranost i neodoljivi šarm.
Nekadašnji top model, Sindi Kraford i dan danas osvaja svojom nevjerovatnom ljepotom, a jednom prilikom je otkrila koja je tajna njenog izgleda.
“Moja beauty rutina je veoma jednostavna- posebno od kada sam lansirala svoju liniju za njegu kože koja se zove “Meaningful Beauty”. Ujutru prvo čistim lice, zatim nanosim serum i dnevnu kremu sa SPF zaštitnim faktorom.
“Uveče radim sve isto, samo što tada nanosim kremu za noć. Ako imam više slobodnog vremena, ili neku posebnu priliku svoje lice ću častiti maskom. Takođe, jednom mjesečno obavezno radim tretman mikrodermoabrazije”, rekla je slavna ljepotica.
Poznata pjevačica Neda Ukraden nedavno je proslavila 70. rođendan, i s pravom je ponosna na svoj izgled.
Ona kaže je od samog početka imala jednu važnu prednost kada je izgled u pitanju.
— Ono što sam nasleđem, genetikom, dobila meni je u startu olakšalo život. Dalo izvjesnu prednost – ali sve dalje je vježbanje. Imam svoje vježbe, osam različitih, koje svakodnevno radim, kući, na putu, u hotelu. Uz sve to praktikujem da odlazim na plivanje i tenis, dva sporta koja obožavam”.
Ona je dodala da na njoj nema ničega vještačkog i da to smatra razlogom za ponos.
— Sve ovo i ishrana, rad, duh, energija, njega. Sve, samo bez silikona. Ni gram. I ponosim se time. Evo živog dokaza da žena i bez tih vještačkih umetaka, u zrelim godinama, može biti sasvim prirodnog i pristojnog izgleda — zaključila je.
Vlasti u Francuskoj protjeraće porodicu iz BiH koja je zlostavljala kćerku zbog veze sa momkom porijeklom iz Srbije, najavio je francuski ministar unutrašnjih poslova Žerald Darmanen.
“Čim se završi sudska procedura, biće sprovedeni do granice jer nemaju šta da traže na tlu Francuske”, napisao je Darmanen na Twitteru.
Les mis en causes sont désormais sous contrôle judiciaire et seront jugés. Dès la fin de la procédure judiciaire ils seront reconduits à la frontière car ils n’ont rien à faire sur le sol national.https://t.co/LaA0uJCioY
Sedamnaestogodišnju
djevojku islamske vjeroispovijesti porijeklom iz Bosne i Hercegovine pretukla
je njena porodica nakon što su saznali da je u vezi s momkom, hrišćaninom iz
Srbije, objavili su ranije francuski mediji, a prenosu “RTS”.
Roditelji
su je zajedno s njenim ujakom i tetkom tukli po licu i tijelu, a potom su joj
obrijali glavu.
Djevojčini
roditelji, ujak i ujna u četvrtak su stavljeni pod sudski nadzor i čekaju
suđenje u Bezansonu za nasilje nad maloljetnom osobom u prisustvu drugih osoba.
Njih je u ponedjeljak privela policija koju je o incidentu obavijestio dečko tinejdžerke koja se sada nalazi pod sudskom zaštitom.
Sreća je za mnoge skupocena odjeća, dizajnirana, sa potpisom. Kod nas markirana odjeća je statusni simbol. Nedostatak stila pokušava se prikriti skupocjenim potpisima, ali da li je za sreću važno da li nosite markiranu odjeću, da li imate najnoviju šminku?
Istraživanja su pokazala da što su ljudi srećniji, to se jednostavnije oblače. Ovaj neočekivani zaključak nastao je godišnjim istraživanjem UN-a o nivou sreće u životima ljudi.
Od 2011. godine, sprovodi se istraživanje o globalnoj sreći. Naučnici su razvili tehnologiju koja mjeri blagostanje kod ljudi u različitim zemljama, kao i sopstvenu subjektivnu procjenu koliko je njihov život dobar. Zatim se svi ti rezultati upoređuju.
2017.
godine lista od 10 najsrećnijih zemalja izgledala je ovako:
Norveška
Danska
Island
Švajcarska
Finska
Holandija
Kanada
Novi Zeland
Australija
Švedska
U istom sastavu, samo mijenjajući mjesta u prvih deset, ove zemlje su bile vodeće i prethodnih godina.
A znate li šta ujedinjuje sve ove zemlje? Krajnja jednostavnost u načinu života, ali pogotovo u načinu oblačenja!
Recimo, one zemlje kojima je moda veoma bitna, nisko su na listi srećnih zemalja. Primjer je Francuska koja se nalazi na 32. mjestu, Španija na 37. mjestu, dok je Italija čak na 50. mjestu najsrećnijih zemalja na svijetu.
A šta je
sa srećnim zemljama?
Njih ne zanima šta Vog preporučuje za ovu sezonu. Oni nose ono u čemu se osjećaju prijatno. Farmerke i obične majice, patike i duksevi. U Danskoj na prvi pogled nećete znati ko je dječak, a ko djevojčica. Svi nose krajnje jednostavnu odjeću, koja je komotna i pamučna. Bitno je da se druže, da se kreću slobodno i bez ograničenja.
Šveđanke se ne opterećuju suknjama, ne nose na posao potpetice od 10 cm, a da ne pričamo o šminkanju. Šveđani su srećni uprkos tome što njihove žene ne izgledaju kao manekenke!
Šta mislite na kom mjestu bismo se mi našli na listi srećnih zemalja?
Ovih vrelih dana u našu redakciju stigla je fotografija djevojčice Lare koja se u dvorištu igra sa svojim psom. Predivna fotografija nas je oduševila pa smo odlučili da je podijelimo sa vama.
Da ljubav ne poznaje nikakve prepreke pokazala je i Snežana Burzan jedna od najuspješnijih menadžerki u kulturi Crne Gore i izabranik njenog srca Mihailo Vuksanović.
Šarmantna i omiljena Titograđanka i Podgoričanka, direktorica KIC-a Budo Tomović, koja plijeni nesvakidašnjom energijom nedavno se udala za dipl. menadžera ekonomije Kolašinaca Mihaila Vuksanovića.
Prkoseći koroni, Snežana i Mihailo su prije nekoliko dana svoju višegodišnju ljubav krunisali brakom a vjenčanje je, kako to trenutno nalažu propisi, održano u najužem krugu porodice.
Dvoje mladih na vjenčanju blistali su u crno bijelim kombinacijama. Snežana u svedenoj i elegantnoj crnoj haljini sa upečatljivim crno bijelim detaljima, a mladoženja u klasičnom, crnom troslojnom odijelu.
Njihove kreacije djelo su poznate crnogorske modne dizajnerke – kreatorke Milene Đurđić, a za frizuru i mejk ap je bila zadužena Danijela Vujović. Prekrasne fotografije koje su ovjekovječile poseban dan u njihovim životima uradila je poznata fotografkinja Vesela Mišković.
Danski brend omiljen među modnim influenserkama dodao je još jedan komad na listu komada koji će biti aktuelan i više od nekoliko ljetnih mjeseci. Prije nekoliko sezona svi su nosili njihove kaubojske čizme koje su i do sada održale svoju popularnost, a sada, nakon održane Nedjelje mode u Kopenhagenu još jedan model postao je viralan.
Osim na street style sceni, midi haljinu sa uzorkom tačkica mogli ste primijetiti na Instagramu. Bijela haljina ima tanke naramenice i maksimalan volumen, što je čini sjajnim ljetnim komadom, iako se trendseterke ne ustručavaju da nose ovaj model model mladalačkog šarma uz robusne patike ili kratke čizme, piše Gloria Glam.
Tajna Ganni komada koji postanu obožavani krije se u raznolikosti i brojnim mogućnostima kombinovanja, pa je takav slučaj i sa ovim modelom. Bezvremenske tufnice nose se svake sezone, a široki kroj haljine pristajaće svakoj figuri i slagati se sa različitom obućom. Haljina se može nositi samostalno, a za hladnije dane preko ramena se može prebaciti teksas ili kožna jakna ili se pak ispod nje može stilizovati majica kratkih rukava.
I prošlog ljeta “brujalo” se o jednoj tačkastoj haljini, tada iz ponude Zare. Cjenovno povoljnija, njena popularnost priuštila joj je i sopstveni Instagram profil. Za Ganni model potrebno je izdvojiti nešto više, ali trendseterice svejedno ne mogu da joj odole upravo zato što se može uklopiti u svaki stil.
U prethodna 24 sata u Crnoj Gori se od kioronavirusa oporavilo još 95 osoba, a novoinficiranih je 48. Od poslednjeg presjeka Institutu za javno zdravlje je prijavljen jedan smrtni ishod i to kod pacijenta rođenog 1949. godine iz Andrijevice, liječenog u Opštoj bolnici Berane. Ukupan broj aktivnih slučajeva COVID19 u Crnoj Gori trenutno iznosi 914, što je na 100 hiljada stanovnika 145.
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje su od posljednjeg presjeka završile PCR analizu 505 uzoraka na novi koronavirus, među kojima je otkriveno 48 novopozitivnih slučajeva infekcije. Novooboljeli su iz Podgorice 23, Nikšića 12, Bara tri, Berabna i Pljevala po dva, a po jedan iz Plava, Cetinja, Tivta, Kotora, Andrijevice i Petnjice”, saopšteno je danas iz IJZ.
Ukupan broj smrtnih slučajeva povezanih sa COVID-19 od početka juna je 73 a od početka godine 82.
Od početka godine ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim koronavirusom je 4277.
Aktivni slučajevi, oporavljeni i preminuli od početka juna po opštinama su:
Stope aktivnih slučajeva na 100 hiljada stanovnika po opštinama:
Bijelo Polje 280, Rožaje 253, Budva 245, Bar 186, Nikšić 171, Berane 168, Ulcinj 160, Podgorica 155, Andrijevica 138, Petnjica 109, Plav 107, Mojkovac 93, Plužine 92, Pljevlja 81, Kolašin 72, Cetinje 66, Kotor 62, Gusinje 24, Tivat 21, Danilovgrad 16, Herceg Novi, Tuzi, Šavnik i Žabljak nemaju oboljelih od virusa korona.
Akademski slikari, Aleksandr Radević, Goran Ćetković, Hana Mirkov, Marina Sredanović, Matan Vukčević, Angela Đuretić, Igor Rakčević, Miša Joskić, Milodarka Milatović, Darko Vučković, Maša Ratknić, Isidora Dautović, Maja Marinović, Jovan Kovačević, Milica Kažić, Savina Ražnatović, Ivana Mijanović, Miloj Đerković, Đorđ Rašović, Ana Šofranac, Branko Mrdak, Ana Grujučić i Radisav Milošević Atos donirali su svoje umjetničke radove Klinici za psihijatriju Kliničkog centra Crne Gore. Vrijeddnost donacije 23 akademska slikara je blizu 8 hiljada eura. U pitanju je 35 radova različitih tehnika koji će oplemeniti prostor Klinike i pacijentima i zaposlenima učiniti boravak ljepšim.
Na 23 izdanju Internacionalne smotre mode u Kotoru, koja se drugu godinu za redom održava pod sloganom „Umjetnost i moda“, 20. i 21.avgusta, u organizaciji modne agencije Fabrika, Crnu Goru predstavlja novom kolekcijom Anastazija Miranović.
Namjensku kolekciju rađenu povodom obilježavanja 110 godina od obnove crnogorske kraljevine, čini 20 modela u raznobojnom, pamučnom plišu sa bogatom dekaoracijom ručnog zlatoveza. Vještina izrade crnogorskog zlatoveza, dominantno zastupljenog na crnogorskim nošnjama, zaštićeno je nematerijalno kulturno dobro Crne Gore.
Višemjesečni ručni rad na zlatovezu, po Anastazijinim nacrtima djelo je NVO „Niti od zlata“ iz Bijelog Polja.
Kreatorka, kao više puta do sada, želi skrenuti pažnju na ovu tradicionalnu vještinu i pokazati da njegova upotreba može biti primjenjena i na savremenim odjevnim komadima. Modeli bojom i krojem prate savremene modne trendove kojima ekskluzivnost naglašava ukras u vezu, a osim zlatnog, kao najzastupljenijeg, prisutan je i u srebrnom i raznobojnom koncu.
Anastazija Miranović u svojim kolekcijama uvijek kontekstuira umjetnost i modu, pa ne čudi što je već treći put učestvuje na Smotri. Ovogodišnja Smotra je u znaku baletske umjetnosti, a Anastazija se potrudila da u premijernom predstavljanju njene kolekcije učestvuje „AcroDuoBallet“, baletski par – Elena Petričenko i Sergej Čumakov, profesori crnogorske Baletske škole „Princeza Ksenija“ .
Modni studio „Da Qui“ iz Tivta i „Acro DuoBallet“ zaduženi su za muziku i koreografiju, manekneke Modna agencija Fabrika i Da Qui, realizacija kolekcije Studio „Stil“ iz Bara i NVO „Niti od zlata“ iz Bijelog Polja, šminka Farmasi, fruzura Salon Bajlo Kotor.
Laboratorije Instituta za javno zdravlje su od posljednjeg presjeka završile PCR analizu 521 uzorka na novi koronavirus, među kojima je otkriveno 47 novopozitivnih slučajeva infekcije.U posljednja 24 sata nije prijavljen nijedan smrtni slučaj od posljedica korona virusa, a oporavilo se još 49 osoba. Broj aktivnih slučajeva u Crnoj Gori trenutno iznosi 1017, što je 161 na sto hiljada stanovnika.
“Novooboljeli su iz Podgorice i Nikšića po devet, Rožaja osam, Berana i Bijelog Polja po pet, po tri iz Budve i Ulcinja, Kolašina dva, Cetinja, Kotora i Mojkovca po jedan”, istilu u IJZ.
Od posljednjeg presjeka Institutu nije bilo prijavljenih smrtnih slučajeva. Ukupan broj smrtnih slučajeva povezanih sa COVID-19 od početka juna je 71 a od početka godine 80.
Od početka godine ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom je 4132.
Aktivni slučajevi, oporavljeni i preminuli od početka juna po opštinama su:
Stope aktivnih slučajeva na 100 hiljada stanovnika po opštinama:
Bijelo Polje 304, Budva 302, Rožaje 235, Berane 206, Bar 202, Podgorica 182, Nikšić 174, Kotor 124, Ulcinj 135, Andrijevica 118, Pljevlja 94, Petnjica 91, Cetinje 90, Mojkovac 81, Plav 61, Kolašin 60, Žabljak 56, Plužine 31, Herceg Novi 29, Gusinje 24, Danilovgrad 11, Tivat sedam, Tuzi i Šavnik nemaju oboljelih od virusa korona.
Mladi crnogorski glumac gradi uspješnu karijeru u regionu, a trenutno je u Srbiji gdje snima seriju “Beležnica“ do decembra te je razdvojen od supruge i ćerkice. Svojim talentom, neposrednošću i vedrim duhom, Momčilo Otašević već od serije “Budva na pjenu od mora” osvojio je simpatije televizijske publike. Poslije toga uslijedile su mnoge telenovele u Hrvatskoj u kojima je imao glavne uloge, a sreću u susjednoj državi pronašao je kraj kolegince Jelene Perčin sa kojom ima ćerku Mašu, a krajem godine dobiće i sina.
Dok u Beogradu snima seriju “Beležnica”, gdje igra novinara Boška, inspirisanu romanom “Beležnica profesora Miškovića”, autora Ratka Dmitrovića, na TV “Prva” se emituje “Drugo ime ljubavi”, gdje tumači glavnog lika Sašu Krpana.
– Bilo je predivno da radim tu seriju, nas je zapravo prekinula korona. Bilo je tu dosta zanimljivih, tužnih scena. Međutim, meni je najdirljivija ona kada se Saša poslije toliko godina vraća iz Amerike i dolazi kod majke. Ja sam prvi put sarađivao sa Lidnom Begonjom (koja mi je igrala majku) i super smo funkcionisali – kaže za “Super TV” Momčilo Otašević te dodaje da je vezan za svoju majku, ali da je sve to u granicama normale, te da voli roditelje i da često kada može dolazi sa porodicom kod njih na Cetinje.
Ovih dana snimaš seriju “Beležnica” koja se poprilično razlikuje od onoga što si dosad igrao.
– Prihvatio sam bez razmišljanja. Bio sam i na kastingu. Kada sam pročitao scenario, želio sam da budem deo ovog projekta. Boško je glavna uloga, tako da sam baš imao sreće. Zadovoljan sam i privilegovan što sam dio ekipe, a ujedno je to veliki izazov. Imam puno posla. Gledam i vidim 35 od 50 scena u drugoj epizodi su moje. Uzbudljivo je svakako, ali laganiji tempo snimanja. Navikao sam na mnogo žešći tempo snimanja, tako da mi ovo prija i baš uživam.
Kako je naći se na setu sa Anicom Dobrom. Imaš dosta scena s njom?
– Fenomenalno. Vratila se ona dječačka radost kad sam upisao Akademiju, radio prvu predstavu, film, seriju… Opet se ta radost javi. Imam 30 godina i mislio sam da me je ta sreća, uzbuđenje, prošla, imam familiju, posao, ali ne, i dalje sam srećan kao malo dijete.
Kako je naći se u ulozi novinara?
– Zanimljivo. Daje mi super prostor za igru i moram tri puta više da slušam partnera nego inače. Takve su situacije, on je novinar, ispituje neke neobične događaje koji su zapisani… Već nakon nekoliko epizoda, jadni Boško ne zna šta da misli. Ali snaći će se on.
Kao samostalni umjetnik mnogo radiš. Koliko je sve to naporno i da li brineš i za finansije jer stalno moraš da imaš projekat?
– Nemam pojma. Navikao sam da radim, imam sreće i privilegovan sam da ovoliko radim. Volio bih nekada da je to malo manje, da malo odmorim, ali nemam kada. A i kada ću da radim ako neću sada? Volim ovo što radim, tako da mi ne pada teško. Uživam. A da li je sve to nekakav pritisak? Pa jeste. Ali isto tako mislim da je veći pritisak jednom roditelju da razmišlja hoće li imati da prehrani svoje dete nego hoću li imati ja posla ili neću. Ako nema glume, naći ću nešto drugo, ali sigurno neću sjedeti i čekati.
Da li bi radio bilo šta?
– Ne baš bilo šta. Umijem svašta da radim pa bih se snalazio sigurno. Ko će izdržavati familiju? Ne mogu da zamislim situaciju da ne radim. Da na nekom računu postoji par milijardi, vjerovatno bih radio onda kada se meni radi, po principu ta uloga mi se baš snima, e sada ću to da radim. Dobro mi je ovako.
Kada već pričamo o porodici, da li sa svojom stalno na telefonu, Vajberu?
– Da, da. Video, slike, tražim sve da mi šalju. Da makar na telefonu vidim ono što propuštam uživo.
S obzirom na to da si jedan od najtraženijih mladih glumaca, posebno u Hrvatskoj, kada pogledaš unazad, da li si ponosan na sebe?
– Realno jesam. Zadovoljan sam postignutim. Mada više gledam da korigujem sebe stalno, da tražim greške, da napredujem, otkrivam, istražujem i učim. Retko kada se častim rečima: “E super si ovo uradio”, nego kažem: “Čekaj da vidim šta nije valjalo”. Tako sam vaspitan, to sam učio i na Akademiji pa mi je tako leglo. Ali generalno zadovoljan sam, ponosan kada pogledam šta je sve iza mene sa 30 godina, jako sam zadovoljan.
U Beogradu si skoro dva mjeseca i ostaćeš do decembra. Da li imaš ovde svoj crnogorski “klan”?
– Danilo je iz Priboja, Marko iz Podgorice, Lapa iz Priboja… Sa njima provodim vrijeme. Ne biram tako ljude s kojima ću da se družim. Biram po tome da li mogu sa čovjrkom da sednem ili ne mogu. Sve drugo nije važno. Potpuno je nebitna nacionalnost, vjera…
Ukoliko vam je žao što nijeste visoki još nekoliko centimetara, naučite na šta sve treba da pripazite i koje zamke treba da izbjegnete.
Printevi
Razni printevi izvrsno izgledaju na nižim ženama. Tačkice, srca, cvjetići, prugice… Vodite računa jedino o tome da šare ne budu prekrupne i prenapadne kako vas ne bi vizuelno ‘pojele’.
Torbice
Izbjegavajte velike torbe i radije birajte male ili torbe srednje veličine.
Ramena
Ako kupujete haljine, sakoe, bluze ili jakne, vodite računa da vam šav na spoju ramena i rukava pada na samu kost ramena, ne i preko nje. Što se dužine rukava tiče, birajte kratke i rukave 3/4 dužine, prije nego klasične duge.
Jakne i kaputi
Zapravo, svi gornji dijelovi koje kupujete trebali bi da budu pripijeni i strukirani, a treba izbjegavati široke, vrećaste krojeve koji padaju preko bokova poput pelerina.
Izrez
To sigurno već znate, vašoj sitnoj građi će najbolje stajati V-izrez i okrugli izrez, a poželjno je da izbjegnete četvrtaste, kao i lađa izreze. V-izrezi će vam vizuelno najviše pomoći.
Suknje
Birajte suknje koje su lagano iznad koljena, a u širokom luku izbjegavajte midi i maksi dužine koje će vas vizualno smanjiti. Što se samih krojeva tiče, najbolje će vam pristajati pencil krojevi te suknje punog kruga koje će vam naglasiti struk i noge, a vizuelno proširiti bokove. Treba da izbjegavate suknje A kroja.
Cipele
Vašoj će sitnoj građi svakako najviše odgovarati visoke potpetice, dok sa glomaznim platformama treba biti pažljiv jer se može desiti da ne izgledaju proporcionalno s ostatkom vašeg tijela. Svakako će vam najbolje pristajati klasične salonke elegantne, tanke pete.
Pjevačica Severina Kojić upravo je na Instagramu objavila kako je zaražena korona virusom.
– Premda nemam nikakve simptome, danas sam dobila potvrdu da sam pozitivna na CODIV 19, dok je test moga sina negativan – napisala je Severina na svom profilu.
– Odmah jutros, nakon kontakta s epidemiologom, preduzjela sam sve mjere, odmah obavijestila oca djeteta, te u dogovoru s ocem predala ga dva dana prije određenog termina, da samoizolaciju provede sa njim, bez obzira na negativan test – dodala je ona.
– Dakle, da, imam pozitivan test, nemam simptome, zarazila sam se od bliske osobe, vjerovatno po povratku u Zagreb, a ne tokom ljetovanja u Dalmaciji. Budući je ta osoba juče dobila pozitivan test, odmah smo sin i ja išli na ponovno testiranje, jer je naš prvi nalaz bio za oboje negativan – navela je Severina na Instagramu.
Nakon toliko razmišljanja i iščekivanja, beba je napokon stigla. Bez obzira na to što ste sigurno uradili jedno opsežno istraživanje, javiće se veliki broj novih pitanja o kojim niste mislili tokom trudnoće. Zato smo se potrudii da odgovorimo na neka od pitanja koja muče roditelje, a naročito mame.
1. Da li će bebina glava uvijek biti istog oblika kao sada?
Oblik bebine glave je privremen. Anatomija kaže da se lobanja sastoji od djelova, koji se pomjeraju kako bi beba bila u stanju da prođe kroz porođajni kanal. Nekada oblik glave može biti neobičan, što je potpuno normalno. Nakon nedjelju ili dvije, glavica će poprimiti ljepši oblik.
2. Šta ako nisam dobila ocjenu 10 na porođaju?
U principu, bebe rijetko dobijaju ocjenu deset. Doktori, sestre, babice u roku od nekoliko minuta po porođaju provjeravaju bebino disanje, rad srca, mišićni tonus, reflekse, boju kože – svaka od ovih stavki nosi 0,1, ili 2, u zavisnosti od stanja. Sve ocjene preko 7 se smatraju normalnim, a ispod toga to zahtijeva medicinsku pažnju. Važno je da znate da ocjena na porođaju nema veze sa kasnijim zdravstvenim stanjem djeteta.
3. Zašto stavljam dijete na grudi kada nemam mlijeka?
Upravo zato što se na taj način podstiče stvaranje mlijeka. Uz to kolostrum, ono što u prvim danima ide prije mlijeka, vrlo je važno za bebu. Iako nemate mlijeka, neka beba bude na vašim grudima, regulisaćete joj tjelesnu temperaturu, a ujedno ćete se obje osjećati predivno. Vrlo često i taj osjećaj ispunjenosti rezultira laktacijom.
4. Koliko krvi je previše?
Bez obzira na to kako ste se porodili, očekujte krvarenje nakon porođaja. Na početku može krenuti zaista velika količina krvi. Nemojte da se prestravite. Svakog dana će biti sve bolje. Možete očekivati jače krvarenje u momentu kada beba počne da doji. Imajte na umu da dojenje umanjuje sveukupno krvarenje jer pomaže materici da se brže vrati u prirodnu veličinu.
5. Da li smijem da ustanem i prošetam se?
To zavisi od mnogo faktora. Nakon epidurala, treba da sačekate da potpuno dođete sebi. To će biti sat ili dva poslije, ali će vam biti potrebna pomoć. Žene koje su imale porođaj carskim rezom, nećete moći da se krećete narednih 12 do 18 sati. Ne zaboravite da ste imali operaciju! I vaginalni porođaj bez epidurala će zahtijevati malu pomoć pri kretanju na samom početku. Nakon porođaja se javljaju velike promjene u kardiovaskularnom sistemu, pa će vrlo lako doći do vrtoglavice. Ne bi bilo dobro da padnete i povrijrdite se.
6. Šta će se desiti ako dotaknem bebinu glavu?
Da, to strašno mekano mjesto na glavici… Normalan dodir, nježan i vrhovima prstiju neće smetati bebi. Strah i ono ‘ne pipaj’ je obično namijenjeno djeci koja ne znaju da naprave mjeru.
7. Da li će me boljeti kada prvi put odem u toalet?
Uriniranje može peckati, ali bol je neuporediv sa porođajem, na primjer. Osjećaćete malo neprijatnosti zbog katetera (svi sa epiduralom ga dobiju) ili epiziotomije. Što se stolice tiče, nakon vaginalnog porođaja ne bi trebalo da bude blo kakvih problema. Poslije carskog reza može biti malih poteškoća, naročito ako ljekovi protiv bolova uzrokuju zatvor.
8. Da li je zvuk kao da se beba guši, hrče normalan?
Da, jeste. Beba je živjela u vašoj materici, pa postoji količina tečnosti i mukusa koju beba treba da izbaci. Obično će za to biti potrebna 24 sata, a nakon carskog reza može biti i duže.
9. Kada ću moći da imam seksualne odnose?
Doktori su saglasni sa tim da je najbolje da sačekate barem šest nedjelja nakon porođaja, jer je tijelu potrebno vrijeme da se isceli. Nemojte se začuditi ako ne budete ni poslije toga još mogli. Na to utiče bol, ali i manjak estrogena. Budite strpljivi, libido će se vratiti.
10. Zašto mi niko nije rekao da je porođaj ovakav?
Pa, sada i same možete dati drugim majkama informacije koje vi niste dobile. Dobro je pripremiti buduće majke na ono što se može dogoditi na porođaju – biće krvi, bola, ali ste jake. Ne treba govoriti ženama da je prelako, a naročito ih ne treba zastrašivati. U svakom slučaju – Vi to možete!
Glumica Marija Karan i njen suprug Džoel Lubin sa sinom Markom Leom borave na našem primorju, a poslije priče da se razvode njih dvoje pokušavaju da daju još jednu šansu zajedničkom životu.
Marija se s porodicom već nekoliko dana odmara u Crnoj Gori.
-Marija je često bila gost i uglavnom je dolazila sa sinom Markom u ekskluzivno naselje na moru u Crnoj Gori, a onda je ovog puta odlučila da povede i Džoela. Džoel je bez mnogo razmišljanja prihvatio da krene sa Marijom i sinom jer nije imao poslovnih obaveza. Ovo će im dobro doći da se ponovo zbliže jer će ostati malo duže na odmoru. A kako je njen suprug vezan za sina, dali su još jednu šansu da pokušaju da svim snagama spasu brak. Poslije toliko godina dođe do blagog zasićenja, međutim, ovakva i slična putovanja mogu pozitivno da utiču da se jedna porodica spasi. Mislim da su na dobrom putu da budu ponovo ona porodica kao od prije nekoliko godina. Marija ne skida osmijeh sa lica, mali Marko Leo trčkara po plaži, uživa s roditeljima i sve naizgled djeluje idilično”, kaže za “Blic” izvor blizak glumici.
Marija već godinama ljetuje na istom mjestu, pa je dobro upoznala kraj i najbolji način kako da uživaju.
“Marija ima ovdje prijatelje. Oni iznajmljuju jedan od apartmana u elitnom naselju. Kako turista ove godine nema mnogo, intimna atmosfera koju imaju im je dobrodošla. Marija se više posvetila fondaciji “Balkan Projects”, ali i odgoju sina, a glumačku karijeru je dosta zapostavila. Nije htjela po svaku cijenu da ide na kastinge i da bude odvojena od sina. Bitno joj je da što više vremena budu zajedno, a Džoel je taj koji ganja karijeru i koji donosi novac”, dodaje izvor.
Oni su, kako naglašava izvor, birali naselje Luštica Bay, jer je izolovano od ostalih mjesta i mogu uglavnom da uđu samo oni koji imaju svoje apartmane.
“Ne žale novac za dobar ugođaj. Apartman koji iznajmljuje u prosjeku se kreće oko 300 eura, dok je propusnica za plaže na kojima se odmaraju na dnevnom nivou od 50 do 60 eura. Ali im prija to što je mirno, što ih niko ništa ne zapitkuje i što mogu da se posvete jedno drugom. Džoel je pažljiv, a Mariji odgovara što je tu i on, kako bi zajedno brinuli o sinu”, naglašava izvor.
Podsjetimo, prije šest godina, Marija i Džoel su se na vječnu ljubav zakleli i u Bogorodičinoj crkvi Ružica na Kalemegdanu u prisustvu najbliže rodbine i prijatelja.
Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša izjavio je danas da će Crna Gora od sjutra otvoriti granice sa Srbijom.
“Crna Gora će od sjutra otvoriti granice sa Srbijom, Bosnom i Hercegovinom, Albanijom, Kosovom, Sjevernom Makedonijom, i zemljama Zapadne Balkana”, najavio je Mugoša u Bojama jutra TV Vijesti, i dodao da se u ovim zemljama poboljšava epidemiološka situacija sa koronavirusom.
On je kazao da će danas biti održana elektronska sjednica Nacionalnog koordinaciojog tijela na kojoj će biti definisani načini ulaska u Crnu Goru iz pomenutih država, ali je naglasio da će najvjerovatnije biti potreban PCR negativan test ili serološki ELESA.
Prema njegovim riječima odlučeno je da se otvore granice sa ovim zemljama na zahtjev turističke privrede.
Francuski naučnici su došli do zaključka da je u mnogim zemljama smrtnost od kovida 19 niža zbog specifičnosti njihovih nacionalnih kuhinja. Istraživanja su pokazala da određena hrana, ako se redovno konzumira, može smanjiti vjerovatnoću prodiranja virusa u organizam, kao i njegovo destruktivno dejstvo, pišu na sajtu News medical.net.
Neki prehrambeni proizvodi imaju funkciju prirodnog štita od virusa. To su otkrili francuski istraživači koji su se zapitali zašto su u nekim zemljama stope oboljelih i preminulih od kovida 19 značajno niže od onih kod njihovih susjeda. Na primjer, u Iranu je stopa smrtnosti visoka, dok je u susednoj Turskoj i Turkmenistanu znatno niža. U Njemačkoj je broj oboljelih i smrtnost niža nego kod najbližih suseda, a Južna Koreja je lider po ovim pokazateljima u svom regionu.
Jogurt i
kefir živi štit protiv virusa
Na čelu grupe od 25 naučnika je profesor pulmologije na Univerzitetu Monpelje doktor Žan Buske, koji je i bivši predsjedavajući Svjetske alijanse za borbu protiv hroničnih respiratornih bolesti SZO. Ovi ljekari su se obavezali da identifikuju šta je zajedničko za zemlje sa najmanjim brojem oboljelih. Uzimajući zemlje sa najnižim stopama smrtnosti u poređenju sa njihovim susjedima (Turska, Grčka, Bugarska, Nemačka i Južna Koreja), istraživači su pronašli zajedničke elemente ishrane u tim zemljama.
Stanovnici Turske, Grčke i Bugarske redovno piju jogurt i kefir, koji predstavljaju živi štit protiv virusa. Naravno, u određenoj mjeri fermentisani mliječni proizvodi su uključeni u ishranu svih naroda, ali u ovim zemljama se ovo radi redovno, kako samostalno, tako i kao dio drugih jela.
I kiseli
kupus štiti od virusa
Neočekivano se u jelovniku Nemačke i Južne Koreje pojavila zajednička stavka. Stanovnici ovih zemalja rjeđe umiru od kovida 19 nego njihovi susjedi. Ispostavilo se da u obje države u redovnu ishranu uključuju hranu koja sadrži kiseli kupus, koji poput kiselog mlijeka, stvara zaštitnu barijeru za prodiranje virusa u organizam.
Prema mišljenju profesora Buskea, malo se pažnje posvetilo regionalnim razlikama u ishrani zbog širenja i ozbiljnosti virusa. Dok sa druge strane, promjene u ishrani mogu biti od velike koristi.
“Otkrili smo da fermentisani mliječni napici i kiseli kupus mogu smanjiti aktivnost enzima ACE2, koji virus korona koristi za prodiranje u ćelije”, izjavio je Buske.
“I sam sam promijenio način ishrane. Sada jedem kupus tri puta nedjeljno i pijem kefir za doručak”, dodao je on.
Pjevačica Tanja Savić je nakon četiri mjeseca ćutanja prijavila svog muža Dušana Jovančevića za otmicu njihovih sinova Maksima i Đorđa. Kako pišu mediji, Jovančević bi navodno zbog toga mogao da bude osuđen na novčanu,ali i zatvorsku kaznu.
Pjevačica je od maja pokušavala na miran način da riješi spor sa mužem kako on ne bi snosio posljedice, ali je sada odlučila da se bori za djecu po svaku cijenu, piše “Informer” a prenosi “Blic”.
– Dušan je odveo djecu u Australiju bez Tanjine saglasnosti. Ona je bila ubijeđena da će riješiti problem, međutim od kada joj je zabranio čak i da se čuju telefonom, pjevačica je očajna. Prijavila ga je u našoj policiji, a njen advokat je poslao prijavu i australijskoj policiji. Ministarstvo spoljnih poslova i Ministarsvo pravde je upoznato sa njenim slučajem i uradiće sve da joj se djeca vrate – kaže sagovnornik ovog lista, blizak Tanji Savić.
On naglasašava da su u Australiji žene veoma zaštićene i da bi Tanja dobila svoju djecu u roku od nekoliko dana. Problem je, kako navodi izvor, što su mališani njihovi državljani, a pjevačica želi sa djecom da živi u Srbiji.
– Tanja nema ni želje ni novca da živi u Australiji. Zato će podnijeti zahtjev da dobije starateljstvo nad djecom i da joj bude omogućeno da ih dovede u Srbiju. Ona ima dokaz da su djeca oteta jer su imala boravište u Beogradu, išla su ovdje u školu, bila su i zdravstvenom sistemu. Dušanu prijeti od šest do 30 godina zatvora, a moraće da plati i kaznu od 25.000 dolara. Osilio se, jer je mislio da će Tanja dovjeka ćutati – zaključuje sagovornik.
Tanja Savić potvrdila je da je krenula u borbu za starateljstvo nad svojom djecom.
– Ćutala sam četiri mjeseca i nisam htjela da iznosim u javnost privatne detalje, ali sada sam morala da tražim pomoć. Govore mi ljudi što ne odeš po svoju djecu, ali ne mogu tek tako da odem u Australiju i da ih dovedem u Srbiju. Ja čak nisam ni njihov državljanin. To bi onda značilo da sam ja sinove otela od Dušana. Tražila sam pomoć i od naše države, ali i od australijske i sada čekam njihovu pomoć – kaže Tanja zadržavajući suze.
Ona je svjesna da njenom mužu prijeti velika zatvorska i novčana kazna, ali, kako se navodi, više za to ne mari:
– Moj suprug je uradio nešto najgore što može jednoj majci da se uradi – oduzeo mi je djecu. To nije smio da radi jer nije ljudski, ali i kažnjivo je zakonom. Ja sam sve htjela da uradim za njega, štitila sam ga, ali prešao je granicu.
Tanja Savić i Dušan Jovančević upoznali su se 2006. godine u Kaliforniji, ali je pjevačica tada bila zauzeta. Nakon što je raskinula dugogodišnju vezu, ponovo su se sreli 2009. godine i počeli ljubavnu vezu, koji su početkom 2011. godine krunisali brakom.
Par ima sina, devetogodišnjeg Maksima i dvije godine mlađeg Đorđa.
Po pisanju medija česti, ali ne i jedini razlog nesuglasica među supružnicima bilo je mjesto gdje će stanovati.
U izjavi
koju je prije tri godine dala za domaće medije, pjevačica je istakla da je
morala da se uda, ali je iz njenih riječi moglo da se zaključi da je suprug
nagovara da se trajno presele u Australiju što ona nije željela.
“On je više za to da se vratimo tamo. Tamo je rođen, tamo je živio, djeca su se tamo rodila… Tako da njih vuče Australija mnogo, a ja sam jedina koja konce vuče za Srbiju, pa ćemo vidjeti ko će na kraju popustiti”, kazala je tada Tanja.
Tokom braka dugog skoro 10 godine u epizodama su u medijima objavljivane priče o bračnoj krizi i mogućem razvodu supružnika, o čemu pjevačica javno nije željela da priča.
Kulminacija zategnutih odnosa bračnog para Jovančević dogodio se tokom vanrednog stanja usled pandemije koronavirusa. Tanja je navodno Jovančeviću prijetila razvodom, a 17. aprila ga je prijavila policiji zbog nasilničkog ponašanja.
Kako je portal Nova.rs tada pisao, Tanja je supruga prijavila policijskoj stanici na Novom Beogradu zbog verbalnog uznemiravanja.
Nakon ove bračne svađe, Tanja je otišla kod roditelja u rodno mjesto, a Jovančević je ostao sa djecom u Beogradu. Nekoliko dana potom doveo ih je kod majke, uz obećanje da će ih ponovo dovesti, što se međutim nije desilo. Kada se vratila u stan, koji je zatekla prazan – bez njegovih i dečijih stvari, kao i bez putnih isprava, zbog čega je posumnjala da je decu odveo iz Srbije, Tanja je slučaj prijavila policiji.
Slučaj Tanje Savić i Dušana Jovančevića dospio je i u svjetski poznate medije, pa je tako poznati tabloid Daily Mail pisao o tome, takon čega je Jovančević za IDJTV izjavio:
“Djeca i ja smo otišli u Australiju zbog njihove bezbjednosti i vraćamo se naravno za Beograd kada prođe sve oko Covida-19 i sve se vrati u normalu. Tako smo se dogovorili moja supruga i ja. Ona je ostala jer ima poslovne obaveze. Mi smo jako zaljubljeni jedno u drugo i dan-danas. Ja moju suprugu volim isto kao prvog dana! Čujemo se dva puta dnevno. Nezgodno je budući da je vremenska razlika osam sati unaprijed” između ostalog ispričao je on.
Pomoćnik direktora Instituta za javno zdravlje (IJZ) epidemiolog Senad Begić gostujući u Jutarnjem programu Televizije Crne rekao je govoreći opredstojećim lokalnim i parlamentarnim izborima zakazanim za 30.avgust da javnost “nepotrebno insistira na bezbjednošću tokom samog izbornog procesa” i da je epidemiološki rizik tokom izbornog dana sveden na minimum, te da je on kao takav višestruko manji od boravka u nekom ugostiteljskom objektu.
“Epidemiološke mjere za izborni dan su takve da rizik minimiziraju, i on je višestruko manji nego tokom boravka u nekom ugostiteljskom objektu. Čini nam se da javnost nepotrebno insistira na bezbjednošću tokom samog izbornog procesa, zaboravljajući da je on predviđen da se odigrava u kontrolisanim uslovima”.
Na pitanje može li se desiti odgađanje parlamentarnih izbora u slučaju skoka novozaraženih, Begić je rekao da su jasno definisani okviri ko može odgoditi izbore, te da to definitivno nije Institut za javno zdravlje.
On je kazao i da posljednjih dana imamo “talasanja u broju novozaraženih” i da “nije za očekivati da imamo neki nagli porast novooboljelih”.
Što se tiče početaka školske godine i eventualnog rizika ako djeca od septembra krenu u školu dr Begić je kazao da je ključno pitanje možemo li djeci obezbijediti sigurnu radnu sredinu.
“Velika je to dilema. Najlakše je reći da je lako odbraniti djecu od kovida, a najteže je zapravo, jer se oni ne mogu strogo pridržavati mjera, broj kontakata koji ostvaruju je veći nego kod odraslih, a tu su i uslovi sredine, odnosno same škole. Organizovani zatvoreni prostori nijesu epidemiološki najpovljnija sredina za boravak”.
O ruskoj vakcini protiv Kovida-19 pomoćnik direktora IJZ je rekao da raduje, činjenica da se Rusija sa svim kapacitetima apsolutno uključila u globalne trendove i da su i oni shvatili da je vakcina jedini izlaz iz kompletne krize. On je kazao i da:
“Mi u ovom trenutku imamo najmanje 28 vakcina kandidata koju su istoj fazi ili su istraživanja dalje odmakla, ali ono što ih karakteriše je da je proces njihovog razvijanja transparentan. O svim tim vakcinama možete da se informišete do najsitnijih detalja. Za ovu konkretnu vakcinu, ono što trenutno zna naučna zajednica je jako ograničeno”.
Glumac Dušan Kovačević svojim ulogama osvojio je simpatije ne samo domaće publike već i one u regionu.
Česta odsustva od kuće sastavni su dio života popularnog glumca, ali veliko razumijevanje koje dobija od supruge Marije sa kojom ima dva sina, Kovačeviću daju vjetar u leđa.
Film “Grudi” u režiji Marije Perović biće prikazan u utorak, 11. avgusta u 20.30 sati na Ljetnjoj sceni Doma mladih u Trebinju, u okviru osmog Festivala mediteranskog i evropskog filma.
Festival u Trebinju traje od 8. do 12. avgusta. Projekcije su na Ljetnjoj sceni Doma mladih Trebinje, u dvorištu Muzeja Hercegovine i na terasi hotela “Leotar”, uz striktnu primjenu epidemioloških mjera.
Festival je počeo dodjelom nagrade „Zlatni Platan” za izuzetan doprinos evro -mediteranskom filmu, a priznanje je uručeno glumcima Ani Sofrenović i Vojislavu Voji Brajoviću, a u čast laureatima festival će zatvoriti film Gorana Paskaljevića “Bure baruta” iz 1998. godine u kojem su uloge ostvarili dobitnici.
Tokom pet festivalskih dana biće prikazano dvadesetak igranih, dokumentarnih i kratkih filmova iz BiH, Srbije, Sjeverne Makedonije, Hrvatske, Slovenije, Španije, Italije, Turske, Velike Britanije… Osim filma “Grudi”, na repertoaru su “Šavovi” Miroslava Terzića, “Mater” Jureta Pavlovića, “Sin” Ines Tanović, “Koja je ovo država” Vinka Brešana, “Uprkos magli” Gorana Paskaljevića i “Bol i slava” Pedra Almodovara.
Film GRUDI imao je svjetsku premijeru na 33. Filmskom festivalu Herceg Novi – Montenegro Film Festival. Film je nastao po predlošku serije “Grudi” i predstavlja pravi zajednički regionalni projekat, uz učešće produkcionih kuća iz Crne Gore, Hrvatske i Srbije – OPEN BOX STUDIO, MEANDER FILM, MITROPA, VISIONARY THINKING, kao i potporu Filmskog centra Crne Gore i Hrvatskog audio-vizuelnog centra.
Scenario je napisala Vladislava Vojnović po ideji Marije Perović. Producentkinje filma su Marija Perović i Dubravka Drakić, direktor fotografije je Dušan Grubin, montažerka Nataša Pantić, scenografkinja Dragana Baćović, a kostimografkinja Tijana Todorović.
Uloge tumače Marija Škaričić, Dubravka Drakić, Nada Šargin, Vojin Ćetković, Mira Banjac, Peđa Bijelac, Jelena Đukić, Danilo Lončarević, Branimir Popović, Bruna Bebić
U Crnoj Gori su u protekla 24 sata od posljedica koronavirusa preminule tri osobe i to iz Tuzi, Nikšića i Pljevalja, rođene 1947, 1950. i 1954. godine, koji su liječeni u Kliničkom centru Crne Gore (jedno) i Opštoj bolnici Nikšić (dvoje). Novozaraženih od prošlog presjeka je 52, a oporavila se 37 osoba. Ukupan broj aktivnih slučajeva COVID19 trenutno iznosi 1119, što je na 100 hiljada stanovnika 178.
“Laboratorije Instituta za javno zdravlje su od posljednjeg presjeka završile PCR analizu 533 uzorka na novi koronavirus, među kojima je otkriveno 52 novopozitivna slučaja infekcije. Novoinficirani su iz Podgorice 21, Bijelog Polja i Rožaja po osam, Berana šest, Nikšića i Ulcinja po tri, Pljevalja dvoje i Bara jedno”, saopšteno je iz IJZ.
Ukupan broj smrtnih slučajeva povezanih sa COVID-19 od početka juna je 62 a od početka godine 71. Prijavljen je oporavak 37 pacijenta.
“Od početka godine ukupan broj registrovanih slučajeva infekcije novim korona virusom je 3748”, dodali su iz IJZ.
Aktivni slučajevi, oporavljeni i preminuli od početka juna po opštinama su:
Stope aktivnih slučajeva na 100 hiljada stanovnika po opštinama:
Bijelo Polje 297, Podgorica 243, Berane 238, Budva 229, Plužine 216, Bar 169, Nikšić 157, Cetinje 156, Kotor 150, Ulcinj 150, Pljevlja 133, Rožaje 126, Andrijevica 118, Gusinje 118, Tivat 78, Kolašin 60, Žabljak 56, Plav 53, Herceg Novi 39, Petnjica 36, Mojkovac 35, Tuzi sedam, Danilovgrad i Šavnik nemaju oboljelih od virusa korona.
Ekscentrični, prenaglašeni komadi nakita napravljeni od poludragog kamenja i žice sve su popularniji među damama u Crnoj Gori.
Za one koje žele da budu jedinstvene i da se izdvoje iz mase, ručno rađeno prstenje dugogodišnje novinarke Milene Đergović postalo je čest izbor.
MIKA prstenje koje ne može proći nezapaženo ostavlja poseban pečat na sve istinske ljubiteljke drugačijeg, a rezultat je nepresušne kreativnosti ali i hobi koji odmara, kako kaže Milena, i dušu i tijelo.
Koliko je zainteresovala javnost svojim kreacijama pokazuje činjenica da joj upiti stižu i iz zemalja regiona a odnedavno i iz Amerike.
Komemoracija povodom smrti Isidore Bjelice održana je u Sava centru, gdje su došli prijatelji i rodbina.
Neutješna Isidorina djeca Lav i Vila, kao i otac Dimitrije i majka Nevenka, te suprug Nebojša, još ne mogu da vjeruju da nje nema.
Spisateljica koja je umrla u 52. godini za sobom je ostavila porodicu, ali i veliki trag u savremenoj književnosti.
– Isidora je bila najveći intelektualac, najviše smo od Isidore učili o ljubavi, zalagala se da se ljubav kao predmet uvede u škole. Bila je borac. Među našim zadnjim prepiskama napisala mi je da smrt ne postoji, da je to premještaj. Bila je vanvremenska, vanserijska, bila je apsolutno svoja, ali u isto vrijeme naša – rekla je Dragana Papić Grujić, dok su se u sali čuli jecaji.
– Imala je vremena uvijek za prijatelje, dok je čekala hemioterapiju ona je mene tješila i davala mi nadu. Voljela je da se druži i da se zabavlja. Isidora je jako voljela pjesmu “Ivanova korita”, gde jedan stih kaže “ne pomažu ni ljekari ni travari”, a mi smo pjevale “ne pomažu ni ljekari ni šamari”. Ovo je nije “zbogom”, ovo je “doviđenja”. Volim te Isidora i hvala ti što si bila moja prijateljica – rekla je Isidorina ljekarka i dugogodišnja prijateljica, na komemoraciji u Sava centru.
Isidora Bjelica preminula je nakon sedam godina duge borbe sa rakom, a posljednja dva mjeseca života provela je kod roditelja Nevenke i Dimitrija u bloku 45, u ulici Jurija Gagarina.
Nakon komemoracije, danas je kremirana na Novom groblju u Beogradu.
Povratkom predimenzioniranih sakoa, pantalona širokih nogavica te ogromnih majica koje se pozajmljuju iz muškog ormara, haljine koje prate siluetu tijela takođe polako odlaze u zaborav.
Da i udobnost može biti chic dokazuju svi navedeni odjevni komadi, ali i ovaj model haljina koji je postao pravi modni hit koji ćete viđati posvuda ovog ljeta. Riječ je o tzv. “ružnim” haljinama koje krojem podsjećaju na spavaćice vaših baka, a krase ih široki naduveni rukavi, visoki ovratnik i kroj koji pristaje baš svima jer ne prati liniju tijela, već se od grudi širi u A-kroj.
Ovaj praktičan model haljine sakrće sve što želite sakriti te vam pritom pružiti udobnost, prozračnost i chic izgled.
Oversize haljinu možete iskobinovati s slamnatom torbicom, a još bolje uz onu koju je ručno pravljena samo za vas sa providnim rebrasrim detaljima spevijalnog materijaa koja će u slučaju da vam se nešto prospe lagano obrisati, a trag se neće primijetiti. Takve nedoljive torbe možete naručiti OVDJE.
Sigurno ste primijetili da su već neko vreme na modnoj sceni aktuelni modeli pantalona, kao i farmerki, sa dubokim strukom, dok je plitki struk odavno postao modna prošlost.
Ono što je posebno dobro, jeste da ovaj kroj komplementira ženskoj figuri, čineći je vitkijom i ženstvenijom. Takođe, vrlo je zahvalan za kombinovanje i uklapanje u različite modne stilove.
U okviru projekta koji sprovodi Sindikat doktora medicine Crne Gore u partnerstvu sa Centrom za razvoj nevladinog sektora uz finansijsku podršku Evropske unije u Crnoj Gori kroz program EIDHR Dr Svetlana Marković Perić, specijalista urgentne medicine, koja je radila u Srbiji, pa u Crnoj Gori i u Njemačkoj, a nakon povratka u Crnu Goru, posljednjih pet godina je zaposlena u tivatskoj Hitnoj pomoći, govori o svom iskustvu sa koronom, ličnom gubitku, a ima poruku za sve nas.
“Moj suprug je primljen u Klinički centar 22. marta u ranim jutarnjim satima. Preminuo je oko 12 sati u toku dana. Ja sam saznala da je pozitivan na koronu uveče u 22 sata. Nijesam znala da smo imali koronu. Nakon toga je meni urađen test. Uveče 23. marta dobila sam nalaz da sam pozitivna na koronu. Moja stradanja tu nisu stala, tek počinju”, priča Marković Perić.
Doktorki Svetlani je određena samoizolacija. Ne ona od 14 ili 28, već od 45 dana.
“Tog dana sam morala da riješim problem sahrane moga supruga. Ja živim u Herceg Novom, a Podgorica je 120 kilometara udaljena. Kolega, patolog koji je radio obukciju mom suprugu bez moje saglasnosti, što sam kasnije doznala, mi je dao jedno “fino” rješenje. Ukoliko ja nemam mogućnost da sahranim supruga, on će pozvati socijalnu službu i sahraniće ga zajedno u grobnici sa beskućnicima”, navodi Marković Perović.
Doktorka je pored bola morala da se bori i sa stigmom zaraženih.
“Te večeri, prije nego što sam saznala da je moj
suprug pozitivan, u medijima se pojavila informacija da je umro od korone. Tri
pogrebnika koje sam zvala su odbili da ga voze jer bi se oni zarazili. Jedva
sam našla pogrebnika koji je, sticajem okolnosti, uz dogovor, moj suprug
prebačen u mrtvačnicu u Risnu, do momenta do kad sam ja uspjela da nađem način
kako da ga sahranim. Zahvaljujući mojoj bliskoj prijateljici koja mi je
pozajmila njenu porodičnu grobnicu ja sam nakon 8 dana uspjela da sahranim
supruga tako što su ga drugi sahranili. Ja nisam mogla, bila sam zatvorena,
nisam mogla iz kuće da izađem”, priča doktorka Marković Perović.
Ona kaže da je najtragičnija stvar koja joj se kao
ljekaru desila je to što je razapeta na krst srama.
“To je nešto što je teško opisati. Na televiziji se
pojavila informacija o prvoj žrtvi od korone sa imenom, prezimenom, mjestom
odakle je i odakle je došao. Mi smo pacijentu upropastili njegov prethodni
život i smrt”, navodi ona.
Na pitanje strahuje li od odmazde jer se usudila sve
da kaže javno, doktorka Svetlana Marković Perović ima jasnu poruku.
“Ja sam izgubila ono što sam voljela. Mogu da mi uzmu život. Mogu da mi daju otkaz, ali straha nemam. Gdje postoji ljubav, tu postoji život. Jako bih voljela da se bavim edukacijom mladih ljekara i to ne znanju iz medicine već ljubavi prema pacijentu. Bolesna osoba ne smije da bude broj i socijalni slučaj, već čovjek”, kazala je ona.
Izvor: Sindikat doktora medicine Crne Gore/foto printscreen
Poslije više od godinu dana, od kada nas je osvojila prelijepom baladom „Suncokret“, Jelena Tomašević publici poklanja novu pjesmu i spot „Diraj mi usne“, predstavljajući se ovog puta u potpuno novom i drugačijem ritmu koji će definitivno iznenaditi ne samo poštovaoce njene muzike, već i sve one koji prate dešavanja na regionalnoj muzičkoj sceni.
Jedna od naših najboljih pjevačica novim singlom povlači specifičan potez u svojoj karijeri, birajući pjesmu kakvu od nje nismo očekivali, a koja će, sudeći po svojoj autentičnosti, biti veliki hit ovog ljeta, jer se razlikuje od svega trenutno aktuelnog.
Spot je, takođe, vrlo efektan i atraktivan i Jelenu prikazuje u zavodljivom i magnetičnom vizuelnom izrazu, u tajanstvenoj atmosferi kojoj posebno doprinosi njen izgled u spotu, ali i emocija koju je dočarala kako glasom, tako i svojom senzualnošću.
-Dugo sam birala pjesmu za ovo ljeto. Mišljenja sam da muzika, i uopšte umjetnost, ne smije da se zaustavi, naročito ne u ovakvoj situaciji u kojoj se trenutno nalazimo. Moramo se truditi da na sve moguće načine rehabilitujemo svoj duh i svoje živote i da tome doprinese svako od nas pojedinačno. Najbolje što ja mogu da pružim ljudima je dobra muzika. Namjerno sam odabrala ovu pjesmu jer budi snagu, poziva na korak dalje i na oslobođenje od loših momenata. Sarađivala sam sa sjajnom, provjerenom ekipom, mojim dragim prijateljima, Goranom Kovačićem koji je radio muziku i tekst, i Darkom Dimitrovim koji je bio zadužen za aranžman- kaže Jelena Tomašević.
Mlada crnogorska dizajnerka Ivana Murišić već godinama osvaja domaće tržište svojim jedinstvenjm, kreativnim i zanimljivim modelima.
Crnogorska publika je imala priliku da vaše kreacije vidi na nedavno završenom MFW. Svaka vaša kolekcija je donekle namijenjena damama koje vole da eksperimentišu sa modom, odvažnim i hrabrim, a ujedno slobodnim kao što su ptice. Koliko je teško uvijek biti drugačija?
Biti drugačiji znači biti svoj. Pratiti svoju intuiciju i svoju strast, kroz modni izražaj. Publici može i ne mora da se svidi vaš stil, ali ono što je neminovno poštovaće vas jer ste dosledni sebi. Ako uz sve to date maksimum u radu, rezultati uvijek moraju biti pozitivni. Kada na bilo koji način koketirate sa publikom, sa željom da im se dopadnete, ta namjera osjeti se i kroz modele koji nisu kompletni. Što na kraju i nije poželjni rezultat.
Crna Gora je godinama bila u zaplećku kada je moda u pitanju. Onda su počeli da se afirmišu modna imena. Koliko sada ima prostora za sve koji se bave modom?
-Svaka država ima neiscrpan prostor za mnoge profesije a za umjetnost i modu najviše. Moda je dinamična oblast, neiscrpna sa idejama, i u toj profesiji uvijek imate potrebu za dodatni rad i dodatna ulaganja. Konkretno u Crnoj Gori, modna scena je na početku stvaranja. Pojedinačno i zajedno, možemo ići mnogo dalje, i razvijati modnu industriju i proizvodnju. Razvijati obrazovanje, kroz fakultete i zanatske vještine krojenja i šivenja. Gledajući kroz tu prizmu, ima dovoljno prostora za sve, čak je i poželjno da nas ima više.
Čiji rad od domaćih kolega posebno cijenite i zašto?
-Cijenim sve svoje kolege jer znam koliki je trud i rad potreban da bi se bavili modom, i održavali svoj biznis. Možda mi je rad nekih od njih bliži od onih drugih, ali to opet ne znači da je moje mišljenje o njihovom radu, relevantno i objektivno. Ovom prilikom bih istakla Mirjanu Šarac i Martu Miljanić kao dvije dizajnerke čiji rad cijenim i pratim.
Čime se rukovodite kada stvarate kolekciju. Zaradom, umjetnošću ili pokušavate to da spojite?
-Kada stvaram kolekciju uvijek se baziram na stvaralaštvo i ideju. Nikada mi zarada nije ni u kom asprektu bitna. Ukoliko bih počela da razmišljam o tome, sigurna sam da ne bih mogla kolekciju izvesti do kraja. Ukusi su različiti, i teško je udovoljiti većini. A da bi napravili proizvod koji bi svi željeli da imaju, i za koji bi većina izdvojila novac, onda taj proizvod mora imati epitet “komercijalnog “. Komercijalno i inovativno nikada ne idu jedno sa drugim, iz toga razloga zarada dođe samo kao poželjna situacija ali ne i prioritetna.
Da li od mode danas u Crnoj Gori može lijepo da se živi?
-Od mode može lijepo da se živi ukoliko ste dizajner koji pored kvaliteta ima i biznis crtu, koja će mu pomoći u organizaciji troškova i realizaciji modela. Morate biti dobar preduzetnik. A sama riječ preduzetnik govori da morate imati crtu “ osobe koja preduzima akciju”. Što znači ne odustati ni kada se dese padovi, ni kada vam nedostaje inspiracije i ideja. Uvijek morate dati sve od sebe, i biti u koraku sa cijelim svijetom. Sa tim paralelno mora doći uspijeh kao i mogućnost da se od toga “ može živjeti”.
Da li ste pokušavali i da li vidite sebe van granica Crne Gore?
-Ja sam dugo živjela u Beogradu, gdje sam završila fakultet nakon čega sam otvorila svoj atelje. U regionu sam se takođe predstavljala više puta. Imam kontakta sa modnom scenom i van Crne Gore, ali na tome se mora raditi još mnogo više. Naredni period planiram da se posvetim tome, i nadam se pozitivnim rezultatima.
Koga od poznatih ličnosti biste voljeli da vidite u vašim kreacijama i zašto?
-Uvijek kada čujem to pitanje pomislim na Josipu Lisac. I sada ću je pomenuti, sve dok mi se ostvari ta želja. A sigurna sam da hoće.
Pjevač Miloš Bojanić u svom vlasništvu posjeduje nekoliko luksuznih vila, a ona na crnogorskom primorju oduvijek je bila atraktivna meta domaćih i stranih kupaca.
Milošu su mnogi nudili milione kako bi kupili njegovu velelpnu kuću, a jedan od posljednjih zainteresovanih koji je “bacio oko” jeste turski glumac Halit Ergenč, našoj publici najpoznatiji po ulozi Sulejmana Veličanstvenog.
Kako se uveliko šuška, umjetnik ima namjeru da snima film u Crnoj
Gori, i to čim se otvore granice, a njegovom timu je zapala za oko baš
folkerova kuća u Baošićima.
Folker je vilu napravio još osamdesetih godina prošlog vijeka, a nedavno je u njeno renoviranje uložio ča 15.000 evra, piše Kurir.
Ono što se Halitovim agentima najviše svidelo jeste to što vila ima
direktn izlazak na more, upravo to je ono što je najviše i privuklo
turskog glumca.
Međutim, Bojanić ipak nije zainteresovan za prodaju svoje kuće, a otkrio je da ista čak više i nije u njegovom vlasništvu.
“Ja sam taj Sulejman koji treba da uživa u svemu što je stekao. Vilu koju sam kupio prije 30 godina sam dao sinovima i oni su sad gazde. Moj sin hoće tamo da postane Sulejman. Došao je dolje s američkim dolarima i hoće da pravi neviđeno ludilo. Ja sam to želio odavno da prodam, ali unuke su presudile da nema prodaje. Tako da Sulejman može samo da dođe na roštilj, kaficu i posluženje u domaćinsku kuću”, rekao je on za Kurir.
